Kako bi Vicko zaurlao: "Dooobro juuutro!!"

Malo mi je lakše, makar vani izgleda kao da će nam (vikinško) nebo pasti na glavu, ali zbog svih onih vrućina, moram paziti što ću obući da se ne smrznem... doduše, lakše mi je više fizički nego psikički...

Zapravo sam tužna jer smo planirali idući vikend (tj. dva dana prije, vikend i još jedan dan iza - čitaj tri radna dana) konačno odvesti djecu do Gardalanda, pa se malo promuvati po kampovima Dolomita.

I???

Mom šefu nije smetalo kada sam od tri tjedna (starog) godišnjeg odradila dva i jedva skucala pet dana u komadu da ostanem doma s familijom...

Ali sada ga smeta da me nema puna tri dana.... ma moš mislit.

A zapravo ga raz*ebala njegova sekretarica, a sada ispašam ja i moja djeca.... tako da krećem u boj za narod svoj (mislim potomke)..

Ili da njima dam njegov broj telefona pa nek im on objašnjava???

Ps. Ovo ću definitivno staviti pod "zdravlje"... He he. Odo sad u Metropolu. Valjda ne budu gužve po gradu...

Update: Skoro zaboravih napisati - navodno je grah odličan...(pokušavam jesti manje, pa ga nisam probala)

Nekako sam umorna i pospana. Jako mi je teško podnositi tu Knepp metodu - toplo/hladno. Kad uđem u neki klimatizirani prostor onako mokra iz vrućeg auta - koma. A nakon nekog vremena mi je zima.

Stvarno bi bilo blesavo nositi vesticu sa sobom (ko Miss Marple), tako da se više-manje smrzavam...

I doma nam radi klima, ali pošto je postavljena u dnevnom boravku, a on je u sredini kuće, sa otvorenim vratima (bolje rečeno bez vratiju) na tri strane - nije tako hladno. Ili bolje rečeno, odem u kuhinju i tamo je taman klimatizirano, a niti ti ne puše po glavi...

Prekosutra je već prvi sedmi. Nekako je to službeni datum početka ljeta tj. godišnjih odmora, kad ne možeš dva mjeseca nikoga pohvatati ni za glavu ni za rep.... juuuhu i posao....

Pa ti sastanči, dogovaraj, trgaj se....

A grah se kuha...

Ps. Je*emmumater, ali zašto više nema kategorije "Ostalo" ili "Razno". U šta da utrpam ovaj post??

Pps. Dužna sam vam ostala Post o toplicama - last year!

http://www.blog.hr/edit/? (bilo je još nekih slova i brojkica)

Baš me zanima da li radi taj neki link....(od prije godinu dana). Da se i ja malo recikliram.... Hi hi... (Radi ku. Neka mi neko javi kako linkam na nešto iz arhive!!)

Pogađate, i danas smo bili na (pa recimo) Panonskom moru.

Jedno vrijeme je bilo dobro, a onda je lokalna rulja (čitaj: srednjoškolci) navalila.

A onda smo mi pobjegli.

Naravno da je Guzda izbjegao ono što (recimo) ne voli....

Eto mene natrag. Za početak kako izgleda prosječna plaža na Code D'Azure:



I što da kažem? Kilometri i kilometri jednolične šljunčane plaže. Iznad glave jure automobili u četiri staze, a odmah preko ceste redovi i redovi apartmana i hotela....

Naravno, na vrhu hotela izgleda puuno bolje:



Uz neki koktel (u mojem seljačko-radničkom riječniku to bi bilo: piva)... no, nisam sigurna koja je gužva na bazenu u sezoni.

Trenutno baš i nema gostiju. Taksista mi je (hvala, hvala, svi su rekli da krasno pričam francuski, no doduše, to su bili ljudi koji NEznaju francuski) obasnio da sezona počinje tek slijedeći mjesec.

A u gradu je veselo:



Temperatura je podnošljiva (ipak vas hladi Mediteran), barem u ono neko gluho doba što smo mi bili slobodni za tulume.

Zadnji dan smo večerali u gradu, završili iza ponoći u lokalnom Pubu, s živom muzikom.... Ma bilo je baš super malo se osjećati ko u dobra stara vremena tulumarenja....

I onda avion. Uspjeli smo dotrčati u desetak minuta između letova na aerodromu u Minhenu... U avionu jedan korpulentan (malo se i usmrdio) ministar... i jedan bogati Exministar.

I jednom i drugom, a bome i meni (uključujući pola aviona) nije stigla prtljaga. Mojem kolegi je, tako da nije bilo riječ o kratkoći izmeću naših letova. I to su vam pedantni Nijemci.

Shvaćam da je Minchenski aerodrom jedan od dva najfrekventnija u Europi, shvaćam da se prtljaga na takvom mjestu lagano pogubi... ali, prtljaga od pola aviona...

No da, kufera su mi danas ujutro dostavili na kućnu (moju seosku) adresu. Bar su naši face!

I danas smo se smrzavali... nema smisla trošiti riječi na to. Još malo (trenutno je pauza za ručak), pa je conference gotova, pa ću posjetiti bazen na vrhu zgrade.. ili pogledati kako izleda plaža. Nije da me privlači... kilometri ravne jednolične plaže s pogledom na ništa.

Što smo razmaženi, jel da? Samo nismo svjesni kako nam je lijepo u Hrvatskoj!.

Pošto sam jednom kolegi, Njemcu donijela na poklon naš dres, jučer se navijalo i grizlo zube. Nažalost, neki fency restoran na samoj plaži u Antibes (zvuči jako dobro, no mijenjam ga za naše plažice u Hvaru, Braču, Dugoj Uvali, Njivicama...) nije imao teve - zid. Tako da smo bili prisiljeni vezati se uz SMS, što neki englezi od svojih, što ja od manje živačnih muških predstavnika moje familije (naravno da Guzdu nisam dobila)....

Ok. Moram natrag u naš mračni i hladni podrum. To su valjda napičili klimu da ne zaspemo...

Samo kratko:

vani je nekih 30-ak u hladu, krasno sunce sja, a mi zatvoreni u konferencijsku salu u podrumu na +17. Smrzla sam se (ja i još par žena među hrpom frajera svih boja, veličina i godišta).

Konferencija ko' konferencija - sve ide više-manje po redu i u redu.

I onda na binu dođe neki starkelja i počne mljeti na njemačkom. Hello? (čak mu je i prezentacija bila na njemačkom)

Točno sam pogodila da je tip iz ex Istočne Njemačke! Drugi, iz iste zemlje tj. dijela zemlje je mljeo čitani tekst dobrih 15-ak minuda duže od predviđenog. Naravno da smo skoro svi zaspali, osim onih što su se ljutili (to ja, meni takve stvari dignu tlak). Koma.

I na nekoj prošloj konferenciji su neki mladi giks (kak se piše?) iz Slovačke mrtvi hladni održali svoja predavanja (svaki!) vremenski ravno duplo dulje od dozvoljenog. Valjda je to neki sindrom "Easten Europe".

Sad se spremamo na neku Beach Party u Antibes. Zvuči primamljivo. I naravno da sam animirala 50-ak predstavnika svih ostalih zemalja da danas moraju navijati za naše nogometaše!

Ako se previše ne napijem, čujemo se....

Valjda me neće osramotiti!!!

Kako je ovo dobro!!

Sjedim na krevetu hotela usred Nice, na krilu laptop i (besplatno) surfam.... wou....

Ne može čovjek bilivit!

Inače, stigoh iza podneva i - pošto mi nisu dali sobu, odjurih u centar grada. Naravno da sam si prije pogledala gdje je H&M u ovom selu. He he....

Naravno da sam ga pronašla, isto tako i C&A (taj me dućan podsjeća na gastarbajtere koji su nam nosili robu ("frlo skupu") i Njemčije)....

Popila sam i pivce u nekom cafeiću u pješačkoj zoni grada...

A šta da kažem o odjeću dotičnih dama?? Naravno da su neke od njih turistkinje (one se lako prepoznaju po kratkim hlačicama, penzionerskim godinama i iskvarcanoj puti), ali ostalo - šrot. Imam osjećaj da se čak i u mom selu bolje oblačimo... da ne govorim o Metropoli.

Još malo i idem na neki party, pa o sudionicima konferencije nekom drugom prilikom.

Au revoir!! (i da francuski govorim - skoro ko' Rusi)

Ja, Rudarka, glavom i bradom, pri svojoj punoj svijesti ostavljam:

Datum i vrijeme prvog posta: 06.03.2005. (11:34)

Zadnji post napisan: danas

Ukupno postova: 329

sve svoje postove na korištenje široj društvenoj zajednici i našem lokalnom mjesnom odboru...

Nadam se da će vam ovo nasljedstvo donijeti bogatstvo, sreću i prosperitet!

Password za ulaz je zapečaćen i ostavljen u gornjoj ladici na mom radno mjestu - kuhinji!


Ps. Nikad se ne zna s ovim čudima od metala s velikim krilima. Ako sretno stignem, javim se, možda već sutra.... Uz rudarski pozdrav - sretno! (to meni)

Osjećam se komatozno nakon cjelodnevne jurnjave po Metropoli na ovih +30 i nešto...

Naravno da nemam klimu u autu. Naravno da je povremeno auto ostajao sparkiran na suncu.

Eee... da vas vidim da uđete u takav auto! Tu i tamo (sve skupa niti sat vremena) auto se hladio u podzemnim garažama... to je već malo bolje. Volim te garaže: zimi lijepo iskočiš iz toplog auta, ostavih kaput u njemu, projuriš po dućanima... a ljeti se auto lijepo hladi, a bome i ti u klimatiziranoj okolini..

Taman da ohladiš mokru majicu na sebi (grudnjak je već malo teže jerbo je "potfutran").

E da, to sam htjela s vama podijeliti: impresije s izlaska u centar našeg malog mjesta u nedjelju predvečer.

Naš mali centar ima jednu (glavnu?) ulicu koju su (konačno) gradski oci zatvorili vikendom i dozvolili da kafići razvuku stolce po cesti. Super ideja. Tako smo mi sjeli u naš omiljeni Pub na samu zebru (ostalo je bilo puno mladih/starih mama, očeva, ljubavnica, djece.... name it.)

Nije mi jasno što natjera žene da navuku prošlogodišnje haljine s običnim gaćama preko kojih se sve lijepo prelijeva salo. Hello?

Ili middle-age žene u tzv. sexi "vrućim" hlačicama, trifrtaljkama u svijetlo plavoj, roza i inim "dječjim" bojama s također gore navedenim celulitom, salom i svi ostalim ostacima božičnih i novogodišnjih domijenaka....?

I da, da ne zaboravim: karta mi je v žepu!! I danas nema nogometa (barem ne "našeg")

Sprema se vrući dan... razmišljam o dvije stvari: da li da dijete (ostalo mi doma samo malo, Nasljednik se kupa na Braču u sklopu "malog" maturalca) odvedem na kupanje na neki lokalni bazen... ili da se zatvorimo u kuću, uključimo klimu i grizemo nokte uz utakmicu.

Nekako mi se sve više sviđa ova druga opcija...

Jučer smo (malo) gledali nogometanje - obično to ispadne onih zadnjih par minuta one treće utakmice. I onda ja (kao) ne-stručnjak komentiram kako oni bogataši trčkaraju po terenu. He he.

Sve u svemu, mislila sam da će mi to prvenstvo ispasti veća tlaka. No nije.. barem za sada. Tu i tamo pogledamo zadnjih par minuta (u zadnje vrijeme tak i tak golove daju u tih pet minuta, pa šta ću se mučiti gledati sat i pol kako bezveze natjeravaju loptu), malo se uživimo... i to je to.

Guzda si je jučer uzel dopust od kupaonice. A i danas će ratiti skraćeno (jelte do tri)... dal' da mu smanjim cijenu?? (znate već, plaćam u naturi - hi hi).

Vrijeme je za micanje kompa sa stola i razvlačenje grincajga ... i ostalog za spremanje ručaka. Haug!

Update (73:01): E brate mili, naši su šugavi do besvjesti... (naravno da mislim na nogometanje). Guzda psuje, žesti se i ostalo... Ako se pita moje skromno (ne)muško mišljenje - naši nemaju dobrog napadača (tzv. Šukera), a da nemamo tako dobre braniče (jel se to tako zove?) bio bi tko zna koji rezultat za Žute. E jebi ga i nogomet...

Update (gotova utakmica): Guzda se (ljut) primio kupionice i pločica. Po meni su dečki loše igrali. Sorry, ja jesam žensko, ali mislim da naši u ključnim trenucima ili nisu imali muda da pucaju (ko muškarci) na gol, a ne u golmana ili su bili presebični da nekom dodaju... eto, to je jedno skromno mišljenje male plavuše. Tko misli drugačije nek se je**!!

Jedan totalno ženski post, kako slijedi:

Naravno da mi žene ponekad stvari ne shvaćamo ozbiljno.

Tako sam i ja sebi svojedobno zacrtala da na x godišnjicu mature (cure nisam prije toga vidjela desetak godina) obućem "nešto iz ormara". Stigla subota, moram krenuti u Metropolu za pola sata, a ja u frci zovem šogoricu: "Joj, nemam što za obući..."

No da, žena me smirila, rekla da cure tak i tak ne znaju kaj je meni "novo" a šta nosim često - i neka se skoncentriram, obućem i pičim na tu proslavu.

Zapravo me zajebala kiša koja je taj dan pala, sve ohladila, pa si nisam mogla obući neki ljetni outfit, koji sam si par dana ranije zacrtala.

Tako se sada (ipak) spremam za tu Francusku. U programu (osim što ću sudjelovati jednom malom prezentacijom, ali za to imam odjela "za posao") se spominje i neka famozna "gala večera". E, jebi ga.

Novaca (kao je spomenuo lijepo Barba šta se sve nosi na Azurnoj obali) za fency odjeću nemam, a uostalom, šta oni znaju jel' nešto "s potpisom" ili iz našeg seoskog dućana s turskom naljepnicom.

Tako sam ipak pronašla sandalice - kombinacija zlatno i boja kože - s manjom peticom (ja si umišljam da izgledaju ko' štikle) u našoj seoskoj Planet obući i topić.

Tu je bilo smijeha. Žene (sve tri prodavačice) su mi - nakon što sam im objasnila kuda idem - pomogle kod izbora topića. Na kraju je prošla varijanta crnog, jako jednostavnog kroja, V izreza.... kad se nakinđurim sa "zlatnim" narukvicama, bit će super!!

Eto vidite kakve sve brige mi žene imamo kad odlazimo na Azurnu obalu! He he....

Kupaonica je fala na pitanju - ko' Hirošima. No, nije do Guzde nego do nekog bivšeg gazde koji je imao "zlatne ruke". Znate one frajere što su jaako pametni, oni sve znaju popraviti i posložiti, ali, kad vam bilo šta dirnu, onda ni vrhunski majstor ne može popraviti.

Imao je Guzda jednog takvog pacjenta u ratnoj grupi. Svaki put kad se vraćao, napomenula sam mu da se njega čuva, a ne "onih preko". Taj je bio poguban za ljude oko sebe, a pogotovo za stvari.....

A kupaonica će biti super. Danas su na redu pločice. Ubacili smo u igru još jednu boju. Hi hi.

A što se tiče Francuske - idem službeno u Nicu. Naravno da ću imati mrvicu slobodnog vremena (barem prvi dan), a na tražilicama nikako da nađem neki suvisli vodić i mali opis gdje sam i što sam (no dobro, ovo drugo znam).

I opet se otvara pitanje tzv. "Gala večere", no, pošto sam bila prije dvije godine na sličnom skupu, mislim da ću se nekako snaći i bez duge toilete (ne zahoda). Razmišljam samo o nekim cipelicama koji bi izgledale glamurozno ko' štikle, ali sa nekom manjom peticom (da u tome mogu hodati), npr. boje starog zlata. What do you think about it? (ili da napišem na francuskom što bi bilo Que est-ce vous (pance?? - misliti??)... dalje ne znam. Baš šteta.

I da, skoro nisam otišla jer su avio karte iz Njemačke (ako Croatian Airlines nema direktnog leta ide se s Lufthanskom), čitaj Frankfurt, Munich - s listom čekanja za Nicu.

Tako da ću malo razgledati neke druge europske aerodrome...

Update: Po kupaonici se pojavljuju pločice.. čak sve ide u super redu, pa ne čujem da Guzda psuje. Ma, bit će mrak.
Hvala na dobrim željama, no ne idem ja još... tek iduću (tj. ovu) srijedu. Čujemo se mi još!

Jebemmumater što tako prosto moram početi....

Lijepo umorna dođem s (ne)posla tj. s pisanog godišnjeg, a zapravo radnog dana - i - od bloga ni B. Pa se ista stvar ponovi i slijedeći dan. Hello???

Tako sam se kao i Mama fourtyfour, ko' najveći ovisnik danas ujutro uštekala na komp zajedno s paljenjem vatre i stavljanjem one famozne đezve za vodu (tj. za kavu zvanu Nes).

I ko' Isus, oživjeli nakon tri (ajde dobro - dva) dana. Aleluja!

Što ima pametnog u našem malom selu?

Osim što su mi gosti ostavili više-manje krš, još veći je učinio Guzda porazbijajući sve pločice u kupionici (tko se sjeća "Tonkica Palonkica Frrr"?) E bome, tako nekako se igrao i Guzda.

Sad se igra majstora. Sudeći po dnevnom boravku, očekujemo neko umjetničko djelo s Benetton pločicama u boji narandže i zelene travice. Živi bili pa vidjeli. Sad je u fazi "pasmater" i umjetnika ne treba uzmeniravati!

Svi hodamo na prstima....

I za kraj, u horoskopu mi se smiješi službeni put... hi hi.

Da li netko zna šta se nosi na francuskoj rivijeri??? (i da mi niste bili zavidni!)

A ne ne, danas nam neće biti dosadno. Kako? Lako!

Pozovete si kumove u goste. Jupii....

(za neupućene neka si potraže novogodišnje postove i sve će im biti jasno)..

I tako ćemo se lijepo provesti. Naravno da su između opcija da mi dođemo k njima ili oni k nama odabrali ovo drugo (kad smo im glupo dali birati).

Sada ću lijepo cijelo popodne:

- loviti klinca koji će mi mazati kuću čokoladom, kolačima i grickalicama (ovo treće se još i da usisati, ali ova prva dva...)

- vaditi klinca iz svog frižidera i smočnice gdje će pronaći i najmanje ostatke čokolade i ostalih slatkiša

- sjediti s njima dok će oni čitati moje časopise (ipak sam ja pristojna domaćica, nema smisla da pred njima surfam ili čitam knjigu.. neeee)

- možda će si pogledati neki film na dvd, pa usput zaspati jer ćemo lijepo oboriti rolete

- onda će ostati do sitnih sati, jer eto, njima se ne žuri doma (oni se ne ustaju rano ujutro da odu na posao)

- poslije ćemo sve usisavati, prati, ribati....

Jelda da mi je jučer bilo predosadno....?? Fuck i moj dugi jezik...

Ma znam da sam već o tome pisala, ali i dalje mi vrag ne da mira.... svi mi živimo u našem finom društvu gdje se njeguje sportski kult, ma zajebimo mi to, dragi moji - svi mi zapravo (javno ili tajno) želimo pobijediti, biti prvi. Fućkaš ti sudjelovanje...

I ovaj vražji nogomet ide u tom smjeru - tko će biti prvi, pobjednik... ostali su luzeri, bio drugi ili zadnji..

E, tako i meni ne da moj sportski duh mira dok ne uđem u neku od tih vražjih lista!

Sad ćete reći kako ste razočarani sa mnom, kako sam ja ipak iznad toga, bla, bla, bljuć, truć.... Šta mogu, i ja sam krvava ispod kože. Najbolje je kad netko pobijedi, dobije napredovanje ili slično i sada skromno glumi - "ma nije to ništa...". Ma moš mislit.

U cilju procjenjivanja konkurencije malo sam pronjuška po listama - čeprkala sam malo na mjestima - blogovima gdje inače ne idem. I šta sam našla??

Ni bolje ni lošije od ovog što ja pišem. Ni ljepše, ni zgodnije, ni zanimljivije... No dobro, neki blogovi su mi se dopali, ali mi se sada ne da raditi neka dubokoumna analiza i linkovi....

A kao što je Gugo lijepo rekao - muški dio bloga će se ulijeniti - znači sada je pravi trenutak da napadnem i osvojim to mjesto.....

Ma zapravo baljezgam u ovu kišnu subotu.....

Ps. Guzda je dobio HH majicu. Nisam imala bogzakakvu inspiraciju. Nadoknaditi ću mu to na drugi način... he he

Update: I dalje mi je dosadno... dooosadnooo...... uf!

Dragom Guzdi želim sve najbolje (on bi zapravo ono sa slike dole, ali ne bi odbacio niti ovo sa slike lijevo, naravno da se razumijemo - samo dragu Anđu) povodom rođendana!!.





E sad, kad bih znala, pustila bih u pozadini neku prigodnu pjesmicu tipa po željama: "za drage mladence, kuharice i ostale... "

I šta da vam još kažem? Konačno sam doma (na današnji dan). Posljednjih godina je ispalo da baš u ovo doba imam neka sl. putovanja, pa je to u našem društvu postao predmet sprdnje. Najbolja prijateljica mi se nudi kao dolična zamjena, ali znate kako je to - najgore su ti najbolje prijateljice (pogotovo one tzv. "slobodne". Jel tako??

Update: Prva želja mu je bila Čingač. I... naravno da smo mezili šiš....

Veli danas Guzda:




"Ma da, prošla si ti puno kilometara, ali si dobro ošćuvana... Jedna mala generalka i bit ćeš ko' nova..."


Gledajući me ispod oka. Pa mislim????

Update (next day): Najbolji mi je servis na službenom putu - po mogućnosti u nekoj zgodnoj zemljici europske unije, ne predaleko, ne preblizu (cca sat - sat i po' vožnje avionom)... malo predavanja, malo šetnjica gradom, malo šopingiranja.... ehhhh......

Nemam ništa pametnog za reć', ali pošto je ipak danas taj famozni datum 06 06 06 - progovorila bi i na guzicu, a kamo li ne ovako - preko tastature...

Mogu samo čestitati našoj vježbalici: sve najbolje u braku , koji će sutra sklopiti s budućim (s kojim ima već dvoje djece, no to nema veze...)!! Živi bili, veselili se... i kako to već ide....

(I da, nema neki prigodni smajlić za vjenčanja i sprovode.. he he)


Godišnji mi i dalje prolazi u nekom vozikanju do Metropole. Ovaj put produžili i do Krškog potražiti Nasljedniku neke tenesice u Hervisu. Kako je to jadno kad te niti carinik ne pregledava jer zna da ništa ne nosiš iz Dežele! "A ništa nemate u gepeku?" pita i mahne rukom za prolaz.

A u gepeku fakat ništa! Da me ne bi krivo hvatili - to me veseli!

Kupili (konačno) ovomjesečni Playboy (Ribafish: kaj vi nemate link na hrvatsko izdanje???).

Samo da znate: Guzda (no dobro, cijela naša mala familija) je ponosni vlasnik SVIH hr brojeva!! Ima tu i već starih baba, ocvalih playboya, ministara iza rešetaka, mrtvih.... no da.

I šta vidim unutra? Između ostalih internet bogataša i ponosni vlasnik našeg - (kako se to veli?) - portala(?). He he, nisu spominjali nikakav sex za cool liste....

No, nekako mi bilo toplo oko srca. Pa i ja sam dio tog svijeta.....

Toliko, ne da mi se više pisati. Tak i tak sam na godišnjem. Uz rudarski pozdrav iz (svoje) kuhinje..... haug!

Update: Ma jojjjj.... Zaboravila sam se pohvaliti: sjela sam (konačno) za volan Guzdinog (da ne velim našeg) Peugeota - onog velikog kombija (neki bokser ili kako li već.... jebi ga, zaboravih) - uspješno! Auto ka auto.... Mislim da to nakon dugo vremena i mog definitivno mrskog stava prema ovim vragovima zaslužuje još jedan:

Nisam vam se mislila javiti jer me zaokupila jedna druga zabava, pa sad umujem, pišem brojkice, igram se.... super!!

No da, htjela sam vas pitati: da li da stavim srčeka i medeke?? Zašto? Zato što se okolo svi svađaju, tuku, pljuju, vrijeđaju, a kod mene ko u crkvi. Njente.....

Nadam se da vam ne djelujem tako sterilno... no da, dosta seruckanja.

Što se danas radilo? Sjeli u auto i otišli u Kž na Spravišće. I šta se desilo? Djeca nam se više ne pale na šarene balone, na vrtuljke, lize i slične drangulije.

Tako da smo se prošetali, dobili besplatnu bočicu Unique kalničke vodice, popili pivo, pogledali najnoviju seosku modu (znate već - kad se ide na kram oblači se ono najnaj)... i otišli u Metropolu na jedan hoh dječiji rođendan.... o tome ne želim ništa napisati...

No da, samo dvije male cakice: jedan je roditelj ostavio malog "s novim geox tenesicama i da se ne zamaže jer idu u vip ložu na Maksimir..." i jedan drugi roditelj koji je uz dijete iz razreda ostavio i malog hiperaktivca (vrtićke dobi) "da se dijete poigra s ostalima" pa su obadvije bake riknule od lovljenja malog razbijača....

i samo da vam rastu zazubice: mi se i dalje lijepo centralno grijemo... hi hi... pa vi živite u Metropoli, u stanovima....

Stigli s duplih krizmi. Najboljoj (jednoj od) prijateljici se krizmala kćer. Na dar je dobila Ovo. No da, ne palite se na cijenu, ja sam kupila po "sale" od 50%.

Na drugoj, pošto je u igri bio dečko, dobio je šušu.

I šta da kažem? Zapravo je bilo naporno cijeli dan sjetiti na stolcima, jesti, piti...bla bla. Jest da je društvo bilo ok, ali... šta je previše, previše je.....

Zato ne volim ni svadbe....

Friško stigla s autobusnog (naravno Onog u Metropoli). Išli po family moje frendice iz Imotskog (no da, ona živi u našem selu, a family "dolje"). Pošto su autobus skinuli s autoputa, pa vratili, pa nekud naokolo (zbog bure) - kasnio je u dolasku.

Naravno da su vozači (navodno u množini) svojih teško zarađenih pola sata "gablec" odmora proveli u nekom pripizdinskom svratištu, bez obzira na kašnjenje....

Mi smo za to vrijeme haračile (doduše bezuspješno) po dućanima Importane Centra (parkiranje = 15 kn), klopale u McDonaldu (jer smo imale jedan izdanak teenage podmlatka), pa mi se sad podriguje BigMac (e, jesam stara fakat) = 90 kn.

Majica, poklon malom prijatelju (nadam se da će roditelji vidjeti razliku od majice iz Konzuma za 29 kn!) - neki šahovničarski dres, Turbo Sport = 79 kn.

Jednom riječju: sarmu probala nisam (bome ni kafu).... umorna ko' da sam pješke išla....

Baš sam razmišljala da li da nešto napišem o slijedećoj temi, kad ono
Dipl. kućanica piše o istome:

Što jednom predstavniku muškog roda kupiti za rođendan???

Naime, bliži se Guzdin rođendan. A pošto je on tipičan predstavnik muške populacije koji voli skupe igračke, nema šanse da mu neku od "želja" ispunim. Kao na primjer:

- mobitel XZD 78954 model (samo kaj ti ga sam ne drži dok pišaš)
- sat, za pod vodu, za na breg (ništa manje od točne visine himalajkog vrha), s tlakomjerom (no dobro, kak se već zovu te sve pizdarije vezane uz tlak, prognozu vremena i trganje u kostima)
- nešto od opreme divljeg ekstremnog sporta ("sitnica" košta bratbratu sto ojra, pa ti biraj), naravno, uz veliku šansu da kupiš krivu stvar
- motor (moš mislit...nisam još ništa opljačkala, a bome nisam se ni prijavila za "Milijunaša")

Šta nam preostaje?

- veš
- roba (majica ili sl. bedastoća)
- parfem (ne daj Bože, ne stavlja na sebe niti dezić)
- knjigu (pitanje je koju?)

I ko kaže da smo mi žene komplicirane? Šta god nam kupili, mi se veselimo...

Update: kad bolje razmislim - možda bi šteka (da ne velim gajba) Corone (i kila limuna) bile dobro prihvaćene? A onda huša-haj - baba donjela, baba pojela (tj. popila)....