karizmatizam

U mnogim svojim porukama Djevica Marija nam je govorila: Ja sam s vama. Ja zagovaram za vas, ostajem s
vama na vašem putu obraćenja. Želim da mi vjerujete da vas ljubim. Niste svjesni kolikom vas ljubavlju ljubi
Bog i zato mi dopušta da budem s vama da vas poučavam i da vam pomognem naći put mira. Ja sam s vama i
radujem se vašem obraćenju, neprestano bdijem nad svakim srcem koje se meni daje, molim vas, prihvatite s
ozbiljnošću i oživotvorujte poruke, da vam ne bude duša žalosna kad ja ne budem više s vama. Shvatite veličinu
dara koji vam Bog daje preko mene da vas zaštitim svojim plaštem. Ja sam s vama i štitim vas, iako sotona želi
uništiti moje planove i zaustaviti želje nebeskog Oca, koje On želi ovdje ostvariti. Ostajem s vama do Božje volje.
Ja sam s vama i zahvaljujem Bogu za svaki trenutak proveden s vama.

Poruka za sadašnji trenutak
dijete svete Crkve treba imati Boga za Oca,
a Mariju za majku. Ako se tko hvali da ima
Boga za Oca, a prema Mariji ne osjeća nimalo
nježnosti pravoga djeteta, lažac je i ima
đavla za oca. “
Blago onima koji ne vide a vjeruju
Blago milosti i darova Božjih dolaze nam
po Mariji i njezinoj nevidljivoj ali tako stvarnoj
nazočnosti. Jednom su vidioci Gospu upitali:
„Gospe, zašto se ne ukažeš svima, zašto
samo nama?“ Gospa je odgovorila: „Blago
onima koji ne vide a vjeruju.“ Nije potrebno
vidjeti tjelesnim očima. Bitne stvari koje su
nam potrebne za život ne vidimo ali ih možemo
osjetiti duhovnim sposobnostima koje
nam je Bog darovao. Tako je i s Gospinom
nazočnošću ovdje među nama. Svi oni koji
su povjerovali Djevici Mariji iskusili su, doživjeli
i susreli Boga po svojoj vjeri, otvorena i
raskajana srca.
Govoreći nam: „Ja sam s vama“ Djevica
Marija želi da je prihvatimo i primimo u svoja
srca. Dobro zna da lako zaboravimo i da se
lako naviknemo na dobro, na blagoslov i na
milost. A kad se čovjek navikne, zaboravi na
Darovatelja, na Boga koji svemu daje život i
blagoslov. Unatoč našoj zaboravljivosti, Marija
nas ne zaboravlja i danas pozvati. Poziv
je to iz srca koje ljubi i koje osjeća bol za
svakim tko je daleko od Njezinog srca.
Gospa je zahtjevna jer želi naše dobro
I danas pred nas stavlja ideal, i danas je
spram nas zahtjevna jer želi naše dobro. Ne
poziva nas na djelomično ili polovično nego
na potpuno obraćenje. Obratiti se znači ući
u zajedništvo s Bogom. Radi se o nama grješnim
ljudima koji živimo u svijetu u koji je
ušao grijeh prijestupom prvih ljudi. Od tada
grijeh stanuje u našem najunutarnjijem ja
kako reče sveti Pavao: „A ako, dakle, činim
ono što ne ću, ne činim ga više ja, nego grijeh
koji stanuje u meni“ (Rim 7, 20). Ne samo
da smo ranjeni istočnim grijehom nego smo
grješni i zbog osobnih grijeha. Zato nam je
uvijek iznova potrebno svakodnevno obraćenje
i promjena.
Zahtjevna je Marijina majčinska ljubav.
Ne traži od nas što je nemoguće već traži
ono što je u skladu s našom naravi i ono za
čim čeznemo u dubinama vlastitog srca. Kakva
bi to bila majka koja ne bi željela najbolje
svojoj djeci. Ovdje nije došla govoriti
ono što godi našim ušima, niti ono što je
tako lagano i što nam se na prvi pogled sviđa.
Ona govori ono što je za naše dobro i za
našu istinsku radost i mir. Nijedna majka ne
čini dobro svojoj djeci ako im ispunja sve njihove
sebične želje i zahtjeve. Prava je majka
zahtjevna u odgoju svoje djece.
Marija zna gdje je izvor mira kojeg traži
naše srce. A vlastito srce ne možemo prevariti
stvarima, pa ni onim najskupocjenijima.
Srce zna tko mu je Stvoritelj i zato ga ne
može ispuniti ništa što je manje od Stvoritelja.
To će u svojim ispovijestima izreći sveti
Augustin koji je, i sam izrazbijan na stranputicama
života, konačno pronašao Boga: „Nemirno
je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“
Marija je Majka i stoga ne odustaje
Na putu za Bogom, na putu obraćenja
mnoštvo je onih koji su prije nas prošli. Riječ
je o svetima i njih nam Marija stavlja kao
primjer, uzor i poticaj. Kristova milost je na
osobit način djelotvorna u svecima i zato,
štujući svece, Crkva navješćuje milost Krista
Gospodina. I u prva tri stoljeća kršćanstva kršćani
su štovali mučenike i apostole, one koji
su zbog vjere u Krista trpjeli progonstvo, mučenje,
mučeničku smrt. Štovanje se sastojalo,
slično kao i danas,
od spomena na dan smrti,
molitve za njihov zagovor i, naravno,
nasljedovanja
njihovih krjeposti. Sveci su na osobit
način svjedoci samoga Krista i njihov život je
slavljenje Boga. Bog se proslavlja po onome
što u njima i preko njih čini. O tome govori
i sljedeća zgoda o kojoj priča sv. Augustin u
svojim “Ispovijestima”.
Piše kako su prilikom
prenošenja tijela mučenika Gervazija
i Protazija
od mjesta gdje su sahranjena do bazilike
biskupa
Ambrozija, ozdravljali oni koje su
mučili nečisti duhovi, i kako je jedan dugogodišnji
slijepac molio da rupcem smije dotaknuti
nosila na kojima su bila tijela davno
umrlih Kristovih
mučenika. I kad je rupcem
dotaknuo nosila i zatim rubac primaknuo očima
– oči mu se otvoriše i on progleda. Kad
je to čula kraljica Justina koja je progonila sv.
Ambrozija, odustala je od progona. Čudesna
su djela što ih Bog čini ili ih je činio po svecima.
On ih i danas želi činiti po nama nasljedujući
njihove živote i krjeposti.
Sigurno je da nas sveci ne mogu zamijeniti
niti umjesto nas živjeti, ali nas mogu zagovarati,
savjetovati, poticati da ustrajemo i
ne odustanemo od svega što je dobro, sveto
i pozitivno.
Marija, jer je Majka, ne odustaje. I danas
nas potiče, zagovara, ljubi i trpi za nas i zbog
nas. Neka njezina ljubav, blizina i poticaji ne
budu uzaludni za nas i naše živote.