03.05.2005., utorak

O virusima, ljudima i ostaloj gamadi

Isječak iz filma Matrix. Dio u kojem agent Smith govori Morpheusu svoje ideje o prirodi ljudskog roda. Pročitajte.


"Podijelio bih s tobom otkrivenje koje sam ovdje doživio. Došlo mi je dok sam
klasificirao vašu vrstu i shvatio sam da vi zapravo niste sisavci. Svaki sisavac
na ovom planetu nagonski razvija prirodnu ravnotežu s okolišem oko sebe. Ali vi
ljudi ne. Dođete na neko područje i razmnožavate se i razmnožavate dok ne
potrošite sve prirodne resurse. Preživljavate jedino tako da se širite u novo javascript:%20void(0);
područje. Na ovom planetu postoji još jedan organizam koji se isto ponaša. Znaš
koji je to? Virus. Ljudska su bića bolest. Rak ovog planeta. Vi ste kuga."


Okrutno? Bogohulno? Neistinito? Možda. Ljudi su humana bića, spremni su raditi i dobro, mada ponekad rade loše. Ponekad? Sjetite se ljudskih postupaka kroz povijest. Sjetite se bezbrojnih ratova, sjetite se razbojstava, silovanja... Sjetite se genocida nad Indijancima (pogledajte post kod Suzette) ili Židovima. Probajte se sjetiti oko čega su se zapravo vodili (i još se vode) ratovi u Nikaragvi ili Sierri Leone. Sjetite se koliki su ljudi stradali «u ime Boga» kroz razne križarske ratove i đihade. Koliko je uopće ljudi pobijeno «u ime naroda» u raznim revolucijama kroz povijest? Pogledajte kako i dan danas SAD globalno i krvavo terorizira svijet u potrazi za naftom i tržištem.



Pogledajte naš okoliš. Znate li ijedno biće na zemlji koje je ikada dovelo do prirodne neravnoteže? Samo čovjeka? Da, samo čovjeka. Jedino mi remetimo ravnotežu. Od dovođenja zmija na rajske otoke, do dovođenja algi ubojica u zatvorena mora. O tome da smo uspjeli zapaliti rijeku tekućicu da i ne govorim. Izađite na prozor u bilo kojem gradu i pokušajte udahnuti čisti zrak. Uspijevate li? Je li zaista jedini spas za ovu planetu u ostvarivoj hipotezi da bi ljudski rod uskoro sam sebe mogao zbrisati sa lica Zemlje?



Od čega sve počinje? Od mene, od tebe, od nas. Svi mi pokazujemo prstom na velike zagađivače i govorimo kako mi nismo problem. Tako ja pokazujem prstom u obližnju tvornicu iz koje suklja crni dim i govorim «Ja ne zagađujem, ona je problem.» A ljudi u toj tvornici govore «Ma kakvo zagađenje? Mi smo sitna riba. Pogedajte što radi INA!» I INA ima svoju spiku: «Mi smo globalno gledano mala i nebitna naftna kompanija. Okoliš lako apsorbira naš otpad, ali BP...» U BP-u vjerojatno prstom pokazuju prema Texacu ili što je znam kome. Nitko ne vidi problem u sebi i svi druge pozivamo na odgovornost. A problem je zapravo u nama. I kad bi svatko shvatio da je problem u njemu, i pokušao riješiti svoj dio problema, problemi ne bi bili ni približno ovakvi. To je analogija koja vrijedi za ekologiju, ali i za ratove. «Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi tebi čine.» Problem je u tetrapaku čokoladnog mlijeka koje idiot baci na ulicu, ili u potrošenim kutijama cigareta, prezervativa, keksa, koji završavaju na travnjacima. Svaki takav će vam reći: «Ma nemoj mi srat radi jednog papirića, pa pogledaj kojim smo smećem okruženi!» Danas baci papirić, sutra stari frižider ili devastiranog fiću. Prekosutra će možda biti manager u maloj tvornici za pocinčavanje pa će u zemlju bacati kemikalije. «Pa nemoj mi srat radi malo kemikalija, pa pogledaj što se sve baca! Kako da ja budem profitabilan ako jedini radim pošteno?» Bla, bla, bla... Nekoliko takvih priča i evo nas u sadašnjoj situaciji.



Često sam čitao na blogu zadnjih dana (ali, ponavljanje je majka mudrosti): «Otvori oči!» I ja kažem OTVORIMO OČI!!! Zar smo zaista samo virus? Je li Zemlja nestrpljiva da nas se riješi? Otvorimo oči!!!
Rock Roll: "Ja sam Rock i ja sam zagađivač." Ostali u jedan glas: "Zdravo Rock."


Rock Roll
- 13:32 - Komentari (30) - Isprintaj - #

< svibanj, 2005 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Paul Anka:
My Way


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!







































































online