Mobile phone...
09.09.2005.
Sve je počelo jako jako davno. I jako benigno. Nakon dugog vijećanja kućni savjet je odlučio: kupiti će se mobitel za službene svrhe Pater Familijasu.
I bi tako.
Pljunusmo gadnih nekoliko tisuća DM (da, da, to su vam one famozne Marke, kada je Njemačka bila El Dorado, obećana zemlja nama jugovićima..). No, da, taj skupi i famozni stroj – sada bi se moglo reći cigla je dobro odradio svoje: Guzda je bio dostupan i lovio poslove...
Onda je došla faza dva: naš Nasljednik je iz toplog okrilja vrtića krenuo u prvi razred. U tom je trenutku i Majka dobila svoj mobitel. I pozive svakih nekoliko minuta: šta da obućem, smijem popiti čašu vode, bio na veceju...
I nakon toga, osim što su se mijenjali modeli...sve je bilo ok.
Naravno, prije nekoliko godina je došla kriza: Nasljednik je htio mobitel, no ne baš tako jako žarko da bi mu se ta želja ispunila.
Do nekidan smo mogli ponosno izjaviti da smo jedna od malobrojnih obitelji gdje im djeca NEmaju taj vraški stroj. Samo do nekidan.
Prije nekoliko mjeseci je Princeza odlučila krenuti u boj na svim frontovima (da vas samo podsjetim, mlada gospodična ima tek ili već 9 god.). Osim što joj je Onaj Mekog Srca Prema Čeri Jedinici obećao neko skupo čudo od stroja, uletita je najdraža kumica u mrežu. I rođendanski poklon osvanuo u obliku mobilnog stroja.
E, sada se odjedanput Nasljednik sjetio da je bez veze što on (valjda jedini u razredu, školi, i šire..) nema mobitel. Pa da dijete nema trauma iz djetinstva, dobio. Pošto je dotični paket (mob + broj + nešto novaca + neki vražji dodaci) bio povoljan, Guzda je stigao sa dva komada.
I tu počinje početak naše priče: inflacija mabaštela u našoj kući. Gospodična je ižicala taj drugi stroj (jer je bio skuplji od njezinog rođendanskog poklona) za sebe.
I sada imamo:
Guzda – komada dva (obadvije mreže, nadamo se da se oni treći neće previše razmnožiti)
Majka – jedan, po potrebi dva (kad joj uvale službeni)
Nasljednik – jedan
Mala – jedan (u međuvremenu ugašen, jel ju «nitko ne zove, pa šta da troši baterije»)
I jedan viška....
A tako nam je bilo lijepo na početku...nismo imali ni fiksi.
komentiraj (9) * ispiši * #