Bacio me čovjek u očaj...

Pitao me što želim za poklon, za Božić, za kraj uspješne poslovne godine, za dobar običaj...

Auuu...

Što bi jedna žena mogla reći (ajde recimo) šefu, a da ne ispadne preskupo, prejefitno, pretendenciozno, da ne velim previše dvosmisleno (što definitivno želim izbjeći)?

Ženskih službenih torbica imam nekoliko, a zapravo ne koristim ni jednu. Laptop je privatni, sa pripadajućom torbicom - znači ne mogu zaželjeti neku novu torbru za PC (za ovaj dotični sam željela neku koja nije u crnoj ili sivoj boji, pa u drugoj boji nije bilo na tržištu)..

Ja bih Jednu ovakvu krasoticu, ali mislim da je to too much novaca.

Ja bih i nešto ovako šlješteće, ali možda je i to previše..

Jedan zgodan plastičnjak??

Ovo sam si željela, ali ispada da to imam od prošle godine (mislila da je izašla nova linija parfema). No da, jedan parfem više - manje nije naodmet...

Hi hi...

Jesam li previše skromna???

Update: No da, jedno su želje, a drugo real life.. Apropo poklona u malim čizmicama naše (skromne?) djece - većina desetogodišnjaka - +/- koja godinica je u čizmice dobila novce.

Wtf???

Sto do dvijesto kuna!!

Za poluditi. Umjesto da klinci dobe neke sitnice, jer tako i tako će biti i božićnih poklona do bonova za djecu (koji se recimo moraju potrošiti u Turbo i sl. dućanima), oni dobivaju novce. Naravno da je moja Mala bila ljuta što i ona nije dobila poklon u kešu...