Oduvjek sam željela sjediti s leptopom na teraci s pogledom na more, na zraku, u hladu, u miru i tišini...
I surfati...

Želja mi se djelomično ostvarila. Kako?

Lako:

Sjedim na terasi uz našu kuću. Leptop lovi wireless mrežu (ja gacala, he he), gledam na zelenu livadu, a sve uz zvukove rada mješalice.

Kao trenutno za ovih prvomajskih praznika na moru.

Tako da mi pogled na more zapravo ni ne treba...

Što je još uvijek bolja opcija nego kad ti susjed navrne u autu (uz naravno uz otvorena sva vrata i gepek) na neku stanicu "po željama, mladencima za dug život, a kuharicama za sretno kuhanje..".

Pa si mislim - bolje i mješalica, dok god ona radi u tvojem vlastitom dvorištu...

Update: Znam da nije vrijeme niti mjesto da komentiram smrt Ivice Račana, ali eto, moram... Baš me zanima tko će od nas (jelte blogera) uspjeti završiti (svojom smrću ili pak svojim radom, dijelom i životom) na stranicama CNN-a? Čak niti u našem dnevniku. Osim ako nas na neki suludi način ne pregazi neki mladac u kamionu koji istovremeno šalje sms i vozi... Eh... Život...