|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Luna
Godine: 21
Horoskop:Ovan
Volim:
Iskrenost
Knjige
Glazbu
Pariz
Svog dečka
Život
Putovanja
i još puno toga
Ne volim:
Laž
Dvoličnost
Paukove
.......
Hobi:Fotografija, Pisanje priča i pjesma,enigmatika(zaljubljenik sam u enigmatiku)
Velika želja:Obići sva mjesta na svijetu koja me privlače
Poroci:Ne mogu bez cigareta i bijele kave
Counter Stats
aussie home loans Counter
Nightwish - Forever Yours
Fare thee well, little broken heart
Downcast eyes, lifetime loneliness
Whatever walks in my heart will walk alone
Constant longing for the perfect soul
Unwashed scenery forever gone
No love left in me
No eyes to see the heaven beside me
My time is yet to come
So I'll be forever yours
blogovi koje rado posjećujem:
my twisted space
zabranjena istina
malady
petra
night angel
miss of shadow
madame butterfly
lyss336
tuzna i sama
london sky
rain dance
foto eva
godess of chaos
Ne zanima me kako zarađuješ za život,želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjat o ispunjenju želje svoga srca.Ne zanima me koliko ti je godina,želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi,zbog snova,zbog pustolovine koja se zove život.Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim mjesecom.Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge,jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrčio,zatvorio zbog straha od nove boli!želim znati možeš li sjediti s boli mojom ili svojom vlastitom,ne pomaknuvši se da je za stres ili umanjiš ili izlječiš.Želim znati možeš li boraviti uz radost,moju ili svoju vlastitu. Možeš li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prožme sve do vrška prstiju ne opominjuči nas da budemo oprezni,da budemo realni,da ne zaboravimo svoja ljudska ograničenja!
«Da bi to postigao,ili da bi se na kraju ipak odvažio na skok u Svemir,morao bi se takav Stepski vuk jednom suočiti sam sa sobom,morao bi se zagledati duboko u kaos vlastite duše i steći punu svijest o sebi.Čovjek i vuk bili bi prinuđeni prepoznati jedan drugoga bez iskrivljujućih osjećajnih krinki,pogledati jedan drugome goli u oči.Onda bi ili eksplodirali i zauvijek se razišli,tako da više ne bi bilo stepskog vuka,ili bi pod izlazećom svjetlošću humora sklopili neki brak praktične naravi.»
"Ponekad bih po nekoliko minuta jasno razaznavao kako se kroz moj život provlači jedan zlatni božanski trag,gotovo vazda zatrpan blatom i prašinom, ša ipak znade zasvijetliti zlatnim iskrama, kao da više nikada neće iščeznuti, no uskoro opet bude izgubljen."
"Svako doba, svaka kultura, svaki običaj i tradicija imaju svoj stil, svoje sebi primjeren nježnosti i strogosti, ljepote i okrutnosti, određene se patnje drže samorazumljivima, a određene nevolje strpljivo se prihvaćaju. Istinskom patnjom, pravim paklom ljudski život postaje tek ondje gdje se međusobno presjecaju dva doba, dvije kulture i religije."
"...stepski vuk, ta životinja koja je zalutala u njoj stran i nerazumljiv svijet, koja više ne pronalazi svoj zavičaj, ni zrak ni hranu."
" pa i najnesretniji život ima svoje zvijezdane trenutke i svoje cvjetiće sreće među pijeskom i kamenjem."
"...pa je tako cijeli njegov život bio primjer za to kako je bez ljubavi spram sebe nemoguća i ljubav spram bližnjih, kako je mržnja spram sebe isto tako, te na kraju proizvodi jezivu izoliranost i očajanje kao i žarki egoizam. "
"Biti zaljubljen znači neizmjerno preuveličavati razliku između jedne osobe i ostalih."
"Kad se osvrnem
na svoj život
zatečen sam
razglednicama
oštećenim fotografijama
izblijedjelim posterima
Nekog vremena,
kojeg ne pamtim..."
"Zašto moj um kruži oko tebe
Zašto se planeti pitaju kako bi
bilo biti poput tebe
Sva su tvoja nježna divlja obećanja bile riječi
Ptice,beskonačno u letu!"
"Razum,jedina i prava obrana čovjeka od svih neprilika koje mogu doći izvana i iznutra nas samih, može biti nadvladan na dva načina:njegovim negiranjem=LUDOST i njegovim nadilaženjem=GENIJALNOST"
(Diego Meldi)
U tom trenutku dogodilo se nešto čudno. Lizi se zamračilo pred očima i slijedeće čega je bila svjesna jest da se nalazila na nekom drugom mjestu. Prizor ispred nje oduzeo joj je dah. Vidjela je sebe prije nekoliko godina,kako sjedi na klupi uz more,a do nje netko njenom srcu veoma drag. Liza još uvijek u strahu približila se klupi da vidi što se događa iako se sjećala toga dana sa klupe,iako je pamtila svaku riječ koja je među njima bila izgovorena.Sjela je na travu nedaleko od klupe na kojoj je sjedila ona,sva ozarena i sretna zbog ljubavi u njoj.
Djevojka sa klupe,Liza prije nekoliko godina,gledala je u Andreja zaljubljeno, želeći zaustaviti vrijeme i zauvijek živjeti u tom trenutku. Kako je samo uživala tada. Pokraj nje sjedio je cijeli njen svijet.
Nije tražila ništa od njega. Ni dodir,ni zagrljaj. Sve što je željela jest da osjeti da ju voli. Njegova ljubav bila je njena hrana, hrana koja je činila njen život savršenim. Sve što je Liza željela bilo je utjelovljeno u Andreju i cijeli svoj svijet je stavila njemu pred noge.
To nije bilo uobičajeno za djevojku njenog karaktera. Nikada dotada nije dopuštala da netko bude sposoban imati nadzor u bilo kakvom pogledu nad njom,ali ono što nije znala jest da čovjek nikada ne smije reći nikada. Andrej je bio čovjek pred kojim se osjećala kao bespomoćno janje. Bila je njegova u svakom pogledu i to je bilo sve što je ona željela. On je bio slagalica koja je njen život učinila savršenim,koja je nju učinila da se osjeća posebnom.Zbog njega je nestrpljivo čekala da svane novi dan.Svaki dan završavala je i novi dan započinjala sa mišlju na njega.On je bio njeno sunce,a ona planet koji je pripadao tom sunčevu sustavu.Liza,sjedeći na travi,osjetila je kako joj nanovo počinju teći suze niz lice.Prizor ispred nje podsjetio ju je u potpunosti na to vrijeme njene beskrajne sreće.Kako je samo željela vratiti prošlost i ponovno proživljavati tu sreću.
„Vrijeme je najgori proizvod čovječanstva.“ Liza se trgnula jer nije znala odakle dolaze te riječi.Pogledala je sa strane i ugledala onoga istoga vuka. Nije mogla doći sebi od čuđenja. Vuk joj se obraćao. Liza je još uvijek osupnuta progovorila:
“Jesi mi ti priredio ovo što vidim ispred sebe?“ Vuk ju je pogledao i rekao:
“Jesam!“I spred Lizinih očiju nestala je klupa ,more,ona i Andrej. Sad je samo vidjela prazan prostor ispred sebe.
“Vrati mi onaj prizor,molim te!“;
“Zašto to hoćeš?“;
“Kako ne razumiješ?Jesi vidio kakva sam tada bila?To razdoblje je moje najsretnije razdoblje!Želim ga natrag!“;
“Liza,Liza! Nisam uzalud rekao da je vrijeme najgori proizvod čovječanstva. Nema dobrih strana. Prolazi prebrzo ne obazirući se na ljude koji ga neprestano žele usporiti ili zaustaviti. Vrijeme koje jednom prođe više se nikada ne vraća. Mnogi to žele i pokušavaju, ali nitko nikada nije uspio.Vidiš,nema niti jednu dobru stranu.“;
“Nikada ne reci nikada.“;
“Joj Liza,ovo je situaciju u kojoj ta izreka koju te život naučio jednostavno ne vrijedi.“;
“Lažeš!Lažeš!“;
“Zbilja?A da možda sama sebe ne lažeš?Šutiš...Liza ne možeš vratiti vrijeme koliko god se trudila.Što je bilo,bilo je.Pusti to više na miru.Ne vrijedi sadašnjost živjeti u prošlosti.Postoje ljudi u sadašnjosti koji te vole i trebaju,koji te ne mogu gledati takvu.Dopusti im da razbiju te tvoje iluzije i da ti pokažu kako nije sve onako kako ti to vidiš.“
Liza je sada već nekoliko suza pretvorila u pravu rijeku koja se slijevala niz njeno lice i putovala sve do njenoga srca koje je slomljeno ležalo na dnu njene duše.
“Ali ja želim čudo.Ja vjerujem u čuda.Jednom u životu sam doživjela bajku čiji tragovi još uvijek žive u mojim osjetilima.Zbog toga ja živim i vjerujem u čuda. Moraju postojati,moraju.“;
“Draga Liza,kako znaš da ne postoje ljudi koji bi ti svojom ljubavlju,toplinom,vjernošću i bezuvjetnim prijateljstvom dali čudo.Pogledaj ovo!“
nastavlja se...
