Kod nas je sve u krajnostima - od toga da prije blagdana ima svega na svakom koraku, do toga da neke stvari ne možeš uopće naći već slijedećeg godine.

Tako si svojedobno mogao kupiti komad rolane šunke (za jedan Uskrs) svugdje, samo što ti ih nisu u pošti umotavali...

Tako je bilo i s pšenicom. Do ove godine. Nekidan sam, doduše u popodnevnim satima tražila po našem selu i okolici šačicu pšenice. Za poluditi, svugdje su rasprodali...

Na kraju je stvar završila s kupnjom tri večernjaka za tri male vrečice pšenice. Bome, za te novce sam mogla zaorati pola rali..

Jučer sam bila u Zg. Ne znam o kakvoj potrošačkoj ludnici govori naša teve, ali ja nemam dojam da se tu nešto kupuje. Da ne velim da se niti nema nešto posebno za kupiti.

Da se razumijemo, ne govorim o satovima za par tisuća, penkalama od 500 kn i sličnim skupim pizdarijama koje obični smrtnici niti ne gledaju u izlozima, kamoli da kupuju.

Doduše, neke su stvari skuplje, npr. moja omiljena dolčevita od Benettona košta skoro 200 kn. Pa će onda iza nove lupiti rasprodaju - i cijena će zapravo biti ona realna, od prije praznika.

I sad, što kupiti nećaku koji samo bulji u teve, igra one igrice na vii-u, mijenja sportove svakih par tjedana i nezainteresiran je za cijeli svijet??

Što kupiti Guzdi, koji kao pravi muškarac ne pada na odjeću, parfeme niti ostale takve drangulije, a neki sportski sat ili dio njegove (pre)skupe opreme za jedan jako čudan sport - to se ne usudim kupiti da ne pogriješim u izboru...

Ima toga još...