Dragi blog, (blože)

Što učiniti kad ti najbolji prijatelji proživljavaju nepreživljenu mladost, odnosno drugim riječima raspada im se brak?

Nakon što su izgradili kuću, podigli biznis, napravili nekoliko djece....

Da šutim i gledam?

Da se mješam? (znam da ću ispasti posrana).

Molim odgovor! Hvala unaprijed!

Na nekom sam blogu danas ostavila komentar o tome gdje se i kako opuštamo….i sjetih se Kalnika. Pa evo malene priče o tom našem lijepom kraju:

Kalnik se nalazi u blizini Križevaca, tj. na putu između Križevaca i Pake.

E, sad se vi pitate kakva Paka, ne?

Preko Pake se dođe do sadašnjeg autoputa Zagreb – Varaždin, a nekad se preko dijela makadama (koji je navodno u kartama asfalt, pa ga nitko ne stavlja u planove popravaka cesta) došlo do Varaždinskih toplica, ili zgodan put za Mađarsku, ili Austriju..no, never mind.

Na Kalniku se, osim pitoresknih vinograda i kleti uglednih i onih manje uglednih Križevčana, nalazi Stari grad. Navodno postoje iskopine još iz rimskog doba, no kalnički grad je postao popularan nakon što je smjestio poznatog izbjeglicu Belu IV…koji im je za uzvrat dao i bulu (kao i nekim drugim gradovima u lijepoj našoj, što jest jest, bio je često gladan i često proganjan i široke ruke s tim bulama).

Za uspomenu na tog kralja, u planinarkom domu pripremaju odrezak «Bela IV» koji preporučam. Jaaako fino!!!

Što još? Kalnik je poznat kao jako dobro uređeno free climbing penjalište. (http://hpd.botanic.hr/kem/kalnik/). Svojedobno je to bio mali skriveni raj nekolicine križevačkih alpinista, no nakon malo većeg truda….i preko stotine smjerova različitih težina – od dječjih (ne zove se bez veze jedna od njih «Turbo Limač», jedan se mališa tu penjao s četiri godine) do onih veoma zahtjevnih….

Drugo, u posljednjih nekoliko godina jedan od vodećih paragliding klubova (http://www.feniks.hr/) nalazi se na Kalniku. Nakon poleta s rampe do koje se relativno brzo i jednostavno dođe, može se kružiti na krilima povoljnih termičkih stupova, vjetra, sunca (no da, zanjeh se, to ne) satima…

U planinarskom domu se fino i jeftino jede…tete konobarice su susretljive, a dom (uključujući i kuhinju) radi svaki dan, zimi i ljeti, po snijegu do koljena i žegi, kolika već može biti u hladovini visokih borova….(može se i spavati, ali je atmosfera na katu malo socrealistička, pa preporučam kampiranje u vlastitoj režiji)

Postoje i planinarske staze, dulje i kraće…a također i poučna botanička staza (za ekskurzije)….

Zimi se postavi na obližnjoj livadi vučnica, pa se može, osim turno skijanja, upražnjavati i laganiji oblik klasičnog skijanja….

Ne preporučam dolazak 1.05. jer se onda na Kalnik sjati sva sila okolnog seoskog naroda….i nakon ića i pića….začnu mnoga djeca po obližnjim šumarcima, kojih nema malo…

Danas sam nešto filozofski raspoložena pa razmišljam:

zbog čega imamo želju za nečim što smo probali: na primjer, odemo na neko putovanje, upoznamo nove ljude, nove kulture, nove običaje, vratimo se doma…i želimo još…i još…

A onaj koji nikada nije mrdnuo guzu iz svog malog zaseoka…nema potrebu za putovanjima.

I tako s čitanjem knjiga, kupovanjem fancy robe, novim oblicima sexa (čitam Coelhov «11 minuta»), itd…

U naselju (ona ružna mjesta koji nisu sela, a niti gradići nego nešto između) gdje svakodnevno prolazim na posao, na jednoj ogradi stoji jedan stari udovac, već prije sedam ujutro, pa i dopodne, i popodne, i navečer….i tako iz dana u dan.

Jedina mu je zabava pozdravljanje ljudi u prolazu (uglavnom onih što prođu autom, pošto je to glavna cesta, gdje malo ljudi pješači).

Istovremeno neki drugi stari ljudi putuju svijetom, čitaju filozofske knjige, igraju šah, odlaze na ribičiju, druže se…..

Tko je sretniji???

Pričica ide ovako:

Mala hoda kroz život ko mala vještica, u bukvalnom smislu. Kosa ne vidi četke ni češlja danima. I izgleda ko da je u rezancima, ne zbog zmazanoće, već nedostatka raščešljavanja...

Doduše, nije da ju tušim da se češlja. Uostalom, kao radna majka, ostavim ih još u piđamama, a kad je godišnji, razlog manje za davljenje oko nekih (recimo) elementarnih higijenskih obaveza...

I odosmo danas kod frizerke Ivane. Mala hoće skratiti samo šiške. Ja velim - još malo i dole...

i tako ko u onoj priči o lavu i mišu: šiš šiš ošišo lava miš....

Mala se duri. Vidim, mačka pretjerala, no, nije da joj nisam dala dozvolu...

Dodjemo doma, a ono suze...krokodilske.

Sada je već ok. Obećali smo si jedna drugoj da će biti drugačije i da mama neće gurati svoju volju vezanu uz dugu kosu, a ona, naravno da će se češljati....

Ipak, dobro joj stoji i ovako. Samo da znate!

Počastila djecu odlaskom na bazen u Lipik....

Da se pohvalim, ili da Njega (tj. Nasljednika) pohvalim, oprao je suđe (ono nešto od doručka, no računa se, kako da ne!!) bez da sam ja vrištala...tako me dočekalo....i usisao je...Sad stvarno moram šutiti jedno mjesec dana...

E da, bazeni....

Dođeš, skineš se...i zapravo si jedno (relativno) golo tijelo, sa svim svojim manama, šlaufovima, flekama, celulitima, dlakavim nogama, godinama....

I zapravo nitko ne može u tebi prepoznati Velikog Šefa, ili Gospona Doktora, ili Šeficu, ili Kurvicu....da ne nabrajam..

zapravo ono sve što odjeća pokazuje, status, (event.) obrazovanje, položaj u društvu, čak poneka i godine...to se sve briše jednim odlaskom na bazen. More ne računam jer se tamo narod ipak razmili po kamenju.

Da se vratim Lipiku: pošto je bio radni dan, bilo je uglavnom mlađarije (ne mogu reći da nije bilo lijepih tjelesa), bazeni i sve okolo je za naše pojmove, relativno čisto. Zapravo volim miris vode, pa makar i plave, klorirane...daje osjećaj čistoće...

E da, i za kraj Nasljednik je naučio Malu skakati na glavu!! Jeee!!

Ljuta, sam....ljuta, ljuta,.....i još jedanput ljuta...

Kao što znate, Nasljednik ima almost 13, i naravno, glumi velikog frajera....

Sve što radi, uspoređuje s četiri godine mlađom sestrom. Kad mu to paše, naravno. Naprimjer, treba ići spavati, on traži svoja prava starijeg - ćitaj da ide kasnije u krevet...

E, danas sam urlikala po kući što se niti jedan posao ne obavi, nego to radi njihova najdraža spremačica/čistačica...jelte ja.

Nit suđe, nit usisavanje.

Ne očekujem od njega da me dočeka skuhani ručak, makar, cure njegovih godina rade čak i to - spemaju jednostavnije obroke. On je ko svako muško zadovoljan punim frižiderom da si može napraviti bogati sendvič...

Ali da me razljuti rečenicom: Ja sam muško, ja to ne radim...e, majčice mu njegove, jok!!!

Ne, ne, ne, nisam na godišnjem.

Samo sam ovaj vikend otišla malo do Metropole bedinati Kraljicu Majku.

Ne, ne, ne, nismo u petak predvečer otišli na Trg pogledati Smotru (da djeca malo uživaju), ali smo zato:

- obišli groblje u Remetama,
- obišli i Remetsku crkvu (kad smo već tamo)
- obišli dedu na Mirogoju, i naravno, dio Mirogoja
- ogladnili...

na jedvite jade nagovorili Kraljicu na kineski restač.

No, da, nije se dugo opirala....

Drugi dan smo skoro imali piknik u holu Merkatonea.

Najme, oko deset sati, Mala treba pojesti svoj drugi obrok, mali sendvičić....Nasljednik je isto uvijek za sendvič, a majka (oliti ja) sam bila za kavu...

a Kraljica je htjela da malo šparamo...

jedva smo ju nagovorili da sendviče pojedemo uz kavu...(naravno dvije kave)..

Eto, baš nam je bilo veselo.

E da, i na povratku, gužva ko da smo išli na more, pa smo svojih 50-ak km autoputa odgulili u skoro dva sata....

Neki ih zovu Cigani, neki ih tjeraju od sebe, neki ih pljuju, neki….

Oni su ipak, kako se to kaže: naša braća Romi.

Na ovaj post me ponukala jedna slika:

danas prolazih između rafinerije s jedne strane i željezare s druge strane ceste (naravno, u Sisku a gdje drugdje). Atmosfera izrazito zagađena aromatskim spojevima lakohlapećih ugljikovodika…oliti smradom u zraku. Željezara, nažalost radnika, ne radi, pa nema u zraku one fine prašine…no dobro, valjda sam vam dočarala lokaciju.

A po nogostupu ide mala Cigančica, lijepo šareno obučena, relativno čista (koliko sam ja uspjela vidjeti iz auta)..i veselo skakuće.

Sjetih se i naših jutarnjih Ciganki. Svaki utorak i petak prije nego smetlari odvezu smeće poharaju našim kantama. Doduše, na njih se ljutim jer mi rastrgaju vrećice u kanti, i ako ima viška, sve leti po ulici….od uložaka do igala…(onih dijabetičkih od Male, bdw koje koriste i narkomani).

Sjetih se i Hamze ili kako li se zove, koja nije imala pojma tko je Seve Nacionale, a također niti njezinih devetero (?) ili koliko djece…

U našem mjestu ima kvart s Ciganima. Oni gravitiraju jednoj osnovnoj školi, koju onda neki drugi izbjegavaju, pa voze djecu svakodnevno autom do druge škole. S jedne strane je to (kako kaže Nasljednik) jadno, s druge strane, sigurno mi ne bi bilo svejedno da li će moje dijete doći iz škole s žuticom (uši u kosi smo zaradili u jako «nobl» gostima usred metropole….i liječili dobrih pola godine….).

Toliko o Romima.

A šta da vam velim....

Ludnica na poslu, zvone telefoni, mobiteli...ne znam da li bih vikala na ljude što rade sranja...

ili pokušala smireno odraditi tuđe greške....

Popodne bile Mala i ja kod njenog doktora. Šećeri malo povišeni, ali cura zato raste...dobila tri centimetra i pola kile u tri mjeseca. Kao prvo ona ima nepunih devet, kao drugo, kod dijabetičara je to jaaako važno - kontrola težine i (u njenoj dobi) visina...i naravno tzv. srednji šećer iliti prosjek šećera u posljednjih tri mjeseca. Jednog dana ću vam sve to ukratko elaborirati. Sada sam strašno umorna.

Umorna sam, osim što smo jurili po temperaturi od 31°C tamo i oko 28°C nazad (he he, sada piše i na autoputu - to za nas jadnike što nemamo klimu u autu) - stara me izj*... sve u šesnaest. Grozno kako te starci mogu ucjenjivati svojim tzv. mučeničkim stanjem....a lijepo ju zovem k sebi u goste, ali ne, ne bi mogla govoriti kako je jadna i sama....

Ne mogu dalje. Ajd bok.

Samo kratko, ipak je nedjelja...

Kao prvo, u našoj krušnoj peći se ništa ne dimi (biti će navečer malo mesa "na gradele" i kuruze mmm.. baš se veselim). Da ne pomislite da držimo dijetu. Gazda spava.

Jučer sam odjedrila u metropolu da se nađem s curama iz srednje. Pošto je middle summer, uspjelo nas se skupiti petero na hrpu. Jedna razvedenica, jedna cura (štono bi ljudi rekli: stara), i mi ostatak "sretno" udatih...

Razmjenile pogled pro i contra djece, muževa, samoće, sexa (u i izvan braka), pranja, peglanja, života u bijelom svijetu...

Ma, baš je bilo opuštajuće...

Jučer smo u gostima imali frendove...late 30-ih...muž i žena...

I mladu susjedu od svojih 22-23. godine....koja ima dijete od 4 godine, ako dobro računam, rodila oko punoljetnosti...a i tu se negdje udala...(inače, mala je isto ko i moja dijabetičar, pa se tu i tamo podružimo, inače ne bi imali nikakvih zajedničkih točaka..).

Mačka je ok. Mlada, neopterećena, u neku ruku naivna (danak godinama), ali s druge strane mladog, štono se kaže jedrog tijela. Ja ju osobno ne bih baš nazvala previše zgodnom, no možda je to moje, eto bablje viđenje...

I mačka s malom ode doma...

A moj Najnaj i njegov prijatelj počnu komentirati:

pa kakve sise (jelte u majici na bretele)

pa kakav struk (ništa posebno)

pa mladost (e, to ne mogu poreći)...


I što bi mi vi moji najdraži muški blogeri rekli???? Izazivam vas na dvoboj...

PS. kad je netko komad ja stvarno nisam pristrana i priznam (poraz)....kao naša mlada susjeda, fakat komad: mlada i zgodna plavuša, studentica...pa nebreš grešit dušu i lagat....

Neka mi netko lijepo objasni:

a) kako da stavim linkove (npr. u tekstu na nečiju tuđu stranicu)
b) kako da smanjim fucking slike na one njihove gabarite
c) gdje se nalazi ono da sa strane stavim linkove + zadnji post od najdražih blogera
d) više se ne mogu sjetiti

Pretpostavljam da sam previše blond da od vas tražim da mi netko objasni kako da stavim neku sliku u pozadinu.....

Eto, help plavuši...nekako mi je stranica previše unificirana...preobična....

Pliiiizzzzz....jedan dobar liz.

Opet bijah u metropoli…definitivno loš horoskop. No, nebreš bilivit, ali sam si našla mjesto za parkirati na zelenom valu, pa mi je bilo bez veze

(jer sam se zalijepila tipu na vrata jer je s druge strane onaj grozan visoki rinzol oko drveća, s kojim sam bdw imala svojedobno neke neugodne susrete s vozilicom),

pa sam eto, zajebancije radi, pomaknula auto par mjesta naprijed…jer sam vidjela nekoliko slobodnih mjesta vraćajući se od onog aparata za naplatu parkiranja.

Možete to zamisliti?? U strogom centru grada, a ja biram gdje ću parkirati!!

I ko bi sad otišao na more..pa sva ova raja se negdje gužva po kafićima, gurka po plažama (mrzim kad mi neko preskače preko ručnika, tuđa djeca tule na uho…a neko viče: e, babo…)…?

I sad slijedeća slikica: hodam po Svačićevom trgu, kad neka stara nobl dama šeta psa…jelte životinja mora obaviti nuždu. I gdje? Nasred stazice. Pošto je pas bio popriličan i hrpa govanaca je bila poprilična…

A baba, lijepo odšetala dalje….ja stala i blejim…da ju zovem i velim da pokupi to pseće sranje (što je čini mi se i dužna po zakonu)….da vičem i psujem joj majku….????

I sad mi svi govore kako su grozni ljudi koji ne vole životinje!!! Ma ja ne volim ovakve ljude!!

Govno je trebala pokupiti da je nasred livade u Maksiću, a ne nasred puteljka u strogom centru grada!! Da ne velim da je otišla u pravcu dječjeg igrališta!!!

A izgledala je kao dama….

Spava mi se....jako.....

Jučer odgledasmo Ratove zvijezda...

Pa kako su mogli onog malog (velikog, visokog) zgodnog pretvoriti u ono grozno čudovište...baš sam bila razočarana...(šalim se, znam ja sadržaj...)

Sinek je bio razočaran što su nastavci ono nešto staro prastaro (da ne velim njemu smiješno) - što je gledao na tv.... i da više nema...

Eto, dragi Lukasu...kreni otpočetka, pa nam daj nastavke....doduše ne možeš vratiti Harisonu Fordu mladost, i onom Skywalker-u kakolisezove glumcu (e, onda sam ja bila stara tu negdje ko Sinek...i glumac mi je bio jaaako zgodan...)..

Htjedoh reći da smo se vratili u našu selendru iza ponoći, pa mi se jelte spava...

Zzzz....(ne hrčem, majke mi)

E, zaredali se dječji rođendani....fešte...jednom rječju jednolična prehrana....uglavnom roštilj, malo povrća na salatu, piva (što hladna, što mlačna)...sokići....brdo kolača, torte....

No, to bi sve bilo ok. da mi u međuvremenu nije ponestalo mašte kod odabira poklona!

Klinci uglavnom imaju više – manje sve od igračaka....glupo je kupiti neki plastični šrot (kao prvo - polomi se još u toku rođendana, pa je neugodnjak, kao drugo – ipak ljudi znaju cijenu, ne možeš doći s nekim par-kuna sranjem)...

Ako se kupi nešto od robe, ruku na srce, to je poklon za njihove majke...one sretne i vesele što ne moraju trošiti novce na robu za slijedeću sezonu (ako rođendan zgodno pada u vrijeme prelaza na novu sezonu...)

Nekako izbjegavam davati keš, pogotovo ovim manjima, jer mislim da to nije pedagoški...priznam keš kod starije djece (iznad 12 god.) i to u slučaju kad znam da si lovu skupljaju za nešto određeno, što će si kupiti kad skupe dovoljno (tako da sada u mom društvu djeca imaju puuno bolje, skuplje mobitele od njihovih roditelja).

I šta nam na kraju preostaje??? Neka kombinacija između (malo robice i neka sitna igračka), bon za mobitel (što kao jelte nije keš)...i?????

Sad ste vi pomislili…opet će ova brijati o krpicama i cipelama….ali ne!

Htjela bih se malo osvrnuti na kupovanje špeceraja…

Kako kupujete: po spisku, po redu, po ne-redu, sve odreda….???

Nekad davno, u šoping se išlo u Trst (prvenstveno po obleku) i naravno Graz tj. bliža varijanta Leibniz…

I kako je to išlo: prvo se ustaneš u cik zore (kod moje stare je bilo pravilo već oko pet, jelte, ne treba gubiti vrijeme, pa s prvim prodavačicama treba biti već u dućanu usred Graza, i prije toga popiti kavu), no da…i onda juriš, prvo Metro, pa u grad…

Doma doneseš, osim robe po početnom spisku, i: dupli paket mokrih maramica (ma super povoljno, nema veze što nemamo bebu), 10 kg riže (jer je bila u plastičnoj kanti, pa eto pojest će se s vremenom..), kraaasan zidni sat, peglu…..i potrošiš duplo više nego što je ta roba zaista bila jeftinija nego doma…vrhunac šopinga je svojedobno bio s nekoliko kila kave….i plastični «idiot» aparat, u kojega su išli filmovi nekog jako čudnog formata (kojeg je bdw bilo samo u crno-bijelom formatu), no eto, bio je besplatan…(ne računajući da su starci kavu pili cijelu godinu)…

I zato me sad veseli što je špeceraj zapravo najjeftiniji kod nas, i što stranci dolaze k nama, čak i Mađari, vjerovali ili ne!!!

Pa da, šoping meka je bila i Mađarska, sa svojim šamponima na nerazumljivom jeziku, pa nisi znao jel' to za masnu, prhutavu ili whoknowswhat kosu….sirom trapistom i groznim hrenovkama….

E da, da se vratim na početak…il' sam ostarila, il' se opametila pod stare dane, ali uglavnom ne zabrazdim kad odem u big shopping….i ne pada mi na pamet kupiti šator za kampiranje ili badić u špeceraju!!!

I nek to sve lijepo maknu iz «mog» dućana (ne želim nikog reklamirati, pa neću napisati od kojeg je vlasnika…) i da ja u miru mogu plaziti s onim kolicima okolo….tek toliko! Basta!

Bosna je raj za sebe....a o tome sam uostalom već pisala...

Što se u našoj kući čita - od časopisa (kako volim ovakva nabrajanja!):

(ne nužno tim redoslijedom)

- Glorija (moje najdraže «žuto» štivo)

- Večernjak oliti još rjeđe Jutarnji (kad neko umre, pa da ga nađemo u osmrtnici…i baš kad mi pukne film, pa malo pratim pulitiku)

- Playboy (of kors…i ja moram znati što muškarci vole)

- Redbook (američko smeće…no, veseli me što u mojoj županiji, ili možda i šire, to nitko ne čita…a i na pošti mi ne maznu jerbo je a) na engleskom i b) dosadno za poštare..duga je priča kako sam došla do tog časopisa)

- Plavi oglasnik (Najnaj ga čita ko Bibliju, nemam pojma šta je u tome tako zanimljivo)

- Barbie i slična sranja Mala ižica tu i tamo - obično je Najnaj mekan na kčer (puste pare nizašto)

- Elle (skoro zaboravih, kupujem ga pobožno i uvijek se začudim šta će mi to doma jer nema niti za pročitati, niti bogza što za vidjeti, no moje prijateljice su oduševljene što ja platim, a one sve čitaju)

- Elle Decor (na svu sreću neko se napali na njega jednom godišnje, pa nije neki izdatak)

- Maison et Trauvaux (dobar časopis za uređenje starih kučica (kao naše), nađu se povoljno stari brojevi po kioscima u metropoli), ne kupujemo redovito (nedajbože)

- Cosmo (samo kad krećem na službenjake, pa ga ponesem…i obično vratim neprolistano, prijateljice opet oduševljene - sve navijaju da putujem što češće)

Da rezimiram, potrošim dosta novaca za gore navedenu štampu, a šire društvena zajednica oduševljena, jer svi čitaju….uvrijeđeni ako neki časopis preskočim tj. ne kupim....

Da ih počnem iznajmljivat???

Imam bolju ideju - da otvorim frizeraj???

Z(blog)ala sam se sama sa sobom i rekla DOSTA!

Tako da sam dio svog svetog vremena posvetila čitanju umotvorina dragih mi ostalih radnih blogera i blogerica...

Ima tu svega, od jela do sranja...putovanja...posao....djece...žene....punica....i ostalih ptica...

Malo sam odlučila razmisliti o svom blogu. Kako vam se čini, sada nakon tih nekoliko mjeseci (eto, pogledah i ispada da mi je danas četvrtmjesečnica oliti kvartarnica ili četvrt godine…da ne kompliciram)??? Jesam li se dobro razvijala….zalijevana vašim opaskama…???

Ma ja sam na sebe jako ponosna. Ipak sam ja jedna žena sa sela, koja doduše pobjegne tu i tamo u gradsku vrevu….ili neku drugu metropolu svijeta….no, ipak živi u polu-seoskoj sredini…

Al se ne dam…i čitam američki časopis…(Redbook)…..i oblačim se moderno…(pisah o H&M neznanju mojih seoskih prijateljica)…..i veselo putujem svijetom…i šire..

Prvi blog što sam ga pročitala bio je od URL=http://[opaljena.blog.hr][/URL] i otkačila sam se...pa malo čitala...onako sramežljivo...i jedva (uz veliku tremu) otvorila ovaj blog...

I tako.....eto me tu....

Hvala na druženju....hvala na savjetima...hvala na podršci....vaša sam zauvjek....

Čujemo se sutra...(da ne pomislite da je to nekakav nedajbože oproštaj!)...

Kad se neki ljudi pojave...po političkoj direktivi....

Mislim da ne trebam dalje u detalje...

Obećajem, sutra ću s nekom veselom temom...

I jadna sam....i žalosna....i jadna....

Doma je sve ok.

Djeca su ok.

Najnaj je ok.

A život je sucks....

I makar svima govorim da je sve prolazno....i da nakon kiše dođe sunce....imam osjećaj da meni neće nikad zasjati....

I da ponovim....život je sranje...

OBEČAVAM dečkima da ću se prebaciti s ovih postova šoping - moda - obleka - djeca.....na nešto sasvim drugo, i njima blisko!!!

Nema smisla da me počnete izbjegavati jer eto, baba piše bedastoće...toga imate i doma...

Ipak sam ja osvještena žena koja čita Playboy!

Sad odo na neku žderaču/pijaču...frend otvara u Gradišci svoju privatnu zubarsku ordinaciju....ako vam treba novi, mladi (zgodan!) zubar....ako se to nalazi u vašem dijelu svijeta...just call me...

Htjela sam pisati o nečemu sasvim drugome, no, naravno ideja je isparila u međuvremenu, i sad, ubite me, al nemam pojma o čemu se radi....(tzv. zub....vremena iliti senilnost)

Anyway, da vam opišem moju najfriškiju dilemu, trilemu, muku....

Kupih neki materijal, pa od kog drugog nego našeg trgovačkog putnika - slavnog Karla (pisah o tome)...materijal idealan za Coco Chanel kostimić - krem/roskasto, pojma nemam kako se zove materijal...

I nazovem svog krojača (stari penzionirani muški krojač - štono bi rekli klasičar, ali ako mu se dobro objasni - fino sašije) i spomenem taj famozni Coco stil....

Jebga, nekako je zvučao kao da mu baš i nije jasno...

I sad se ja uključim na Internete i udri tražiti sliku....

Nema..., zapravo me ljuti što sigurno ima, ali se meni ne da surfati danima da to nađem...fuck...i internet, kad ga trebaš. zakaže...

Naravno, pošto to sad baš i nije neki modni imperativ, a većina modnih kuća vrti ljetne kolekcije...štani...

I tako ja ljuta...

Na kraju sam se sjetila da jedna moja frendica ima nešto slično, pa sam s njenim kostimićem otšla šnajderu...voila...

Naravoučenije: jebeš internet...

PS. Nek mi konačno neko objasni kako da resize-am slike!!

Eto, moćim noge u lavoru...od umora!!!

E, sad što se desilo: morala hitno do Samobora, i...ne lezi vraže...zaletih se do KingCross-a.

A tamo SALE.....

Medjupodne još nisu stigle prave šopingholičarke..

pa sam u miru prebirala po Benettonu, Pitarellu, Stefanelu (nedavno kupih neku slatku malu majicu, i gle čuda - nema je u dućanu - jelte na rasprodaji, a htjela neku u drugoj boji, shit)..

Sve u svemu, ljepše zvuči na reklami na radiju, nego u živo....ili sam ja bila preumorna za prebiranje, makar, ruku na srce, svega je bilo, u svim veličinama.

No, osim Benettona koji je sve poprijeko stavio na 50%, Mango sa rasponom stvari od 50, 40, 30%, ali jako dobro obilježenih...ostali tako-tako, mažu ljudima oči...

stave na sredinu par majica na velikom popustu...a ostalo sve za punu cijenu...

PS. ipak sam, tek toliko za uspomenu na ovogodišnji prvi SALE u gradu, kupila jedno malu majicu...nek se nađe.....