U četvrtak smo se (ipak) otisnuli jer sam se sjetila da je majstor neka familija od mog podčinjenog na poslu, pa "halo Bing, kako brat(ić)..." i auto je bio gotov za pola sata. Plavušu treba samo malo pogurnuti da odradi neke stvari.

Putešestvija je krenula lagano u luku, naime, trebali smo svratiti do Sl. Bistrice (to vam je blizu Maribora), pa smo opičili u smjeru Macelja. Dobro da nas nisu pitali kud idemo....

Nastavak je bio klasika, osim što sam se začudila kako je Trst blizu Ljubljane. Pa nema ni 90 km. Stvarno da povjeruješ svim onim Pervanovim laprdanjima.

Predvečer stigosmo u Peschiera del Garda.

Bauljamo okolo, naivci što smo mislili da je lako naći smještaj. Ma je, ako imaš živaca gurati se autima među ludim talijanima. Gužve na sve strane. Na kraju, sasvim slučajno uletismo u maleni zgodni *** hotel Green park hotel. Obiteljski hotel, s bazenom, LCD teve u sobama, klimom, dragim ljudima (koji doduše nisu imali pojma šta ja baljezgam na engleskom), Playstation na velikom plazma ekranu u holu (besplatno)....

A sve dobijete za 104 eura/ noć + doručak za nas četvero.

Pošto nam se su svidjelo, otpala je priča o nastavku putovanja do Chamonixa. To će ostati za neki drugi put.

Second day: Gardaland

A šta da kažem očima jedne us(t)ra(še)ne plavuše? Zapravo ne razumijem sve naše frendove koji su tamo bili, neki čak i više puta...

Gardaland doduše ima facilities za malu djecu. Ima i za desetogodišnjake ko' Mala (no na mnogima se bojala jer te vozaju, obično u nekim čamčićima po podrumima, uz priče o gusarima, o kaubojima, o faraonima (tu su lamatale neke mumije i sva sreća da nam je to bilo zadnje, inače bi Mala skviknula) .... na mjestima je napravljeno malo da bude strašno. No da, ne za nas odrasle, ali za djecu..

Zato su Nasljednik i Guzda uživali. Riječ uživali je preblaga za reći. Njih dvojica su obišli sav adrenaliski dio parka, uključujući rollocaster (ili kako li se to već zove), i to onaj na kojem visiš, pa onaj ko' vlakić što te zavrti u nekoliko petlji, pa na toranj (cca 80-90 m) s kojeg te u sjedalici stropoštaju dole. Ma koma za sve obične smrtnike. A ova dvojica.... jedini se cerekali i uživali...

Kakva li imam čudovišta doma?

Na svim se tim "atrakcijama" čeka, od desetak do trideset minuta. I ako si pogodio (kao valjda mi) - najtopliji dan u životu - koma.

Pošto smo cukali stvari (kamera, aparati, keksi sa šećerom, keksi bez šećera, voda, sok...), uvijek netko treba ostati s torbom (ili s ruksakom ako si pametniji) jer je većina tih atrakcija vezana uz vodu, pa te pošpricaju, zašpricaju....

I da, naravno da sam se bojala kad su me spustili u nekom čamcu niz strminu (kao na vodopadu) jer smo sjedili (naravno, Nasljednik se zgurao) u prvom redu.... žmirila sam. A onda je trebalo dočekati još jedno spuštanje za kraj.

A Guzda je u borbenoj poziciji lovio moju facu da me ovjekovjeći s kamerom. Buaaa.....

U nastavku priče:

Kako se provesti na malo večem "Čatežu" - Aqua Paradise.

Odgovori zašto nema zgodnih žena, a ima Porshe-a koliko ti srce želi.

Kako uči u Veneciju a ne dobiti instant rastavu od Zakonitog.