Kad smo već kod soba s pogledom, dala sam si malo truda i izvukla nekoliko slikica da vidite kako to izgleda.

Prije dvije godine bila sam u Firenzi u Excelsior hotelu.

Eto kako to izgleda:



Krevet je preogroman, televizor sakriven u nekom antiknom namještaju, tepisi debeli i mekani. Ipak je to hotel s 5 zvjezdica. No, sve u svemu je kvadratura sobe relativno mala u odnosu na taj krevet, pa da sam bila još s nekim, bilo bi malo gurkanja okolo.

No, kupaonica je prekrasna:



I za kraj - pogled kroz prozor (na stražnjicu hotela), no još uvijek dosta dobar:



Prošle godine je to bio 4 zvjezdice Anglo American Hotel. Kao što vidite, predvorje je bilo jako slatko i ukusno (doduše, nije više tako "friško" kao na slikama), dok je soba bila:

.

Ludi smještaj je bio na dva kata, pa sam stalno jurcala gore - dole:



S dvije kupaonice. Doljnja je s kadom:



Šta reć? Relativno ofucano za 4 zvjezdice.

Prije nekoliko godina bijah u Amsterdamu. Sada surfajući ne mogu naći LeMeridien Hotel, pa su ga vjerojatno prodali nekome drugom. Kako je tamo izgledalo?





Nekako mi je djelovalo pomalo bezlično za LeMeridien. Očekivala više. Prizemlje je bilo prekrasno, s pogledom na dva kanala. Tres jolie.

Još jedan službeni put - Radisson SAS hotel u Nici, Francuska.


Pošto je hotel američko vlasništvo, besplatno je surfanje u cijelom hotelu (potražite postove direktno iz ove sobe gore), ali je i sam hotel dosta bezličan, kako to već biva u amera. Nema tu starinskog štiha.

Pogled iz sobe:



Naravno, bijah ja u još hotela - npr. Berlin, Wolverhampton, Budimpešta (hi hi, tu sam bila u Hiltonici navrh brda Buda), ali mislim da vam je dosta slika ...

Privatni putevi nisu tako ekskluzivni - obično su to planinarski domovi, mali hoteli. No, ne žalim se. I to ima svojih draži...

Update: Kad me već Xiola pita - evo i odgovora: Wolverhampton Holiday Inn hotel.

Osim što je meni bilo super vruće na prvom katu, dok je kolegama iz Turske bilo zima na drugom (ili obrnuto), što nema expresso aparata za kavu, pa je čudan bar, što je bilo puno obojenih Engleza, što sam gledala njihovu verziju "Dobro jutro" u 6 ujutro, a lijegala po njihovom danjem svijetlu u 9 (dva sata razlike sa Hrv.) i što je u to doba Ančić bio u finalu ili polufinalu Wimbldona - ostalo je bilo sve ok. I dalje mi nije jasno zašto je Wolverhampton city...