Bez obzira na tužnu priču o malom slatkom Toši, lijepo je od Makedonaca što su sve digli na neku višu razinu - od vojnog helikoptera, predsjedničkog pokopa do dana žalosti u Makedoniji.

Ipak je Toše Proeski bio ambasador UNICEF-a, odradio hrpu humanitarnih koncerata, pogotovo za potrebe djece i u svakom slučaju bio jedan od najvećih promotora svoje lijepe domovine.

Usput, bacila oko na Wikipediu da vidim koliko ih zapravo ima.

Nekih dva miliona. Štono bi se reklo - skoro pa se svi poznaju.

Baš sam danas sudjelovala u nekom tehničkom pregledu (one famozne "blatne" slike) s Makedoncima.

Ljudi dobili posao na međunarodnom natječaju. Šta se može, bili su najpovoljniji pa lijepo rade po Lijepoj našoj.

Stigli oni sa svom svojom logistikom - bus zvan šihta, radnici, čak i kuhara dovukli iz svojih krajeva!

Čula od nekih svojih da je na njihovim feštama luudo. Kad se digne u kolo, nema majci da ti sjediš i odbijaš ples...

Luda kuća...