Nekada davno.. dok smo brat i ja još bili klinci i živjeli u Konjicu, sa starcima smo ljeti redovito išli na Boračko jezero. I evo sada, toliko godina kasnije, ponovno se pružila prilika da odemo tamo na kupanje.. Sjećanja su navirala, emocije radile.. I dalje je jednako lijepo kao što ga i pamtim.
Boračko jezero je jedno od najljepših planinskih jezera u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na sjeveroistočnoj strani planine Prenj, a od Konjica je udaljeno 21 km. Okolicu jezera krase guste listopadne i četinarske šume. Ugodno je za odmor, kupanje i rekreaciju. Bogato je ribom i samim time omiljeno odredište ribolovcima. Smještaj možete potražiti u kampu, bungalovima ili privatnim kućama i vikendicama. Evo i nekoliko općih podataka:
nadmorska visina: 405 m
oblik: elipsa
duljina: 786 m
širina: 502 m
dubina: do 14 m
duljina obalne linije: 2400 m
vrsta ribe: šaran, potočna i jezerska pastrva + kalifornijeske i riječni rakovi
pogled na jezero dok se
spuštate cestom prema njemu |
staza za šetnju uz jezero
|
voda
|
plaža |
bungalovi |
A legenda kaže ovako:
..nekada je postojao bogat i velik grad, pola dana hoda od današnjeg Konjica.
U taj grad gavana i rasipkuća dođe neki namjernik otmjena lika, ali veliki siromah. Bio je to nepoznati pobožni putnik kojem se nije dopao raskalašen i objesan život stanovnika toga grada. Umoran i gladan išao je od kuće do kuće i molio da mu udjele koru hljeba. Sva vrata su ostala neprijateljski zatvorena. Zakucao je onda i na vrata sirote udovice s mnogo djece. Ona mu ponudi da s njom i njenom djecom podijeli ono malo hrane što se u kući zateklo. Nepoznati se založio i odmorio, pa rekao dobroj ženi da pokupi svoju djecu i ono malo sirotinje i da prije mraka ode iz grada jer će strahovita sila prije zore grad sravniti sa zemljom i prekriti ga jezerom. Na rastanku joj reče da ide sve dok je njeno konjče nosi i da se zaustavi gdje konjić stane i nogom zakopa.
Čim žena odmače, začu se strahovita buka i grmljavina, a vulkanski plamenovi progutaše grad. Poslije pola noći hoda, konjić zastade i zakopa nogom. Žena na tom mjestu podiže svoj dom. Sinovi i kćeri se poženiše i poudavaše, a njihovo naselje dobi ime Konjic. Nad gradom u kojem su nekada živjeli stvori se jezero, koje zbog obilja borova na obalama dobi ime Boračko jezero.
Iz knjige Vremeplov Zuke Džumhura, autora Edhema Badžaka.
|