Ovih par dana mi se malo zgusnuo raspored, pa eto.....

Naravno, jučer sam otišla na Velesajam, na Interliber.

Prvo sam dobila popiz*itis jer su se autobusi nonšalanto zaustavljali ispred glavnog ulaza, uključili sva četri žmigavca i živo se vozačima fućkalo što je iza njih kolona nas u osobnim vozilima. Na kraju je ispalo da sam se sparkirala sto godina hoda od ulaza i platila onaj bezobrazno skupi parking (nisam htjela onu opciju s kvartom preko ceste, jer kao bit će mi daleko za hodati, moš mislit').

Šta ima na raglašenom sajmu?

Osim što sam uživo vidjela Gđu Runjić, od koje tak i tak nije bilo neke koristi, ostalo je više-manje šuga.
Jefine knjige, ali koje su stvarno jeftine, e, brate mili, ne znam tko bi ih čitao. Nisu dobre ni za peć potpalit'. Knjige koje vrijede, cijena im je ista kao u knjižarama. To što nakladnici kao fol daju popust, dok zbrojiš dolazak na Velesajam (i cijenu parkiranja), bez obzira što je ulaznica besplatna, žali bože.....

Meni je zapravo najdraže kupovati po antikvarijatima. I to idem onom logikom: ako mi je suđeno, naći ću u prvom antikvarijatu knjigu koju želim i tražim, u odličnom stanju i najvažnije za malo novaca! Ako ne, neću je naći nigdje u gradu.

I još jedna stvar: na nekom od štandova pitam mladu gospodičnu što prodaje (uvoznu stranu beletristiku na eng.) da li ima knjige od D. Leon. Ona nonšalanto odmah veli da ne. A ja krajičkom oka nađem jednu (onu što imam doma, pa sam prepoznala korice). Onda smo zajedno provjeravali da li ima još koji drugi naslov.

Jasno mi je da na Auto-show-u ili Nautici mora biti mladih zgodnih hostesta po štandovima da brišu prašinu s automobila/jahti i da se u minjacima i štiklama smješkaju škvadi. Ionako su tamo i oni zgodni frajeri u odijelima koji ti izrecitiraju kubikaže, metraže i ostalo, ako si baš zagrijan za kupnju (eto, baš tatica dao sitniš, pa da se malo razveseliš novom pilom).