Dok su se Charles i Monica divili svojoj novoj školi i upoznavali nove ljude, Marcia je jurila stepenicama prema uredu. Kasnila je. Kasnila je već sada punih dvadeset minuta i znala je da njen šef, Croydon, već ludi. Mogla je zamisliti. Onako crvena lica i očiju suženih, ali ipak dovoljno otvorenih da iz njih udari zraka mržnje i bijesa. Ona je bila najbolji fotograf kojeg je on imao, ali je bila sklona kašnjenju što je Croydona znalo opako izbezumiti. Bio je alergičan na kašnjenje i nerad. Često je davao nemoguće rokove i kada se zadatak ne bi ispunio na vrijeme znao je odbijati i po 50% plaće. Mnogi su novaci baš zbog toga odustali od ovog posla iz "snova". Uz sve to nije bio sklon pohvalama. I kada bi ga se nešo zaista dojmilo rijetko bi dao izravan kompliment, već bjesnomučno pokušavao pronaći neki zaobilazi put do pohvale. Marcia, kao i njene kolege znala prepoznati taj kompliment.
Napokon je stigla do velikih vrata na kojima je pisalo London Photos. To je bio odjel u velikoj novinarskoj tvrtki koji je osiguravao slike za sve članke. Marcia je otvorila vrata i iščekivala kišu uvreda i ljutito lice svoga šefa pred sobom, a umjesto toga je dobila suosjećajne poglede svojih kolega i zatvorena vrata Croydonova ureda. Ljudi su joj prilazili riječima: " Joj! Kako mi je žao! Moja sućut." ili pitanjem " Kako si se tako brzo vratila na posao?". Koračala je uredom žalosno se smiješkajući. Izgledala je kao da je čvrsta i da je ta smrt njene sestre samo jedna prekretnica u njenom životu, jedna žalosna prekretnica, a zapravo ona se svakim suosjećajnim pogledom upućenim njoj sve više i više rušila. Sve se više približavala uredu svoga šefa, ali joj se ured odjednom pred očima okrenuo i nestao. Osjetila je slabost i jednostavno je pala. Ubrzo je ponovno progledala i vidjela iznad sebe glave zabrinutih kolega i svog šefa. Dobila je još tjedan dana dopusta, da se malo odmori.
Izašla je iz zgrade nakon pola sata što su je kolege hladili i neprestano zapitkivali da li je dobro. Sjela je u auto i nesigurno krenula prema kući. Stigla je pred zgradu i ušla u nju. Svratila je do svoje prijateljice Dawn ispričala joj što se dogodilo i preuzela Hannibala koji je tamo bio na čuvanju.
Ušla je u stan, odložila torbicu i ključeve auta i stana na šanku, te odteturala do kauča na koji se samo stropoštala, zaspala je.
U međuvremenu Monica se pokušavala priviknuti na novu okolinu. Amaris je bila uz nju, sva nasmijana i vesela. Monica se nije mogla oteti dojmu da je crna ovca te škole. Svi su učenici nekako bili posebni iako jednoobrazno obučeni. Sve su cure bile lijepe, a dečki su imali neki poseban stav. Atmosfera je bila nekako zategnuta. Osjećalo se rivalstvo u zraku. Monici se činilo da se u ovoj školi vodi stalni rat tko je najljepši, najzgodniji, najbogatiji ili bilošto tako izvanjsko i materijalno. Činilo joj se da se ne cijene prave vrijednosti, da se ne cijeni rad i trud uložen u neki plemenitiji cilj osim izgleda. Pomalo je bila razočarana, ali im je svima odlučila dati priliku da je uvjere u suprotno.
Za to je vrijeme Charles uživao. Upoznao se s svima koji su bili u toj prostoriji i jednostavno su počeli stvarati glazbu. Njihova profesorica je bila mlada glazbenica Londonskog simfonijskog orkestra. Svirala je violu. Preferila je improvizaciju, a ne samo sviranje po notama poput robota. Charlesa se to veoma dojmilo. Način rada je bio takav da je ona odredila neku temu koju bi ona držala, a učenici koje bi izabrala trebali bi malo improvizirat i stvoriti od neke svima poznate skladbe nešto novo i zanimljivo. Nekad bi to zvučalo zaista lijepo i opuštajuće, ali puno češće se događalo da je to zvučalo grozno i jednostavno nemoguće za slušanje. Mya je bila zaljubljenica u glazbu i to velika, a ovakav način sviranja joj nije predstavljao nikakav problem. Jako je dobro svirala, laici bi rekli perfektno. U prvoj improvizaciji ona je bila izabrana od strane profesorice i još troje učenika koji su također bili vješti u takvom načinu sviranja. Charles ju je promatrao dok je svirala. Njene kretnje su bile tako odmjerene i smirene, a opet nekako poistovjećene sa relativno brzom skladbom koju su svirali. Izgledala je božanstveno, uz to je njeno lice krasio osmijeh koji se činio kao da je uvijek tu. Vidjelo se da je glazbi posvetila svaku sekundu svog života i svaku kap znoja. Očarala je Charlesa, a glazba koju su stvorili je bila predivna. Kada je Andrewu koji je sjedio do njega pohvalio stvorenu glazbu ovaj se samo nasmijao i rekao:
- Pa naravno da je predivna, pa njih četvero ti svake subote sviraju po raznim lokalima. Oni su ponos naše škole. Idu po svim mogućim natjecanjima i osvajaju sve moguće nagrade. Zar misliš da ih je slučajno izabrala sada, prvi put, kada ti slušaš! Pa profa se mora malo pohvaliti kako je od njih stvorila velike glazbenike. Iako su oni sami zaslužni za sve ovo. - kod ovog zadnjeg je namignuo pa nastavio. - Vidim da ti je oko zapelo za razrednog anđela, Myu Smith! Čuvaj se, Romeo!
- Ma nije istina....- ali je zastao kada je osjetio profesoričin pogled na sebi. Samo je utonuo u svoju stolicu i nastavio slušati. Kada su završili jedva se suzdržao da ne počne pljeskati.
- Charles Montgomery...hoćeš li nam pružiti tu čast i sjesti za klavir i odsvirati nešto. - rekla je profesorica Kent. Charles je ustao i krenuo prema klavir. Prvi je put osjećao tremu. Sjeo je i pogledao u crno-bijele tipke ispred sebe. Profesorica je zasvirala. Prepoznao je skladbu, ali nije mogao ništa odsvirati. Gledao je u klavir i vidio sve note, čitao ih je. Vidio je glazbu, ali orginalnu. Nije znao šta bi trebao učiniti s njom. U toj skladbi sve se činilo tako savršenim, a i u istom trenutku i tako nesavršenim. Nije vidio što se treba mijenjati, a opet je vidio toliko nepravilnosti. Ostao je zbunjen i ukočen. Nikad nije gledao na klasičnu glazbu na taj način. Profesorica ga nije korila već se samo blago nasmijala i rekla:
- Sasvim je normalno da ne znaš otkuda početi. Vjerovatno znaš ovu skladbu...- pogledala ga je čekajući neki njegov znak odobravanja, on je kimnuo i ona je nastavila. - ali ipak treba vremena i vježbe da osjetiš put kojim trebaš poći. Pomoći će ti ova slavna četvorka. - pokazala je prema Myi i njenim prijateljima.
Post je objavljen 13.08.2006. u 16:35 sati.