Kako je počeo današnji dan? Lijepo.
S dogovorom.

Guzda ide ujutro autom, ostavlja ga na servisu u Metropoli, dolazi u stan i danas završava sa molersko - restauratorskim radovima. Da Gazdarica (jeliti ja) može poglancati i - voila - poso gotov. Da bi rek'o keks.

Sve lijepo završeno prije nego poleti moj avion. Onaj za Italiju. Za par dana. He he...

I šta bi?

Guzda nije imao prevoz s jednog kraja grada na drugi. Pa je zvao frenda. Pa su njih dvojica dogovorili "prelet" preko Grane (tko ne zna - jedan od poznatijih čevapa u gradu). Tu se stvar malkice poljuljala. No, još uvijek smo bili "u roku".

Zove Guzda: "Stižeš? Mogla bi usput pokupiti Evu, znaš gdje stanuju?"

Naime, Eva je žena dotičnog frenda. Tu se malo zemlja poljuljala.
Posljednji put kad smo s njima otišli samo na malu kavicu, zarakijali smo se uz dobar ručak i sve što uz to ide. Sva sreća da mi je seoska frendica uletila "u pikanje" Male.

Čim smo stigle, velim ja Guzdi kako do šest moram biti doma. Frendica ima sastanak i nije slobodna, tako da obavezno moram biti doma do predvečer. Tada je bilo negdje oko 11 h.

Ma neee.... Stignemo mi....

Pojedemo, popijemo po jedno Kasačko i ide se na posao.

A onda je uletio još jedan frend. I njegov frend. Onda smo svi jeli. I pili....

Jednom riječju, majstor spava u stanu, ja sam doma od 17:30. Sretno stigla.

Valjda će sutra biti bolje zvijezde za farbanje...

Ps. Al' nam je zato bilo super! Viola, nemoj nas upucat..