Eto mene natrag. Za početak kako izgleda prosječna plaža na Code D'Azure:

I što da kažem? Kilometri i kilometri jednolične šljunčane plaže. Iznad glave jure automobili u četiri staze, a odmah preko ceste redovi i redovi apartmana i hotela....
Naravno, na vrhu hotela izgleda puuno bolje:

Uz neki koktel (u mojem seljačko-radničkom riječniku to bi bilo: piva)... no, nisam sigurna koja je gužva na bazenu u sezoni.
Trenutno baš i nema gostiju. Taksista mi je (hvala, hvala, svi su rekli da krasno pričam francuski, no doduše, to su bili ljudi koji NEznaju francuski) obasnio da sezona počinje tek slijedeći mjesec.
A u gradu je veselo:

Temperatura je podnošljiva (ipak vas hladi Mediteran), barem u ono neko gluho doba što smo mi bili slobodni za tulume.
Zadnji dan smo večerali u gradu, završili iza ponoći u lokalnom Pubu, s živom muzikom.... Ma bilo je baš super malo se osjećati ko u dobra stara vremena tulumarenja....
I onda avion. Uspjeli smo dotrčati u desetak minuta između letova na aerodromu u Minhenu... U avionu jedan korpulentan (malo se i usmrdio) ministar... i jedan bogati Exministar.
I jednom i drugom, a bome i meni (uključujući pola aviona) nije stigla prtljaga. Mojem kolegi je, tako da nije bilo riječ o kratkoći izmeću naših letova. I to su vam pedantni Nijemci.
Shvaćam da je Minchenski aerodrom jedan od dva najfrekventnija u Europi, shvaćam da se prtljaga na takvom mjestu lagano pogubi... ali, prtljaga od pola aviona...
No da, kufera su mi danas ujutro dostavili na kućnu (moju seosku) adresu. Bar su naši face!
Post je objavljen 25.06.2006. u 13:50 sati.