Nema smisla da se samo šalimo i veselimo...

U životu postoje i one - malo manje sretne situacije.

Ne, ne govorim sada o smrti roditelja (koji je neki prirodni slijed, makar, i dalje mi fali moja dosadna iritirajuća Kraljica Majka), ne govorim o boleštinama odraslih, pa makar one završile i najtragičnije - sada se radi o djeci.

O našim malim anđelima koji preko noći postanu mali veliki fajteri u borbi za zdravlje.

Naša draga prijateljica - LIFE IN AMSTERDAM je žena - majka i veliki borac - njeno jedno od dvoje blizanaca se već duže vrijeme bori sa leukemijom.

I mi smo u susjedstvu, odnosno u razredu moje Male imali isti slučaj. Sin jedinac (rastavljenih) roditelja je u četvrtom razredu obolio od leukemije. Tadašnja učiteljica je odlično odradila edukaciju cijelog razreda, tako da su ga posjećivali u grupicama (kada je bio u fazi remisije), ona je odradila dio školskog programa kod njega doma i dio u bolnici tako da je završio četvrti razred sa svojom generacijom. Svaki petak je stizalo pismo od cijelog razreda (mali susjed je bio "poštar" pošto mu je bio najbliži prijatelj) koji se ubacivao u njihov poštanski ormarić, pa je mama po potrebi isto nosila sa sobom u bolnicu ili je pismo dobio doma.

Mala je prošlo ljeto stigla doma sa maskom za lice.

Veli ona meni "Mama, Dominik je puuno bolje. Sada s nama može sjediti i gledati TV".

Nažalost, naš mali prijatelj je prije dva mjeseca izgubio bitku s opakom bolešću.

Bila sam na puno sprovoda. No, ovaj je bio prestrašan. Cijeli razred u špaliru. Mali bijeli lijes....

Mala je tražila da joj u cvjećarni naručim specijalni buketić za njezinog dragog prijatelja....

No, ne završavaju sve priče ovako tužno. I dalje držimo fige da naša predraga prijateljica izdrži sve psihičke i fizičke boli, da mali Pikula isto tako izgura ovu bolest u pozitivnom smijeru, a da mala Pikulica prestane brinuti i postane samo malo veselo dječije biće, a ne mala medicinska sestrica...!!

Puuuno pusa, puuno zagrljaja, puuno molitve za sve VAS!!!