Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rozza

Marketing

Boračko jezero

Nekada davno.. dok smo brat i ja još bili klinci i živjeli u Konjicu, sa starcima smo ljeti redovito išli na Boračko jezero. I evo sada, toliko godina kasnije, ponovno se pružila prilika da odemo tamo na kupanje.. Sjećanja su navirala, emocije radile.. I dalje je jednako lijepo kao što ga i pamtim.


Boračko jezero


Boračko jezero je jedno od najljepših planinskih jezera u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na sjeveroistočnoj strani planine Prenj, a od Konjica je udaljeno 21 km. Okolicu jezera krase guste listopadne i četinarske šume. Ugodno je za odmor, kupanje i rekreaciju. Bogato je ribom i samim time omiljeno odredište ribolovcima. Smještaj možete potražiti u kampu, bungalovima ili privatnim kućama i vikendicama. Evo i nekoliko općih podataka:

nadmorska visina:
405 m
oblik: elipsa
duljina: 786 m
širina: 502 m
dubina: do 14 m
duljina obalne linije: 2400 m
vrsta ribe: šaran, potočna i jezerska pastrva + kalifornijeske i riječni rakovi


Boračko jezero

pogled na jezero dok se
spuštate cestom prema njemu

Boračko jezero

staza za šetnju uz jezero

Boračko jezero

voda

Boračko jezero

plaža

Bungalovi na Boračkom jezeru

bungalovi



A legenda kaže ovako:

..nekada je postojao bogat i velik grad, pola dana hoda od današnjeg Konjica.
U taj grad gavana i rasipkuća dođe neki namjernik otmjena lika, ali veliki siromah. Bio je to nepoznati pobožni putnik kojem se nije dopao raskalašen i objesan život stanovnika toga grada. Umoran i gladan išao je od kuće do kuće i molio da mu udjele koru hljeba. Sva vrata su ostala neprijateljski zatvorena. Zakucao je onda i na vrata sirote udovice s mnogo djece. Ona mu ponudi da s njom i njenom djecom podijeli ono malo hrane što se u kući zateklo. Nepoznati se založio i odmorio, pa rekao dobroj ženi da pokupi svoju djecu i ono malo sirotinje i da prije mraka ode iz grada jer će strahovita sila prije zore grad sravniti sa zemljom i prekriti ga jezerom. Na rastanku joj reče da ide sve dok je njeno konjče nosi i da se zaustavi gdje konjić stane i nogom zakopa.
Čim žena odmače, začu se strahovita buka i grmljavina, a vulkanski plamenovi progutaše grad. Poslije pola noći hoda, konjić zastade i zakopa nogom. Žena na tom mjestu podiže svoj dom. Sinovi i kćeri se poženiše i poudavaše, a njihovo naselje dobi ime Konjic. Nad gradom u kojem su nekada živjeli stvori se jezero, koje zbog obilja borova na obalama dobi ime Boračko jezero.


Iz knjige Vremeplov Zuke Džumhura, autora Edhema Badžaka.



Post je objavljen 26.07.2006. u 10:15 sati.