Ja vama ozbiljno o poljoprivredi, a vi navalili na jadnu dinju... c c c.....

A sada nešto complitely diferent - malo o sranju i pišanju, ali onom stvarnom.

Nekidan sam morala na sprovod u Bjelovar. Vrućina i sparina, pa sam se prije toga natankirala s vodom / sokovima. I avaj, na pola puta sranje tj. sila - mala al' jaka...

Iz svog malog mjesta sam, kako se to lijepo vojnički kaže - forsirala poprijeko kroz Sisačko-moslavačku u smjeru Bjelovarsko-bilogorske županije. Ako ste čuli, a ne znate gdje je npr. Mustafina Klada ili Ludina ili .... e ja ću vam to lagano objasniti. Anyway, vozim se i eto, pripiškilo mi se.

E sad - pitanje:

a) dal' stat i ćućnut (jadne mi žene - nit možeš pišat na stoječki nit' otrest')
b) dal' pokušat nać' šumarak, pa opet ono pod a)
c) dal' ući u neku lokalnu birtiju i tražiti ključ od ženskog vece-a (da da, dragi moji - u seoskim birtijama su ženski toaleti zaključani!)

Odabir točnog odgovora ostavit ću vam kao nagradno pitanje (naravno, bez nagrade).

Moram još spomenuti da su toileti po autoputu kroz Italiju čisti, fini i namirisani - tako da ti nije žao dani novce za pišanje. Nakon jednog takvog obilaska toileta s Malom - dala sam čistačici 1 euro, na šta mi je zahvaljivala. Mislim da nisam pretjerala jer su jadne čistačice i u Italiji sigurno slabo plaćene.

A onda smo na povratku morali stati na autoputu (Ivanja Reka - Lipovac) na jednoj od onih naših benzinskih stanica sa socijalstičkim kafićem i fufljavim zahodom. Istrčale Mala i ja bez kune u đžepu u zahod.

Zahod zapušten, zapišan i smrdljiv - a čistačica traži svoju pinku. Nisam imala snage niti posvađati se sa ženom.

Bez obzira što se na tim zahodima uglavnom zaustavljaju Turci, Bosanci i ostala balkanska raja - ipak je i to mjesto ogledalo Lijepe naše.

Sramota na kvadrat!

Update: Zaboravih napisati da sam se danas čula s Siščankom, našom dragom prijateljicom. Ništa ne brinite - dobro je i veselo.