Taman kad se čovjek na nešto navikne, pa makar to bilo i nešto što (kao) ne voli, pa kad to nestane... ostane bluz....

Naravno, govorim o famoznom svijetskom prvenstvu u nogometanju. (Apropo prvenstva, koliko dugo sam mirna do slijedećeg?)

Zbog čega je bilo dobro?

Na primjer, ako su igrali neki jaako važni - mogao si sa 99% sigurnošću jurcati okolo jer su sigurno i policajci bili pred televizorom.

Drugo, da su naši prošli mrvicu dalje - provela bih još nekoliko ugodnih pijanki u lokalnom pabu. Ona tekma s Brazilom mi je baš sjela.

A sva sreća da nisam gledala onu s Australijom (u razvikanom Antibesu počastili nas večerom u restoranu BEZ televizora). I ovako sam se - između SMS-ova iz Hrvatske živcirala. Glupi naši nogometaši.

A što se tiče finala - ne smijem vam reći gdje sam odgledala penale....