Što je sreća?

Ja obično velim kako je sreća u malim stvarima.

Sad će žene reći zalazak sunca, majica na rasprodaji, odlazak na kavu...

Muški će reći - utakmica, pivo s prijateljima, mali slinavi puzavac u kojem vide svojeg nasljednika...

Ma sve je to lijepo. Ali nekako, imam osjećaj da kad uđeš u kolotečinu, kad znaš da si neke sitne stvari možeš kupiti, a nekad ih nisi smio niti pogledati, kad znaš da bi mogao otići npr. u Graz (ali eto, sada baš i nemaš vremena za sebe), kada imaš uredan život...

Znam da zvuči bogohulno.. Mnoge stvari uzimamo zdravo za gotovo, da su "naše" i nitko nam ih ne može uzeti, promijeniti, nestati, pogotovo kad su ti tu, svaki dan - i onda - baaamm - promjene se preko noći. Obično na gore..

I za kraj - primjer iz susjedstva: žana imala uhodani frizeraj, dugogodišnje cure koje su (valjda) bile zadovoljne, zadovoljne mušterije. I odjednom - odoše obje, istovremeno (šta se točno desilo, svi samo nagađaju..). Sada jadna radi od jutra do mraka sama. Žena pada s nogu. S jedne strane je ljuta i jadna, s druge strane zadovoljna što sama zarađuje za sve njih tri...

Ma poznam ja svoju frizerku. Sredit će si ona ponovno život na bolje...

Hoću reći - pazi što si želiš!! (što sada vidim da baš i nije poanta na priču o frizerki)

Update: Sreća je pobjeći na meksički gablec (između dva sastanka) sa zakonitim...