karizmatizam

"Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljat!"
Mk 16, 15-18.
"Ako čudesa prate one koji vjeruju, gdje je moja vjera? Gospodine, gdje su čudesa o kojima govoriš? Ponovi ih u naše dane, pokaži ih u naše vrijeme. Ta ti si živi Bog, A ne mrtav. Zašto u našem apostolatu nema plodova kao u prvoj Crkvi?" Tako je u proljeće 1966. godine glasila molitva dvojice profesora laika na katoličkom sveučilištu redovnika Duha Svetoga u Pittsburgu, Pennsylvania, SAD, prema onoj sv. Pavla: "Sami sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe : da je Isus Krist u Vama? Inače niste pravi ." 2 Kor 13, 4-5.
Na tu su nakanu molili jedan za drugog himan "Dođi Duše presveti" do kraja godine. Neočekivani rezultat te molitve: dvadesetak se ljudi 1967.g. na fakultetu obratilo i osobno doživjelo Boga. Počeli su se sastajati na zajedničku molitvu, molili su za izljev Duha Svetoga i progovrili u jezicima (govorit će novim jezicima).
Novost je za mjesec dana došla u katoličko sveučilište Notre Dame u South Bendu, Indiana gdje je također osnovana molitvena zajednica. I karizmatska obnova je nezaustavljivo krenula na svoj put: Michigan State University of Portland (Oregon). Istovremeno i neovisno o ovim događanjima pojavile su se molitvene zajednice i drugdje na američkom kontinentu i Europi. Očito je Duh Sveti bio na djelu. Začas se govorilo o duhovskom pokretu u Crkvi. Već za tri godine istraživanje su pokazalada postoji blizu 250 molitvenih zajednica samo u Americi, koje u prosjeku imaju pedesetak članova. Duh Sveti je pokrenuo i Kanadu u tzv. Zlatnoj potkovi, prvo londonsku biskupiju i zatim Toronto i dalje na istok i zapad (tada blizu 30 molitvenih zajednica). Danas gotov svaka župa u Kanadi ima molitvenu zajednicu, a u Torontu i okolici gotova svaka župa ima jednom mjesečno misu za ozdravljenje koja je vrlo dobro posjećena. Mnoge molitvene zajednice istovremeno su nikle na različitim dijelovimasvijeta pri župama gdje svojom vjerom i zalaganjem sudjeluju u župskom apostolatu. Karizmatska obnova prisutna je na svim kontinentima i u svjetskom prosjeku svaki četvrti katolik je u nju uključen. Teolozi su pratili ova događanja od samih početaka, kako priliči, jer sveti Pavo kaže: "Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte. Uklanajte se svakom zlu." 1 Sol 5, 19-20. Najlakše je odmahnuti rukom i ugasiti djelovanje Duha ("Duha ne gasite!") ili sve uzeti za istinu ("Uklanjajte se svakom zlu"), ali to nije rješenje. Tamo gdje se puno moli, ima puno molitvenih iskustava. Karizmatici puno mole i zbog obilja molitvenih iskustava literatura o karizmatskoj obnovi i oko nje, narasla je na količinu koju nitko nije mogao predvidjeti. Nema aspekta koji nije dotaknut: autentičnost, krštenje Duhom Svetim, počivanje u Duhu, dar jezika... Najviše literature ima o ozdravljenju po molitvi, od teorije do priručnika za molitvu za nutarnje iscjeljenje, za fizičko ozdravljenje od određenih bolesti (na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!) kao i priručnik za oslobađanje od nečistih duhova (pomoću mog imena izgonit će zle duhove). Obrađeni su dokumenti Drugog Vatikanskog koncila koji antipliciraju pojavu pokreta. U središte pozornosti su došli darovi Duha Svetoga: "Jednomu se Duhu daje mudrost, drugomu znanje-po istom duhu; jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom istom Duhu; jednomu moć Čudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu različiti jezici, a trećemu dar tumačenja jezika." 1 Kor 12, 4-11.
Mnogi muški i ženski redovi uključili su se vrlo brzo u karizmatsku obnovu. Benediktinski se samostan Guadalupa u Novom Meksiku reorganizirao prema novom duhovskom gibanju. Osim toga, osnivaju se i nove zajednice jer karizmatski susreti potiču i podržavaju duhovna zvanja. Otac Bedard osnovao je Copmanions of the Cross (Družba od Križa) u flavnom gradu Kanade, s trostrukim zadatkom kao što je Isus zapovjedio: PROPOVIJEDAJTE, IZGONITE ĐAVLE I LIJEČITE BOLESNE. I nakon dugo vremena Ottawa je slavila mlade mise jer su se probudila duhovna zvanja. Katolički su laici iz Francuske išli u Ameriku da upoznaju nove Duhove i po povratku osnovali zajednicu Emanuel koja se sada širi po svijetu. Jedan američki biskup na velikim skupovima redovito poziva one koji osjećaju Božji poziv da siđu u sredinu dvorane da se svi za njih pomolimo. Bilo ih je uvijek od nekoliko desetaka do nekoliko stotina. Dali bi svoje adrese da im se može pomoći u pronalaženju Bogu posvećenih zajednica. Tako je bilo i u Koloradu dok je u slavljanju Boga pola milijuna mladih čekalo dolazak Svetoga Oca Ivana Pavla II. Dokument II. Vatikanskog sabora kaže: "Tko primi darove, ima pravo i dužnost njima se služiti u zajednici s Crkvom i svećenicima. U početku su svećenivi i biskupi bili rezervirani prema novim gibanjima, ali su već 1969.g. američki biskupi dobili uputu da karizmatska obnova ima legitimne razloge postojanja, da ima jake biblijske temelje, da Drugi Vatikanski sabor pretpostavio neprestano djelovanje Duha Svetoga u Crkvi i da bi bilo teško ugušiti djelovanje Duha koji se očitavao u prvoj Crkvi, da se zloporaba darova neće spriječiti negiranjem nego pravilnom uporabom darova i praćenjem plodova. Spominju se već tada vidljivi plodovi: bolje razumijevanje uloge krščanina u Crkvi, napredak u duhovnom životu, čitanje Svetoga pisma, dublje razumijevanje vjere, porast ljubavi prema stvarnoj Isusovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu i molitvi svete krunice. Zato se pokret ne brani, nego se dopušta njegov razvoj, uz primjeren nadzor Crkve za što biskupi neka odrede razborite svećenike, a karizmatici će ih rado prihvatiti.
Kanadski biskup, kasnije kardinal Carter ocjenjuje 1970.g. karizmatike kao osobe koje s nadahnućem čitaju Sveto pismo, u kojima Duh Sveti proizvodi dubok osjećaj Božje prisutnosti i djeluje u njihovim životima, i postaju bolji katolici. Sam biskup je dnevno molio da se ovaj duh "brzo proširi i da, iznad svega, zaživi u našoj vlastitoj biskupiji." I zaista se karizmastka obnova prvo proširila u njegovoj biskupiji.
Sveti otac Pavao VI. rekao je povodom pojave karizmatske obnove: "Ne zastariva je potreba da se čudo Duhova u povijesti Crkve i svijeta nastavlja; i to u dvostrukom obliku kojim se ljudima daje dar Duha Svetoga - najprije zato da ih posveti, zatim da ih obdari osobitim darovima, što ih zovemo karizmama, usmjerenima na dobro bližnjega i na zajednicu vjernika. O tome se danas mnogo govori i, zbog kompleksnosti i delikatnosti teme, mi samo možemo poželjeti novo obilje-ne samo milosti nego i karizama, koje se i danas udjeljuju Božjoj Crkvi." "Dašak Duha budi u Crkvi zadrijemale energije, potiče skrivene karizme, da proširi životnost, radost i mladost Crkve." - rekao je drugom prilikom.
Sveti Oatac Ivan Pavao II. podržava karizmatsku obnovu, i sam ima dar molitve u jezicima. U Rimu je s njegovim blagoslovom održan Fire Rally-Vatreni susret koji svuda po svijetu vodi Fitre Team-Vatreni tim od svjetski poznatih evangelizatora, svećenika i laika iz karizmatske obnove.
Karizmatska obnova pridonosi na prekrasan način ekumenizmu. Kanada je na primjer zemlja s mnoštvom etničkih skupina i religija iz cijelog svijeta pa smo molili u župi za sve: hiduse, muslimane, itd. Dolazili su jer su im prijatelji pričali da ljudi ozdravljaju. Župnik je hrabrio ne katolike da i oni stanu u red za pričest s prekriženim rukama na prsima da umjesto Tijela Kristova dobiju blagolov. U južnoj Indiji postoji karizmatsko središte kroz koje tjedno prođe destak tisuća ljudi. Dolaze i hindusi i muslimani. Kada ozdrave, obično se zažele krstiti u katoličkoj crkvi.
Karizmatska obnova snažno mijenja pristup sakramentu svete Potvrde i uvlike pomaže u pripremi krizmanika. U Kanadi sam držala duhovnu obnovu za krizmenike katoličke škole župe Bezgrešnog Srca Marijina u Torontu. Govorila sam im o daru jezika, molila u jezicima i tumačila ih, podijelila s njima svoje iskustvo molitve za ozdravljenje drugih, i mojih vlastitih ozdravljenja, ilistirala na nekoliko primjera darove proroštva, spoznanja i razlikovanja duhova, i osmaši su bili pozorni i oduševljeni. Svatko je u srcu poželio i zamolio dar koji mu je potreban, u crkvi su bili tihi i sabrani dok smo molili za svakoga pojedinoga. Župnik je bio zadovoljan.
Popularnoast karizmatske obnove velikim dijelom je povezena uz dar ozdravljanja. Bog je ozdravljao oduvijek svoj narod. Mojsijeva sestra Mirjam ozdravila je od gube kad je ojsije za nju molio, kao i Naaman Sirac kad ga je prorok Elizej poslao da se okupa u Jordanu sedam puta. A Stari je Zavjet samo najava Spasitelja koji ima doći. Kad On dođe, kaže prorok Izaija: "Sljepačke će oči progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemaov će jezik klicati" (Iz 35,5-6). Kad je Isus došao "divio se narod kako njemu govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi vide, te poče slaviti Boba Izraelova." (Mt 15,31)
Pitajmo samoga Isusa, poput Ivana Krstitelja: "Jesli li ti onaj koji ma doći, ili da drugoga čekamo?" A Isus će nam odgovoriti: Idite i javite Ivanu (Mariji, Ani, Vesni, Mirku, Željku, Tomi, Anti...) što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Balgo onomu tko se zbog mene ne pokoleba!" Mt 11,3-6. Balgo nama ako se zbog Isusa ne pokolebamo, nego vjerujemo kao i isusovi učenici koji su polušali i otvorili se darovima liječenja i oslobađanja od zloduha za dobrobit drugih, kao npr. Sv. Filip: narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa koja je činio. Nečisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I nasta velika radost u tom gradu." Dj 8,7-8
Naki kažu da nam danas čudesa nisu potrebna kao u prva kršćanska vremena kad je trebalo obratiti mnoštvo pogana. Ta tvrdnja nije točna iz više razloga: čudesa se događaju stalno, danas milijarde ne vjeruju u Krista (pogani), zar to nije dovoljan razlog da Duh Sveti čini čudesa? Čudesa su potrebna kao dokaz da je Isus pravi Bog, jer danas ima toliko krivih bogova.
Ali Isus ne liječi bolesne da nešto dokaže. Ona nas ljubi i zato nas spašava od grijeha i njegovih posljedica i danas. Čudesa se događaju je rje naš Bog živ, jučer i danas, uvijek isti, pun ljubavi prema svima.
Dr. sc. Marica Čunčić