Eto i mene natrag....

Ne mogu reći da se nismo dobro proveli
(ne računajući kratak, starinski krevet, uz neke prapraprastare deke...fuj! - kod naše Gazdarice nije bilo mjesta - a koštalo je.....)
i odmorili.

Ali....

Bilo je puuuno ljudi. Odvratno puno. Sve neki Slovenci, Mađari, nešto naših, ostali....

Hoću da se vrati mir našem lijepom Jadranu, Paklenici, otocima...

Hoću da se više nikada ne budemo Best svijetska destinacija......

Hoću u miru ljetovati, hoću u miru piti kavu s pogledom na more, hoću u miru boraviti u prirodi, hoću u miru čitati pod drvetom usred ljepota Paklenice...

A ne da mi netko viče, vrišti, laje,.....

Ps. A moje veliko dupe je pokušalo dignuti se po okomitoj stijeni Velebita...jeeee.....koji sam ja klajmber....eeeee.....