Jučer u apoteci naletim na tipa koji se bori s kupovinom igala za inzulin, za djecu (igle su manje, tanje,..) i objašnjava mački koja radi u apoteci što mu treba...

Odmah uskočim u priču – kao prvo: HZZO odobrava dovoljan broj svog materijala koji je potreban kada dijete dobije dijabetes (trakice za mjerenje šećera u urinu, igle, lancete – to su one male iglice kojima piknete u prst, alkohol, čak i povećani broj trakica za mjerenje GUK-a (čitaj: šećera iz kapljice krvi iz prstića – ono što obično gledate u dnevniku na Dan dijabetičara - vidi priloženu sliku) jer se, zahtjevom za povećani broj, odobrava bez problema. Znači, nema potrebe za kupovinom igala. Nešto je tu sumljivo...
Odmah počnem frajera ispitivati o djetetu, dobi, koliko dugu su dijabetičari...dam mu svoju adresu i zamolim ga, ako je zainteresiran neka mi se javi da popričamo.
Anyway, ljudi stigli k nama doma još isti dan. Mala, curica od 5 godina ima šećer već godinu dana. Idu s njom na kontrolu u Kliniku za dijabetes Vuk Vrhovac. Užas. Na Vuk Vrhovac idu stari (odrasli) ljudi sa dijabetesom. Dijeca se (u okolici Zagreba) liječe na Odjelima za endokrinologiju i dijabetes pedijatrije u dvije bolnice: KBC Rebro i Sestara Milosrdnica (čitaj: Rebro i Vinogradska), gdje ih liječi i vodi kroz život tim liječnika dijabetologa – pedijatara, medicinskog osoblja osposobljenog za rad s malim dijabetičarima, profesorice (koja vodi igraonicu u bolnici, ljetovanja i zimovanja), psihologa (koji posebno radi s roditeljima, posebno s djecom, pogotovo adolescentima i teenagerima)...a ne liječnika koji vode odrasle osobe.
Na naše zgražanje, ljudi su mladi, pametni i....užasno loše educirani, izgubljeni s malim dijetetom u svijetu odraslih dijabetičara sa svojim, totalno drugačijim problemima – i njihovim doktorima koji to znaju riješavati.
Frajer je, otac male, nakon nekoliko sati razgovora s nama komentirao: pa mi kao da govorimo o različitim bolestima naše djece!
Eto, upravo sada idem iskopirati nekoliko recepata kolača. Između ostalih bedastoća objasnili su im da maloj smiju davati smeđi šećer. Smeđi šećer je zdrav za zdrave ljude, a dijabetičari smiju koristiti isključivo sladila. U ponekim receptima se dodaje i mrvicu voćnog šećera, čisto zbog onog volumena kolača (koji sam već prije spominjala).
Najfiniji dijetni kolači (kako bi moja Mala rekla: prefini) su u slastičarnici Vincek. Mmmm.... Njih čak i ja jedem, kao i njihov dijetni sladoled.

Epilog priče je da smo, uz moju malu asistenciju dogovorili pregled kod jednog od liječnika na Rebru, gdje će malu primiti (vjerojatno čak i na bolničko liječenje tj. pretrage) i reedukaciju roditelja.

Nadam se da vas nisam udavila pričom, no, da vam u detalje objašnjavam što su oni naučili, a što je potpuno pogrešno kod načina mjerenja šećera, određivanja količine inzulina, hranjenja (raspored obroka, količina i vrsta hrane po pojedinom obroku..) i sveg ostalog, tek bi vas tada udavila...

Ako je tko zainteresiran, mogu ja u detalje....po vašim željama...