Izreka: "koliko para toliko muzike" odnosi se na te male patuljaste tulipančiće.. ali, ne može se reći na nisu slatki. I pošto su prvi procvjetali, taman kad oni riknu rascvijetati će se oni pravi, veliki.

Ne volim seosku šarenilost cvijeća, pa već godinama (tj. ovih zadnjih dvije godine) sadim samo crvene i bijele tulipane. Htjela sam kupiti u Amsterdamu crne, ali me bilo frka prelaska granice, kad sva prtljaga ide kroz ono čudo od rengena, ultrazvuka ilištoveć....

A što se tiče one famozne kave s neznanim blogerom (dragi, ako hoćeš ti se sam izjasni koji si!)...

Kao prvo, putujući na taj susret, spoj ili kako ga god nazvali, psovala sam sama sebi majku i odlučila da više nikad ne idem na slijepe susrete s blogerima. To mi je preveliko psihičko opeterećenje.

Razmišljala sam o tome kakav ću dojam ostaviti na dupinku, jer sam se s njom morala naći odmah nakon nekog sastanka (pa sam bila obučena u "radnu" odjeću), a jučer se nisam htjela opterećivati odjećom, ali sam se zato opterećivala godinama... znala sam da idem na susred s nekim jako mladim...

No, na kraju je ispala jedna fina ugodna kavica (odabir kafića je bio super - naime, u njemu nisam bila, a uređen je u žuto-naranđasto modernoj, opet ne previše fency stilu) s čovjekom koji, bez obzira na svoje godine ima pozitivne stavove o životu. I na kraju smo se napričali do sita... o svemu.... i ko da smo se našli n-ti put, a ne prvi put...

Opet se obistinilo da su ljudi koji se okupe oko vašeg bloga više-manje vaši istomišljenici. Naravno da tu i tamo uleti neko dijete (sorry klinci od 15-16 god.) s nabulozama, ali ono odpliva dalje u sferu blogova za mlade....

A mi mladi u duši se družimo s dvadesetogodišnjacima....

Voila! Jel ti se dopala recenzija naše kave??