Dok čovjek (tj. ja žena) čeka da mu se piva ohladi u frizu, i da istovremeno na to ne zaboravi, da nešto nabacim na papir (tj. koji je to već vrag - monitor jelte).

Ako ste mislili da nema cvijeća u onom betonskom koritu, varate se. No, da li da stavim sliku ili ne? Ispast će da blog piše jedna dokona srednjovječna domaćica koja se hvali svojim cvijećem. Da sam srednjovječna - da, da sam dokona - možda, da sam domaćica - ma jesam, nerado to priznam. Što mi je ono ostalo?? E da, skleroza!

Gdje smo ono stali? E da, na teveu Sanja raspravlja o dobrim majkama. Jesam li ja dobra majka?

S jedne strane me bije glas zločeste mame... i sve moje prijateljice svojoj djeci prijete sa mnom. S druge strane mislim da ne tražim puno (tj. kakva su nam već djeca - ništa) od njih. Naravno, da uče, da se ne svađaju.... ništa posebno. Nit kopaju, nit oru.. nit peru suđe, nit usisavaju, nit.....

Dijete me tjera da odemo na (dijetni) sladoled kod Kire. Eto draga, krećemo...