Dragi moji, kao što naslov govori, danas je prvi rođendan ovog bloga
Ne mogu vjerovati da je već prošla godina dana od mog prvog posta ( koji btw i nije bio baš obećavajući ). Blog sam pokrenula iz čiste znatiželje, kao da vidim kako to funkcionira.. Mislila sam da neću ništa pisati i da će sve skupa biti kratkog daha.. ali eto svidjelo mi se i, uz kraće pauze i jednu malo dulju, tu sam već godinu dana Drago mi je što sam ovdje imala priliku upoznati neke divne ljude, puno sam naučila o sebi i o drugima.. zbilja prekrasno iskustvo. Bez obzira na to koliko dugo će potrajati moj blogerski staž, sigurna sam da će mi ovo iskustvo ostati u lijepom sjećanju..
Do sad sam objavila 102 posta i preko 200 fotografija, no neću vas gnjaviti statistikom.. ali za neke nove blog prijatelje, kao i za one koji su tu od početka ponovno objavljujem neke meni posebno drage fotke:
Red je da se nakon ovoliko zelenila i prirodnih ljepota Gorskog kotara malo i zasladimo
Gorani se mogu pohvaliti itekako bogatom gastro ponudom. Izbor je zaista velik, a kao meni najzanimljivije izdvajam specijalitete od borovnica - palačinke, likeri, štrudle, pekmezi, kolači itd.
Ako ih volite i zateknete se u tom kraju, preporučujem da obavezno probate štrudlu od borovnica zapečenu u vrhnju
Vražji prolaz je kanjon dugačak 1800 metara. Na nekim dijelovima je širok jedva 2 metra. Dok se probijate kanjonom sa strahopoštovanjem gledate okomite stijene koje na nekim dijelovim prelaze visinu od čak 100 metara.
Ako pažljivije pogledate stijenu na ovoj fotografiji, možete uočiti obrise (vražjeg) lica
Na kraju kanjona nalazi se spilja Muževa hiža. Dugačka je 120 metara, a posebna je po tome što su u njoj speleolozi pronašli čovječju ribicu.
Ovo je ulaz u spilju.
Za ulazak dublje u spilju potrebno je jače osvjetljenje. Mi ga nismo imali, ali to nas naravno nije spriječilo da uđemo unutra
Iako ništa nisam vidjela, pomislila sam da je grijeh ne imati fotku za uspomenu i dugo sjećanje s jednog ovakvog mjesta
Uslikala me Ivana. Par sekundi kasnije zaradila sam bolnu kvrgu na glavi
Ali nisam bila jedina Potpuni mrak i sklisko tlo rezultirali su s nekoliko kvrga na glavama i jednim neplaniranim ulaskom u ovo malo jezerce Fotke snimljene unutra su nastale po principu - okini pa šta ispadne
I na kraju ovog posta, meni najdraža od svih mojih fotki iz Gorskog kotara
Snimljena je na izlazu iz Muževe hiže.