|
Vrelo Bosne
Svaki put kada odem u BiH, obavezno je jedan dan rezerviran za posjet Sarajevu.. Taj grad mi jeposebno drag, jedan od najdražih. Nemam tamo rodbine niti prijatelja, nisam nikad živjela u njemu, ali ipak se osjećam kao dio njega svaki put kada dođem. Volim njegovu multikulturalnost, super mi je to što u svega par minuta hoda mogu vidjeti crkve, džamije, sinagoge, ali i brojne druge spomenike kulture. Obožavam šarenilo Baščaršije i šetnje uz Miljacku.. Grad je zaista poseban. Kažu da to više nije ono Sarajevo kakvo je bilo prije rata.. Ne znam, bila sam premala da mogu procijeniti, ali znam da mi je teško zamisliti da može biti bolje i ljepše nego što je sad.
Dan je bio sparan, sunce je peklo.. tako da u gradu nismo bili dugo. Malo smo prošetali i usput naravno svratili na ćevape kod Želje  Taj dan je naglasak bio na posjetu Vrelu Bosne - omiljenom izletištu Sarajlija.
pogled s jednog od brojnih mostića
10-ak kilometara od Sarajeva, ispod planine Igman, izvire bistra i hladna rijeka Bosna. Stoljećima je to jedno od omiljenih izletišta, a obiluje mnoštvom izvora, brzaka, malih jezera i otočića. Cijelo to područje je zbog svojih specifičnih značajki važan morfološki, hidrološki i botanički fenomen.
vjeverica
Velik je značaj Vrela Bosne, posebno zbog bogatih resursa kvalitetne pitke vode. Veliko bogatstvo su i guste šume u okolici kao i termalni izvori.. Mjesto je idealno za opuštanje, sport i rekreaciju. Zaista ima mnogo posjetitelja, tako da sam se dobro namučila da napravim fotke na kojima mi nitko ne ulijeće u kadar
 šetalište | 
patkica ili patak |  dječak na konju | 
a na jednom od mostića piše.. |
Jedna od mogućnosti koje vam se nude je i vožnja u kočiji s konjima dugačkom alejom kestenova i platana. To mi se ipak ne sviđa.. Žao mi je konja  Puno ih je ljepše vidjeti kako slobodno šeću livadom..
|
- 17:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Boračko jezero
Nekada davno.. dok smo brat i ja još bili klinci i živjeli u Konjicu, sa starcima smo ljeti redovito išli na Boračko jezero. I evo sada, toliko godina kasnije, ponovno se pružila prilika da odemo tamo na kupanje.. Sjećanja su navirala, emocije radile.. I dalje je jednako lijepo kao što ga i pamtim.
Boračko jezero je jedno od najljepših planinskih jezera u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na sjeveroistočnoj strani planine Prenj, a od Konjica je udaljeno 21 km. Okolicu jezera krase guste listopadne i četinarske šume. Ugodno je za odmor, kupanje i rekreaciju. Bogato je ribom i samim time omiljeno odredište ribolovcima. Smještaj možete potražiti u kampu, bungalovima ili privatnim kućama i vikendicama. Evo i nekoliko općih podataka:
nadmorska visina: 405 m
oblik: elipsa
duljina: 786 m
širina: 502 m
dubina: do 14 m
duljina obalne linije: 2400 m
vrsta ribe: šaran, potočna i jezerska pastrva + kalifornijeske i riječni rakovi
pogled na jezero dok se
spuštate cestom prema njemu | 
staza za šetnju uz jezero
| 
voda
|
plaža | 
bungalovi |
A legenda kaže ovako:
..nekada je postojao bogat i velik grad, pola dana hoda od današnjeg Konjica.
U taj grad gavana i rasipkuća dođe neki namjernik otmjena lika, ali veliki siromah. Bio je to nepoznati pobožni putnik kojem se nije dopao raskalašen i objesan život stanovnika toga grada. Umoran i gladan išao je od kuće do kuće i molio da mu udjele koru hljeba. Sva vrata su ostala neprijateljski zatvorena. Zakucao je onda i na vrata sirote udovice s mnogo djece. Ona mu ponudi da s njom i njenom djecom podijeli ono malo hrane što se u kući zateklo. Nepoznati se založio i odmorio, pa rekao dobroj ženi da pokupi svoju djecu i ono malo sirotinje i da prije mraka ode iz grada jer će strahovita sila prije zore grad sravniti sa zemljom i prekriti ga jezerom. Na rastanku joj reče da ide sve dok je njeno konjče nosi i da se zaustavi gdje konjić stane i nogom zakopa.
Čim žena odmače, začu se strahovita buka i grmljavina, a vulkanski plamenovi progutaše grad. Poslije pola noći hoda, konjić zastade i zakopa nogom. Žena na tom mjestu podiže svoj dom. Sinovi i kćeri se poženiše i poudavaše, a njihovo naselje dobi ime Konjic. Nad gradom u kojem su nekada živjeli stvori se jezero, koje zbog obilja borova na obalama dobi ime Boračko jezero.
Iz knjige Vremeplov Zuke Džumhura, autora Edhema Badžaka.
|
- 10:15 - Komentari (16) - Isprintaj - #
Uspon na Prenj
Krećemo Na put naravno nisam išla sama, nego s bratom i dečkom.. Kao što sam već pisala, baza nam je bio grad Konjic, a u planu je bilo posjetiti još nekoliko gradova i prirodnih ljepota. Uspjeli smo vidjeti sve što smo planirali, a kroz postove ću vam probati dočarati kako nam je bilo.
Prvo sam vam namjeravala kronološki opisati naše dogodovštine, ali ne mogu izdržati pa ipak idem, kako se kaže, u sridu
Počinjem s meni najdražim dijelom puta : konačno sam se uspela na Prenj! 
Dobro, nisam osvojila niti jedan vrh, ali i ovo se računa!
Za one koji ne znaju, Prenj je planina u Bosni i Hercegovini s čak 10 vrhova iznad 2000 m. Najviši vrh je Zelena Glava - 2155 m.
Nama troma je ovo bilo prvo planinarenje u životu i razumljivo je da ne bi bilo pametno da odmah idemo osvajati vrhove..
Naše odredište je bilo Jezerce koje se nalazi na 1693 m. Krenuli smo iz sela Gornja Bijela koje se nalazi u podnožju planine, a tamo vam inače živi moja baka. Do vrha nam je trabalo 4 sata i to uz nekoliko stanki (malo da se odmorimo, a malo da ja okinem koju fotku)..
Pogled na Prenj iz bakinog dvorišta | 
Markacija je cijelim putem bila odlična! | 
Buraz u trenutcima odmora | 
Pogled s planine na grad u daljini.. |
Uspon je bio težak i zahtijevan s nekoliko zaista opasnih dijelova. Dio puta je doslovno kozja stazica s ogromnom provalijom s desne strane.. Tu naravno nisam niti pomišljala na fotkanje.. Mi smo na Prenj išli sami što možda i nije bila najpametnija odluka s obzirom na naše neiskustvo. Na svu sreću sve je prošlo i više nego odlično! Jedine dvije greške koje smo napravili su da nismo ponijeli dovoljno vode za piće i što nismo ponijeli kremu za zaštitu od sunca  Prva greška i nije bila toliko teška s obzirom na odredište koje obiluje izvrsnom izvorskom vodom.. O posljedicama druge greške radije ne bih 
Pogled s planine.. | 
Ovo u lijevom kutu je snijeg/led | 
Tipičan pejsaž |
Sav trud i napor se itekako isplati kada se na vrhu susretnete s ljepotom planine.. ma to vam je ljubav na prvi pogled! Fantastično, prekrasno.. jednostavno nema tih riječi kojima bih mogla opisati svoju sreću zbog ovog pothvata.. Preostalih par dana koje smo proveli kod bake, više puta sam bacila pogled gore na planinu i pitala se je li to bio samo san ili sam stvarno bila gore - na vrhu.. 
Prolaz u kamenu | 
Plavi cvjetići | 
Dio označene staze | 
Meni najdraži dio kojim smo prošli |
Jezerce se zove baš tako zbog malog jezera koje je nastalo od vode iz nekoliko izvora.. voda je naravno pitka, ali da bi je mogli piti prvo je morate malo zagrijati na suncu koliko je hladna, bolje reći ledena. Kao što se na fotkama vidi gore još ima snijega koji se nije otopio.
Planinarski dom (1655 m) je nažalost devastiran u ratu. U tijeku je njegova obnova, a nadamo se da će to nekad omiljeno odredište planinara ponovno zabljesnuti u punom sjaju..
Jezerce | 
Led pored jezerca | 
Ja poziram :)) | 
Planinarski dom |
Kratak sažetak zgoda i nezgoda: dečki su prošli bez ikakvih posljedica, dok sam ja zaradila jednu čvorugu na glavi, ogrebotinu na ramenu, dva žulja, opekotine od sunca.. nadalje: zmija = 0 (imali smo improvizirane štapove za hodanje i puno kuckali za svaki slučaj.. hvala Da Vinci !), dvije nesnosne muhe koje su me pratile cijelim putem..
Sve je to zaista zanemarivo kada se usporedi s prekrasnim vidicima, mirisnim cvijećem, izvrsnom vodom.. Neponovljivo! Definitivno kad tad idem opet  
Miris crnogorice u zraku je stvarno poseban | 
Povratak |
Tek sad mogu reći da u potpunosti razumijem Da Vincija i ŠumarKU i njihovu strast za osvajanjem vrhova. Planinarenje je zakon! Svi vi koji možete, trk odmah na neko brdo, brežuljak ili planinu! Možda vam se jako svidi kao meni
Naravno, ako želite vidjeti veću fotku, trebate kliknuti na manju..
|
- 00:47 - Komentari (25) - Isprintaj - #
Povratak
Evo me, vratila sam se 
Kao što sam i pretpostavila, na internet, televiziju i novine nisam niti pomislila.. Većinu vremena sam provela u prirodi i maksimalno uživala u bojama, mirisima, zvukovima.. Samim time, sada prvi put čitam vaše komentare na prethodni post.. Nemate pojma kako ste me razveselili! Hvala svima od srca, jako ste dragi Sve vaše i moje želje su se ostvarile.. Bilo mi je zaista prekrasno! Srce mi je ispunjeno i konačno mirno. (Vjerovatno ne zadugo )
Snimila sam puuuno fotki i ,naravno, nosila fotić svugdje sa sobom  Jedva čekam da svoje ushićenje podijelim s vama tako da prvi post vezan za ovo putovanje slijedi već sutra, a možda i večeras (da, toliko sam nestrpljiva).Idem se sad malo odmoriti i okrijepiti.. put je bio fizički naporan (prešli smo ukupno 2000 km). Kod vas sigurno ima svašta novog.. potrudit ću se što prije navratiti do svakoga posebno Pozdrav svima!
|
- 20:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Pozdrav
Dragi moji, evo konačno je došlo moje omiljeno razdoblje u godini Za par sati putujem u svoj rodni kraj U planu je puno toga.. neće sigurno biti izležavanja i ljenčarenja.. više nešto kao aktivan odmor. Nadam se da ću napuniti baterije, biti puuuno u prirodi i uživati.. Mislim da neću imati pristup internetu tako da vjerovatno neću dolaziti na blog, a i to je s jedne strane ok. Dobro je malo se odmoriti od modernog načina života.. Baza će naravno biti Konjic, a u planu je posjet Zenici, Sarajevu, Mostaru i Dubrovniku. Malo ću planinariti, kupati se u Neretvi i Boračkom jezeru, igrati se turista po Sarajevu i tako to Vraćam se otprilike za 10 dana.. dakle bit će to fizički naporan odmor, ali iznimno dobar i blagotvoran za dušu.. Šaljem vam jedan veliki pozdrav i poljubac! Čitamo se i gledamo kad se vratim
E da. Možete naravno očekivati da ću vas puno daviti svojim dojmovima i doživljajima s puta.. sigurno će prvih par postova nakon povratka biti posvećeno tome. Trebat će mi neko vrijeme da se vratim u normalu pa ću vas moliti za razumijevanje
Ovaj put u postu nema fotke.. zato prilažem jednu prigodnu pjesmu:
AH, EVO OPET...
Ah, evo opet dođoh u naš kraj,
U naše mile, bregovite strane,
Gdje žarko sunce jače siplje sjaj
Na njive, vode i usjeve rane.
Gdje dom moj stoji uz široki drum
I pred njim stara murva što je davno
Slušala bijesnih turskih konja šum
I zveket mača u sumračje tavno...
Dođoh... i moja smirila se duša
Što plakala je u jesenji dan,
Kad svuda bješe - vjetar, kiša - tmuša...
Što snivo sam ga jedne noći zlate.
A sada?.. Ljupki pogledi me prate
I čini mi se ovo sve ko san.
Antun Branko Šimić
|
- 00:05 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Tratinčica
Opet eksperiment.. Igra.. Pokušaj.. Već je viđeno, ali morala sam i ja probati.. Hm. Moguće je da imam previše slobodnog vremena
|
- 20:35 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Lijepa Kata
Ne znam ima li ovaj cvijet neko drugo ime, ali mi ga oduvijek zovemo ovako kao u naslovu.. Ovo sam slikala prošle godine u vrtu. Imam i malo oštriju verziju, ali ova mi je draža.. nekako je soft. Crne točkice na cvijetu su neki sitni mravi. Bolje se vide na većoj fotki..
|
- 13:12 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Kukuruz
Sepia pokušaj.. Fotka je nastala prije par dana kod susjede u dvorištu. Ovi klipovi su stavljeni kao ukras na zidani roštilj, a meni su se učinili kao zanimljiv detalj.. I tako. Mislim da nikome od prisutnih nije bilo jasno zašto slikam kukuruz 
|
- 11:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #
|
|
U gornjem desnom uglu je kuhinjska krpa koja se nije najsretnije uklopila, ali šta je tu je..
