U moje doba se slavio "Dan žena" ili tzv. "Osmi mart"...

Čak smo i mi curice u osnovnoj školi dobivale male buketiće od dječaka. Doduše, neke su dobile i više njih (ja ne, jedna od trauma iz djetinstva).

I onda, taman negdje kad sam postala ozbiljna cura, žena, majka - taman su to lijepo ukinuli. I jebi ga. Opet ništa od poklona u "preduzeću" i pijanih muškaraca.

I sad to nekakvo "Valentinovo". Pita me maloprije mlada susjeda (san svakog našeg muškog gosta - mlada, prirodna plavuša, zgodna, mršava..): "Šta si dragom kupila za poklon?" A ja ju čudno gledam - u stilu: ili on meni nešto ili ništa....

No, pošto mi je rođendan skoro, uopće ne očekujem ništa. Nekako se taj običaj nije ukorijenio u mojoj familiji. I to je u redu...ne treba se paliti za svakakvim glupostima.

E da, i za kraj jedno pitanje:

da li se intimna depilacija u traženom obliku može smatrati kao poklon za Valentinovo? Najme, nešto sam poradila na sebi. He he...