9. poglavlje
Dok su se Charles i Monica divili svojoj novoj školi i upoznavali nove ljude, Marcia je jurila stepenicama prema uredu. Kasnila je. Kasnila je već sada punih dvadeset minuta i znala je da njen šef, Croydon, već ludi. Mogla je zamisliti. Onako crvena lica i očiju suženih, ali ipak dovoljno otvorenih da iz njih udari zraka mržnje i bijesa. Ona je bila najbolji fotograf kojeg je on imao, ali je bila sklona kašnjenju što je Croydona znalo opako izbezumiti. Bio je alergičan na kašnjenje i nerad. Često je davao nemoguće rokove i kada se zadatak ne bi ispunio na vrijeme znao je odbijati i po 50% plaće. Mnogi su novaci baš zbog toga odustali od ovog posla iz "snova". Uz sve to nije bio sklon pohvalama. I kada bi ga se nešo zaista dojmilo rijetko bi dao izravan kompliment, već bjesnomučno pokušavao pronaći neki zaobilazi put do pohvale. Marcia, kao i njene kolege znala prepoznati taj kompliment.
Napokon je stigla do velikih vrata na kojima je pisalo London Photos. To je bio odjel u velikoj novinarskoj tvrtki koji je osiguravao slike za sve članke. Marcia je otvorila vrata i iščekivala kišu uvreda i ljutito lice svoga šefa pred sobom, a umjesto toga je dobila suosjećajne poglede svojih kolega i zatvorena vrata Croydonova ureda. Ljudi su joj prilazili riječima: " Joj! Kako mi je žao! Moja sućut." ili pitanjem " Kako si se tako brzo vratila na posao?". Koračala je uredom žalosno se smiješkajući. Izgledala je kao da je čvrsta i da je ta smrt njene sestre samo jedna prekretnica u njenom životu, jedna žalosna prekretnica, a zapravo ona se svakim suosjećajnim pogledom upućenim njoj sve više i više rušila. Sve se više približavala uredu svoga šefa, ali joj se ured odjednom pred očima okrenuo i nestao. Osjetila je slabost i jednostavno je pala. Ubrzo je ponovno progledala i vidjela iznad sebe glave zabrinutih kolega i svog šefa. Dobila je još tjedan dana dopusta, da se malo odmori.
Izašla je iz zgrade nakon pola sata što su je kolege hladili i neprestano zapitkivali da li je dobro. Sjela je u auto i nesigurno krenula prema kući. Stigla je pred zgradu i ušla u nju. Svratila je do svoje prijateljice Dawn ispričala joj što se dogodilo i preuzela Hannibala koji je tamo bio na čuvanju.
Ušla je u stan, odložila torbicu i ključeve auta i stana na šanku, te odteturala do kauča na koji se samo stropoštala, zaspala je.
U međuvremenu Monica se pokušavala priviknuti na novu okolinu. Amaris je bila uz nju, sva nasmijana i vesela. Monica se nije mogla oteti dojmu da je crna ovca te škole. Svi su učenici nekako bili posebni iako jednoobrazno obučeni. Sve su cure bile lijepe, a dečki su imali neki poseban stav. Atmosfera je bila nekako zategnuta. Osjećalo se rivalstvo u zraku. Monici se činilo da se u ovoj školi vodi stalni rat tko je najljepši, najzgodniji, najbogatiji ili bilošto tako izvanjsko i materijalno. Činilo joj se da se ne cijene prave vrijednosti, da se ne cijeni rad i trud uložen u neki plemenitiji cilj osim izgleda. Pomalo je bila razočarana, ali im je svima odlučila dati priliku da je uvjere u suprotno.
Za to je vrijeme Charles uživao. Upoznao se s svima koji su bili u toj prostoriji i jednostavno su počeli stvarati glazbu. Njihova profesorica je bila mlada glazbenica Londonskog simfonijskog orkestra. Svirala je violu. Preferila je improvizaciju, a ne samo sviranje po notama poput robota. Charlesa se to veoma dojmilo. Način rada je bio takav da je ona odredila neku temu koju bi ona držala, a učenici koje bi izabrala trebali bi malo improvizirat i stvoriti od neke svima poznate skladbe nešto novo i zanimljivo. Nekad bi to zvučalo zaista lijepo i opuštajuće, ali puno češće se događalo da je to zvučalo grozno i jednostavno nemoguće za slušanje. Mya je bila zaljubljenica u glazbu i to velika, a ovakav način sviranja joj nije predstavljao nikakav problem. Jako je dobro svirala, laici bi rekli perfektno. U prvoj improvizaciji ona je bila izabrana od strane profesorice i još troje učenika koji su također bili vješti u takvom načinu sviranja. Charles ju je promatrao dok je svirala. Njene kretnje su bile tako odmjerene i smirene, a opet nekako poistovjećene sa relativno brzom skladbom koju su svirali. Izgledala je božanstveno, uz to je njeno lice krasio osmijeh koji se činio kao da je uvijek tu. Vidjelo se da je glazbi posvetila svaku sekundu svog života i svaku kap znoja. Očarala je Charlesa, a glazba koju su stvorili je bila predivna. Kada je Andrewu koji je sjedio do njega pohvalio stvorenu glazbu ovaj se samo nasmijao i rekao:
- Pa naravno da je predivna, pa njih četvero ti svake subote sviraju po raznim lokalima. Oni su ponos naše škole. Idu po svim mogućim natjecanjima i osvajaju sve moguće nagrade. Zar misliš da ih je slučajno izabrala sada, prvi put, kada ti slušaš! Pa profa se mora malo pohvaliti kako je od njih stvorila velike glazbenike. Iako su oni sami zaslužni za sve ovo. - kod ovog zadnjeg je namignuo pa nastavio. - Vidim da ti je oko zapelo za razrednog anđela, Myu Smith! Čuvaj se, Romeo!
- Ma nije istina....- ali je zastao kada je osjetio profesoričin pogled na sebi. Samo je utonuo u svoju stolicu i nastavio slušati. Kada su završili jedva se suzdržao da ne počne pljeskati.
- Charles Montgomery...hoćeš li nam pružiti tu čast i sjesti za klavir i odsvirati nešto. - rekla je profesorica Kent. Charles je ustao i krenuo prema klavir. Prvi je put osjećao tremu. Sjeo je i pogledao u crno-bijele tipke ispred sebe. Profesorica je zasvirala. Prepoznao je skladbu, ali nije mogao ništa odsvirati. Gledao je u klavir i vidio sve note, čitao ih je. Vidio je glazbu, ali orginalnu. Nije znao šta bi trebao učiniti s njom. U toj skladbi sve se činilo tako savršenim, a i u istom trenutku i tako nesavršenim. Nije vidio što se treba mijenjati, a opet je vidio toliko nepravilnosti. Ostao je zbunjen i ukočen. Nikad nije gledao na klasičnu glazbu na taj način. Profesorica ga nije korila već se samo blago nasmijala i rekla:
- Sasvim je normalno da ne znaš otkuda početi. Vjerovatno znaš ovu skladbu...- pogledala ga je čekajući neki njegov znak odobravanja, on je kimnuo i ona je nastavila. - ali ipak treba vremena i vježbe da osjetiš put kojim trebaš poći. Pomoći će ti ova slavna četvorka. - pokazala je prema Myi i njenim prijateljima.
13.08.2006. u 16:35 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
kolovoz, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Priča o 18-ogodišnjem mladiću Charlesu koji se privikava na život bez roditelja. Uz vlastitu borbu za preživljavanje, morao je bio potpora svojoj 14-ogodišnjoj sestri kojoj je u kratkom vremenu postao skrbnik!
Priča će se valjda zvati: "Kada proljeće odnese prah života" jer u proljeće se radnja odvija i njihovi su roditelji poginuli baš u to godišnje doba i odnosi se na još nešto, ali to ćete otkriti na kraju knjige, ako je ikada dovršim.
Brentside High School je stvarna škola u Londonu, baš kao što je i Baker Street stvarna ulica koja se nalazi u središtu Londona. Svi podaci što se tiče mjesta gdje izlaze i sl. što se odnosi na smještaj u Londonu je istinito.
Ljudi su izmišljeni, ali neke njihove karakteristike su možda odraz mojih stvarnih. I sve što se tiče podataka kao podataka je istinito i detaljno istraženo.
¤....¤LINKOVI¤....¤
Slijepi putnik- moj pravi blog
B-File - moja drua knjiga, ako vas zanima
Angie - jako dobro, treba se posjetiti
¤....LJUDI KOJI TAKOĐER PIŠU KNJIŽICE....¤
Beba priča priču
Beba&Ruby - zajedničke snage pletu odličnu knjigu
Summer - završeno
Bebach - završeno
Some books - više knjiga
Teenagerica - završeno
Mishka - njezina je knjiga završena, ali je najavljena nova
Mishkica - ovo je ta najavljena knjiga
Mishikica - njena treća knjiga
Lara
Ashely&Summer
Zvrka
Salior Moon
Lianne - Lee
Angelline 2
Dvije obične cure
Volim te beskrajno
Glavni likovi
Charles Montogomery - samozatajni 18-godišnjak. Visok je 185 cm, ima smeđu razbarušenu kosu i zelene oči. Smatra da postoje važnije stvari od novca i materijalizma zbog čega se strogo protivi odjeći s 'markom' i sl. Bavi se glazbom tj. svira klavir. I njegov sintisajzer sa kompjuterom pomoću kojeg brže zapisuje note je jedina stvar zbog koje mu nije bilo žao dati veću svotu novca.
Okorijeli je vegetarijanac i često se borio za prava životinja. Teško mu je bilo početi novi život nakon smrti roditelja, ali je u novoj školi uskoro stekao prijatelje pa mu je to bilo lakše prebroditi.
Što se glazbe tiče nije previše izbirljiv, ali ipak se najlakše opušta uz dobar rock, ali mu kasnije neke osobe pokažu uzbudljivu crtu i jedne druge vrste glazbe.
Monica Montgomery - slatka 14-godišnjakinja. Visoka je 177 cm, ima smeđu kosu i prodorne zelene oči. Voli zvijezde i odmalena sanja da jednom ode u svemir i ugleda Sunce sa neke manje daljine. Jedno se vrijeme bavila astrologijom, ali nikad je to nije ispunjavalo. Nekako više se baziralo na izmišljanju nego činjnicama.
Bila je strašno povezana sa svojom majkom i nakon smrti roditelja slomila se. U početku se ponašala da je sve u redu, ali nakon nekih stvari koje su joj se dogodile prepustila se.
Njen zaštitni znak je bijela zvijezda. U sobi je imala projektor pomoću kojeg je na stropu svoje sobe stvarala iluziju svemira. Dosta je povučena i s preseljenjem je to došlo još više do izražaja. Teško stječe prijatelje. Najveći prijatelj joj je postao pas njene tete Hannibal i jedan dečko William koji je nećak njene susjede Dawn.
Voli jako jazz kojim ju je tata još davno zarazio. Kada joj pogled nije uperen prema beskrajnom svemiru onda čita biografije svojih najdražih izvođača ili jednostavno proučava jazz.
Marcia Archer - mlada samostalna žena koja je iznenadno dobila skrbništvo nad svojim nećacima, djecom svoje sestre i njenog muža. Neudana je i smatra da i ne mora biti kako bi se osjećala sretnom. Jako puno radi i puno putuje. Nekoć je znala i svoju sestru voditi sa sobom, ali zadnjih par godina su se udaljile. Fotograf je po zanimanju, ali i kao dekorater interijera se odlično snalazi. Njen stan više liči na umjetničko djelo nego na stambeni prostor. Poznata je i time i puno zarađuje. Odlučila je stoga svojim nećacima sve priuštiti samo kako bi osjećali što bolje. Ima psa Hannibal, prema njenom najdražem filmskom liku, Hannibalu Lecteru, poznatom iz filma "Kad jaganci utihnu". Kada je nema kod kuće psa joj čuva njena susjeda Dawn. Jako voli svoje dvoje nećaka, ali ih rijetko viđa jer jako puno putuje. Oduvijek je bila pustolovnog duha i veliki avanturist bez prevelike volje za sjedenjem u školskim klupama.
Likovi koji se također pojavljuju...
Samantha (skraćeno Sam) Brown - Monicina najbolja prijateljica iz Burdona, u početku se svaki dan čula s Monicom, ali zbog preelikog telefonskog računa su prešle na dopisivanjem putem neta, i zvanjem jednom mjesečno
William Johnson - Dawnin nećak i uskoro Monicin najbolji prijatelj, uvijek radi neke neprilike, zbog čega jako brine svoju tetu
Amaris Morreno - Monicina nova prijateljica koju je stekla prvi dan u novoj školi, ima stariju sestru Daralis, jedna je od rijetkih osoba u svojoj školi koja nije opsjednuta izgledom i mišljenjem drugih
Ashely Smith - Amarisina, a uskoro i Monicina jako dobra prijateljica, pjeva u bendu, vesela je djvojka i uvijek vedra, nije zaljubljive prirode i nije ni sama sigurna što želi
Mya Smith - Ashelyina starija sestra, koja ide sa Charlesom u razred, veoma je pametna i staložena djevojka, ne može je se izbaciti iz takta, velika je ljubiteljica jazza
Andrew Crook - Charlesov novi i uskoro najbolji prijatelj, dijeli s Charlesov veliku strast za glazbu, svira saksofon, jako privlačan dečko i mnoge cure je oborio s nogu, ali je u potrazi za onom pravom
gosp. Croydon - Marcien čangrizavi šef, alergičan na kašnjenje i sklon postavljanju nemogućih rokova za predaju određenih članaka i fotografija, inače se ispod te krinke krije suosjećajan čovjek, brižan otac i divan muž
BRENTSIDE HIGH SCHOOL
gosp. Bushby - ravnatelj škole, poznaje sve učenike svoje škole i rado im izlazi u susret, osoba od povjerenja kojoj se čak i učenici često povjeravaju
gđica. Cotton - profesorica engleskog jezika, strastveno predaje, zahtjevna, ali spremna katkad progledati kroz prste, strast joj je Shakespeare
gosp. O'Neill - profesor umjetnosti, irskog porijetla, veoma star, čak se čini kao da je osobno poznavao ljude o kojima predaje (Michelangelo, Da Vinci, van Gogh i sl.)
gosp. York - profesor matematike, čovjek srednjih godina, matematika mu je vrlo uzbudljiva i očekuje od svakoga da ima takav pristup, vrlo strog i ocjene su ovijek niže od onoga što bi trebalo biti realno
gđa. Fletcher - profesorica geografije, muž joj radi u istoj školi i predaje informatiku, ona ne voli svoj posao i često se ne trudi, nije ju briga za znanje njenih učenika
gđica. Jones - profesorica plesa, dugo je bila u vrhu europskog plesa, ali se onda povukla i zaposlila u školi, podučava suvremenom plesu
gosp. Rowles - profesor francuskog, vrlo strog, ima štap kojim rado udara u stol kako bi dobio pozornost SVIH učenika
gđa. Coles - profesorica glazbe, uživa u glazbi i to najviše u klasičnoj, osim što podučava glazbi u školi i održava školski zbor, ona daje privatne satove violine
gosp. Densen - profesor glume, propali glumac koji je imao tek jednu veću ulogu u životu, vrlo ogorčen i neugodan
gđica. Tarr - profesorica znanosti, odabrala nastvničko zvanje jer smatra da je osnova za sve najvažnija, zahtjevna, ali jako dobra profesorica
Arhiva
1.poglavlje
2.poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje
6. poglavlje
7. poglavlje
8. poglavlje
9. poglavlje
10. poglavlje
11. poglavlje
12. poglavlje
13. poglavlje
14. poglavlje
15. poglavlje
16. poglavlje
17. poglavlje
18. poglavlje
19. poglavlje
20. poglavlje
21. poglavlje
22. poglavlje
23. poglavlje
