Ako vam kažem da u subotu imamo jedno neobično vjenčanje - pretpostavljam da se nećete začuditi - barem ne od vaše Rudarke, he he..

Guzdin dobar prijatelj (doduše nešto mlađi od nas), inače po zvanju i zanimanju evangelistički svečenik, s magisterijem iz područja psihologije - se ženi.

Pozvani smo u crkvu na obred vjenčanja. No da, ne u našem selu, već u obližnjem gradu.

Što će biti nakon toga, ne zna se. Znamo da će vjenčanje biti skromno, uz najuži krug obitelji i prijatelja, kako to već dolikuje jednom svećeniku.

Ne znam točno prilike kod "naših", ali njegova je plaća oko 1.500 kn (obično uz plaćen smještaj, za režije nisam sigurna) i malen krug vjernika, vjerojatno ne baš previše "pernatih".

Poklon? Slika mog omiljenog akvareliste iz Slavonskog Broda..

No da, ako vam kažem da smo jučer oko sedam navečer hranili Malu pizzom (nije bila tako loša obzirom na smještaj pizzerije preko puta placa) usred Slavnoskog Broda - - znam da se nećete začuditi. Išli smo po faking poklon...

I da, slike su poskupile (naravno da sam jednu "kao" dobila, ali sam ju zapravo i platila, barem u pola cijene) - valjda zbog auta s kojim smo stigli. Fak i vozilica...

Košta me košta...

Update: Nažalost, kad sam pisala gore navedeni naslov i post nisam znala da je par minuta prije poginuo dragi nam slatki Toše..

Baš jučer smo se vozili istom rutom. Vožnja je bila dosta divlja, jer su kamiondžije koma - izlete u lijevu traku samo tako. Naravno, večina njih bosanskih registracija...

A o Toši?? Ne može se reći da nije ispunio svoj život - toliko nagrada, toliko pobjeda, toliko uspjeha... Baš šteta što je njegova svijeća dogorila...