utorak, 27.03.2007.
:)
Nekad davno dok sam tek počinjala pisati blog, pisala sam o prijateljstvu. I navela nekoliko prijateljica, ženskih uglavnom, koje su zauzimale posebno mjesto u to vrijeme. Sad kad se osvrnem na to, dosta toga se promijenilo. Sjećate se kad nekada niste mogli zamisliti da će neki ljudi s kojima ste provodili svaki dan jednog dana postati samo imena i brojevi u vašem mobitelu, draga lica koja povremeno sretnete, ali koja u biti ne znaju kako vaš život sad izgleda.
Odlazak na faks u Zagreb općenito je promijenio moj život u svakom pogledu. Ne znam jesam li pametnija, ali zrelija i iskusnija sigurno. Negdje u to iskustvo uvukli su se i krajevi nekih prijateljstava. Kako? Zašto? Ne znam. Ali izgleda da nekad stvari nisu kakve nam se čine, i da ne možemo zauvijek ostati tinejdžeri koji će se ludo zabavljati i za trideset godina. Odnosi se iskristaliziraju. shvatite da ljudi nisu savršeni. Da se i mane moraju prihvatiti. Da će vas nekad razočarati. Da ćete možda i vi njih nekad razočarati. Sjećate se leksikona u osnovnoj školi? Najbolje prijateljice bile su vam skoro sve cure iz razreda. U srednjoj si već stvorite ekipu, ljude za kave poslije škole, subotnje izlaske, razgovore na telefon kad vi imate učiti filozofiju, a oni matematiku. I slične stvari.
A onda dođe faks. I opet, neka vrsta 'selekcije'. Svi smo malo više zaokupljeni samima sobom: svojim faksom, novim ljudima, novim vezama. Dvije cure koje su od petog. Šestog osnovne bile u mojih top 5, ma zapravo su dijelile prvo mjesto na toj ljestvici sad nemaju pojma što se sa mnom događa. Nije baš da sam dobila na lotu ili bankrotirala, da se udajem (God no!:)) ili nešto jednako drastično. Ali jednostavno- više nisu tu za chit chat o onom dosadnjakoviću od subote, idiotu koji se nije javio, ispitu koji sam pala, baletankama koje mislim kupiti. Nisu sve to banalne stvari kao što zvuče. Sitnice čine naš život. (ili barem sebi lažemo da su sitnice da se lakše nosimo s njima)
Ja znam da će ove dvije prijateljice biti tu kad mi doista budu trebale , ali pitanje je hoću li se tada sjetiti da ih zovnem? Svaki dan čini naš život, svaki dan nas mijenja, ne primijetimo to odmah, već tek kad se zagledamo malo i usporedimo sebe prije i poslije. Kako bih se nekad nosila sa stvarima koje su me izgradile i na koje sam se danas jednostavno navikla?
Nekad smo s najboljim prijateljicama dijelile glazbeni ukus, pjevale My heart will go on dok smo se vozile na biciklima, pisale pisma Backstreet boysima, svađale se zbog Gila. (moj antologijski stih: tanja mila prepusti mi GilaJ) , uber tajne simpatije za koje nitko ne smije znati, koje smo naravno zezale na telefon i pisale im pisma.
Danas s njima dijelimo komplicirane stvari koje pojednostavljujemo. Danas s njima istinski odrastamo.
Tko bi sad bili ljudi koji nose imena najboljih prijatelja da se upisujem u leksikon? Ne znam, malo se bojim nekim ljudima dati mjesto jer ga teoretski zaslužuju, bojim se dati im veće značenje od onog koje imaju i koje zaslužuju. Prijatelj je onaj kojem ne moraš crtati da ga trebaš. Prijatelj je onaj koji sam prepozna 'čokolada' ili 'zagrljaj' situacije . Prijatelj je onaj kojem nećeš dopustiti da te razočara. teret razočaranja koji ostaje visjeti u zraku je pretežak. Prijatelj je onaj kojem se ne bojiš priznati da te povrijedio, čije se reakcije ne trebaš bojati. Prijatelj je onaj od kojeg očekuješ puno i kojem si spreman dati puno. Pred njim ne strahuješ od onoga što ćeš reći, ne strahuješ od njegove kritike jer znaš da ti želi najbolje, ne bojiš se dati mu kritiku jer znate oboje da mu želiš najbolje.
Koliko takvih imam sada oko sebe? Ne znam, bojim se broja. Bojim se da se smanjio, a ne znam isplati li se više truditi oko nekih stvari. Možda, kad bi se obje strane trudile, ali samo jedna- ima li smisla?
Understand that friends come and go, but a precious few you should on to.
Hvala, mojih precious few što ste mi zagrebačka obitelj sa Save. Hvala Kati koja je znala zapostaviti matematiku i automatski grijala vodu za kavu kad bi ja došla s jadikovkama sa filozofskog.
Hvala Kikiju koji je narodna banka, koji će moći izgraditi kuću ili lanac hotela kad mu svi vratimo dugove. I hvala mu što nađe vremena za dvije epizode Grey's Anatomy kad ima učiti. Hvala Vanji što mi je poslala mail sa stingovom pjesmom 'prilagođenoj' mojoj situaciji.
Hvala Antoniji na komentaru 'ovo je on, a ovo si ti'. :) Hvala i Ivani što je puna podrške. :) Hvala Tanji što me poznaje od prvog osnovne i još je tu. a posebno hvala mojoj, jedinoj i najdražoj sestri Ivoni, bez koje me ne bi bilo pola i koja mi fali čak više od mamine kuhinje. :)Hvala im što su mi pomogli održati mentalno zdravlje nakon zadnjih par mjeseci.
Nisu savršeni, nisam ni ja. ali dok svoje nesavršenosti priznajemo vrijedno je truda.
)
