Mama44 mi je bacila "rukavicu" u lice - da iskomentiram turizam njenog malog (nekad davno) ribarskog mjesta koje je postalo turistička (krčka) svijetla točka. Kako li sam to lijepo opisala!

Anyway, upravo razmišljam o turizmu Nice. Naravno da je (kao što ste vidjeli na slikama) Nica jedan velegrad pun nebodera - hotela i apartmana (možete kupiti, iznajmiti...) koji eto ima i kilometre jednolične šljunčane plaže(tine) na koju se mogu sliti ti svi turisti.

Kafići:

U centru grada ima i malih, ne mogu reći bogzna kako simpatičnih kafića. Ne volim kafiće s jeftinim plastičnim ili još gore plastičnom imitacijom stolaca, s uređenjem interijera ko' neka prčvarnica usred Bosne (oprostite Bosanci, tamo je to meni jako simpatično jer su konobari totalno otkačeni pa svemu daju "ton").
Znači to je skoro ko' kod nas. Kod nas ima tipa drvena klupa, plastični "Pivac" stolac kafića i onih drugih, zgodnih - s duhom posloženih.

Hrana:

Ne računajući na "haute cuisine" hotela s **** u kojem sam odsjela (da se razumijemo ne mogu reći da je to neka hrana koje bi se čovjek s guštom najeo, da ne velim da je naše domaćine koštala ko' suho zlato), hrana je tak - tak.

Zadnju večere smo zaružili u centru grada. Naravno da smo se i najeli (igrali su Francuzi s nekim ... bilo je 2:0 za Fra. i u gradu je bila ludnica, skoro kao i kod nas). Restorančić u centru grada. Klopu smo čekali... i čekali.... (najeli se bagetta) - znači, skoro isto ko' i kod nas.

Predjelo: pržene lignje - recimo ok.
Glavno jelo: riblji "kebab" - tako se zvalo, a zapravo ražnjić s komadićima ribe, limuna i jednim škampićem - recimo ok.
Pošto je bila ponoć - kao prave dame odbile smo desert, a muški su nas pratili....
E da, vino je bilo jako dobro.

Mogu samo konstatirati da je klopa bila "morska" - što i očekujem i kod nas, a da te ne košta kao suho zlato.

Kod nas na moru imaš restorane tipa pizza - čevapi i one tzv. kila ribe - sto ojra (+broj cipela od konobara na računu).

Kad sam na moru želim pojesti nešto morsko, ne mora to biti vrhunsko pripremljena bijela riba koju mi nitko (pa ni sama sebi) ne mogu priuštiti.

Muzika:

I na kraju smo završili u pubu - s živom muzikom. O našoj muzici na "Modrim terasama" i sličnim mjestima na kojima se stiskaju škrti Nijemci (ili plešu "Račke") - ne želim ni pomisliti.

Zar mi ne možemo imati nešto što bi i mi Hrvati željeli čuti. Ipak smo mi na ovoj obali najbolji konzumenti i trošitelji. Zar ne?