karizmatizam

Bog je ušao u našu ljudsku povijest i objavio se svijetu u Isusovu ljudskom liku, u njegovu pravu čovještvu. Sin u kome je Otac "konačno, u ove dane" progovorio, odsjaj je Slave i otisak Bića njegova, pa će stoga Isus na Filipovu molbu: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" spremno i otvoreno odgovoriti: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca".

I Otac u tjelesnom Kristovu obličju objavljuje svoga ljubljenog Sina. U tom pogledu je uzoran prizor upravo Isusovo krštenje na Jordanu, na samom početku Isusova javnog djelovanja. U njemu bez sumnje kršćanski krst nalazi svoje spaso-povijesno i liturgijsko-obredno uporište. Ono što se na jedinstven način ostvarilo u povijesno-spasenjskom činu Kristova krštenja: Očeva objava i javno očitovanje ljubavi prema Sinu i silazak Duha na nj (pomazanje Duhom), to se u slavlju krštenja, zahvaljujući Kristovu prijelazu Ocu po otajstvu križa i uskrsnuća, na sakramentalan, ali stvaran način nastavlja događati nad svakim novim krštenikom. Tako u Jeruzalemskim mistagoškim katehezama možemo pročitati: "A slično i na vas, pošto uzađoste iz kupelji svetih voda, dođe pomazanje, protulik onoga kojim bî pomazan Krist: to jest Sveti Duh."

Očevo se djelo spasenja nastavlja događati po Sinu u Duhu Svetomu: krštenjem nas je Otac u Kristu zamilovao i Duhom Svetim pomazao; nama koji smo po krsnoj kupelji urasli u Krista i sjedinili se s njime u vodi krštenja, Otac objavljuje svoju ljubav, proglašava nas i po izlijevanju svoga Duha čini svojim sinovima i kćerima, te postajemo sinovi u Sinu, djeca Božja. Krštenjem uključeni u Kristovo vazmeno otajstvo, s njim suumrli, suukopani i suuskrsnuli primamo duh posinjenja u kojem kličemo: "Abba! Oče!" i postajemo pravi klanjaoci kakve Otac traži.

S pogledom na Kristovu pashu, na njegovo vazmeno otajstvo, Otac se u našem krštenju objavljuje kao osloboditelj, naš saveznik i prijatelj, kao onaj koji nas rješava neprijateljstva, izbavlja iz "vlasti tame", izvodi na slobodu sinova Božjih i uvodi u novu i vječnu domovinu, "u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje". U krštenju nam se Bog objavljuje kao Otac, to jest kao izvor života, te nas po Duhu Svetom poziva na novi i vječni život u Kristu. Otac nam, dakle, u krštenju po Duhu Svetom otkriva i dariva svoga Sina Isusa Krista kao životni i vječni prostor svoje ljubavi.