Kad pišem o nogometu, sve vrvi od komentara frajera, kad pišem o obleki - od žena. Ovo će biti svakom popola - pa navalite.

Prvo za muškiće:

Ostala sam dužna odgovor gdje sam provela odlučujuće minute svijetskog prvenstva:

U jednoj baraci na kotačima usred pripizdine (livade) na recimo to ovako - (g)radilištu, s dečkima iz treće smjene.
Frajeri sve neuka, masna i blatnjava bića, tako da se nisam usudila išta komentirati vezano uz loptu, gol, golmane i pucače.

Nešto je otišlo uku*ac, pa su me kao dežurnu osobu zvali da odradim u taj pusti sat. Možete misliti kako sam bila oduševljena što nisam u "perju" vlastite kućice slobodice, a kako ljuta prema onima što su me pozvali. Ha!....

Drugo, za žene:

Jel' je to starost (da se niste usudili to tako nazvati) ili se mijenja nešto drugo, ali, počelo mi je ići na živce kako žene dolaze na posao. Nema veze što ja radim u jednom seoskom zabačenom uredu, ali je*emmumater, ne možeš doći na sastanak obučena u ljetne hlače (koje su se ugužvale vozeći se iz Metropole do našeg zabačenog ureda) i majicu na bretele (naravno uz vidljive bijele remenčiće od grudnjaka, bljak).

Ili varijanta s onim "propuh" haljinama na bretele...

Prošle godine je (tadašnji) šef vratio doma svu djecu praktikante koji su se pojavili u kratkim hlačicama, a curice u majicama na bretele duljine debelo iznad pupka. No da, šefa promijenili.....

Nije da radimo u uredu direktora (gdje bi trebalo, po "dress codu" obući i najlonke), pa sad da trebaju odijela i sve što uz to ide, ali - pa ne možeš hodati ko' na plažu. Doduše, neke stvari ja ne oblačim ni na plažu. Toliko.