karizmatizam

17.02.2007., subota

NIJE NASRETNIJI ONAJ KOJI JE NAJZDRAVIJI, VEĆ ONAJ KOJI ZNADE DA GA BOG LJUBI

Image Hosted by ImageShack.us


Fra Petar Ljubičić u župu Međugorje je došao treći dan nakon ukazanja i otada je gotovo svakodnevno dolazio
pomagati ispovijedati. Deset i pol godina darovao je župljanima i hodočasnicima kao duhovni pomoćnik. Mirjana
Dragićević-Soldo ga je izabrala da, kad za to dođe vrijeme, obznani tajne koje joj je Gospa povjerila.



Razgovarao Krešimir Šego

Duhovna i tjelesna ozdravljenja Rita Klaus bolovala je dvadeset šest
godina od multiplex scleroze i nije joj
mogla pomoći ni moderna američka i
svjetska medicina, koja je daleko otišla. To je
bolest koja malo po malo zahvaća organizam
i oduzima život; od nje se umire polako. Ta
žena, učiteljica, strpljivo je svaki dan molila
krunicu. Jedanput je čula glas koji je pita: Zašto
ne moliš Isusa da po zagovoru Međugorske
Gospe ozdraviš? Molila je: Gospe, Kraljice Mira,
ja vjerujem da se ti ukazuješ vidiocima u Međugorju,
ja vjerujem da si tamo došla i radi mene.
Ja ne mogu otići u to mjesto, bolesna sam i u kolicima,
pa te molim da zamoliš svoga sina Isusa
neka me ozdravi tamo gdje sam bolesna, a moje
čitavo tijelo je bolesno, oduzima se, tek rukama
pomalo mogu migati. Isuse, ti si rekao ako povjerujemo,
bit ćemo kadri i brda premještati. Gospe,
moli za mene da vjerujem onako kako Isus želi,
daj da imam barem to malo gorušičino zrno vjere
i da me Isus ozdravi tamo gdje sam bolesna.
Iza toga sam, nastavlja svoje svjedočanstvo
gospođa Klaus, osjetila kroz svoje tijelo struju,
poput elektriciteta, osjećala sam bol pomiješanu
s radošću. Ozdravila sam. To je ozdravljenje
pomoglo da se tridesetero čeljadi iz njene
obitelji obrati. Neki nisu bili ni kršteni, neki,
odrasli, nisu primili sakramente, ali su nakon
toga svi postali gorljivi vjernici! Za prvu
obljetnicu ozdravljenja Rita Klaus došla je u
Međugorje, i poslije toga još puno puta.
Svako ozdravljenje je poziv da mi povjerujemo,
da ja povjerujem. Nisu potrebna čudesa
našoj vjeri, nisu potrebna ukazanja našoj
vjeri, ali to je jedna milost, dar da se ljudi, još
spremniji i radosniji, mogu žrtvovati da što
više ljudi povjeruje. To je razlog zašto se Gospa
ukazuje, zašto se čudesa događaju. Ona
imaju svoju vrijednost i svoju poruku.
Ipak, treba naglasiti da je važnije duhovno
ozdravljenje. Kad čovjek koji je živio u
nemiru nađe mir, kad se netko pomiri s nekim
s kime je godinama bio u svađi, daleko
je veće čudo nego tjelesno ozdravljenje.
Vidioci su rekli da imaju tajne. Jedna
od tajni je i znak koji će Gospa ostaviti
na Brdu ukazanja. Mirjana, Ivanka i
Jakov imaju po deset, a Vicka, Marija
i Ivan po devet tajni. Mirjana je vas
izabrala da, kad dođe vrijeme, svijetu
kažete tajne koja ona ima, što ste i prihvatili.
To je velika odgovornost. Razmišljate li
o toj zadaći?

Držim čašću i velikom odgovornošću što
me je Mirjana izabrala. Mnogi me o tome pitaju.
Od prvoga trenutka otkako sam o tome
čuo, nemam nikakva straha, samo se ponekad
pitam otkuda mene u tome, čime sam
zaslužio? No, ako tako mora biti, neka bude,
stojim na raspolaganju. Prihvatio sam to.
Važno je pitanje: Jesam li spreman dočekati
Isusa?

Tajne su tajne. Nešto se ima dogoditi u
točno određenom trenutku, na točno određenom
mjestu. Ne znamo što će biti, i kada
će biti, jer je to tajna. Mirjana je rekla da se
prve dvije tajne odnose na župu Međugorje,
koja je dobila dar i milost ukazanja. Članovi
župe uvijek o tome moraju voditi računa i
pitati se: Jesam li ja odgovorio na ono što
Gospa od mene traži, jesam li ozbiljno shvatio
poruku obraćenja, poruku žive vjere. Ne
smijemo nikada zaboraviti, pogotovu ova
župna zajednica, da je Gospa rekla: Obraćajte
se najprije vi u župi, kako biste mogli biti
primjer onima koji ovamo dolaze.
Pričali su mi hodočasnici iz Švicarske kako
su petkom davali čokolade međugorskoj djeci,
no oni ih nisu htjeli jesti jer su rekli da se
treba odricati, i od slatka treba postiti. Nije
žrtvovanje samo ne jesti meso, već i ne jesti
slatko. To im je, kažu ti hodočasnici, bio veći
primjer i snažnija propovijed od one koju
čuju od svećenika.
Brinu li vas tajne?
Ne, ne. Ali me brine što ozbiljno ne shvaćamo
ovo vrijeme koje nam je Bog dao. Ovo
je vrijeme obraćenja, ovo je vrijeme naše odluke
za Boga, ovo je vrijeme duhovnog čišćenja.
To neumorno ponavljam, zbog čega mi
neki kažu da postajem papagaj, a ja nemam
i ne znam što drugo reći nego: Koristimo ovo
vrijeme.
Kad će doći tajne, ne znam, ali doći će i
volio bih kada dođu da nas nađu pripravne.
Radije razgovaram o tome jesmo li se obratili,
nego o tome kada će tajne biti obznanjene
i kakav je njihov sadržaj. Za tajne uglavnom
pita, i boji ih se onaj koji svoje obraćenje odgađa,
koji ne može kazati: Ja sam spreman,
neka sutra dođe sudnji dan, ne plašim se. A
Isus može doći već ove noći, može doći sutradan.
Moje pitanje nije što će se dogoditi,
što će tada biti, već hoću li ja biti spreman
dočekati Isusa.
Dakle, o tajnama ne znamo ništa, ali znamo
da je Gospa kazala: Počnite se sada obraćati.
Onomu tko čeka tajne ili znak na Brdu,
a ne obraća se, može biti kasno.
Otvorimo Bibliju i o
znakovima učimo od Isusa
Ako se čovjek zatvara pred milošću, nikada
ne će dobiti znak, zapravo, on ga ima ali
ga ne prihvaća. To mu nije dovoljno, zapravo
se ne želi obratiti.
Treća tajna jest trajan, vidljiv i neuništiv
znak na Brdu ukazanja.
Objavljivanje tajni teći će ovako: Mirjana
ima tajne ispisane na pergamentu, zapravo
nečemu što sliči na pergament, jer nije od
ove zemlje. Kad dođe vrijeme objavljivanja
prve tajne, ona će se moći pročitati, ja ću je
moći pročitati, i znat ću sve što dolazi. Nakon
toga mi slijedi sedam dana posta i molitve,
strogog posta i molitve. Tri dana prije
ostvarenja tajne objavit ću što se i gdje događa:
Dođite i vidite. Mislim da će prve dvije
tajne uvjeriti svakoga kako su vidioci cijelo
vrijeme govorili istinu i da su ukazanja autentična.
Marija je naša svemoćna zagovornica
I u ukazanjima prije ovih bilo je znakova,
ali na ovaj način nigdje.
Međugorje je posebno po tome što ukazanja
dugo traju, što ima šestero vidjelaca.
To je jedino ukazanje u povijesti kršćanstva
koje tako dugo traje i koje ostavlja tako neizbrisivi
biljeg; ni jedna ukazanja nisu toliko
napadana i osporavana kao ova, a opet ni na
jedna nije bio toliki odziv vjernika koji žive
poruke kao na ova. I to je svojevrstan znak.
Činjenica da u svijetu postoji oko petnaest
tisuća molitvenih skupina nadahnutih međugorskim
ukazanjima, neke skupine imaju
i preko stotinu članova, govori sama za sebe.
To je velika vojska molitelja. Dok je ovdje
trajao onaj teški, krvavi rat, neki su naši prijatelji
u svijetu dan i noć na koljenima molili
za mir. Moramo biti zahvalni, moramo sada
mi moliti za njih.
Što biste poručili čitateljima?
Riječi su naše siromašne da bismo mogli
izraziti sve ono što nosimo u svojim
srcima i što želimo reći. Zaista je teško
izraziti sve ono što sam doživio u minulih
dvadeset pet godina milosti. Najvažnije je
da svatko shvati da je on voljeno, ljubljeno
dijete Božje, da je Bog od vječnosti na njega
mislio i da je njegova zadaća upoznati
Boga ljubavi i da svaki dan Bogu odgovara
na ljubav. Važno je da bude zahvalan Mariji
Kraljici Mira, koja je naša svemoćna
zagovornica, kažem svemoćna, posrednica
svih milosti, jer sve što nam Bog daje, usuđujem
se reći, daje nam preko Marije, jer
nitko nije živio tako kao ona, nitko nije bio
tako svet, blažen, kao ona, nitko nije vjerovao
kao ona, nitko nije ljubio Boga kao
ona. Eto u čemu nam je Marija uzor: U
ljubavi, molitvi, vjernosti, požrtvovnosti.
Živimo tako da Bog blagoslovi svaki naš
trenutak, živimo svaki trenutak kao Božja
djeca, jer nas Bog gleda i ne će nam ostati
dužan za svaku i najmanju korisnu riječ
koju smo rekli. Isus kaže da ni čaša hladne
vode ne će ostati bez plaće.
Svaki je katolik dužan nedjeljom ići na sv.
Misu. Nađimo u sedam dana jedan sat koji
ćemo darovati Bogu. Kad to vjernik nauči,
onda će svaki njegov trenutak biti blagoslovljen,
bit će sretan čovjek. Može imati križeva,
patnji, boli, ali Bog će mu dati snage,
on će biti sretan čovjek. Nije najsretniji onaj
koji je najzdraviji, nego onaj koji zna da ga
je Bog stvorio i poslao u ovaj svijet, da ga
Bog voli, da ga iznad svega ljubi i da, kad se
preseli Bogu, ono što je naučio u ovom životu
postaje stvarnost, njegova sretna, blažena,
nepomućena vječnost. S ovim riječima
podjeljujem svoj blagoslov svima onima koji
će slušati ili čitati ovaj razgovor. U ime Oca
i Sina i Duha Svetoga. Amen. Hvaljen Isus i
Marija!

- 06:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Svibanj 2012 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (12)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (53)
Svibanj 2007 (115)
Travanj 2007 (90)
Ožujak 2007 (48)
Veljača 2007 (74)
Siječanj 2007 (26)
Prosinac 2006 (17)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (28)
Kolovoz 2006 (58)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (2)
Siječanj 2006 (4)
Prosinac 2005 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Blogeri