No da, sastanci su se protegli i na današnji dan. Ne velim da mi nije u opisu radnog mjesta sastančenje, ali ovo je više nego obično...i duže...

Anyway...

Šta se desilo: hrpa "vrlo V" ljudi sjedi na ozbiljnom sastanku. Red, pristojnost i sve ostalo bi bilo da utrnu ili barem stave na vibru silne mobitele. Ali avaj...

Usred "slova" diše....svira melodija....tipa do mene zove who-knows-who...frajer pusti da zvoni mob. izlazi van i javlja se...svi čujemo "halo..."

Par minuta kasnije javlja se slijedeći tip (doduše, ovaj put se nije čula "svirka") sjedeći i dalje za stolom: "halo, ja sam sada na sastanku, čujemo se kasnije"....

Itd.

Mislim, halo, ako se ne javiš u radno doba na (pototovo) službeni mobitel - to znači ili da si na zahodu (par minuta) ili da trenutno razgovoraš na taj isti stroj s nekim ili da si na sastanku...neee???

Da ne velim bezobrazluka kad me na moj (privatni) mob nazovu popodne službeno...i od mene očekujiu da s njima ćakulam na dugo i široko....

Nakon 45 min. rada djeca u školi dobiju odmor...

Filmovi se snimaju da traju oko cca 100 min jer inače popusti pažnja gledaoca pa oni prenesu usmenom predajom da je film dosadan....

A zašto onda mene povlače po sastancima koji traju u beskraj??

I horoskop mi (čitaj raspored rada na poslu) za ovaj tjedan sprema još nekoliko "maratonki"....


Užas. Idem na "fiskulturu". Tak i tak su mi ovi na Bigbruderu dosadni...

Događaj danas popodne u mojoj banci:

Ispred mene stoje frajer i ženska. Frajer (po izgledu, bez uvrede svim ostalima) tzv. šljaker. Vidi se da čovjek radi neki KV posao, ona vrst tipova - sa "seoskom" pameti...

Mačka - prvo sam zamjetila stare samterice za dva prsta prekratke, cipele, doduše, nisu bile blatne (ali sam to očekivala), neka stara kožna jakna, crna (home-made) ofarbana kosa...jednom riječju jadno.

No dobro, po izgledu lica (što se ne bi moglo reći za tijelo) mlada mačka...negdje oko dvadeset...

Anyway, frajer mački nešto šapće, ja u svom filmu...ne slušam. U slijedećem trenutku frajer mačku primi za guzu bucmastu..a ona mu makne ruku, no dobro, okrenem glavu...šta ću...

Onda tip (malo glasnije) šapće:...a ti bi mi mogla popušiti...

Sad si ja razmišljam: onako zbegecana (s posla) Zagreb-Graz-fancy dućani....mene nitko ne štipa za guzu usred banke....niti mi šapće o pušenju...

Jesam li negdje nešto propustila?

Nakon što smo zaradili:

- 2 čaše
- dvije majice
- kašetu - stalak za cedeje
- 15-ak praznih "Pokušaj ponovno" listića....

na Heineken partyju u našem seoskom pubu....

Idem zagliti školjku za vece.

Update: ma, nije bilo tako strašno (mislim što se tiče školjke, doduše, trebalo je i istjerat tu količinu tekućine van, ali s prave strane!) tako da na vašu opću žalost nije bilo bljuvanja. Danas pivu NE pijem. Za sutra ne garantiram....

Pokušala pronaći na našem blogovskom nebu neko objašnjenje zašto je naš....jedini...najdraži...alternativni.....glupavi.....blesavi......i sve ostalo Kićo ispao???

Pa, plakala sam cijelu noć i dio dana....još uvijek imam podočnjake....buuaaaa....

No, nema veze...ostaju mi još dva aduta (Sorry, ali Dalmoše ne podnosim - pogotovo onog s dva prsta cmok-pa-Ve) a to su naše gore list - najpoznatiji Cigo u Rvackoj i Zagorec (ili šta je već, već me netko ispravljao da je Ivek iz...Međimurja?) Ivek.

Naprijed naši!!! Jeee.......

Kako je mala Crvenkakpica nadrapala....

Nekidan (službeno) zgiljam s posla (no dobro, obavila sam usput i nešto službeno - ovo je opaska za šefa)...i pobjegnem u Metropolu....

Već sam pisala o svojoj noćnoj mori vezanoj za crne cipelice...tako da sam se zaputila na posljednja dva mjesta gdje bi se mogle naći: u Importane i King Cross (doduše, tamo ima samo Pittarelo, ali htjela malo pronjuškati po dućanima prije gužvi i event. ubosti kakav poklončić za pod bor).

Noge natekle, krulji u želucu..i ja sjednim u jedan od onih kafičića u KingCrossu i naručim nešto za pojesti. Zvoni mobitel. Najnaj na liniji:

"Gdje si?"

"U Zagrebu"

"A gdje?"

Ovdje stanka. Nije da mu nešto skrivam, ali je*emu, ne mora on uvijek znati kad ja njuškam po dućanima.

"Da nisi možda naručila..."

I tu mi postane sumljivo i počnem se ogledati okolo....a prekoputa sjedni moj najdraži, maše i smješka se i s frendom pije kavicu...

Naravoučenije: pazite kud hodate, pazite kud gledate...

Zamislite jutro, šest i nešto sitno..(pravo rudarsko doba).

Ja s jednim krmeljavim okom kuham nes, doduše, nemam viklere na glavi, ali se baš i ne snalazim u okolišu...

E, u to gluho jutarnje doba, da se (kao) razbudim i opustim..otvorim zaostali časopis na stolu u kuhinji - u ovom današnjem slučaju Elle.

List, list...

I kaže: čudotvorna krema za lice...brat-bratu 2.190 kn. WDF?? Tolike novce da dam za neku kremicu? Pa zar oni misle (neću sada reklamirati firmu) da smo mi lude i da ćemo povjerovati da ako na lice stavimo nešto od toliko pustih kuna...da će nas vratiti u mladost? Ili da ćemo biti sretnije?

Molim sve koje ovaj Božić misle kupiti nešto slično, da se toga odreknu...i daju u humanitarne svrhe!

Hvala unaprijed!

Ps. Ima link kod petre ako nemate ideju gdje spiskati novce, a da ide u humanitarne svrhe.

Stvar je slijedeća:

- horoskop mi je više nego odličan
- nisam u pms (i da jesam, pms ne traje mjesec dana)
- bračni život je isto tako više manje u redu, uključujući i bračne dužnosti...

pa zašto me onda muška populacija u posljednjih mjesec dana NE SLUŠA!!!

Velim nešto šefu, ovaj me zove nakon par sati i čudi se...
Velim nešto Nasljedniku, ovaj zaboravi razgovor..i poslije se čudi..."nisi ništa rekla"
Velim nešto Guzdi, ovaj se isto iščuđava....

Pa jebemumater....jesam li ja glupa, blesava, pričam li španjolski??????

Umjesto da vam pišem, jadam se, ljutim, serem....

Eto vama malo pogleda sa Starog grada na Kalniku (ako se potrudite, naći ćete šta sam o njemu već pisala):

Skinula sliku Kalnika jer je iz nekog razloga ispala iz margina van. Pokušat ću ju srediti.


A pošto sam vam ostala dužna još nešto, evo...(računajte da ću to nakon par sati skinuti, pa ko' vidijo -vidijo).

Update: eto, vidjeli i mene. Točka.

Pošto su došli "ti dani u godini" kada se čovjek zavlači u svoja četiri zida, pere i čististi, ukrašava (no dobro, još je prerano za božićni ugođaj pa ću neki drugi vikend povaditi one zlatne tanjurčiće i ukrase u obliku zvjezdica)...i čeka...snijeg! (njega više ne treba čekati jer se jutros pojavio, na opće veselje)

A vani je temperatura lagano u padu....osjećaj familijarnosti, kuće i topline simbolizira mi kamin. Doduše, još uvijek je u nekom budućem planu naše kuće, u dodatku, koji će se razbijanjem zidova, a prije toga prepravkom krova od malog dnevnog boravka pretvoriti u veliki...s kaminom.

U očekivanju tog dana...ja pojačavam centralno i maštam o tom dnevnom boravku, s Natuzzi garniturom (može i jedna iz Ikee, kožna, krasna)...

A da mi ne bi bilo dosadno, očistila sam sve kuhinjske elemente (to je kad povadiš sve iz ormara, obrišeš ormar, pričekaš da se osuši, pobacaš neke prastare stvari i sve lijepo vratiš na svoje mjesto) i ispekla stare domaće kekse (Nasljednik je vrtio flajšmašinu!).

I skuhala govedsku juhu....

I....

Ma...glupo mi je ovako javno psovati...(ipak sam ja jedna fina dama (jeh, moš' mislit')..ali ovaj bigbrugder više ni ja ne mogu sažvakati.

Jedni izlaze van (što i je point te igre, da svi ispadnu do zadnjeg), ali ovi stalno pune kuću s nekim novim tipovima..grozno.

Da ne velim da je totalno bezveze što su izbacili onu pušačicu, pa je sad totalno bezveze čekati ponoćnu premijeru, jer očito jučer nije nitko nikome...pušio!

Ps. ajd da vidimo ko ima dijete u trećem razredu. da čujem koji broj piše gore.

Update: uspjela jučer pogledati i spešl emišn...jednom riječju: jadno.. nije da sam očekivala eksplicitni sex ili nedajbože da (opet) vidimo kako si neko od frajera drka u veceu jer su im rekli da ih tamo neće snimiti...ali, čovjek je očekivao neke pametnije razgovore...ili ja (opet) očekujem previše od naših televizija???

E, pa mislim...stvarno....

Posljednjih nekoliko dana hodam Metropolom i šire....i tražim cipele. Ništa specijalno. Pošto se približavaju dani blagdanskih "domijenaka" (čitaj: stajati skoro cijeli dan oko nekakvih "šveđanki" i zabavljati, do kraja dana i relativno dosta alkoholizirane poslovne partnere) ja sam si zacrtala da mi trebaju jedne ozbiljne (polu-svečane) cipele, crne (da idu uz crni kostim), s peticom (kako sam rekla jednoj prodavačici: da imaju malu petu, a da izgleda da je visokaa), ne na špic (to je lagano demode, uostalom, takve već imam) nego onak moderno okrugle naprijed i da peta bude neka obična (kako mi je majka sugerirala: nemoj uzeti neku divlju petu jer će izaći iz mode, a ti ćeš cipele obući samo triput).

I, da li sam tražila previše?

Obično kad kupujem cipele, maksimum love za to je oko trsto kuna...i ja ih toliko dugo tražim dok ne nađem. Ovaj put sam si dala čak i viši limit. (doduše mislim da je nonsence dati tisuću kuna na cipele...u takvoj priči bi rađe odabrala nekoliko pari cipela za tu lovu)

I ništa. Ni približno.

Možete li zamisliti??

Ja sam tužna i žalosna....samo da znate.

Zašto čovjek očekuje od svojih šefova da budu fer i korektni prema njemu/njoj??

Pogotovo kad ih štitiš (kad zahebu stvar), kad im odradiš i ono što ne bi trebao. Itd.....

Vječna dilema koja me uvijek ko bumeran lupi s leđa, kad se najmanje nadaš! Tako da znate, ljuta sam, i žalosna i .....

Ali!

Da ne bi sve bilo tako crno...Tako i tako sam vam dužna i drugu u sukcesijskom nasljedstvu: Mala u akciji!

Jeb* i ove što stalno drkaju po tom serv(is)eru ilikaksetovećzove....

Taman nešto fino smislim, kad ono, ne radi...

E zato, draga analna, između ostalog nadrobljenog u postu piše i o jutarnjem sexu.

I to me podsjetilo na onaj jedan prastari vic:

Sjela na trenutak jer su mi kuhinju zauzeli gladni trinaestogodišnjaci....

Pečem Nasljedniku kolače sutra za rođendan. Doduše, koliko ih on i ostali klinci pojedu...

To su kolači s kojma se moram pokazati odrasloj ženskoj populaciji koja dođe uz tu djecu (kumice, rodice i ostalo).
Pošto imam teve u kuhinji, baš da ne podivljam sama u ta četiri zida, upravo odgledala bigbruder.

Priča a): Kristijan hoće ispasti kul frajer (s majicom Free Tibet, ali kao, nije tamo nikada bio), nema smisla da se stalno grli i mazi s nekom (jelte) luzericom iz Slavonije...to je klasična muška priča: nema smisla da pokažeš da si krvav ispod kože!

Priča b): nešto sasvim suprotno, ona mala iz kamenjara naganja (treptajući okicama) jadnog Zagorca koji je jadan zagorio među svim tim kamerama. I ne kuži da se frajeru digne svaki put kad ju pogleda, a ona bi se - eto kao seka (rekla je da u njemu vidi brata) malo mazila...a ušla je unutra tek nekidan.

Jebiga, tko je sada u pravu?

Ili obadvojica rade iste stvari, kao i cure...a ja ih totalno drugačije percipiram, ili sam totalno pristrana, ili wdf???

Ovih par dana mi se malo zgusnuo raspored, pa eto.....

Naravno, jučer sam otišla na Velesajam, na Interliber.

Prvo sam dobila popiz*itis jer su se autobusi nonšalanto zaustavljali ispred glavnog ulaza, uključili sva četri žmigavca i živo se vozačima fućkalo što je iza njih kolona nas u osobnim vozilima. Na kraju je ispalo da sam se sparkirala sto godina hoda od ulaza i platila onaj bezobrazno skupi parking (nisam htjela onu opciju s kvartom preko ceste, jer kao bit će mi daleko za hodati, moš mislit').

Šta ima na raglašenom sajmu?

Osim što sam uživo vidjela Gđu Runjić, od koje tak i tak nije bilo neke koristi, ostalo je više-manje šuga.
Jefine knjige, ali koje su stvarno jeftine, e, brate mili, ne znam tko bi ih čitao. Nisu dobre ni za peć potpalit'. Knjige koje vrijede, cijena im je ista kao u knjižarama. To što nakladnici kao fol daju popust, dok zbrojiš dolazak na Velesajam (i cijenu parkiranja), bez obzira što je ulaznica besplatna, žali bože.....

Meni je zapravo najdraže kupovati po antikvarijatima. I to idem onom logikom: ako mi je suđeno, naći ću u prvom antikvarijatu knjigu koju želim i tražim, u odličnom stanju i najvažnije za malo novaca! Ako ne, neću je naći nigdje u gradu.

I još jedna stvar: na nekom od štandova pitam mladu gospodičnu što prodaje (uvoznu stranu beletristiku na eng.) da li ima knjige od D. Leon. Ona nonšalanto odmah veli da ne. A ja krajičkom oka nađem jednu (onu što imam doma, pa sam prepoznala korice). Onda smo zajedno provjeravali da li ima još koji drugi naslov.

Jasno mi je da na Auto-show-u ili Nautici mora biti mladih zgodnih hostesta po štandovima da brišu prašinu s automobila/jahti i da se u minjacima i štiklama smješkaju škvadi. Ionako su tamo i oni zgodni frajeri u odijelima koji ti izrecitiraju kubikaže, metraže i ostalo, ako si baš zagrijan za kupnju (eto, baš tatica dao sitniš, pa da se malo razveseliš novom pilom).

Čujte i počujte!!!!!

Prvi ekskluzivni put, nakon što me podučila jedna skromna samozatajna žena.
Ne garantiram da će uspjeti:



Ajd da i tu bebu utopimo.

Update: (nekoliko sekundi nakon što sam se divila svojoj pametnoj plavoj glavici): Na gore navedenoj (doduše, malkice prevelikoj...no naučit ću ja već) slici je jedan mlađahan gospodin na penjanju u Paklenici. Toliko.

Čula danas priču od prijateljice s njenog posla, no radi lakšeg snalaženja pišem u prvom licu:

Poznanica, takoreći kolegica s posla počne priču o krađama...onako, na sitno para, kod sebe u uredu. U silnom konspirativnom povjerenje veli kako je to jedna tvoja dugogodišnja jaako dobra prijateljica.

Ti ćeš pomisliti:

a) odbaciti te priče s gnušanjem, pa valjda ju ti dobro poznaješ (doduše ne da ti vrag mira i pojavljuju ti se slike iz onog groznomornog showa gdje se debele crnkinje tuku oko nekih debila)

b) pomislit ćeš, vrag će ga znati, ne možeš vjerovati ni rođenom bratu

c) past će ti na pamet i suluda ideja da te hoće, iz tko zna kojeg razloga posvaditi s tvojom prijateljicom

What could it be?

Ajd da se i ja javim u ovu neku glupavu nedjelju.

Već dva dana služim kao vozač mladoj gospodični, a ona popularna, s rođendana na rođendan...

Tako sam npr. otkrila gdje se u našem malom mjestu nalazi Našička ulica. No, to nije tako bitno.

Pitanje glasi ovako: što kupujete u takvim prigodama za te rođendane prijateljima iz razreda?

Ja u principu Nasljedniku uvalim 50 kn, pa nek sam kupi poklon. Dečki u njegovim (trinaestogodišnjim) godinama obično dobivaju deziće i sl. piz*arije.
Mala me ovaj vikend više koštala jer smo prijatelju iz razreda kupili walk-talk-ije za oko 60 kn (doduše, bez baterija), a prijateljica iz vrtića je dobila (kao one su si jaako dobre frendice) neki Barbie paket iz dm za 70 kn.

Sad kad o tome pišem imam osjećaj da sam o toj temi već pisala. No, never mind.

No da, približava se i Nasljednikov rođendan. Pretpostavljam da će nam se kuća obogati novim izborom muških dezodorana....

I još nešto. Mala i ja smo ove nedjelje bile jaako dobre. Bile smo na nedjeljnoj misi. Pokraj mene je sjedila jedna stara gospođa oštra pogleda, u dubokoj crnini - u bundi. Moram primjetiti da jutro baš i nije bilo tako prohladno. Valjda je bilo vrijeme da se bunda prolufta.

Već se jedno dulje vrijeme moja susjeda duri na mene. Pojma nemam zašto.

Nit sam joj podkopala među...

Nit sam joj pogledala muža...

Nit su djeca bila zločesta (ja se bar nadam)..

Prema Najnaj je med i mlijeko. Žena se rascvate kad se sretnu. Mene samo što ne šutne nogom.

Takve stvari mi se svako malo dešavaju. No dobro, znam i ja biti kučka kad hoću, ali je to obično s nekim razlogom i kad bi se takva osoba ljutila i durila na mene, to bi mi bilo shvatljivo i znala bi zašto...

A ovako, neko potpuno neutralan i "sa strane" odjednom počne frktati...

Jel' se to i vama dešava??

Update: Ma morala sam dodati:...ma i ja buuaaa plačem...ko i one glupače u bigbruderu...(naravno, serem...)

Čitam novine (u nedostatku zanimljivosti na Bigbruderu)....

Kažu novine kako se tamo neki razvratni raskalašeni exhusband vratio nekoj glumici, doduše s njom ima troje djece...but, otišo od kuće prije par godina. Ševio okolo, zaprosio neku drugu, pa ju prevario s dadiljom, pa....

I sad pitanje: bi li dozvolili da vam se vrati otac vaše djece, neprežaljeni razvratnik??

Priznam varijantu da se frajer, kako već ide onaj vic s Mujom "zapriča", pa eto, odmah skuži da je zasrao i posramljen vrati u bračno gnjezdo. Nisam sigurna da bi na nju pristala, ali eto...život piše drame.

But hello....nakon što si posložiš život u neku drugu dimenziju...nakon što sve krene (konačno) dalje...???

I ko joj garantira da neće opet stisnuti neku sekretaricu, dadilju ili .....???

Ne zavaravajte se da je primjer iz "bijelog" svijeta, ima toga i kod nas, u našim malim životima...

Dan je počeo jako euforično. Onaj feeling od ranog jutra da si deset (ili više) minuta u kašnjenju, pa sve radiš nabrzaka...

Tako sam jurila autoputom na posao.

Tako sam se izvikala na nekoliko frajera na poslu (moram priznati da su se dobro držali).

Tako sam, ali sada u dosta velikoj vremenskoj stisci ispisivala tone tablica, podataka, brojaka...

Tako sam pokušala sve držati pod kontrolom, a da ne friknem...jer onda počnem brljati, pa stvari idu nekoliko puta sporije.

Naravno, pokušala sam biti hladna ko' špricer, hladna ko' BožoZvaniPub....

Čak nisam ni u onom famoznom PMS-u. Al' me boli glava.

Jel' to može biti izgovor za večeras???

And now, something complitely different:

Auto juri autoputom. Tabla za izlaz na koji bi trebao skrenuti recimo: 2000 m.

a) Vozač stisne gas i prestigne još dva kamiona, naglo skrene u sporednu traku i skreće prema svom izlazu

b) U slučaju da je kamion dovoljno brz, Vozač usporava, vozi iza kamiona te mirno skrene prema svom izlazu

Tko se prepoznaje u kojem slučaju??

Ps. Slijedi update.

Update: Vidim da mi se "hrabri" muškarci ne javljaju. Valjda su oni definitivno pod a)

Eto i mene natrag....

Ne mogu reći da se nismo dobro proveli
(ne računajući kratak, starinski krevet, uz neke prapraprastare deke...fuj! - kod naše Gazdarice nije bilo mjesta - a koštalo je.....)
i odmorili.

Ali....

Bilo je puuuno ljudi. Odvratno puno. Sve neki Slovenci, Mađari, nešto naših, ostali....

Hoću da se vrati mir našem lijepom Jadranu, Paklenici, otocima...

Hoću da se više nikada ne budemo Best svijetska destinacija......

Hoću u miru ljetovati, hoću u miru piti kavu s pogledom na more, hoću u miru boraviti u prirodi, hoću u miru čitati pod drvetom usred ljepota Paklenice...

A ne da mi netko viče, vrišti, laje,.....

Ps. A moje veliko dupe je pokušalo dignuti se po okomitoj stijeni Velebita...jeeee.....koji sam ja klajmber....eeeee.....