Danas sam nešto filozofski raspoložena pa razmišljam:
zbog čega imamo želju za nečim što smo probali: na primjer, odemo na neko putovanje, upoznamo nove ljude, nove kulture, nove običaje, vratimo se doma…i želimo još…i još…
A onaj koji nikada nije mrdnuo guzu iz svog malog zaseoka…nema potrebu za putovanjima.
I tako s čitanjem knjiga, kupovanjem fancy robe, novim oblicima sexa (čitam Coelhov «11 minuta»), itd…
U naselju (ona ružna mjesta koji nisu sela, a niti gradići nego nešto između) gdje svakodnevno prolazim na posao, na jednoj ogradi stoji jedan stari udovac, već prije sedam ujutro, pa i dopodne, i popodne, i navečer….i tako iz dana u dan.
Jedina mu je zabava pozdravljanje ljudi u prolazu (uglavnom onih što prođu autom, pošto je to glavna cesta, gdje malo ljudi pješači).
Istovremeno neki drugi stari ljudi putuju svijetom, čitaju filozofske knjige, igraju šah, odlaze na ribičiju, druže se…..
Tko je sretniji???
Post je objavljen 28.07.2005. u 17:48 sati.