karizmatizam

23.09.2006., subota

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 10:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

VLČ. ZLATKO SUDAC 1

NAŠI BRANITELJI SU PREVARENI I DANAS SE OSJEĆAJU KAO DJECA BEZ RODITELJA

Razgovarao: _ZORAN VUKMAN_

Oko velečasnog Zlatka Suca, poznatog mladog karizmatskog svećenika,
stvaraju se mnoge fame, a jedna od najnovijih je i da krije generala
Antu Gotovinu. Takve nevjerojatne glasine prošire se brzinom svjetlosti,
kao i priče o čudesima i nadnaravnim darovima. Sva istina je u tome da
vlč. Sudac živi svoje poslanje, da nosi svoje stigme, da moli za mnoge
ljude i da prima mnoge koji mu dolaze i koji traže susret s Bogom. Kuća
za duhovne susrete Betanija, u malom mjestu (Ćunsko na Lošinju, iza
svojih zatvorenih škura ne krije nikakve velike tajne, niti generala
koji je tamo jednom bio, prije negoli je počela kalvarija njegova
progona. Ta kuća, bolje je reći, otkriva puno toga onima koji dođu
otvorena srca i koji traže susret s Isusom, čuda obraćenja srca najveća
su čuda, i ona se događaju. Zato, ako Betanija nešto krije, onda krije
duhovne i intimne drame, tuge, radosti i preobraženja mnogih
hodočasnika, a u zadnje vrijeme i sve više hrvatskih branitelja koji
naprosto vape za duhovnom pomoći. VIč. Zlatko im svima izlazi u susret i
mnogima je pomogao.
VIč. Zlatko Sudac obično ne daje intervjue, ali je za naš list pristao
na ekskluzivni razgovor. Susret se dogodio u Betaniji, točno četiri
godine nakon što je general Gotovina bio na duhovnom seminaru gdje se
sprijateljio s vlč. Zlatkom. Razgovarali smo o tomu, ali i o mnogim
drugim temama, o nadi za Hrvatsku, o vjeri, o Bogu, o njegovu slikarstvu
i obraćenju, o nadnaravnim darovima... Uz Zlatka su stalno njegovi
vjerni pomoćnici, prijatelji i pratitelji, Ivan Puljić, teolog koji
priprema postdiplomski na temu ekumenizma, i gospođica Lini, Hrvatica iz
Chicaga. I njima smo, kao i vlč. Zlatku, zahvalni na realizaciji ovoga
razgovora. Vlč. Sudac primio nas je s blagošću i vedrinom, nije se ni
moglo vidjeti da je iscrpljen dugim korizmenim postom. Kaže da se često
u noći budi i moli za ljude koje je susreo i koji zbog nečega posebno pate.
*
U jeku smo korizme u kojoj se teški križ nadvio nad naš narod. Kako Vi,
kao svećenik, proživljavate sve ove nepravde koje se događaju Hrvatskoj,
od pritisaka i ucjena do progona hrvatskih generala?*

Imam veliku nadu, uistinu veliku nadu za svoj hrvatski narod. Pogledajte
granice naše domovine, izgleda kao odgrizena jabuka, nagrizena sa svih
strana, kroz križ i patnju ona je opstala mimo svih pritisaka vremena.
Križ prethodi uskrsnuću, to je činjenica, i taj križ treba proživjeti.
Bog ima pravo kušati nas za naše dobro, no uza sve to, usuđujem se reći
da sada živimo puno teža vremena nego u vrijeme Domovinskog rata. Ne
predajmo se, ljudi moji, vi svi koji imate imalo Boga u sebi, već
zavapimo za mudrost potrebitu nam u ovom uistinu složenom vremenu.
/
*Europa koja nam se nudi? Ja je ne želim!*/

*Jesu li hrvatski katolici sebi nedovoljno posvijestili vlastitu
odgovornost za poslanje, budućnost nacije i Crkve? Što mislite o
slutnjama kako ovaj narod ima jedno naročito poslanje, ali mi se, poput
Jone, još uvijek oglušujemo? *

U Svetom pismu stoji: O, da ste barem vrući ili hladni, ali budući da
ste mlaki, dođe mi da vas ispljunem iz usta. Budimo jaki. Hrvatska je na
granici istoka i zapada, na ovim prostorima su se oduvijek događala
previranja i sučeljavanja kultura i religija. Nemojmo izgubiti svoj
identitet, već znajmo jasno zakoračili u ono što je pred nama. Hrvatski
je narod Božji narod. Oduvijek je bio uz Rim, uz Papu, i mnogi su naši
mučenici to posvjedočili i svojim životom poput bl. Alojzija Stepinca.
Ono Što nam ostaje kao zalog za budućnost je ostati uz Katoličku crkvu i
biti joj vjeran. Uvijek se iznova trebamo rađati, za Boga rađati, uvijek
iznova, da nas vodi silina Duha Svetoga. Daj, Bože, da Te svi ljudi ove
moje drage domovine dožive u svojim srcima!

*Zašto nas Europa tjera na sva poniženja da bi nas prihvatila, a
pripadamo tom civilizacijskom krugu? Zašto se Europa ponaša kao da ne
želi Hrvatsku? Trebamo li u Europsku uniju po svaku cijenu?*

Hrvatska je izazov Europi! A nama nema iskrenog i istinskog puta bez
Isusa Krista! Molim za ovaj narod i duboko sam uvjeren da ćemo kroz sve
križeve i patnje, doći do prosvjetljenja, da ćemo doći do ishodišta, do
Boga za koga živimo. Vjera je u srcu našega naroda, zato budimo dio
povijesti koja se stvara, budimo vjerodostojni u onome što Bog od nas
traži. Zaboravljamo da je Domovinski rat nosio u sebi nešto sveto, da je
završio tako kako je završio zbog tih razloga. Europa ili svetost...
takvu Europu kakva se nama nudi, ja ne želim!

*Kakvi su izazovi u tom smislu pred Hrvatskom, kakvi su izazovi pred
kršćanima?*

Mi se nemamo čega bojati, zaista se ne trebamo bojati! Zahvatimo duboko
u sebe, počnimo raditi, stvarati, budimo svoji, ne dajmo se, usuđujem se
reći da nama nije potrebna Europa! Mi možemo sami opstati, izgradimo
svoje dostojanstvo, ono što čini hrvatskog čovjeka hrvatskim čovjekom.
Izgradimo taj mentalitet samosvojnosti i stvari će biti puno jasnije.

/*Branitelji su divni i časni ljudi
*/
*Da, naći u sebi moralnu i duhovnu snagu. Kako da to dopre do svakog
srca, i do onih koji to ne razumiju i koji Boga odbacuju i koji će nas
proglasiti izolacionistima i ekstremistima? *

Ovaj narod traži korjenitu duhovnu obnovu! To znam iz vlastitog
iskustva, po ljudima koji mi svakodnevno dolaze. Oni traže temeljne
duhovne naputke za život! Ovaj narod želi Boga, u to sam se uvjerio.
Ponudimo mu Boga, zato ovdje i sada izričem apel našim svećenicima i
biskupima, da uistinu ponude Boga, živoga Krista, uskrsloga ovom narodu,
jer je toliko potrebit duhovnog vodstva i obnove!

*Svakodnevno Vam dolaze i hrvatski branitelji. Kakva su Vaša iskustva u
radu s njima? Oni posebno traže jednu duhovnu i moralnu potporu, jednu
toplu, ljudsku i prijateljsku gestu i razumijevanje.
*
Oni su duboko i ranjeni i ranjivi ljudi, duboko osjećajni. Oni su ljudi
koji su u Domovinskom ratu dali čitavog sebe. Osjećaju se frustriranima,
napadaju ih sa svih strana, kao da se trebaju sramiti što su bili
hrvatski branitelji. Osjećaju se zgaženima i poniženima u svom ljudskom
dostojanstvu. Duboko suosjećam s njima, branitelji su divni i časni
ljudi! Oni nisu kalkulirali ni s Bogom ni sa svojim životom, nego su se
posve predali obrani domovine. Treba im pomoći jer oni su sada
najugroženiji sloj hrvatskog društva!

*Kakvi su duhovni plodovi i koliko im pomažu duhovni seminari na koje
ovdje, na Lošinj, dolaze u sve većem hroju?*

U ovih nekoliko godina koliko radim s braniteljima, računa se da je njih
stotinjak odustalo od samoubojstva. To je velika stvar! Spasiti jedan
život, dati nadu jednom životu, velika je stvar! Kad uspiješ spasiti
jedan život, spasio si sve. Bože moj, ja Te molim za ove ljude koji mi
dolaze, da imam uvijek snage zagrliti ih, prihvatiti ih i dati im Tebe,
da dodirneš njihova srca! To su divni ljudi i ja ih volim!

*Kako doživljavate Haški sud, instituciju koja nam čini veliku nepravdu
i koja je stvorila takvo ozračje da se branitelje doživljava kao
potencijalne ratne zločince, dok se Domovinski rat namjerno gura u
potpuni zaborav? *

Haški sud prihvaćam kao instituciju međunarodne zajednice, mi ga ne
možemo negirati. Jesam za to da se osude zločini, tamo odlaze srpski
zločinci, jesam za to da se naša memorija očisti od svakog zla, ali se
sve to prejako okrenulo na našu stranu, Bojim se nekih stvarnosti koje
taj sud potpuno preokreće protiv nas, jer mi nismo napadali, mi smo se
branili. Očito je da Haški sud to ne uzima u obzir. Ono što mi je pri
srcu jest kako naši branitelji sve to doživljavaju, a doživljavaju kao
jednu veliku prijevaru, kao nešto stoje usmjereno protiv njih. Veliki je
jaz koji je takva institucija stvorila između hrvatskog društva i naših
branitelja koji se osjećaju odbačenima, kao djeca bez domovine, a to je
jako bolno! Haški sud se pretvorio u instituciju koja predvodi hajku na
hrvatski narod! U hajku na sve vrednote koje je Hrvatska branila!

*Što mislite, zašto je Bog dopustio takav križ ovom narodu? *

Bog nas kuša na sve načine, a to je još veća potvrda da smo mi Božji
narod! I neka se Bog proslavi u nama! On dopušta kušnje i dopušta
kojekakva previranja i traženja, i kad nam daje da patimo, onda je to za
neko naše buduće dobro, koje sada i ne moramo vidjeli. Bog nas želi
pročistiti i zato to dopušta. I neka Njemu bude slava, samo ga molim
ponizno da hrvatski narod doživi onaj pravi procvat, onaj pravi
blagoslov, ponizno ga molim!

/*Ako hrvatski narod ostane Božji, Bog će uvijek biti uz nas*
/
*Dajete nadu, vidim da ste uvjereni da iza svega ovoga dolazi svjetlo, i
napredak i priznanje za ovaj naš narod. Hoće li i svi nepravedno
optuženi i danas progonjeni doživjeti svoju moralnu satisfakciju i
rehabilitaciju?
*Uvijek se vraća ono što se čini drugome. Ne mogu sijati mržnju, a da mi
se ona ne vrati. Ako sijem dobro, ljubav, praštanje, mir i blagoslov,
sve će mi se to vratiti jednoga dana. Ako hrvatski narod ostane Božji, i
bude narod praštanja i mira, duboko sam uvjeren da će Bog biti uvijek uz
nas i dati nam svoj blagoslov za buduća vremena.

*Mediji su insinuirali oko Vašeg susreta s generalom Gotovinom koji se
dogodio prije četiri godine ovdje u Betaniji, u sklopu duhovnog
seminara. Kako je došlo do tih konstrukcija da je na kraju interveniralo
i Državno odvjetništvo i MUP koji Vas je zvao na obavijesni razgovor?
*
Usuđujem se reći da je danas pokrenuta hajka na Gotovinu. Traže ga na
sve strane, ispituju ljude. Da, on je bio ovdje u Betaniji, 17. ožujka
2001. godine na programu duhovne obnove. No, tada nije bilo nikakve
potjernice za njim. Ono što ja mogu reći za njega je činjenica da je
častan i moralan čovjek, da stoji iza svojih riječi i djela, i čudi me
kako se za takvim čovjekom može objaviti potjernica i poduzimati takva
hajka!
/
*Gotovina je divan čovjek*/

*Moglo bi se reći da se između vas tada razvilo jedno prijateljstvo i
duhovna bliskost.
*
Da, mi smo se tada zbližili, s Bogom i u Bogu zbližili, on je divan
čovjek i mogu reći sve najbolje o njemu. Ovo što on proživljava, težak
je križ. Nije mu lako. Ali neka se ne preda, neka bude jak, neka bude
pravi i neka ga Bog čuva, želim mu sve najbolje! I neka se ne preda
haškom sudu!

*Nose li generali Gotovina i Norac križ ovoga naroda, jesu li oni na
neki način, u duhovnom smislu, nositelji stigmi? Želi li nam preko
njihovih trpljenja Bog na nešto vrlo bitno skrenuti pozornost? *

Naravno, da. Ima jedna mudra izreka: ako izdaš jednoga čovjeka, izdao si
čitav narod. Kako mi je bolno gledati da se te dobre ljude, koji su bili
prvi u obrani domovine, sada tako osuđuje. Bolno je to gledati! I što
nam se to dogodilo, pa smo zaboravili Domovinski rat? Neka nam Bog svima
oprosti!

*Kako se Vi nosite sa svojim križem, u svom suobličenju s Isusovim
trpljenjem? Predstavljaju li Vam ljudske predodžbe o Vama poseban teret,
i njihova očekivanja čuda i rješenja preko noći za njihove probleme?
*
Istina je da me ljudi doživljavaju kao nekoga tko će im preko noći
riješiti sve probleme, a ja ih pozivam na obraćenje srca. Ja sam
svećenik, ništa više i ništa manje od toga. i tražim od ljudi da ljube
Boga. Oni koji se predaju Bogu, koji se potpuno stope s njime, ti ljudi
istinski dožive zahvat u svoje srce, to je činjenica, i u to sam se
uvjerio. Nosim se sa svojim stigmama, i samo Bog zna kako ih nosim! Ali
sam sretan, ne bih svoje svećeništvo dao ni za što na svijetu, niti svoj
životni put promijenio za neki drugi!

/*Ne bih mijenjao svoj poziv ni za što*/

*Ljudima pokušavate približiti Isusa i Njegovu osobu. Koliko ljudi uopće
shvaća da je Isus onaj koji iscjeljuje i preobražava, koji daje milost i
ljubav?*

Onaj tko zna ljubiti, zna i patiti. To su dva lica jedne te iste
stvarnosti. Malo je onih koji znaju istinski ljubiti jer moraju biti
spremni i na patnju. Čovjek se boji patnje i bježi od nje. Isus nas uči
ljubiti, posebno ljubiti čovjeka. Biti tu za čovjeka, i to je moja
snaga, Isus i ljubav za čovjeka.

*Kad ste prvi put doživjeli susret s Isusom, kad je On prvi put zahvatio
milosno u Vaš život?
*>
Točno prije deset godina, kad sam bio na duhovnom seminaru patera
Emilija Tardiffa u Ljubljani, tada se dogodilo nešto silovito u mom
srcu. Osjetio sam Boga. Dogodio se Bog u mome životu. Počeo sam
surađivati s Bogom i moliti, i ono što mi je davao kao natuknicu u moju
dušu, i što sam osjećao kao bitno, ja sam to i činio i živio, i On je
sve više rastao i događao se u mojoj nutrini. I evo, postadoh svećenik,
i ne bih mijenjao svoj život ni za jedan drugi.

*Hoćete li jednog dana svjedočiti o genezi svog obraćenja, hoćete li o
tome napisati knjigu?
*
Hoću, o tome sam već razmišljao. Rodila se ideja da napišem svoj
životopis, da napišem kako se sve to dogodilo. Mislim da bi ljude
zanimalo da kroz jednu takvu knjigu dožive životni put koji me doveo do
Boga. Osjećam da bi i neke od njih tako mogao dovesti do Boga.

*Koji su autori i duhovni pisci najviše utjecali na Vas? *

Na prvom mjestu Thomas Merton, zatim Anthony de Mello, pa mistici Ivan
od Križa i Tereza Avilska, potom sv. Augustin, a kasnije razna duhovna i
teološka literatura, Bultmann. Ratzinger, Baltasar...

*Vi ste i zanimljiv slikar. Ne samo da ste svećenik, nego i umjetnik.
Kad ste počeli otkrivati svoj likovni dar? Vaše nadahnuće je čisto
spiritualno, razvili ste jednu neobičnu likovnu poetiku.*

Slikao sam još kao dijete. Vrlo rano sam se počeo izražavati slikovno.
Kroz srednju školu počeo sam otkrivati prave umjetničke, likovne
poticaje i umijeće. Tada sam i upoznao svoju profesoricu Almu Dujmović
koja me prati i do današnjeg dana. Slika je nešto za mene impresivno,
nutarnje, a opet materijalno. Vidiš ono što osoba duboko duhovno
doživljava i proživljava. Zato volim slikati, dio sebe u materiji
očitovati. Volim na slici prikazati trenutak susreta s Bogom, trenutak
istine, tako se zove i moja prva izložba. Uhvatiti trenutak ljudskog
zanosa za Boga. Umjetnost je očitovanje duhovnosti, onoga što je duboko
u našim srcima. Umjetnost je komadić neba na zemlji. Ona je
materijalizacija onog stvarnog nutarnjeg, ona mora voditi Bogu, a ako to
ne čini, onda je u službi Zla.
/
*Križ na mome čelu*/

*Bližimo se Uskrsu, kako u duhovnom i tjelesnom smislu proživljavate
Isusovu muku?
*
Činjenica je da imam stigme, na rukama, nogama, na boku, i križ na čelu,
opečatilo me je to. Kada se u liturgijskom smislu događaju jaka vremena,
proživljavam ih na svoj specifičan način, kako se bliži Veliki tjedan
doživljavam i bol i patnju, težinu križa, o čemu ne bih sada ulazio u
detalje. A kad dođe Uskrs, i ja to proživljavam jer vjerujem u uskrsnuće
Isusovo, i srce mi je radosno što je naš Bog uskrsnuo!

*Je li stigma krvavog križa i znak upozorenja svijetu odmetnutom od Boga?
*
Ezekiel govori o stigmi križa na čelu, lako da se usuđujem reći: da,
možda je ovo neki predznak. Križ na čelu je križ, to nije bilo koji
znak, a Ezekiel o tome govori proročki, kao o predznaku nekih novih
vremena. Ljudi, došlo je vrijeme obraćenja! Obratite se Bogu i živite
Evanđelje!

*Koliko su Vam duhovno bliski veliki sveci koji su bili stigmatici poput
padre Pija i sv. Franje Asiškog, i doživljavate li ih kao svoje uzore i
zaštitnike?
*
Da, zaista ih doživljavam kao svece koji su uz mene. Križ na čelu sam
dobio uoči beatifikaci-je padre Pija, a stigme na rukama, nogama i boku,
uoči blagdana sv. Franje Asiškog u Lugano di Como. Da, te svece duboko
držim u svom srcu, pogotovo sam zaljubljen u sv. Franju Asiškog.

*Nedavno je umrla sestra Lucija, posljednja Gospina vidjelica iz Fatime.
Što mislite je li fatimsko proročanstvo posve ispunjeno?
*
Mislim da još nije, da će se stvari odčitavati u narednim vremenima, da
će se polako stavljati ljudima pred oči dubina i veličina tog proročanstva.

*Koliko Vam je važna pobožnosl prema Gospi? *

Dao sam zavjet Majci Božjoj i učinio posebnu posvetu Prečistom Srcu
Marijinu preko duhovnosti sv. Ljudevita Montfortskog. I mogu reći samo
ovo: Marija je naša suotkupiteljica, naša zaštitnica, naša zagovornica.
Ljubite Mariju jer ona je najbrži put do Isusa Krista!
/*
Neka mladi ovu našu Hrvatsku učine boljom*
/
*Što bi, u kontekstu svega ovoga, posebno još poručili mladim ljudima u
Hrvatskoj?
*
Neka se okupe i organiziraju, neka budu zajedno, i neka ovu našu
Hrvatsku učine boljom. Neka budu mudri i neka se bore za dobro domovine,
izvuku se iz letargije i malodušja. Mladi, budite mi mudri, na vama
stoji budućnost hrvatskoga naroda.

*Bili ste u Americi, tamo ste propovijedali. Kako ste je doživjeli u
duhovnom smislu? *

Ugodno su me iznenadili Amerikanci, tamo postoje župe u kojima se
danonoćno adorira pred Presvetim, što nisam primijetio u Hrvatskoj. To
je velik narod, pun kontradikcija, ali ono što sam vidio vezano uz
duhovnost i vjeru, tamo gdje sam bio, uvjerilo me kako su to ljudi
duboke vjere koji žele sve najbolje cijelome svijetu, a to što je
politika njihove Vlade takva kakva jest.. .i oni pate zbog toga...

*Globalno gledajući, rat u Iraku je loš znak. Ulazi li svijet u neko
apokaliptičko razdoblje ratova, terorizma i prirodnih katastrofa?*

Rat u Iraku je stvarno loš znak i svaki rat je loš znak. Amerika želi
glumiti svjetskog policajca i to će joj se vratiti na neki loš način,
Rekao bih, nema nikakve apokalipse. Bogu je stalo još milijarde ljudi
roditi na ovoj zemlji, i da se dogodi Bog u srcima milijarda ljudi. Ne
bih crno gledao na budućnost, ali svaki rat je tako bolan i ostavlja
duboke rane. Vjerujem da će biti sve više ljudi koji će duboko živjeti
mistiku, da će prodrijeti u fundament Kristova bivstva, da će živjeti
Boga u svojim srcima. I vjerujem da će Crkva u velikom svjetlu i dalje
nositi poruku i nadu za čovječanstvo.

*Uz Vas se vezuju i mnogi čudesni znakovi...
*
Mogu samo reći da se Bog i na taj način očitovao u mom životu. Uistinu,
dao mi je određene nadnaravne darove, kao prvo, stigme, zatim
bilokaciju, iluminaciju, levitaciju, što je potvrđeno... da, sve se to
dogodilo u mom životu.. .darovi čitanja srdaca, kardiognoza, darovi
jezika..., ali sve to služi Bogu, samo ako sam ja, kao onaj koji nosi te
darove, duboko ponizan pred Bogom i poslušan Katoličkoj crkvi...

/*Medicina ništa ne može reći o mojim stigmama, krvarenje se događa kada
dođu ljudi
s velikom patnjom
*/
*U rimskoj bolnici Gemeli ispitivali su Vaše stigme...
*
Dr. Simona Gotovac je posvjedočila o tome na televiziji, ona je bila
voditeljica cijelog tima koji me medicinski obrađivao u Gemeliju.
Utvrđeno je da su moje stigme takvog podrijetla da medicina ništa tu ne
može reći, da nije ni oboljenje tkiva, niti je izazvano mehanički, sve
su to ustanovili, jednostavno one postoje na slavu Božju.

*Kad se dogode krvarenja iz stigmi?*

Patnje znaju doći iznenada, primijetio sam da su učestale kad se
susrećem s ljudima koji mi dolaze s nekom velikom patnjom, tada osjećam
kao da za te ljude ponesem križ, za njih molim i trpim...

*Hvala Vam na ovome razgovoru. Sto biste, na kraju, poručili našim
čitateljima?*

Želim im poručiti da počnu od sebe samih graditi novoga čovjeka, da se
suoče sa sobom i istinom o sebi, da se počnu boriti, da budu jaki i mole
Boga za dobro ovoga naroda.

- 09:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.09.2006., ponedjeljak

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."



- 18:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KARMELIĆANSKA DUHOVNOST

Poziv nije kao neka matematička jasnoća, nego to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj sa Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Ako tražimo stopostotnu sigurnost, nikada je nećemo susresti. Ljubav je milosni rizik, ali taj rizik stoji u rukama Božjim, ne našim. Zapravo sigurnost će rasti sve više kada se iskreno odgovori na ono što se traži.

Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća.

- 18:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.09.2006., subota

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MEDITACIJA (PROF. DR. TOMISLAV IVANČIĆ)

1. VJERNIK S BOGOM ILI BEZ BOGA

Tijek meditacije

Sjedni opušteno, mirno, sabrano i, umjesto da razmišljaš, pokušaj slušati svoje srce, pusti neka tvoja intuicija prodre dalje od razuma, neka tvoji osjećaji svojim ticalima prodru u srce stvari i svemira. Neka progovore i tvoje čežnje. Neka tvoje etičko biće govori.
Pitaj svoje srce: Jesi li slučajno na Zemlji? Je li svemir hladan? Je li prostor oko tebe prazan? Ima li još neko toplo srce izvan čovjeka? Tko to sudi tvoju savjest? Koga se bojiš? Na koga se želiš čitav osloniti? Postoji li Netko na koga se možeš u svemu pozvati? Kraj koga je naprosto život i bez koga je naprosto smrt? Ide li se nekamo nakon smrti? Tko te je uveo u život?
Zaustavi se na svakom pitanju i mirno ga kušaj umom, srcem, duhom i osjećajima. Prodri u srž svakog pitanja. Mirno, opušteno, lagano. Ako treba čini to i više dana. Dođi do kraja pitanja. To je za te odlučujuće.

Uz mnoštvo vjernika (ljudi koji vjeruju da postoji Bog) živi mnoštvo nevjernika (ljudi koji vjeruju da Bog ne postoji). Filozofija kaže, da je Bog sveobuhvatni temelj, izvor i cilj svega. On nije ograničen, pa ga se stoga ne može dokazati kao što dokazujemo stvari, nego sasvim drukčije. On je Netko, ali na neograničen način. Nije jedno između raznih bića. On je smisao svega Nitko ne raspolaže Bogom. Zato ga se ne može znanstveno eksperimentalno spoznati. Njega se spoznaje čitavim bićem, srcem, duhom, razumom. U njegovu se prisutnost može skočiti i ,,zaplivati" - ili ne skočiti. Stoga jedni vjeruju da postoji, drugi vjeruju da ne postoji. To su, dakle, dvije vrste vjernika. Ne može se dokazati da Bog ne postoji. Jer, ne poznajemo do kraja ni svemir, ni čovjeka, ni Zemlju, ni zakone svemira i života. Zar je netko sve to prošao i spoznao pa uvidio da ga nema? Može se samo vjerovati da ga nema. Opredijeliti se za nepostojanje Boga. Ili se opredijeliti za njegovo postojanje na temelju razumskog promatranja stvorenja.
Važno je pri tome biti zaista dosljedan. Oslušnuti vlastito srce. Što istinska dubina čovjeka o tome kaže? Potrebno je biti čitav ono što u biti jesi. Tek kad se povjeruje u Boga dobiva se iskustveno svjedočanstvo živoga Boga.


2. PRIRODA GOVORI O BOGU

Tijek meditacije


Važno je da se potpuno smiriš. Sjedni i duboko udahni, te lagano izdišući uvjeri se da si opušten. Tako ćeš lakše zapažati sve oko sebe.
Stavi pred sebe cvijet i zagledaj se u njega. Dugo ga promatraj i slušaj što ti intuicija govor. Pođi na rijeku i promatraj je. Približi se izvoru i gledaj ga. Idi na obalu mora i dugo motri nebo, horizont i more. Zagledaj se u dijete u igri. Pogledaj sve što su stvorile ljudske ruke. Je li priroda, još savršenija, mogla slučajno nastati? Gledaj voće, gledaj svoje oči. Popni se na brdo i gledaj ... Motri zalaz sunca... Naslućuješ li Nekoga?

Sve oko nas kao da govori da mora biti Netko tko je sve isplanirao i sve drži pod svojom kontrolom. Mora biti izvor rijeke vremena, mora biti čvrsta ruka koja drži željezne zakone prirode, mora biti umjetnički zanos koji je stvarao cvjetove, mora biti planer koji je svrhovito stvarao trave i životinje, muško i žensko, žeđ i vodu, glad i hranu, pluća i zrak, oči i svjetlo, uši i glas, riječ i razum, noge i ceste, krila i vjetar, brodove i more. Sve se u svemiru i u atomskom svijetu kreće savršenom točnošću. Zato možemo proračunavati, zato čovjek može znanstveno istraživati, zato se može osloniti na zakone prirode. Zamisli da se poremete zakoni - kakav bi nered nastao! Tko je sve to učvrstio? Tko se pobrinuo da vrapci imaju i zimi što jesti? Da vukovi i medvjedi zimi ne uginu? Da lastavice i rode odlaze u tople krajeve? Da ptice prave tako savršena gnijezda, da pčela pravi med, da se krtica skrije, da riba može živjeti u vodi?
Evolucija ne tumači ništa. Nedostaje vremena za razvoj tako savršenih vrsta i organizama. Zemlja je premlada da bi se na njoj sve to moglo razviti. A onda, nema prijelaznih oblika. Antropologija je otkrila da je čovjekov kostur od tri milijuna godina sličniji kosturu današnjeg čovjeka nego kostur od tri stotine tisuća godina. Ni slučaj, niti nerazumni razvoj! Nego ...? Razum. Koji? ...



3. KOME SAM TO ODGOVORAN?

Tijek meditacije


Opušten i miran uputi se Onome koji govori preko savjesti. Savjest je sveto i izvorno središte tvoje osobnosti. Neka ispred tebe ,,promarširaju" sva tvoja djela iz dosadašnjeg života. Kako se u njima osjećaš pred savješću? Nemoj se opravdavati, neka savjest sama iskreno govori.
Pogledaj Bogu ,,u oči" i opredijeli se za onu bolju polovicu.


Čovjekova savjest jasno govori da ne smijemo činiti zlo i da moramo činiti dobro. U tom osnovnom etičkom principu svi se ljudi slažu. To je usađeno u srž čovjekova bića. Tko je to baš tako odredio?

Činimo li zlo, osjećamo krivicu. Bojimo se. Stojimo pred nevidljivim ali stvarnim i konkretnim sudom. Tko nas to sudi? Pred kime moramo odgovarati za svoje čine? Samima sebi? Zašto onda ne možemo opravdati ni jedno zlo? Savješću ne raspolažemo. Jesmo li odgovorni ljudima? Zašto nas onda muče tajni grijesi za koje ljudi nikada neće doznati? Možda smo odgovorni povijesti čovječanstva? Tko je ta povijest? I zašto onda ljudi rade i protiv uvjerenja čitave povijesti čovječanstva kad to traži njihova savjest? Savjest je, znači iznad povijesti ljudi i iznad uvjerenja skupine ljudi i iznad osobnog mišljenja.

Za savjest ljudi daju živote. Činiti dobro važnije je od života. Za slobodu, za ljubav, za mir, za drugoga, za pravdu, ljudi daju živote. Savjest nas prenosi u onostranost, transcendentnost. Tko nas tako neodoljivo sudi i privlači da činimo ono što je pravedno i dobro?

Kad čovjek gazi savjest, postaje nečovjek. Uzalud je sve što čini i zaludan je njegov boravak na Zemlji. Kad, naprotiv, čini što je dobro i pravedno, sretan je i kad nema ništa drugo do kruha i ruha.

Savjest je otvoren put k Iskonu, k Izvoru. Savjest je izravno komuniciranje s Bogom i onda kad toga nismo svjesni. Onaj tko čini dobro jest s Bogom. Bezbožan je onaj tko čini zlo pa makar riječima i priznavao Boga.



4. NE SAMO TIJELO NEGO I DUH

Tijek meditacije


Sjedni, smiri se i usredotoči na svoje tijelo. Tvoje su ruke žive i mogu se pomicati i svrhovito raditi, jer ih tvoja duša oživljuje. Tvoje su oči žive i iz njih zrači tvoj duh. Tvoje uši čuju i preko glasa prenose tvome duhu nove spoznaje. Tvoje noge hodaju, jer su oživljene tvojom dušom.
Tvoje je tijelo tvoje, ali ti nisi tijelo. Ti nisi ni samo duša. Ti nisi niti skup svega, nisi rezultat svih dijelova tijela i duše, nego si onaj koji ima dušu i tijelo, ti stojiš iznad svih svojih "dijelova" i opet si nekako svi oni. Ne posjeduju oni tebe, nego ti njih. Ti si vječan. Ti si neizreciv. Ti nisi nikako iz materije, nego si poslan od Boga i oživljavaš materiju. U tebi je Božji dah ... Sav uroni u svoju dušu ...


Čovjek je ,,raspeto" biće, sastavljeno od tijela i duše. Pripada neživoj materiji, tjelesan je, ali nije neživa materija. Pripada životinjskom svijetu, jede, pije, razmnaža se, ali nije životinja. Shvaća ono što je duhovno, nadilazi razumom i intuicijom ograničenu materiju i nagonski životinjski svijet, ali nije ni anđeo. Njegov duh nema granica i zato dokučuje neizmjerno biće, shvaća egzistenciju, no ipak nije ni Bog.
Čovjek je prikovan za Zemlju, ali duhom je slobodan. Zato druguje s prirodom, ali isto tako prijateljuje s Bogom i duhovnim svijetom. Tjelesnim ticalima može spoznavati materiju, ali duhovnim sposobnostima može komunicirati s duhovnim svijetom.
U čovjeku je nešto prolazno, ali i nešto neprolazno. Nešto ograničeno, ali i nešto neograničeno. Iako se tijelo mijenja (tako da jedva prepoznajemo kao istu osobu čovjeka kad mu je godina dana i kad mu je šezdeset godina). Ipak je to isti čovjek. Što je to ostalo unatoč promjenama? Duh čovjekov. Osobnost čovjekova. Identitet čovjekov, duša, neuništivi ,,ja". Zato unatoč smrti čovjek živi. Čovjek je neuništiv, besmrtan, vječan. Ima dušu.
Unatoč dvojnosti, samo je jedan čovjek. Od duše i tijela, jedinstven.





5. KOMUNICIRATI S BOGOM

Tijek meditacije


Pronađi mjesto gdje te sljedećih dvadesetak minuta nitko i ništa neće smetati. Sjedni ili klekni, duboko jednom udahni zrak i polagano ga izdiši. Neka je sve na tebi opušteno, smireno.
Iza toga pođi k onima s kojima živiš u zategnutim odnosima i pomiri se s njima, zasada barem u mašti. Oprosti i moli za oproštenje.

Zatim si posvijesti da je Bog tu, pred tobom. i da ga ti duhom možeš čuti i njemu govoriti. Govori: ,,Ti si tu, Bože. Evo i mene. Želim s tobom razgovarati." Ostani tako u miru i neka tvoje srce bude u iščekivanju i želji da se s Bogom sretneš.
Moli Boga neka te osposobi za razgovor s njim. Ustraj svaki dan u molitvi. Susrest ćeš Boga.


Bog je apsolutni, savršeni Duh. On je kod stvaranja čovjeku udahnuo dah svoga Duha. Kršćanin u sakramentima prima nove snage Božjega Duha. To znači da čovjek može komunicirati s Bogom preko svoga duha pomognuta Duhom Božjim. Kao što preko rukovanja, gledanja, slušanja komuniciramo s ljudima, razgovaramo s njima, tako možemo i preko duha razgovarati s Bogom.

Da bismo mogli stupiti u dijalog s Bogom, potrebno je sabrati se. Dok je materijalno komuniciranje neposredno, izvanjsko i zato čovjeku zapaženije, dotle je duhovno komuniciranje finije, delikatnije. Duhovno komuniciranje traži mir, senzibilnost, opuštenost, čisto srce. Traži da se čovjek otvori iznutra, da se sav pretvori u slušanje. To je slično kao kad čovjek razmišlja ili kao kada traži inspiraciju za umjetničko stvaranje. To je dubinsko slušanje. Tako je moguće Bogu govoriti. No važnije je Boga slušati. Čista savjest uvjet je nutarnjeg mira, a sabranost izvanjskoga.
Boga se, dakle, može čuti i s njime razgovarati. Uvjerenost u to da Bog postoji daje upravo to komuniciranje s njime. Tko je jednom razgovarao s Bogom, taj više ne sumnja u njegovo postojanje. Još više, to ga komuniciranje mijenja tako da čovjek počne činiti i čudesna Božja djela. Ona tako potvrđuju Božju prisutnost. Vjernik je zapravo čovjek koji razgovara s Bogom. To je molitva.


6. IZVOR ZLA I PATNJE: GRIJEH

Tijek meditacije


Smiri se u sebi i pogledaj: što te najviše u tvome životu žulja, smeta, uznemiruje, odvodi od cilja i zadovoljstva? Otkrij to!
Zatim promotri sve oko sebe: ima li netko tko te može osloboditi od tih tvojih muka? Jesi li to ti sam? Možeš li promijeniti svijet?

Nakon toga promisli: gdje je izvor rijeke tvoga života? Može li Bog izmijeniti tvoje stanje? Zašto se to već nije dogodilo? Imaš li ti povjerenja u Boga? - Želiš li se sada opredijeliti za Svemogućega i za Ljubav?


U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja.
Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka. Smrt visi nad svakim, krivnja izgriza svakog stanovnika Zemlje. Trpljenje, bolesti,
krivnje, razbojstva, smrt - sve to ima izvor u grijehu.

Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. To je kao da se dijete odvoji od roditelja da živi samo. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedine niti koja nas je držala u zraku, na visini života.

Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Zato zatvaranje toj sili donosi umiranje i nespokoj.

Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ne čovjek, ne Bog, ne priroda, nego samo grijeh. lli: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, ponovo uspostaviti vezu s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.
7. GDJE SU ODGOVORI?

Tijek meditacije

Udobno sjedni, tako da ti nijedan od udova nije napet. Intuicijom se zagledaj u svoje rođenje i u svoju smrt, zatim u tijek svoga života. Gledaj zatim sebe među ljudima kako prolaziš Zemljom. Kao da te nevidljiva ruka vodi u svijet i iz njega izvodi. Otkrij tu ruku, tog režisera, nevidljivog, a ipak tako snažno prisutnog.
Gledaj: što osjećaš kad se opredijeliš za slučajnost života?
A što osjećaš kad se opredijeliš za razumnog Začetnika svega što postoji? Osluškuj svoje dubine! One ne lažu. Ili...?
Pođi u mašti od čovjeka do čovjeka i pitaj ga, tko smo i zašto tu "deveramo". Pođi zatim od znanosti do znanosti i pitaj ih znaju li tko smo mi i kamo se krećemo? Pođi religijama i filozofima, da li oni što o tome znaju?
Ima li Netko tko zna odgovor? Kome ćeš poći? Slušaj srce...
A što misliš o Isusu iz Nazareta?


Zemlja izgleda kao samotan otok usred neprohodnog svemira. Ne znamo kakve tajne krije svemir. Ali ne znamo ni tko je "usadio" Zemlju i na nju ljude. Odakle na njoj život i odvijanje sudbina pojedinaca i ljudske povijesti? Ne znamo odakle dolaze ljudi na Zemlju, a ne znamo ni kamo odlaze s nje. Ne znamo zašto su ljudi baš takvi, tko se odlučio za takvu varijantu Zemlje, prirode i čovjeka. Ne znamo odakle patnja, krivnja, nemoć i mržnja među ljudima. Zašto se živi, kome je sve to trebalo, zašto moramo živjeti? Tko stoji iza svega ? Što će biti sa zlima, nepravednima i neodgovornima? A što će biti s onima koji su se trsili da budu pravedni, pošteni, dobri? S onima koji su umirali za slobodu, iz ljubavi? Zašto uopće nešto postoji? Grijeh je potamnio čovjeku razum.
Bezbroj temeljnih nepoznanica. Kako onda treba živjeti?
Tko ima pravo na Zemlji? Ima li Bog? Ima li budućnosti unatoč smrti? Može li se živjeti zatvorenih očiju? Bez pitanja i odgovora? Zašto baš nitko ne zna odgovore na ta pitanja? Ili, ako netko odgovara, zašto su tako različiti i nesigurni ti odgovori? Zna li itko sigurne odgovore?




8. KOME DA POĐEM...?

Tijek meditacije

Sjedni, opusti se, ostavi brige ispred praga svoje svijesti, pa pođi od jednog do drugog velikana povijesti i gledaj možeš li ga s uvjerenjem slijediti: Buda, Muhamed, Lao-Ce, filozofi, profesori, učenjaci, ideolozi, generali...Koji je put siguran i koji donosi mir unatoč smrti? Kome ti vjeruješ? Ideš li pravim putem? Čiji ti život živiš? Na koga se oslanjaš? Što će od tebe biti sutra?
Stani zatim pred Isusa Krista. Podsjeti se na njegove riječi. Sjeti se što je činio. On je sada pred tobom. Možeš li se opredijeliti za njegov put? Reci mu sve što misliš...

Savjest je jasna u osnovnom principu: moraš činiti dobro i izbjegavati zlo. No što je dobro a što zlo u konkretnom, pojedinačnom slučaju? Tu se ljudi razilaze. Jedni smatraju rat opravdanim, drugi kažu da se ne smije uzimati oružje u ruke. Jedni rastavljaju brak, drugi uviđaju da je to nepravda zbog djece. Jedni smatraju da su predbračni odnosi normalan slijed ljubavi, drugi kažu da su oni egoizam u dvoje i zato neljudski. Jedni se drže morala islama, drugi hinduizma, treći budizma, četvrti zdravog "razuma", peti kršćanskog morala. Tko ima pravo?
Taj pluralizam mišljenja i propisa pokazuje da ljudi svojom logikom ne mogu vidjeti što je u pojedinom slučaju ispravno. To znači da ljudi nužno i lutaju. Tako nažalost i jest. Zato toliko zla među nama. Kad bi nam netko pokazao što je uvijek dobro, Zemlja bi procvjetala pravdom i mirom. Još kad bismo to mogli i vršiti...!
Dosad se samo jedan čovjek u povijesti čovječanstva usudio reći da ima i znanje morala i snagu za njegovo vršenje: Isus iz Nazareta. Rekao je da je on Istina. I da onaj tko ide za njim neće lutati u tami .Rekao je da je ne samo Istina nego i Put. I još više: da je sam Život. Bilo bi to lakoumno od njega da nije sve i životom dokazao. Umro je za te tvrdnje. Činio je čudesa, liječio, opraštao, dao božansku silu svijetu, nadvladao smrt. Milijarda ljudi ide danas za njim. On je Sin Božji.




9. ISUS KRIST - MOGUĆNOST SVESTRANE SLOBODE

Tijek meditacije

Duboko se saberi i opredijeli potpuno za komuniciranje s Isusom. Oslobodi se svih briga, grijeha, rastresenosti. Smiri se, opusti i lagano izgovaraj: ISUSE, ŽELIM TE UPOZNATI.
Isus ima tijelo, ali ono ima kvalitete duha, ono je uskrsno. Zato duhom možeš razgovarati s Isusom. Ali moli ga da ti dade svoga Duha, da ozdravi i oslobodi tvoj duh, da možeš Isusa čuti i zavoljeti ga.
Budi svjestan: Isus te voli, želi biti s tobom, on je tu sav za tebe. Prepusti se toj istini i iskusit ćeš Isusovu blizinu i slobodu.


Isus Krist jedinstvena je osoba ljudske povijesti. Činio je bezbrojna čudesna djela, ozdravljivao svakoga, liječio psihički bolesne, tjerao zle duhove iz ljudi, oživljavao mrtvace, mijenjao prirodu i činio je poslušnom čovjeku, mijenjao je srca ljudi, govorio kako nitko nije govorio, prošao svijetom čineći samo dobro, uzeo na sebe krivnju svih ljudi, uskrsnuo od mrtvih i dalje živi, uzašao na nebo, stvorio najveću organizaciju u svijetu - Crkvu, govorio je da je od Boga došao, da je Božji Sin.
Povijest čovječanstva ne pozna nikoga sličnoga na Zemlji. Osnivači religija bili su samo ljudi, ovozemni, ograničeni. Oni su stvorili samo neke religijske metode ili organizaciju koja prenosi njihov nauk. Filozofi ne mogu mijenjati svijet, jer nije dosta samo znanje. Generali, političari, znanstvenici, profesori, bogataši, nemoćni su pred zlom svijeta.
Svi su ljudi odozdo. Isus dolazi odozgo. Svi su ljudi zatvoreni u začarani krug grijeha i zemaljskog života. Samo je Isus slobodan, izvan toga kruga, svemoćan.
Isus je, dakle, jedinstvena osoba svijeta. Nije li onaj za kojim u svojoj dubini svi čeznemo? Povijest je registrirala njegov dolazak i njegove riječi i djela među nama. On je jedan od velikana naroda Izraela. Crkva i kršćanstvo grade na njemu svoju egzistenciju. Mnoštvo ljudi koji su mu povjerovali činili su djela kao on. Treba, dakle, upoznati toga Isusa. Početi temeljito čitati Novi Zavjet.







10. BITI U ISUSOVOJ CRKVI

Tijek meditacije

Uzdignuta pogleda prema nebu saberi se i prepusti istini da si član Crkve, koja je Tijelo Isusa Krista. Ili - da bi to želio biti.
Pusti neka te prožme činjenica da u tebi teku Kristovi božanski "sokovi".
Prepusti se Isusu da te čisti i sve čvršće veže uz sebe. Neka te natopi njegov Duh.
Mirno dišući, misleći na divnu stvarnost svoje pripadnosti Tijelu Kristovu, probudi ljubav za svakog čovjeka na svijetu. Zagledaj se Isusu u lice i pusti neka te preporađa i čini sličnim sebi.
Zahvali Isusu što si krštenjem pripojen Crkvi.


Crkva je prvenstveno organizam. Ona je, naime, Tijelo Kristovo. U njoj je Krist glava, Duh Sveti duša, a vjernici udovi u funkciji čitava Tijela. Svim udovima teče Kristova krv, jedući Isusovo tijelo vjernici postaju Isusovo Tijelo. Njih oživljava Kristov Duh. Crkva je organizam u službi spasa svijeta. Duh Sveti stvara zajedništvo svih udova. U sve se udove prelijevaju milosti i zasluge pojedinaca. Ali isto tako svi trpe od grijeha pojedinaca.
Svi su vjernici u Crkvi povezani s Kristom kao loza s trsom, kao grana sa stablom. Kristovi životni sokovi teku u svakog vjernika. Čudesne su to snage, božanske sile u vjernicima. Isus je Riječ tog organizma, Duh Sveti je Sila. Biti u Crkvi znači biti ugrađen u božansku Isusovu narav, već sada biti dionik božanske naravi.
Crkva zrači božansku silu u čitav svijet. Ona je sva za druge. Zato se mora čistiti da bi bila prozračna za Božju milost i istinu za svakoga tko je traži. Ona je sveta, iako je stalno uprljana grijesima vjernika. Isus je stalno čisti i posvećuje.




11. PRED SVETOHRANIŠTEM

Tijek meditacije

Pođi u crkvu ili kapelicu gdje je svetohranište sa Presvetim Sakramentom. Sjedni ili klekni u klupu ili sjedni na stolicu. Zagledaj se u "vječno svjetlo". Neka ti ono pomogne da si posvijestiš da je Isus tu i da te čeka. Mirno, lagano dišući, gledaj u pravcu svetohraništa. Dopusti neka te preplavi tišina i tajnovita prisutnost. Ostani tako neko vrijeme bez riječi.
Nakon toga prijateljski pozdravi Isusa. On razumije tvoj jezik. Nakloni mu se. Pitaj ga; reci mu da si tu i zašto si došao. Budi potpuno jednostavan, bez nekog pobožnog "bontona", budi Isusu prisutan, neposredan.
Daruj Isusu najprije svoje grijehe. Onda i svoje rane, strahove, boli, želje. Možeš li mu čitav život dati na raspolaganje?
Najvažnije je da se ne zaustaviš na svjetlu, oltaru i hostiji, nego da se probiješ do živog Isusa. Zaista je to on osobno. Gledaj ga očima duše. Neka te drži samo vjera u njegove riječi da je tu. Uskoro ćeš to i iskusiti, što će ti omogućiti njegov Duh. Slušaj Isusa kako ti govori. Ostani dokle god to Isus želi...


Euharistijska prisutnost Isusa Krista osobito je privilegirano mjesto meditacije. Isus je Bog, ali i čovjek. Radi se, dakle, ne samo o njegovoj božanskoj nego i ljudskoj prisutnosti i to na osobit, nekako zgusnut način. Onaj isti Isus, čovjek iz Nazareta, sa svojim ljudskim tijelom - iako uskrslim - prisutan je tu. Čitavo njegovo djelo spasavanja čovječanstva tu je u akciji. Svetohranište je produžetak sv. Mise. Čitava je Crkva vidljivo ili nevidljivo tu prisutna. Euharistija je središte Crkve i njezin izvor. Tu Isus čeka, čezne za čovjekom da ga otkupi, oslobodi i vjernika osposobi da ga svjedoči i naviješta. Tu je Isus, koji razumije naš jezik, zna naše prilike, poznaje tebe po imenu. Isus, koji želi da se njime hranimo i postajemo njegovo Tijelo. Otajstvo u kojem se njegova Krv prelijeva u našu, njegovo Tijelo postaje našim. Euharistija je bogatstvo pred koje treba stati i upijati ga. Tko se odluči za meditacije pred euharistijskim Isusom Kristom, svaki će se dan vraćati kući preporođen. Bit će bremenit i bogat Isusom.




12. U DRUŠTVU S MARIJOM

Tijek meditacije

Ako imaš Marijinu sliku, sjedeći ili stojeći zagledaj se u nju. Tek toliko da si posvijestiš da je Blažena Djevica Marija zaista tu. Jer, osoba s duhovnim kvalitetama tijela jest svugdje. Posebno ondje gdje je tvoja ljubav prema Mariji i njezina prema tebi. Ostani u toj snažnoj Marijinoj prisutnosti.
Tiho srcem izgovaraj: ZDRAVO, MARIJO, zdravo,majko! Sve dok te ne zahvati istina Marijine nazočnosti.
Osluškuj njezin govor u svom srcu, u svojim osjećajima, u svome duhu. Slušaj, ali se zato duboko smiri i opusti.
Govori Mariji kao prijateljici i majci. Razgovaraj s njome. Pusti neka te nosi jednostavna vjera. Možeš i zapjevati Isusovoj i svojoj Majci.


Isusova majka, Blažena Djevica Marija, doživjela je već uskrsnuće tijela. Nama će se to dogoditi tek na Sudnji dan. Kao Isus tako je i Marija s nama ne samo dušom (kao sveci) nego i tijelom koje ima uskrsne, duhovne kvalitete. Zato je ona nekako drukčije, neposrednije i punije od svetaca prisutna među nama. Ona je, napokon, zbog svog bezgrešnog začeća, zbog bogomajčinstva, djevičanstva i suotkupiteljske brige za nas daleko eminentnije prisutna među nama. Predana nam je da nam bude majka, pa je i stoga ostvarena njezina posebna majčinska
prisutnost. To svjedoče njoj posvećena hodočasnička mjesta širom Crkve.
Marija ima silnu moć, koju joj je dao Bog po njezinu Sinu Isusu. Ona nas beskrajno ljubi, shvaća, suosjeća s nama, čezne za nama, brine se za nas. Čudesna je to stvarnost, čudesna mogućnost doticaja onozemaljskog. Mnogi sveci svjedoče kako im se Marija ukazivala i razgovarala s njima. Hodočasnička mjesta odišu tom njezinom "opipljivom" prisutnošću. Ona nas zove k sebi da bi nas kao majka, za ruku povela Isusu. A on nas preporađa, ozdravlja, puni svojim Duhom.


13. KROZ MOLITVU KRUNICE

Tijek meditacije

Najprije se duboko saberi, udahni duboko i polagano izdahni zrak. Odmah se usredotoči na prisutnost Isusa Krista pred tobom i na Duha Svetoga u tebi. Nakon toga povjeruj da stojiš u Marijinoj prisutnosti. Neka to traje pet minuta, dok ne osjetiš da te sabire njezina prisutnost. Iza toga moli Zdravomarije, ali tako da slušaš sve postaje Isusova života iz Marijinih usta. Neka ti ona priča kako je to proživljavala.
Prije toga pogledaj vjeruješ li ti u Isusa Krista i lagano izmoli Apostolsko vjerovanje. Meditaciju možeš završiti pjesmom ili sabranom šutnjom...


Krunica je izvanredno raširena molitva u Katoličkoj crkvi. Moleći je, kršćanin se uživljava u sva otajstva Kristova otkupljenja: utjelovljenje, smrt i uskrsnuće.
Moleći krunicu, vjernik se prepušta Mariji, Majci Božjoj, da ga vodi od jedne do druge postaje Isusova otkupiteljskog života na zemlji. Dobro je zato tu molitvu moliti dubinom svog bića. Povjerovati da je Blažena Djevica Marija uz nas. Jer, nju je Isus dao nama za majku. Početi od dana navještenja, pa s Marijom poći k Elizabeti u Judejsko gorje, onda sjesti do jasala u Betlehemu i promatrati tajnu Božjeg dolaska u ljudskom liku. Nakon toga poći u hram u Jeruzalemu i prvi dio krunice završiti s dvanaestogodišnjim Isusom na putu iz hrama u Nazaret. U drugom dijelu krunice čvrsto se privinuti uz Mariju i sabrano ići od Getsemanija, do Pilatova dvora, odande križnim putem do Kalvarije i sve do smrti Isusove. U trećem dijelu krunice uputiti se Isusovom praznom grobu i vjerovati da je tu s nama uskrsli Krist. Onda poći do Betanije gdje je uzašao i vratiti se u dvoranu Posljednje večere i tu moliti s Marijom da na nas i čitavu Crkvu siđe ona ista silina Duha Svetoga koja je sišla na Mariju, apostole i stotinjak ljudi prisutnih s njima u molitvi. Okrenuti se zatim Mariji i čestitati joj što je već uskrsla, i napokon joj darovati sebe, da bude ne samo Kraljica neba i zemlje nego i naše slobode. Uzeti je odgovorno i svjesno za majku.



14. KOJI JE SMISAO SVIJETA I MENE?

Tijek meditacije

Opusti se, sjedi mirno i promisli: kuda ide tvoj život? Ima li barem netko u tvojoj blizini kome nešto značiš, u koga i ne znajući ulijevaš hrabrost za življenje? U svakom slučaju tu je On, Bog, IZVOR, OTAC.
Pođi u prirodu, na proplanak, na more i pitaj sve oko sebe znaju li zašto smo tu. Slušaj kako oko tebe bruji život i zove te da vjeruješ u sutra. Uvijek te Netko čeka i treba. Prepusti se SMISLU...


Smisao je cilj prema kojemu teži neko kretanje ili radi kojega se nešto radi. Besmisleno je ono što nema razumske mete, što je samo nagonsko, što nije osmišljeno, ne vodi cilju, ništa ne rješava, ne spašava i ne podržava život. To je frustriranost i besmislenost.
Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa i onda kad ih mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što postoji nije slučajno, nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv, sve vodi nekom cilju. Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u svemu je smisao. Smisao je kad pronađemo kamo ta misao smjera. Zna se čemu služe prirodni zakoni, čemu razni materijali u prirodi. Sve ima svoje zašto i zato. Netko je sve stavio u pogon radi nečega.
A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, ljubi, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti.




15. POSLAO TE U SVIJET DA...

Tijek meditacije

Sjedni mirno ili pođi u crkvu pred svetohranište kao da ideš ozbiljno porazgovarati s Bogom. Saberi se, gledaj u Boga nekoliko minuta, doklegod ne osjetiš da ti je Božja prisutnost na dohvat ruke, a onda tiho govori: KOJE JE MOJE MJESTO NA ZEMLJI? BOŽE STVORITELJU. OTKRIJ MI MOJE ZVANJE, moje talente, moje darove! Izgovaraj to polagano, otežući, u dubokom tihom osluškivanju.
Nakon desetak minuta promatraj svoje tijelo, svoje sposobnosti, dosadašnji život, svoje čežnje, ono što voliš. Izgovaraj to tiho pred Bogom doklegod u sebi ne osjetiš mir. Onda zahvaljuj Bogu za svoje zvanje i darove Duha.
Sljedećih desetak minuta živo u mašti gledaj sebe u onome što osjećaš da je tvoje zvanje. Predoči si svaki detalj. Važno je da je to zvanje izvučeno iz tvoje dubine, a ne iz površnih želja. Tako gledajući svoje zvanje moli Duha Svetoga da s tobom ostvaruje tvoj poziv...


Svatko od nas jasno ili nejasno doživljava da ima neku specifičnu ulogu u životu na zemlji. Nitko nas ne može zamijeniti, jedinstveni smo u povijesti čovječanstva, naš put je samo naš, nikoga ne možemo imitirati.
Netko - Bog - poslao nas je u svijet. On stoji iza nas. Nitko od ljudi nije nas pozvao, nitko nas nije očekivao. Došli smo iznenada, sa sposobnostima koje možda ljudi ne trebaju, sa nemoćima koje opterećuju našu okolinu, sa zahtjevima koje ljudi ne mogu ispuniti. Svatko ima svoj život, svoje zvanje, svoj put u svijetu i u Crkvi.
Važno je otkriti što voliš raditi i što trebaš učiniti u životu. Koje je tvoje zvanje, koje su tvoje sposobnosti? To ne određuju ljudi, to je u tebi usađeno, prirođeno, od Boga darovano i isplanirano. Ako ti ljudi ne mogu omogućiti da ostvariš svoje zvanje, može Bog. On ja dao zvanje, poslanje, poziv, on će dati i ostvarenje poziva. Važno je da li ćeš očajavati zbog nemoći ili se osloniti na Boga. I da li ćeš shvatiti da si dragocjen, potreban i onda kad ljudi to ne uviđaju. I da se sve može. Zemlja ne pripada ljudima nego Bogu. Treba htjeti i početi drugovati s Bogom u Isusu Kristu.














































- 17:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.09.2006., petak

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ISUS KRIST - MOGUĆNOST SVESTRANE SLOBODE

ISUS KRIST - MOGUĆNOST SVESTRANE SLOBODE

Tijek meditacije

Duboko se saberi i opredijeli potpuno za komuniciranje s Isusom. Oslobodi se svih briga, grijeha, rastresenosti. Smiri se, opusti i lagano izgovaraj: ISUSE, ŽELIM TE UPOZNATI.
Isus ima tijelo, ali ono ima kvalitete duha, ono je uskrsno. Zato duhom možeš razgovarati s Isusom. Ali moli ga da ti dade svoga Duha, da ozdravi i oslobodi tvoj duh, da možeš Isusa čuti i zavoljeti ga.
Budi svjestan: Isus te voli, želi biti s tobom, on je tu sav za tebe. Prepusti se toj istini i iskusit ćeš Isusovu blizinu i slobodu.


Isus Krist jedinstvena je osoba ljudske povijesti. Činio je bezbrojna čudesna djela, ozdravljivao svakoga, liječio psihički bolesne, tjerao zle duhove iz ljudi, oživljavao mrtvace, mijenjao prirodu i činio je poslušnom čovjeku, mijenjao je srca ljudi, govorio kako nitko nije govorio, prošao svijetom čineći samo dobro, uzeo na sebe krivnju svih ljudi, uskrsnuo od mrtvih i dalje živi, uzašao na nebo, stvorio najveću organizaciju u svijetu - Crkvu, govorio je da je od Boga došao, da je Božji Sin.
Povijest čovječanstva ne pozna nikoga sličnoga na Zemlji. Osnivači religija bili su samo ljudi, ovozemni, ograničeni. Oni su stvorili samo neke religijske metode ili organizaciju koja prenosi njihov nauk. Filozofi ne mogu mijenjati svijet, jer nije dosta samo znanje. Generali, političari, znanstvenici, profesori, bogataši, nemoćni su pred zlom svijeta.
Svi su ljudi odozdo. Isus dolazi odozgo. Svi su ljudi zatvoreni u začarani krug grijeha i zemaljskog života. Samo je Isus slobodan, izvan toga kruga, svemoćan.
Isus je, dakle, jedinstvena osoba svijeta. Nije li onaj za kojim u svojoj dubini svi čeznemo? Povijest je registrirala njegov dolazak i njegove riječi i djela među nama. On je jedan od velikana naroda Izraela. Crkva i kršćanstvo grade na njemu svoju egzistenciju. Mnoštvo ljudi koji su mu povjerovali činili su djela kao on. Treba, dakle, upoznati toga Isusa. Početi temeljito čitati Novi Zavjet.

- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 18:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KRUH NEBESKI



Isus je prije 2000. godina koračao svijetom ali on korača i danas - samo srcima






Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.(Iv15,16) Isus




GOSPODAR SEBE



Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti u nadi života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!
Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.
Tit 1, 1-9


Stara uzrečica kaže: «Kad sljedeći put poželiš jesti tortu, pojedi sirovu mrkvu!« Ta uzrečica je dobra za one koji drže dijetu, ali oni koji je ne prihvaćaju zamrziti će je. Vladati nad sobom i svojim apetitom kad nisu u pitanju moralna načela, priprema je za one trenutke kad se budemo suočili sa grešnim napastima.
Takvu osobnu stegu spominje apostol Pavao kad rabi izraz «gospodar sebe» u popisu koji navodi kvalifikacije za crkvenog vođu. I nama je danas potreban takav podsjetnik. Mnogi smatraju da mogu sada nemoralno živjeti a prestati u budućnosti kad god to požele. Ali kako ne uzimaju u obzir snagu ovisnosti grijehu, dolaze da zaključka da je živjeti samo prema dobrim namjerama daleko teže nego što su očekivali.
U Izrekama 25,28 nalazi se mudra poruka da ako nam nedostaje samokontrola tada smo bespomoćni kao i grad kojem su srušeni obrambeni zidovi. Ustrajna disciplina izgradit će u nama duhovni obrambeni sustav koji će nas zaštititi od svih sila zla.
Kad stegovnim mjerama pod nadzorom držimo svoje uobičajene želje, tada stječemo naviku uzornog života i u stvarnost provodimo riječi apostola Pavla zapisane u Rim 6,18 «Oslobođeni od grijeha, postali smo sluge pravednosti.»

Da biste postigli vlast nad svojim željama i pobudama, predajte vlast nad svojim životom Isusu Kristu.








IZGLED I ŽIVOT



Jahve reče Samuelu: "Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja." A Samuel reče: "Kako bih mogao ići onamo? Šaul će to čuti i ubit će me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Došao sam da žrtvujem Jahvi!' I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem."
Samuel učini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: "Znači li tvoj dolazak dobro?" Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!" Potom očisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.
Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: "Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" Ali Jahve reče Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu." Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reče: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih."
Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reče Jišaju: "Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe." Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!" Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.
1 Sam 16, 1-3


ZAZIV DUHA SVETOGA



Dođi , Duše Presveti
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi srca svjetlosti.

Tješitelj tako blag,
ti nebeski Goste drag,
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog,
sjaju srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj čudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu,
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.





USKRSNUO JE



Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući. Ukazanje Mariji Magdaleni A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." (Iv 20, 1-18)





....Isus...Isus...Isus...



Božja Riječ toliko je otajstvena, značajna i duboka da je teško o njoj govoriti pogotovo nakon što se čitaju o ovakvim temama reci genija poput Ivana od Križa ili Benedikta XVI. Papa u knjizi duhovnih vježbi koje je održao 1983. godine «Hod prema Uskrsu» dotiče na dosada neviđeno dubok način središnje teme koje su ovdje ponuđene i koje razmatramo posebno u Velikom tjednu.
Nama ostalima ostaje u odnosu na ovakve orijaše teološke i duhovne misli samo mucanje. Bog preko Jeremije u prvom čitanju govori o novom savezu kojeg će staviti u naše duše i naša srca.
Zašto se tako malo toga zakona Božjeg načina života vidi u nama katolicima?
Otajstvo nevjernog srca i nespremnosti da se uistinu slijedi Isusov teški put ovdje se dotiču na rubu tame u koju prodire samo srce, samo Ljubav. Odgovor daje već psalam vapijući Bogu da nam stvori čisto srce i duh postojan! Tko još razmišlja kako se postojanost i čistoća ne mogu ostvariti dok ovakve filmove i knjige konzumiramo, dok ovakve razgovore vodimo, dok «nepodnošljivom lakoćom» opravdavamo svaki svoj grijeh za razliku od psalmiste Davida koji se kaje i odriče ga se spreman na promjenu koju će Bog unijeti u njegov život.
Potrebno je da u mom molitvenom životu budu vapaji i suze po uzoru na Krista kako nas podsjeća u drugom čitanju poslanica Hebrejima. «Slaveći euharistiju držimo pogled čvrsto na krvi Kristovoj» (Hod prema Uskrsu,str.169) Evanđelje vraća u središte temu teškog Božjeg puta. Tko želi umrijeti sebi? Tko želi ubiti svoj ego, završiti na križu, oplijeniti se, odreći svega čime nadmašuje bližnjega kao što je to učinio naš Bog, Brat, Učitelj i Gospodin?
Toliko je zahtjev evanđelja težak da ga ublažujemo, zanemarujemo, ignoriramo, prešućujemo.
Ova meditacija dotiče zlo naših trulih i nedopuštenih kompromisa:



I STRAH OD RIZIKA JE NEKA VRSTA NEMOĆI



Bio je nerazborit, govorit će oni.
Trebao je ostati na miru.
Vrč ide na vodu dok se ne razbije…
Htio je provesti svoje, kud puklo da puklo.
I sad je dobio po glavi. Pravo smo mi govorili.

Bože moj, Bože moj, ma gdje bili,
oni će uvijek isto ponavljati.

Kad se netko odvaži na nešto, nemojte govoriti:
On je neoprezan, oholica.
Recite radije: možda nije mogao drugačije?
Možda nije znao zakopati talente?

Vi, razboriti ljudi, kolika je vaša zasluga što ste razboriti,
kad vam život prolazi u sjedenju s vama sličnima.
Komentirajući razboritost naroda,
domišljajući se u ime milosrđa, u ime ljubavi,
kako da učinite neopasnim sablažnjivi križ
na kojem je umro On, poput roba, poput zločinca.

Vi, meka srca, istina vas peče.
Kako dovitljivo izmišljate riječi što umiruju,
vi, spavači, skrivači blaga.
Malo ovog, malo onog. Malo peršina, malo soli, malo papra.
Poslužite mlako. Ne izazivajte skandal.
Neka sve ostane među nama.
Prstima uprite u one koji se pod mecima probijaju naprijed.

Klevećete one koji posrću, koji padaju.
Ako su pokriveni prašinom i blatom,
to je zato jer su koračali neutrtim putovima.
Ako su ranjeni i iskidani,
to je zato jer su išli kroz prašumu.
Vi, pismoznanci i veliki učitelji,
vi ste krstarili samo javnim putovima, kojima svi prolaze,
na kojima se suši i umire zrno Sijača.
Vi ćete sačuvati svoj život.
Ostarit ćete u miru i počastima.
Vama će pripasti meki naslonjači i medalje
što ih svijet čuva za one koji mu služe.
Ali Otac će s najviše planine sići u susret
“izgubljenoj svojoj djeci”.

Jean Sulivan


- 18:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BLAGOGLADNIMA PRAVEDNOSTI - MOLITVA U DUHOVNOM BOJU

Blago gladnima pravednosti



„Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.“ Paralelno mjesto kod proroka Amosa glasi: „Evo dani dolaze kad ću poslati glad na zemlju. Ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine.“

Evo, o pravednosti je riječ. Što je pravednost? Dati svakome što mu pripada. A Bogu pripada sav čovjek. Ne komadić riječi, ne komadić tijela, ne komadić našeg vremena. Samo kod nas je prisutan strah od predanja Bogu misleći da time nešto gubimo. Gubimo svoju nesamostalnost koja nam se pokazuje kao samostalnost. Gubimo svoje ropstvo i ovisnost koje nam se predstavlja kao sloboda i neovisnost.

Zato gladan i žedan pravednosti znači biti gladan i žedan Božjih odnosa. Znači moći uživati Njegovu naklonost, ali ne tako da je zadržimo za sebe nego da je širimo oko sebe. Širimo prostore Božjeg kraljevstva. Zato nam Isus čestita kad smo gladni i žedni Božje riječi, Njega samoga. On nas hrani, ta Njegova riječ jest doista melem našem srcu, jer liječi, ozdravlja, oprašta, preobražava, otvara obzorja. Nudi mogućnost suživota. Omogućuje sporazumijevanje i razumijevanje, štiti nas. To je taj kruh riječi Božje.
I tada čovjek postaje pravedan prema drugima. Druga riječ za pravednost jest svetost.

Svetost...Gospodine daj nam kruha svetosti. Daj nam kruha ljubavi, punine, dobrote. Evo, uz to možemo vezati i ono ''biti progonjen zbog pravednosti''. Biti progonjen zato što Božji stil života promičeš među ljudima koji su zamračili horizonte te su se zabili u zemlju kao noj u pijesak i ne vide dalje od vlastitoga nosa.

I zato ih guši zlo i pokušavaju druge gušiti zlom kojim su sami gušeni. A dobro pronalazi način kako da opet pronađe put do ljudskog srca. Kako da svjetlost vida očinjega našega srca, ne bude zamračeno privremenim rješenjima, nepravdama ove ili one vrste već pravednošću Božjom, koja u nama ostvaruje ono što samo našom suradnjom može biti ostvareno. Pa neka nas glad i žeđ za pravednošću, za riječju Božjom, za smislom života potakne da se ne zadovoljavamo rješenjima koja su manja od Boga.
fra Miroslav Bustruc


MOLITVA U DUHOVNOM BOJU



Nebeski Oče, hvalim te, slavim i klanjam ti se. Hvala ti što si poslao svoga Sina da mi da život, da mi oprosti i da mi bude brat. Hvala ti što mi neprestano šalješ svoga Duha Svetoga da me vodi i jača. Nebeski Oče, otvori mi oči da vidim tvoju snagu, veličinu i pobjedu koju ćeš izvojevati za mene.
Dolazim pod križ Isusa Krista i prekrivam se njegovom Predragocjenom Krvlju. Predajem se Kristovom svjetlu i u Isusovo Ime zabranjujem svim silama koje bi omele ostvarenje Božjega plana u mojem životu. Oblačim na sebe Božju opremu tako da se mogu oduprijeti đavlovim lukavstvima (Ef 6,11). Držim se čvrsto, bokova opasanih istinom, obučen u oklop pravednosti (Ef 6,14). Držim uza se štit vjere da njime ugasim ognjene strijele Zloga. Od Boga uzimam kacigu spasenja i mač duha, to jest Riječ Božju (Ef 6,16-17).
Nebeski Oče, prizovi mi u sjećanje ako ima koja osoba kojoj još nisam oprostio ili koji grijeh koji još nisam ispovjedio. Pokaži mi koji ti dijelovi moga života nisu omiljeli, a sotona bi ih mogao iskoristiti. Molim te da oprostiš meni, mojim rođacima, mojim precima i prijateljima svako zadiranje u područje nadnaravnih sila koje se protive Isusu Kristu. Povlačim sve ono što je bilo predano sotoni i stavljam sve to u Gospodstvo Isusa Krista. Hvala ti, Duše Sveti, što me vodiš u puninu života.
U Ime Isusa Krista sada vežem sve duhove zraka, vode, zemlje, podzemlja i onoga svijeta. Vežem i sve izaslanike sotonskoga stožera i molim da Isusova Krv zaštiti zrak, atmosferu, vodu, zemlju i njezine plodove, podzemlje i onaj svijet.
U Ime Isusa Krista zabranjujem svim spomenutim neprijateljima da komuniciraju ili si međusobno pomažu na bilo koji način ili da komuniciraju sa mnom ili primaju pomoć iz bilo kojeg izvora.
U Ime Isusa Krista pečatim u Isusovoj Krvi ovo mjesto, sve prisutne, sve obitelji i rođake, sve suradnike i sve izvore iz kojih se opskrbljuju. (ponoviti 3 puta)
U Ime Isusa Krista zabranjujem svim izgubljenim duhovima da mi se osvećuju na bilo koji način.
U Ime Isusa Krista kršim i poništavam svako prokletstvo, vračariju, urok, vještičarenje, varku, zamku, trik, duhovno ropstvo, kao i bilo koju bolest na me došlu preko bilo kojeg sredstva ili po mojim vlastitim pogreškama i grijesima. poništavam svaki utjecaj Zloga preko rodbinskih veza, kao i sva prokletstva zle želje i pečate, znane i neznane. Prekidam svaki zavjet dan Zlome, sve duhovne veze i sporazume s njime, svaku prodaju duše koju su sklapali moji preci. Kršim i poništavam sve veze i posljedice veza s raznim vidovnjacima, astrolozima, medijima, hodžama i svim okultnim praksama. Dokidam sve posljedice sudjelovanja u okultnim ritualima, štovanju okultnog, služenja tarot kartama i astrologijom. Kršim i poništavam veze sa svim silama koje nisu od Boga i svim oblicima ponašanja koji nisu na slavu Božju. (ponoviti 3 puta)
U Ime Isusa Krista odričem se duha ____________ i zapovijedam ti u Njegovo Ime da mirno odstupiš od mene ne šteteći ni meni ni ikome drugome. ( Zamolite Gospodina da vam po riječi spoznanja otkrije ime tog zloduha. Ako niste sigurni, obratite se njegovoj negativnoj posljedici kao što su ljutnja, strah, nesigurnost, bolest, trauma.)
Nebeski Oče, neka rijeke iscjeljujuće vode moga krštenja poteku kroz mjesto moga straha, neka tvoja snaga zamjeni moju slabost….( Svakim zazivom molite da Gospodin negativnu stvar zamijeni onom pozitivnom.)
Hvala ti, Nebeski Oče, što si me oslobodio. Slavim te, blagoslivljam i klanjam ti se. Zahvaljujem ti na mudrosti i svjetlu Duha Svetoga.
Hvala ti što si me po Duhu Svetomu učinio odvažnim u borbi protiv djela Zloga. Hvala ti što me ohrabruješ. Hvala ti što ti uvijek pobjeđuješ.


-























Blago gladnima pravednosti



„Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.“ Paralelno mjesto kod proroka Amosa glasi: „Evo dani dolaze kad ću poslati glad na zemlju. Ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine.“

Evo, o pravednosti je riječ. Što je pravednost? Dati svakome što mu pripada. A Bogu pripada sav čovjek. Ne komadić riječi, ne komadić tijela, ne komadić našeg vremena. Samo kod nas je prisutan strah od predanja Bogu misleći da time nešto gubimo. Gubimo svoju nesamostalnost koja nam se pokazuje kao samostalnost. Gubimo svoje ropstvo i ovisnost koje nam se predstavlja kao sloboda i neovisnost.

Zato gladan i žedan pravednosti znači biti gladan i žedan Božjih odnosa. Znači moći uživati Njegovu naklonost, ali ne tako da je zadržimo za sebe nego da je širimo oko sebe. Širimo prostore Božjeg kraljevstva. Zato nam Isus čestita kad smo gladni i žedni Božje riječi, Njega samoga. On nas hrani, ta Njegova riječ jest doista melem našem srcu, jer liječi, ozdravlja, oprašta, preobražava, otvara obzorja. Nudi mogućnost suživota. Omogućuje sporazumijevanje i razumijevanje, štiti nas. To je taj kruh riječi Božje.
I tada čovjek postaje pravedan prema drugima. Druga riječ za pravednost jest svetost.

Svetost...Gospodine daj nam kruha svetosti. Daj nam kruha ljubavi, punine, dobrote. Evo, uz to možemo vezati i ono ''biti progonjen zbog pravednosti''. Biti progonjen zato što Božji stil života promičeš među ljudima koji su zamračili horizonte te su se zabili u zemlju kao noj u pijesak i ne vide dalje od vlastitoga nosa.

I zato ih guši zlo i pokušavaju druge gušiti zlom kojim su sami gušeni. A dobro pronalazi način kako da opet pronađe put do ljudskog srca. Kako da svjetlost vida očinjega našega srca, ne bude zamračeno privremenim rješenjima, nepravdama ove ili one vrste već pravednošću Božjom, koja u nama ostvaruje ono što samo našom suradnjom može biti ostvareno. Pa neka nas glad i žeđ za pravednošću, za riječju Božjom, za smislom života potakne da se ne zadovoljavamo rješenjima koja su manja od Boga.
fra Miroslav Bustruc




MOLITVA U DUHOVNOM BOJU



Nebeski Oče, hvalim te, slavim i klanjam ti se. Hvala ti što si poslao svoga Sina da mi da život, da mi oprosti i da mi bude brat. Hvala ti što mi neprestano šalješ svoga Duha Svetoga da me vodi i jača. Nebeski Oče, otvori mi oči da vidim tvoju snagu, veličinu i pobjedu koju ćeš izvojevati za mene.
Dolazim pod križ Isusa Krista i prekrivam se njegovom Predragocjenom Krvlju. Predajem se Kristovom svjetlu i u Isusovo Ime zabranjujem svim silama koje bi omele ostvarenje Božjega plana u mojem životu. Oblačim na sebe Božju opremu tako da se mogu oduprijeti đavlovim lukavstvima (Ef 6,11). Držim se čvrsto, bokova opasanih istinom, obučen u oklop pravednosti (Ef 6,14). Držim uza se štit vjere da njime ugasim ognjene strijele Zloga. Od Boga uzimam kacigu spasenja i mač duha, to jest Riječ Božju (Ef 6,16-17).
Nebeski Oče, prizovi mi u sjećanje ako ima koja osoba kojoj još nisam oprostio ili koji grijeh koji još nisam ispovjedio. Pokaži mi koji ti dijelovi moga života nisu omiljeli, a sotona bi ih mogao iskoristiti. Molim te da oprostiš meni, mojim rođacima, mojim precima i prijateljima svako zadiranje u područje nadnaravnih sila koje se protive Isusu Kristu. Povlačim sve ono što je bilo predano sotoni i stavljam sve to u Gospodstvo Isusa Krista. Hvala ti, Duše Sveti, što me vodiš u puninu života.
U Ime Isusa Krista sada vežem sve duhove zraka, vode, zemlje, podzemlja i onoga svijeta. Vežem i sve izaslanike sotonskoga stožera i molim da Isusova Krv zaštiti zrak, atmosferu, vodu, zemlju i njezine plodove, podzemlje i onaj svijet.
U Ime Isusa Krista zabranjujem svim spomenutim neprijateljima da komuniciraju ili si međusobno pomažu na bilo koji način ili da komuniciraju sa mnom ili primaju pomoć iz bilo kojeg izvora.
U Ime Isusa Krista pečatim u Isusovoj Krvi ovo mjesto, sve prisutne, sve obitelji i rođake, sve suradnike i sve izvore iz kojih se opskrbljuju. (ponoviti 3 puta)
U Ime Isusa Krista zabranjujem svim izgubljenim duhovima da mi se osvećuju na bilo koji način.
U Ime Isusa Krista kršim i poništavam svako prokletstvo, vračariju, urok, vještičarenje, varku, zamku, trik, duhovno ropstvo, kao i bilo koju bolest na me došlu preko bilo kojeg sredstva ili po mojim vlastitim pogreškama i grijesima. poništavam svaki utjecaj Zloga preko rodbinskih veza, kao i sva prokletstva zle želje i pečate, znane i neznane. Prekidam svaki zavjet dan Zlome, sve duhovne veze i sporazume s njime, svaku prodaju duše koju su sklapali moji preci. Kršim i poništavam sve veze i posljedice veza s raznim vidovnjacima, astrolozima, medijima, hodžama i svim okultnim praksama. Dokidam sve posljedice sudjelovanja u okultnim ritualima, štovanju okultnog, služenja tarot kartama i astrologijom. Kršim i poništavam veze sa svim silama koje nisu od Boga i svim oblicima ponašanja koji nisu na slavu Božju. (ponoviti 3 puta)
U Ime Isusa Krista odričem se duha ____________ i zapovijedam ti u Njegovo Ime da mirno odstupiš od mene ne šteteći ni meni ni ikome drugome. ( Zamolite Gospodina da vam po riječi spoznanja otkrije ime tog zloduha. Ako niste sigurni, obratite se njegovoj negativnoj posljedici kao što su ljutnja, strah, nesigurnost, bolest, trauma.)
Nebeski Oče, neka rijeke iscjeljujuće vode moga krštenja poteku kroz mjesto moga straha, neka tvoja snaga zamjeni moju slabost….( Svakim zazivom molite da Gospodin negativnu stvar zamijeni onom pozitivnom.)
Hvala ti, Nebeski Oče, što si me oslobodio. Slavim te, blagoslivljam i klanjam ti se. Zahvaljujem ti na mudrosti i svjetlu Duha Svetoga.
Hvala ti što si me po Duhu Svetomu učinio odvažnim u borbi protiv djela Zloga. Hvala ti što me ohrabruješ. Hvala ti što ti uvijek pobjeđuješ.


-
- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.09.2006., četvrtak

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 17:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DNEVNO PRIKAZANJE

DNEVNO PRIKAZANJE

Prikazujem ti sav svoj dan.
Prikazujem ti svoje molitve,
Misli, riječi, djela, trpljenja
U jedinstvu s tvojim Sinom Isusom
Kristom koji se tebi u Euharistiji
Trajno prikazuje za spasenje
Svijeta.

Neka Duh Sveti,
Koji je vodio Isusa,
Bude danas i moj vodič
Dnevno prikazanje

Bože, naš Oče,
Prikazujem ti sav svoj dan.
Prikazujem ti svoje molitve,
Misli, riječi, djela ,trpljenja
U jedinstvu s tvojim Sinom Isusom
Kristom koji se tebi u Euharistiji
Trajno prikazuje za spasenje
Svijeta.

Neka Duh Sveti,
Koji je vodio Isusa,
Bude danas i moj vođa
I moja snaga
Da mogu svjedočiti tvoju ljubav.

A s Marijom, Gospodinovom
Majkom i Majkom Crkve
Molim te osobito za nakane
Što ih sveti otac za ovaj mjesec
Preporučuje molitvama svih
Vjernika.

- 17:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MARIJO, KRALJICE OBITELJI, MOLI ZA NAS!

MARIJO, KRALJICE OBITELJI, MOLI ZA NAS!



Bog te stvorio besmrtnim,
Kao što si sada sposoban da misliš i znaš, da budeš svjestan samog sebe, da odlučuješ i biraš, da voliš i mrziš, da budeš zadovoljan ili nezadovoljan, da budeš oduševljen u doživljavanju ljepote i punine ili da očajavaš u doživljavanju ništavila, tako ćeš postojati, sa svim tim sposobnostima i za pedeset i za sto i za tisuću i za milijun godina, uvijek ćeš postojati.
Bog te stvorio besmrtnim.
Misli na to.

- 11:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 18:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MOLITVA ZA SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA

MOLITVA ZA SEDAM DAROVA DUHA SVETOGA

Gospodine, Bože moj, Ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca. Daruj mi mudrost da Tvoju Riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam Tvoj put, da te uvijek mogu slijediti. Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne potratim svoj život tražeći samo ono što je svjetsko. Ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da Te ljubim, moj Bože, svim svojim srcem i da Ti se klanjam u Duhu i Istini.
Daj mi jakosti da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela. Na kraju, obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od Tebe, već da Ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge. Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema Tvome kraljevstvu čineći Tvoju svetu volju. Amen.





Blago gladnima pravednosti




„Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.“ Paralelno mjesto kod proroka Amosa glasi: „Evo dani dolaze kad ću poslati glad na zemlju. Ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine.“

Evo, o pravednosti je riječ. Što je pravednost? Dati svakome što mu pripada. A Bogu pripada sav čovjek. Ne komadić riječi, ne komadić tijela, ne komadić našeg vremena. Samo kod nas je prisutan strah od predanja Bogu misleći da time nešto gubimo. Gubimo svoju nesamostalnost koja nam se pokazuje kao samostalnost. Gubimo svoje ropstvo i ovisnost koje nam se predstavlja kao sloboda i neovisnost.

Zato gladan i žedan pravednosti znači biti gladan i žedan Božjih odnosa. Znači moći uživati Njegovu naklonost, ali ne tako da je zadržimo za sebe nego da je širimo oko sebe. Širimo prostore Božjeg kraljevstva. Zato nam Isus čestita kad smo gladni i žedni Božje riječi, Njega samoga. On nas hrani, ta Njegova riječ jest doista melem našem srcu, jer liječi, ozdravlja, oprašta, preobražava, otvara obzorja. Nudi mogućnost suživota. Omogućuje sporazumijevanje i razumijevanje, štiti nas. To je taj kruh riječi Božje.
I tada čovjek postaje pravedan prema drugima. Druga riječ za pravednost jest svetost.

Svetost...Gospodine daj nam kruha svetosti. Daj nam kruha ljubavi, punine, dobrote. Evo, uz to možemo vezati i ono ''biti progonjen zbog pravednosti''. Biti progonjen zato što Božji stil života promičeš među ljudima koji su zamračili horizonte te su se zabili u zemlju kao noj u pijesak i ne vide dalje od vlastitoga nosa.

I zato ih guši zlo i pokušavaju druge gušiti zlom kojim su sami gušeni. A dobro pronalazi način kako da opet pronađe put do ljudskog srca. Kako da svjetlost vida očinjega našega srca, ne bude zamračeno privremenim rješenjima, nepravdama ove ili one vrste već pravednošću Božjom, koja u nama ostvaruje ono što samo našom suradnjom može biti ostvareno. Pa neka nas glad i žeđ za pravednošću, za riječju Božjom, za smislom života potakne da se ne zadovoljavamo rješenjima koja su manja od Boga.
fra Miroslav Bustruc


- 18:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

PSALA 23, 1-6

Moj Isus, moj Gospod
ne postoji nitko k'o Ti.
Ti si moj Bog,
slavim te sad
zbog sveg što si učinio ti.

Moj zakon i snaga,
k Tebi se utječem.
Nek' svaki dan
i svaki sat
bude pjesma slavljenja!

Podigni glas i slavi ga sad,
zemlja nek' cijela slavu mu da.
Mora nek' huče,
svi poklone se na zvuk imena tvog.
Svim svojim srcem slavim Te ja,
radost sva moja si zauvijek Ti.
Ništa me neće
od Tebe odvojiti.

Tekst i glazba: Darlene Zschech
Prijevod : Boris Havel



Provided By MetroLyrics


Moja omiljena slika:



Jedan od mojih najdražih psalama:
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
On mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim On me upravlja
radi Imena Svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si Ti sa mnom.
Tvoj štap i palica
tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Ps 23, 1-6




Molitve koje redovno molim:
OBRATI ME potpuno k Sebi, da moje srce bude Tvoje trajno boravište, da Ti se svidi i bude Ti ugodno moje OBRAĆENJE, te da svršetak mojega života bude dostojan toga da zaslužim, razmatrati Te, zajedno sa svima svetima, u vijeke. Amen.
(dio XV. molitve Sv. Brigite)

Molitve sv. Brigite nalaze se na dijamantni dvorac. Molite ih!


- 18:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

MOJ ISUS

MOJ ISUS



MOJ ISUS, MOJ GOSPOD, NE POSTOJI NITKO KO TI.

TI SI MOJ BOG, SLAVIM TE SAD, ZBOG SVEG ŠTO SI UČINIO TI.

PODIGNI GLAS SVOJ I SLAVI GA SAD,
ZEMLJA NEK CIJELA SLAVU MU DA.

MORA NEK HUČE, SVI NEK POKLONE SE NA ZVUK IMENA TVOG

MOJ ZAKLON I SNAGA, K TEBI SE UTJEČEM.
NEK SVAKI DAN I SVAKI SAT, BUDE PJESMA SLAVLJENJA!


- 18:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.



ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.





"Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis,ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda,vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive."


- 10:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

IN MEMORIAM (IVAN V. DUDNIK)

R O B E R T I. D U D N I K












T A K O R E Č E

K A Z A K,

S L O B O D N I Č O V J E K


ILI


E V A N Đ E L J E
P O D I B O G E N U:
P O V R A T A K G N O S T I K A
Učenje jednoga kršćanskog samane iz susjedstva









Osijek, prosinca 2006. godine















































majci Katarini i u Gospodinu blagopokojnome ocu Ivanu

















NEEM I PEEPAL
U GRADU BESMRTNIKA
ILITI
HODOČAŠĆE IZMEĐU SVJETOVA















PRAVO NA RAD

Trebah mjesto radno dobiti...
I dok se toplo nadah, grijuć se
Na sunčanoj zraci optimizma,
Pokisnuh na ljetnom pljusku bešćutnosti.


PRAZNIK RADA


U pogledu čovjeka što za ručak čekao je grah,
Oglednu se miris s roštilja i – pocrveni...



O DUBINI NUTRINE MOJE

Jutrom, kada budim se,
U zrcalu suze se ogleda duša moja.
I smije se
Ili plače...


KRIŽ MOJ...

Suša me sjeti
Na miris ozona.
Bez križa svojega,
Bio bih pretežak.








...POMAŽE MI NOSIT ON!

Jučer su ljudi srce mi ranili...
Danas ga je iscjelio Isus!
Sutra ću se sjećati
Dana današnjega.





TRKAČ

Ne, nisam ja tek neki invalid.


Ja čovjek sam koji kolicima
U duhu svome nepokolebljivo trči,
Prestižuć one
Što omeđeni su zidom nerazumijevanja – invalidi.





BLIŽNJI

Patnja nas uči
Drugima u oči gledati.






DJEVOJKA S DRUGE OBALE DUŠE

Prijateljica je daleka jave mojih sanja...
I bliz stranac sanja moje jave.


DUHOVNE OČI

Tko srcem gleda,
Bolje nego očima vidi.

Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu.


SVITANJE

Umire noć
U porođajnom kriku dana.





POZDRAV

Noć maše danu što odlazi
Osmijehom zvijezda bisernog neba.


PJESNIK

Slavuj smije se plačem svoga pjeva,
Dok gajem odzvanja tišina
Ko potmula tutnjava oluje što se valja,
Da sve loše u zaborav odnese...






RAZGOVOR S ISUSOM

Bičuju nemilosrdno zidovi uma ljudskoga
Tanku kožu duše moje,
A uspomena licemjerja peče, ko rana živa,
Solju iskušavana...

Da, Gospodine, poniziše mene,
Još me dublje u sjećanje Tvoje urezujući!
I znam: ja patnjom sad sam Tebi nalik.
Slatka je to nagrada, za čašu žuči što ju pijem!

Opraštam ja njima,
U Tvoje presveto Ime!
Da, ne znaju što čine.

Prepuštajuć svoj život, pouzdanjem, Tebi,
Osjećam da k meni vratio se mir.

Gospodine, Ti znaš
Što je najbolje za mene.
Amen.



CILJ

Ne, čovječe, nemoj bježati od Krista!
Nego bježi k Njemu.
I nemoj patnji reći:”Ne!”
Jer, ona je sestra tvoje postojanosti.


SPAVAČ

Žudnja za svijetom, zima je tvog ljeta.
I zatvor bez brave i rešetaka.


ISTINA

Težak je Put Istine i Života.
Na Njemu moja duša lebdi – u Lakoći!


KONSTANTA

Zorom budi me jutro, mirisnim poljupcem dana,
A večer mi šapće slatkom uspavankom noći.


RIJEKA

Svježinom žilave ustrajnosti starine,
Uvijek mlada, još je ona,
Vječna putnica što ostaje tu,
Podsjećajuć me na smisao Križa.




MORE SINJE

Okusom soli dubine tužnih očiju,
Prastaru priču ono meni zbori
O hladnoj pjeni suza nečijeg plača,
Srce što žari – ko otrov meduze...

U pijesku, tragovi borbe nenasiljem,
Ruža Malog princa...

I opojan miris lahora Zlantnog žala.


BUĐENJE

Zrakom poljupca mekih usana,
Jutrom Sunce kuca tiho
Na vratima mojih snenih očiju,
Nježno mi šapćuć: “Dobar dan...”


SUSRET

Sunčajuć se na osmijehu djevojčice u prolazu,
Opazih rađanje kristalne kaplje plača u oku njezinomu.


VLAS

Dok čekao sam suosjećanje svijeta,
Nađoh sijedu.





IZ STAROG VINOGRADA

Pretače cvrčak, neumorno, žegu podnevnu
U hladovinu zdenca glasne pjesme ljeta,
A cestom, vijugavo dugom, kroz plimu prašine,
Korakom olovnim, kući hodi vinogradar,
Kupajuć nadu srca svoga
U moru svježe modrine dozrela grožđa,
Što plod je krvavo žuljavih ruku
I gusta znoja lica njegova.

Požar, nečujan i titrav, lukavo se zrakom skiće
Ko tat, prijeteć, nepijeno vino – u nepovrat da odnese.
Oblak tmasti, ljutit, grmi u daljini.

A čovjeku duša zadrhti – od hladnoće.


ŽENA

Njezino je biće dragulj snova,
Cvijećem majčinstva što rađa javu čovječanstva!

I cijeli jedan neponovljiv, malen, dragi Svemir,
Ona je kraljica ljubavi srca njegova!

Vidarica mudra, žena je blaga,
Djelima dobrim, predanih ruku,
Utjehom nježnosti rječitih usana,
Ko melemom liječeć – kad rane mu dušu.





TITRAJI

Od glasa do glasa otkucaja sata
S crkvenoga tornja,
Uz lepet golubljih krila
I priče iste umornih grlica, vrana, vrabaca i svraka,
Plivač sam u moru milozvučne tišine.



IGRA SJENA


Dok ga je nasmrt iz trave vrebao mačak,
Ugleda vrabac kruh hljeba kraj puta.

I odjeknu zrakom slobodan lepet krila života...





SPOZNAJE



Ponekad smijeh na plač podsjeti,
A suza zna pozvati na radost.

Prolaze ljudi teških misli...
Ja statičan sam.

Srcu mi sve lakše.


Odzvanja tišina.
U društvu misli i – ja.



Dozrijevaju u osami misli mudre, svevremene,
Snagom slatkog soka plodova južnog voća.










U samoći – zajedništvo s Bogom,
A u mnoštvu – usamljeni ljudi.



Poruči mi oblak putujući nebom:
“Samo je Vječnost – neprolazna.”



U zraku osta riječ,
Punina značenja.






PUT OSMIJEHA



Razgovarasmo, razmjenjujući biserje duhovnosti
Što prikupljeno bješe na sunčanim obalama rijeka naših duša...

Gospođa i ja bližnji postasmo, za korak blaga Vječnosti,
Na Putu osmijeha – u Kraljevstvo srca.



UNUTARNJI SVEMIR


U sve dublje sanje tonuh
Opipavajuć monotoniju s asfaltne trake
Što bučila je tiho u daljini...

I sklopivši oči ugledah Zlatno žalo u blizini.
I školjkom htjedoh zov valova kušati,
Da, njome htjedoh miris mora slušati...

Cvilež tragova kočenja propara mi oči.
Prenem se.
I čujem:
Bijaše to samo još jedna u nizu dugih automobilskih lijenosti
U smiraj nemira samo još jednoga u nizu dugih radnih dana
Nervoznih ljudi
Što s posla polagano hitahu kući...

ZAGOVORNA MOLITVA NAKANE



Ondje gdje Patnja nije više nego umorna sjena kćeri Prošlosti,
Da, tamo je Kraljevstvo nebesko!
Ono je ovdje, u nama i s nama, da, zaista je među nama,
Ako dopustimo da nas Gospodinova Istina oslobodi!


Ključ koji otvara sva vrata zove se Oprostom.
Doista, mjerom kojom opraštamo, oprost ćemo dobiti.
Jer, bližnji naš zove za Rukama nade glasom duše slomljene
Što čežnja k Bogu mu je ime...


Od drugih nemojmo ništa unaprijed očekivati.
Ne kritizirajmo, niti sudimo!


Imajmo milosrđa,
Učeći udarce ovoga svijeta primati kristolikim strpljenjem,
Ustrajnom poniznošću, na slavu Božju!
Tako ćemo i u slabosti,
Duhom Svetim potpomognuti, jakima biti!


U Božju se Providnost pouzdajmo,
Jer Isus nam je Prijatelj vječni,
I od brata vjerniji!
Amen.







DANAS JE LIJEP DAN!


Niska osunčanih bisera na zvončiću cvijeta poslije kiše,
Nedjeljna misa pred početkom.































T R I K R A T K E P R I Č E
























(NE)OBIČNA PACIFISTIČKA PRIČA

Jer danas je sutrašnje jučer


Tema se ove priče, na žalost, događala, događa se i događat će se bilo gdje. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna.
Ljudima treba vremena da shvate stvari. No, kada ih jednom približe svojoj svijesti, ništa ih neće moći spriječiti da krenu pravim putem. Zadatak umjetnika i umjetnosti jest da taj spoznajni proces svedu na što je moguće kraće razdoblje.


Zar i ti sine … a bijaše Božić.
Zima je, nebo osuto zvijezdama. Bila je to duga noć, jasna kao dan, a opet - noć pred bitku jer takav je Naravni zakon: svaki prošli ili sadašnji rat u sebi nosi klicu budućih.
Da, svatko ima svoj križ, ali nisu svi isti.
Kresnuo je žigicu. Za onih nekoliko trenutaka koliko je plamičak potrajao na sjevernjaku što je neumoljivo propuhivao kosti, shvati svu psihologiju mjesta. Većina je pisala bližnjima. Neki su pušeći sjetno zagonetnim pogledom promatrali crvenkasti sjaj žeravice, odbijajući pri tome koncentrične oblačiće dima u zrak. Jedni su meditirajući brzo micali usnama u molitvi, dok su drugi, oni «uravnoteženiji», podmazivali oružje pripremajući ga za skorašnju uporabu.
On nije ni pisao, ni pušio, niti je obraćao pozornost na oružje. U ovome času osjećao je jedino silnu potrebu da razgovara s Bogom. I to je, na neki način, bila molitva, samo neformalna, ponešto drukčija, njemu svojstvena. «Oprosti nam, Bože, našu licemjernost. Oprosti nam što prečesto mislimo jedno, govorimo drugo, a činimo treće. Oprosti što tvrdimo da suosjećamo, da razumijemo patnje, a u stvari prečesto nije tako. Oprosti nam, dragi Bože, što nepromišljeno i sebično molimo: U vodstvu budi uz nas, jer naš cilj je pravedan! Pomozi da pobijedimo neprijatelja! Oprosti nam što prečesto ne možemo shvatiti da Si Ti stvorio svijet Ljubavi i Mira, a ne svijet rata.»
Iz razmišljanja ga prene pitanje: «Hoćeš li kave, prijatelju?» Okrene se i prihvati pruženi aluminijski lončić, uljudno se zahvalivši. Bila je to tzv. bijela kava: surogat pomiješan s mlijekom u prahu.
Razmišljao je o roditeljima, sestri, djedu. Prisjećao se djetinjstva i kako je promatrao djeda dok ore zemlju pripremajući ju za novi urod pšenice i kukuruza. Šakom pokuša usitniti polu-zaleđeni grumen iz rova u kojem je ležao, zamišljajući njegovu ljetnu toplinu. Rovovi su ga uistinu činili sputanim, gotovo klaustrofobičnim.
Misli ga zatim odnesoše rodnome gradu, igri i danima bezbrižnosti, školskim drugovima i prvim simpatijama. Sve to bijaše prelijepo, tako lijepo da baš i nije bio posve siguran da se sve zbilo kako misli da jest. No, sada to više i nije toliko važno. Ionako je sve to već prošlost.
Nitko ga već dugo vremena nije nazvao prijateljem. «Zašto ljudi ne bi mogli biti braća i koliko bih ja osobno mogao učiniti u tome smislu?»
«Tamo su oni, tvoji neprijatelji, ovdje si ti. Ubij što više tih gadova!», glasila je posljednja zapovijed prije odlaska na bojište.
«Jesu li oni «s druge strane» doista moji neprijatelji? Nije li većina njih, upravo kao i ja, spletom nesretnih okolnosti «bačena» u borbu, a da ih pri tome nitko ništa nije pitao? Nisu li i oni ljudi kao ja, obični, «mali» ljudi s tisućama sitnih strahova, nada i želja? Ili možda, ipak, nije tako? Što ako neki od njih upravo s užitkom žele osvajati, paliti, rušiti, mučiti i ubijati? U tome smo slučaju «mi ovdje» - branitelji», pomisli čvrsto automatom pritisnuvši grudi. «Problem je u tome što svatko od nas misli da je …» Teški koraci. Bat vojničkih čizama vrati ga u stvarnost. «Čak i ne poznajem te ljude. Nikada ih u životu nisam susreo niti sam upoznao njihovu istinsku narav. Što su mi, dakle, učinili? Ništa. A ja sam ovdje doveden sa zadatkom da ih ubijem, da ubijam ljude!»
Iz lijevoga džepa šinjela izvadi lisnicu i fotografije članova obitelji i njegove djevojke. On je bio student četvrte godine filozofskoga fakulteta, a ona na završnoj godini likovne akademije. I sve je prekinuo ovaj prokleti rat.
Iz lisnice uze novčanicu i opet kresne žigicu. Polagano novčanicu prinese plamičku i pričeka da ju on zahvati. Zatim, onako potiho za sebe, zaključi: «Novac je izvor mnogih zala.» Jedan suborac zbunjeno odvrati: «Što», a on samo kratko odgovori: «Ništa, ništa», izbjegavajući daljnji razgovor. «Baš si glup», reče samome sebi, « novac sigurno ne bi toliko predstavljao i značio kada bi ljudi uspjeli razviti svoju samosvijest glede nužnosti veće međusobne solidarnosti. No to je proces, a za takvo što je potrebno puno vremena. A nitko s izvjesnošću ne može reći koliko ga u stvari još imamo.»
Djed je bio i lovac. On, njegov unuk se nikada nije previše zanimao za djedovu staru pušku. Još uvijek pamti onaj posebni izraz starčevih očiju kojim kao da se ispričavao Prirodi kada bi štogod ulovio.
«Pucaj», rekao mu je jednom djed, dajući mu da isproba oružje. «Ne, hvala.» «Zašto?» «Jednostavno ne želim.» «U redu, dječače.» O tome više nisu razgovarali.
«Ako poginem moji će sigurno patiti do kraja života. Kako li bi ona to podnijela, hoće li me brzo preboljeti? Nakon nekog vremena, vjerojatno, da. To je normalno. Ne bi ni bilo dobro kada bi bilo drukčije. Svatko ima pravo na osobnu sreću. Ne smijem svima njima priuštiti suočavanje sa svojom pogibijom, nisu to zaslužili! Dakle, moram preživjeti. Kako? Ubijajući. Zaključak je vrlo jednostavan: ako ja ne ubijem njih, oni će, najvjerojatnije ubiti mene. Zašto? Zbog gologa instinkta samozaštite, zbog čiste datosti potrebe za fizičkim postojanjem, zbog straha od smrti. No svejedno: nemam pravo ubiti.» Shvati da u njemu istovremeno žive dvije strane njegovoga «ja»: jedno božansko, anđeosko – ispunjeno blagoslovom nesebičnosti, dobrote i ljubavi i drugo sotonsko, demonsko – ispunjeno prokletstvom egoizma, zloće i mržnje. Tijelom mu prođoše žmarci, strese se.
Odnekud se javi ćuk. Kažu da ta ptica najavljuje nečiju skorašnju smrt. «Danas će mnogi umrijeti. Što će biti ako poginem? Ništa, jedan manje.» Smrti se nije bojao, ali – naravno, nije želio umrijeti. «Možda ipak preživim. Ne, ne treba uljepšavati stvari. Radostan sam kada ništa ne očekujem, a ipak nešto dobijem. U suprotnom osjećam prazninu, kao da me netko prevario… Vjerujem li ja uistinu u stvarnost predivnoga Božjeg dara mogućnosti vječnoga života svakome od nas ponaosob, života koji će zaista biti slobodan, lišen ikakve patnje ili samo mislim da vjerujem u takvo što? Sigurno je jedno: do vječnosti je nužno proživjeti život i na ovoj Zemlji već prema tome kakve su «uloge» kome dodijeljene.»
Ustane i pođe prema obližnjoj stijeni. U nogama je osjećao konstantnu, tupu bol od dugotrajnoga boravljenja u rovu. U zaklonu se rečene stijene nalazio prostor tzv. poljske kuhinje na kojemu su pripremali hranu. S ognjišta uzme komadić ugljena i njime na stijeni velikim slovima napiše VOLIM TE. Nasmiješi se. «Najkraće ljubavno pismo», pomisli. Toga se trenutka osjeti blaženim i bijaše neizmjerno sretan. «Potrudi se da živ stigneš kući, stari moj! Imaš za koga živjeti», reče poluglasno i vrati se u rov.
Dan se polagano rađao u praskozorju, a nebo bijaše krvavo.
« Sada sam samo broj», zaključi cinično nervozno se igrajući metalnom pločicom što mu je visjela o vratu. «Ljudstvo. Da, postao sam djelić ljudstva.» Već je posve jasno mogao vidjeti glatke cijevi minobacača i mitraljeska gnijezda na suprotnoj strani.
«Često se pitamo zašto Svevišnji dopušta nasilje. Jednostavno zato što imamo mogućnost izbora. Želim li dobro, bit će dobro. Želim li pak zlo, bit će zlo. Brinem li o biljci puninom ljubavi, podarit će me cvijetom. Ukoliko pak ljubav izostane, biljka će zacijelo uvenuti. Imam li psa i s poštovanjem se ophodim prema njemu, požrtvovno će me braniti od napasnika. Budem li ga zlostavljao, jednoga će me dana i sam napasti.»
U daljini se iznenada začu neprirodna grmljavina. Artiljerijska priprema. Pljusne kiša granata, a onda nastupi teška, zlokobna tišina nakon koje se gotovo uvijek dogodi nešto značajno.
«Pripremi se, puni, otkoči, repetiraj, nož na pušku!»
Opet tišina, a zatim šifrirana poruka: I SUNCE SE PONOVNO RAĐA.
«Za mnom, juriiiš!!!»
Poput robota krene naprijed bez razmišljanja. Na licima u maskama, golim licima bez maski, ocrtavahu se strašne grimase. I dok su minobacači zaglušno tukli, a mitraljezi nemilosrdno štektali, palucajući svojim smrtonosnim vatrenim jezicima, on je grozničavo mislio:»Bože, samo da stignem do njih», nastojeći što brže pretrčati brisani prostor između rovova.
Osjeti vruću, resku bol u grudima. Padajući smiješno raširi ruke kao da želi zagrliti Sunce…




































LEGENDA O VUKO-PSU I CRNORUNOJ OVCI


Možda vam se ova božićno-novogodišnje-uskršnja čestitka učini neuobičajenom, pomalo čudnom. Ona to na neki način i jest. Ukoliko, međutim, uistinu dobronamjerno zavirite i u najskrivenije kutke vlastite duše, pozorno osluškujući milozvučnu glazbu najtananijih struna svojega srca, shvatit ćete da "Legenda o vuko-psu i crnorunoj ovci" u sebi nosi jasno izraženu Jedinstvenu i Veličanstvenu, Vječnu Poruku Božića i Uskrsa.


Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela.
Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge. Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti.
Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, ne daj bože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima."
Neki, za one o kojima ću ovoga puta pisati, vjeruju da su plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud.
Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima.
I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi.
Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo.
"Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete.
Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti!
Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine.


































CRVENI GURU U VRTU PLAVIH RUŽA


I.


Svojega smo bližnjega pozvani vidjeti i čuti srcem!


“Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)

Bio je Božić. Blagdan kojim proslavljamo rođenje Isusa Krista Gospodina. Dan kada je, prije više od dvije tisuće godina, Bog sam poželio postati toliko blizak čovjeku da se utjelovio po Svome Jedinorođenom Sinu Isusu, Koji nam neprestance, pa tako i ovoga Božića, poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!"
Papa Ivan Pavao II. u svojoj je knjizi “Prijeći prag nade” napisao: “Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje je poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!”
Onima koji pate, u Ime Isusa Gospodina, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje!
Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)
Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da ovoga Božića uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!”
Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)











II.



Svjedočanstvo vjere - živjeti Krista

Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)


Uskrs. Najveći, najradosniji kršćanski blagdan, blagdan proslave jednoga čudesnog, jedinstvenog i neponovljivog događaja u cijeloj povijesti čovječanstva, događaja kojim nam sam uskrsnuli Isus Krist Gospodin poručuje da nismo zaboravljeni, da nismo sami, donoseći naprotiv duh ljubavi, mira, nade i pobjede nad teškoćama što ih donosi život.
Želja mi je ovom Vas prigodom upoznati sa svjedočanstvom američke spisateljice, slikarice, pjevačice i glumice gđe. Joni Eareckson-Tada kroz njezin roman "Joni", tu "nezaboravnu priču o stradanju, borbi, ljubavi i radostima".
Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samosažaljenje.
Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem.
Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!” “Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista.
Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života.
Rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!”
Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gđa. Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.)




















































PRIJEDLOZI ZA POBOLJŠANJE STATUSA OSOBA S
INVALIDITETOM U REPUBLICI HRVATSKOJ































Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline .Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja.

Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju.

U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom.

Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine.

Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom.

Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)

Slobodni smo se pozvati na Opću deklaraciju o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom.

U sustav temeljnih načela djelovanja predlaže se uvođenje novoga pristupa službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega.

Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.

Glede religije i vjere u životu osoba s invaliditetom, posebice se zalažemo za svekoliko promicanje duhovnosti, koja će nam zasigurno pomoći u pronalaženju izvora snage pri ustrajavanju u svakodnevnom životu.

U svezi prosvjećivanja predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju".

Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavatelji bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice).

Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti.


Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu.
U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, nažalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što osobe s invaliditetom ostavlja bez pravne zaštite.

S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama.

Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapoštavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realicirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji.

Dječji se doplatak za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom.

Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima.

Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti:

1. zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života),
2. zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti,
3. zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu,
4. zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje,
5. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu,
6. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu,
7. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje,
8. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja,
9. zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem,
10. zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine,
11. zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći,
12. žalbu na prvostupanjska rješenja.

Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi."

Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad."

Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno:

- do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih,
- do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena,
- do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena,
- do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a
- do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih".


Zalažemo se za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invaliditetom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini. U tu je svrhu nužno potrebito osnivanje ureda, zavoda, ministarstva i slično, a sve kako bi se u što boljoj mjeri upotrijebile raspoložive sposobnosti osoba s invaliditetom, pružajući im mogućnost individualizacije, uz izraženu samostalnost privređivanja, koja rezultira osjećajem prihvaćenosti, osobne općedruštvene korisnosti i smislenosti.

Permanentno se, nadalje, zalažemo i za donošenje integralnoga, općeg Zakona o osobama s invaliditetom, te zahtijevati promicanje trajnih interesa osoba s invaliditetom od strane zastupnika u Zastupničkome domu Hrvatskoga sabora.

Posebice se zalažemo za zajedničko i jedinstveno istupanje svih udruga osoba s invaliditetom u borbi za oživotvorenje prava osoba s invaliditetom, jer je zajedništvo nužno potrebito radi što veće učinkovitosti.

U svezi sa zadovoljavanjem životnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha, predlažemo planiranje, projektiranje te izvedbu posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji).

Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).

Predlažemo obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Ukazujemo na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove i trajekte, te zrakoplove pomoću pokretnih rampi za kretanje u invalidskim kolicima. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Predlažemo i suradnju sa Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske.

Permanentan cilj treba biti i pomoć pri realizaciji nabave svih vrsta ortopedskih pomagala i drugih pomagala potrebitih za osobe s invaliditetom. Zalažemo se za ishođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog automobila ili ortopedskog i drugog pomagala u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta.

Kontinuiranom opservacijom općega stanja svih kategorija osoba s invaliditetom, kako u Osječko-baranjskoj županiji, tako i Republici Hrvatskoj, slobodni smo zapaziti da je najveći broj osoba s invaliditetom, nažalost, u nedostatnoj mjeri educiran o pravima koja na temelju svoje invalidnosti može ostvariti u pravnome sustavu Republike Hrvatske.
Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom.

Budući da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom.

Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihologijske naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biologijska, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj.
U najtoplijoj nadi da će, u dogledno vrijeme, uz Božju pomoć, kao i pomoć ljudi dobre volje, navedeni prijedlozi za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istinski zaživjeti, najsrdačnije Vas pozdravljam, uz obilje Božjih blagoslova!






























































V R I J E M E JE D A S E K R E N E


k o l u m n e

















Zašto pišem?



Moje je osobno nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Premda je uistinu puno razloga zbog kojih sam se odlučio na pisanje ove kolumne, svi se oni u konačnici, mogu svesti na jedan jedini: pokušati ozbiljiti osobe s invalidnošću i hendikepom onakvima kakve one doista jesu, sa što je moguće većim brojem aspekata njihove kompleksne egzistentnosti, doprinoseći na taj način boljemu osobnome i interakcijskom razumijevanju, kako osoba s invaliditetom među sobom, tako i njih i njihove okoline.
Kolumnom, nadalje, poglavito želim dati svoj skromni osobni doprinos demistifikaciji tabua invalidnosti promoviranjem puta djela ljubavi na dobrobit bližnjega koji jednostavno znači htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom. Želim biti glasom čovječnosti i nade, pružajući osobama s invalidnošću i hendikepom punu moralnu i djelatnu potporu u prevladavanju teškoća što ih donosi svakodnevnica našega života, uz nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Nastojat ću osobe s invaliditetom ohrabriti i potaknuti ih da otvoreno progovore o svome osobnom i društvenome statusu pozivom na konkretno iznošenje prijedloga za njegovo poboljšanje, istovremeno apelirajući na kompetentne državne institucije svih razina, kao i sve ljude dobre volje, da nam pomognu u dosezanju toga cilja. Vjerujem da će osobe s invalidnošću i hendikepom iščitavajući moje tekstove u mnogočemu pronaći zrcalnu sliku svojih vlastitih životnih putova. Tekstove također toplo preporučam onim tzv. zdravim osobama koje žele dublje zakoračiti u razumijevanje života osoba s invaliditetom, pomažući u prevladavanju jaza između dvaju svjetova: “svijeta zdravih” i “svijeta invalida”.



"Glas čovječnosti"



Udruga "Glas čovječnosti" svojim će postojanjem i djelovanjem na području Osječko-baranjske županije nastojati biti korektivom sui generis svijesti i savjesti većinske tzv. zdrave populacije glede vrlo kompleksne tematike osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
"Glas čovječnosti" Udruga za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije je novoosnovana udruga, utemeljena 27. svibnja 2003. godine, ustrojena kao nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija dragovoljno udruženih članova: svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, članova njihovih obitelji, kao i svih fizičkih i pravnih osoba koje svojim radom žele pomoći Udruzi u svrhu organiziranoga i trajnog poticanja radnji i mjera na promicanju skrbi, socijalnog statusa svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, habilitacije, rehabilitacije, obrazovanja, zapošljavanja, pružanja pravne pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom, te njihove rekreacije i športa. Udruga trenutno ima 160 članova, uz tendenciju daljnjega povećanja članstva.
Misija udruge je trajno promicanje vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.



Korektiv savjesti



Udruga će se zalagati za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invalidnošću i hendikepom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Članstvo se zalaže za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Zalažemo se za izhođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja Poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, S obzirom na evidenciju članstva kojom ćemo raspolagati, surađivat ćemo s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s invalidnošću i hendikepom u odgojno-obrazovne programe zajedno sa zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Punu će, međutim, osobnu smislenost samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po našemu sudu, osobe s invaliditetom u Hrvatskoj ostvariti jedino omogućavanjem zakonskoga, pozitivno diskriminirajućeg uključivanja u svijet rada. Udruga će se zalagati za promicanje pružanja besplatne pravne pomoći svim kategorijama osoba s invaliditetom.








Djelatnosti Udruge



Osnovne djelatnosti Udruge su:
ekumensko i međureligijsko promicanje duhovnosti, promicanje duha zajedništva svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, okupljanje svih kategorija osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji, kao i svih gradjana dobre volje koji su spremni pomoći u realizaciji ciljeva i djelatnosti Udruge, otkrivanje i evidentiranje svih kategorija osoba s invaliditetom, te praćenje i proučavanje njihovih problema, kao i davanje inicijative za njihovo rješavanje u skladu s općim interesima društva u cjelini, zalaganje za unapređivanje odgojne i obrazovne, profesionalne, medicinske i socijalne habilitacije, kao i zapošljavanje osoba s invaliditetom, praćenje i predlaganje izmjena i dopuna zakonskih i drugih propisa u svrhu promicanja dobrobiti osoba s invaliditetom, kao i pružanja pomoći u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i obveza, sukladno materijalnom statusu članova s invaliditetom, pomoć Udruge u ostvarivanju rehabilitacije njezinim potpunim financiranjem ili sufinanciranjem, u nabavci ortopedskih i drugih pomagala, u rješavanju stambenih pitanja, u smještavanju u domove i druge specijalizirane ustanove, te u organiziranju aktivnosti u svrhu usmjeravanja roditelja u provođenju rehabilitacije djece s invaliditetom, prikupljanje i raspodjela humaniterne pomoći članovima Udruge, pokretanje inicijativa i organiziranje akcija za sprečavanje nastanka novih, kao i uklanjanje postojećih graditeljskih prepreka, organiziranje društvenih, kulturnih, zabavnih, športskih i rekreacijskih aktivnosti osoba s invaliditetom, izdavanje lista Udruge sukladno zakonu, osnutak i djelovanje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba "Glas čovječnosti", suradnja s nadležnim organima uprave, službama, ustanovama i drugim organizacijama.



Smisao patnje (I.)



Notorna je činjenica da osobe s invaliditetom imaju slične, ako ne i posve iste težnje i potrebe kao i ostali, tzv. zdravi ljudi koje se mogu izraziti jednom zajedničkom, osnovnom potrebom svakoga od nas - potrebom za ljubavlju kroz prihvaćenost.
Zbog kojih je, uopće, razloga potrebito razmišljati i raspravljati o nečemu što je jednom riječju moguće opisati izrazom patnja: o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu, kada se većini nas sve to često doimlje tako nepoznatim, nestvarnim i dalekim, nezanimljivim, dapače strašnim i stoga – odbojnim? Dopustite da istaknem nekoliko prednosti. Navikom promišljanja o patnji ponajprije proširujemo osobne duhovne horizonte postajući tolerantniji prema sebi samima i svojim bližnjima. Postojanje patnje na ovome svijetu, dakle, samo po sebi predstavlja uvijek novu prigodu za činjenje dobrih djela. Razmišljajući i razgovarajući o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu postajemo svjesniji veličine vrijednosti dara zdravlja, istovremeno se psihološki pripremajući za to da na što bezbolniji način prihvatimo mogućnost odnosno izvjesnost da starost ili bolest, invalidnost ili hendikep postanu suputnicima naše svakodnevne životne stvarnosti. Jer, dok se invalidnost ili hendikep događaju tek izvjesnima, starost i/ili bolest jednoga će se dana dogoditi svima nama. Zato, kada god susretnemo stariju, bolesnu, siromašnu ili, pak, osobu s invalidnošću i hendikepom, budimo joj nadahnuti pružiti ruku potpore, potvrđujući time značaj svojega i njezina ljudskog dostojanstva.



Tako bijaše



Već sam život u svijetu koji je graditeljski i tehnološki oblikovan pretežito prema potrebama većinske, tzv zdrave populacije predstavlja nemalu teškoću, uz nepobitnu činjenicu da su osobe s invaliditetom trajna manjina ovoga svijeta. Egzistencija u tako neprilagođenome okružju, nažalost, donosi niz otežavajućih okolnosti koje se najčešće očituju u vrlo upitnoj mogućnosti kretanja najvećim dijelom javnih površina, zdravstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova, crkava, trgovina, sredstava javnoga prijevoza, kao i u vrlo čestim, izrazitim poteškoćama pri zapošljavanju. U nastojanju da što više i bolje osobno doprinesu rješavanju svojih mnogobrojnih teškoća, većina osoba s invaliditetom organizirana je u nevladinim udrugama građana, odnosno savezima udruga.
Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline. Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja.
Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju.



Smisao patnje (II.)



Sveti je Ivan od Križa rekao: “ Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)
U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom.
Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine.
Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom.



Graditeljske prepreke



Ponekad me, zbog mnogobrojnih graditeljskih prepreka, kretanje gradom u invalidskim kolicima podsjeti na sudjelovanje u vrlo zahtjevnome i iscpljujućem rallyju “Paris – Dakar”.
Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega.
Svijet kakav poznajemo tehnološki je i graditeljski još sve donedavna u potpunosti bio oblikovan prema potrebama većinske, tzv. zdrave populacije što graditeljske i ine prepreke na koje nailazi prilikom kretanja “savlađuje” automatski, neprimjetnom lakoćom. To bi se na prvi pogled moglo činiti posve prirodnim, normalnim i stoga prihvatljivim stanjem stvari. No, je li, doista, baš uvijek tako? Jeste li ikada razmišljali o tome koliko truda i napora moraju uložiti majke koje svoje bebe guraju u dječjim kolicima kako bi prešle preko svih graditeljskih i sličnih prepreka što se pojavljuju tijekom samo jedne obične šetnje gradom? Ili, pak, o bolesnim i starijim osobama kojima kretanje gradom također predstavlja znatnu poteškoću? A o osobama s invaliditetom koje su vezane uz svakodnevnu uporabu invalidskih kolica? Jeste li sigurni da ćete se bez teškoća moći popeti do svojega stana na katu kada zađete u treću životnu dob? Već i iz ovih nekoliko pitanja moguće je uvidjeti kolika je važnost promišljanja o narečenoj problematici, kao i osobni doprinos postupnome uklanjanju graditeljskih i drugih ometala u kretanju. Jer barijere se, u stvari, tiču svakoga od nas.








Raditi i dalje



Ovom prigodom želim progovoriti o specifičnosti problematike graditeljskih prepreka i drugih ometala u životu osoba s invaliditetom. Treba iskreno reći da su, barem što se Osijeka tiče, u posljednjih desetak godina, doduše pretežito u središtu grada, učinjene stanovite poboljšice glede uklanjanja graditeljskih prepreka izgradnjom prilaznih spustova (rampi) namijenjenih kretanju osoba u invalidskim kolicima, a što osobno ističem kao nadasve hvalevrijedan gest spremnosti da se, barem na taj način, donekle ublaže svakodnevne životne teškoće naših sugrađana s invaliditetom, uz istovremenu napomenu kako učinjeno još niti izdaleka nije i dostatno. Jer kako u kolicima doći do gradskoga središta ukoliko i drugdje po gradu nisu izgrađeni prilazni spustovi (rampe)? Ili invalidi u glavama moraju imati kompjuterski točnim pamćenjem memorirane nekakve svoje “posebne” zemljovide Osijeka koji bi im trebali omogućiti koliko-toliko zadovoljavajuće kretanje Gradom na Dravi?
Nužnom i hitnom držim potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje osoba koje rabe invalidska kolica, kao i omogućavanje pristupa trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama i fakultetima. Zalažem se i za namjensku prilagodbu toaleta, te uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija za uporabu od strane osoba s invaliditetom.



Um i srce



…“Sad sjedi u kolica/(Ne boj se, neće Ti ništa)./Prošeći Gradom./Teško je, zar ne?/Ne ustaj!/Samo nastavi šetati…/Čudiš se?/I ja se čudim…” (Ulomak ciklusa “Tebi, koji znaš što je trnje” iz zbirke pjesama istoga naslova, autora Roberta Dudnika)
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih problema s kojim se u svome svakodnevnom životu suočavaju osobe s invaliditetom, pa je, kako bi on u dogledno vrijeme bio riješen na adekvatan način, nužna dosljedna primjena Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera, a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivne Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine (N.N. 13/03), Zakona o gradnji (N.N. l75/03) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03).
Nužno je, nadalje, i rigorozno sankcioniranje svih subjekata odgovornih za nepoštivanje odredbi narečenoga važećeg Pravilnika iz 2003. godine čijim normama je na vrlo kvalitetan način razrađena, kako problematika samih arhitektonskih barijera, tako i predstavljeni pojedini modeli za njihovo postupno uklanjanje.
Neophodna je i ugradnja univerzalnih dizala u svim onim građevinskim objektima u kojima je to tehnički izvedivo, kao i izgradnja specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).


Tijelo i duh



"... Ne govori ništa./ Samo slušaj Tišinu./ Tišina stvarno obećava./Ako Ju želiš čuti." "Tko srcem gleda,/ Bolje nego očima vidi./ Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu." (Ulomak pjesme "Filozofska" iz ciklusa "Tražim Te...", zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika i neobjavljena pjesma "Duhovne oči" istoga autora)
Također se zalažem za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”, ukazujući na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove, trajekte i zrakoplove.
Nužno je, nadalje, ustrajati na dosljednoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta čija je svrha olakšavanje kretanja i sudjelovanja osoba s invaliditetom u prometu, dok se glede zadovoljavanja životnih i radnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha zalažem za planiranje, projektiranje te izvedbu ili nabavu znatno većega broja posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji).
Slobodan sam pozvati Vas, štovani čitatelji, da zajedno sa mnom meditirate o sljedećemu: što li vidi onaj tko ne sluša, što li čuje onaj tko ne gleda? Jeste li se ikada zapitali koje su različitosti, kakva je kakvoća ili možebitne prednosti života u "svijetu bijeloga štapa", života u "svijetu tišine" ili, pak, života u "svijetu vjere i svjetla" osoba s mentalnom retardacijom? Kako biste bili u mogućnosti što zornije predočiti način života slijepih, gluhih, ili gluho-slijepih osoba, predlažem da pokušate izvesti ovu vježbu: sami ste, nalazite se u prostoriji punoj svakovrsnih predmeta do koje ne dopiru vanjski zvukovi. Presavijenim rupcem prekrite oči, pazeći da ne "virite" kroz ili preko njega. Osluškujući tišinu, samo uz pomoć štapa, polaganim korakom, bez "sudaranja" s predmetima, prijeđite s jednoga na drugi kraj prostorije. Zatim opipom pokušajte "prepoznati" svaki predmet pojedinačno.



Između svjetova



Vjeru i pouzdanje jača potpora ili pak slabi nebriga bližnjih. Invalidnost ne treba shvaćati i doživljavati kaznom već, naprotiv, izvrsnom prilikom da se, načinom života kojim prihvaćamo svoj križ, kao i činjenjem dobra bratu čovjeku, približimo Kristu, postajući Mu sve više nalik!
Slijepe, gluhe, gluho-slijepe ili osobe s mentalnom retardacijom se u svome svakodnevnom životu, poput osoba s tjelesnim invaliditetom, susreću s nizom prepreka: od komunikacijsko-orijentacijskih i graditeljsko-prometnih, preko obrazovno-radnih do emocionalno-psiholoških, kako u interakcijama s osobama čije su potrebe slične njihovima, tako još i više u odnosima između osoba s invaliditetom i pripadnika većinske, tzv. zdrave populacije. I dok je uz, doduše, permanentno nužnu mjeru dobre volje komunikacijsko-orijentacijske, graditeljsko-prometne, pa i obrazovno-radne prepreke moguće koliko-toliko uspješno prevladati, prepreke emocionalno-psihološke naravi ili kako ih ja često nazivam "barijere u glavama i srcima" predstavljaju, nažalost, vrlo velik, ako ne i najveći problem.
Nužno je trajno osiguravati tiskanje udžbenika i ostale literature na Brailleovomu pismu u svrhu obrazovanja slijepih osoba (hvalevrijedno je objavljivanje Uredbe o osnivanju Hrvatske knjižnice za slijepe od dana 04. studenoga 1999. godine). Potrebito je, nadalje, kontinuirano osiguravati sredstva za školovanje ili nabavu što većega broja pasa vodiča (pasmina labrador ili njemački ovčar) za potrebe slijepih osoba. Slobodan sam predložiti da se, po uzoru na zapadni svijet, u dogledno vrijeme, u obrazovnome sustavu Republike Hrvatske ustali upoznavanje učeničke i studentske populacije s osnovama znakovnoga jezika gluhih osoba.
U svezi s pravima i obvezama osoba s mentalnom retardacijom, ističem zakonsku obvezu redovitih obrazovnih ustanova da u svoje nastavne procese uključuju i osobe s blažim stupnjem mentalne retardacije, rukovodeći se, naravno, prilagođenim planovima i programima rada. Potrebito je i promicanje sve učestalije prakse samostalnoga stanovanja osoba s mentalnom retardacijom, tzv. inkluzije.






Genijalni um




Prvi preduvjet postupne, svekolike socijalne integracije psihički oboljelih osoba, kao i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, po mome osobnom sudu, jest postizanje višega stupnja svijesti o narečenoj tematici, što je moguće ostvarivati samo trajnim promicanjem nužnosti procesa društvene “demistifikacije” stavova i shvaćanja, kako o duševnim bolestima općenito, tako i o bolestima ovisnosti, prezentiranjem predmetne tematike što širem krugu čitateljstva, slušateljstva ili gledateljstva.
Premda niti psihički oboljele osobe, niti osobe oboljele od bolesti ovisnosti nije striktno moguće svrstati u kategoriju osoba s invaliditetom, o njima sam odlučio pisati zato što je, ipak, kako za jedne, tako i za druge, simboličkim jezikom govoreći, moguće ustvrditi da se, poput osoba s invalidnošću, u svome svakodnevnom životu i prečesto susreću sa svakovrsnim “zidovima”, tj. hendikepom sui generis. Prepreka je doista puno: od posvemašnje ignorancije po principu “događanja nekome drugom” ili “ne želim imati ništa s tim”, preko samookrivljavanja i samosažaljenja u svezi postojeće situacije, do nerazumijevanja, izolacije i straha društvene okoline jer: “oni su drukčiji”.
A potrebito je imati samo malo dobre volje kako bi se, zalazeći ispod površine vanjske “fasade”, spoznala istinska bit, ono “pravo lice” ukupnih životnih čežnji i psihički oboljelih osoba i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, što ih je ukupno moguće izraziti jednom, istovrsnom i zajedničkom čežnjom svakoga ljudskog srca: čežnjom za razumijevanjem, prihvaćenošću i toplinom, riječju ljubavlju u punini aspekata svih njezinih značenja.
Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.










Put prosvjetljenja




Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.
Ovdje želim ponešto reći o vrlo inspirativnome primjeru nobelovca Johna Forbesa Nasha Jr., matematičkoga genija, poznatog po otkriću nekorporativnih igara matematičke teorije kompeticije koje mu je, između ostaloga, 1994. godine donijelo Nobelovu nagradu za ekonomiju. Međutim, njegova svakodnevna životna “suputnica” punih trideset godina bila je i paranoidna shizofrenija. Zahvaljujući u prvome redu snazi vlastite volje, hrabrosti srca i nadasve nesebičnoj potpori i ljubavi svoje žene, gospodin John Forbes Nash Jr. uspio je svladati bolest i vratiti se poslu, snažno poručujući na taj način i sebi i drugima da je pravilno usmjerenom i ustrajnom nutrinom životne prilike uistinu moguće promijeniti nabolje, prožimajući vlastito biće božanskim nadahnućem.
S obzirom na to da oko 1% ukupnoga pučanstva u Republici Hrvatskoj boluje od shizofrenije, vrijedno je napomenuti da je u gradu Osijeku nedavno osnovana udruga "MARIMO" Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života.
Koliko se često osjećate neshvaćenima, usamljenima i izgubljenima? A možete li, štovani čitatelji, uistinu tvrditi da znate tko sve stanuje u vašoj zgradi ili, pak, da poznajete većinu osoba iz svoje ulice? Kada ste posljednji put razgovarali sa svojim znancima, posjetili prijatelje ili učinili dobro djelo svome bližnjemu?



Svjedočanstvo vjere



“Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Gospođu Joni Eareckson-Tadau i njezina muža, gospodina Kena, imao sam priliku, milošću Božjom, susresti i osobno upoznati 1994. godine prilikom održavanja Drugoga europskoga simpozija pod nazivom: “Crkva i osobe s invalidnošću i hendikepom” što je bio organiziran u Dunakesziju pokraj Budimpešte, a kojem sam, uz pratnju majke, u svojstvu predstavnika Republike Hrvatske bio nazočnim. Osobita mi je čast i zadovoljstvo što sam upoznao tako iznimne osobe poput Joni i Kena. Njihova dobrota i jednostavnost kršćanskoga svjedočanstva ostat će zauvijek zlatnim slovima zapisani u katedrali mojega srca. Zbog sličnosti naših životnih putova, poznanstvo između majke i mene s jedne strane, te Joni i Kena s druge, vrlo je brzo preraslo u prijateljstvo koje traje do danas. Joni je u jednom trenutku našega razgovora, istodobno i kroz suze i kroz smijeh rekla: “Gledajući, dragi Roberte, Tvoju majku vidim i svoju!”, prisjećajući se što je sve tijekom godina uzetosti proživjela zajedno sa svojom obitelji. Uvijek ću pamtiti Jonine govore, osmjehe i suze. Pamtit ću i Jonine oči što sjaje sjajem Radosne vijesti, sjajem spoznaje Onoga Koji je Put, Istina i Život, sjajem sigurnosti, punine i mira što ih samo Bog može dati. Pamtit ću nebrojeno puta potvrđenu istinu: “Oči su ogledalo duše, kroz njih govori Bog!”.



Živjeti Krista



Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da i vi, poput Joni, uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!”
Susrevši Joni shvatio sam da moje želje i ideali u svezi borbe za trajno ostvarivanje punoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invalidnošću i hendikepom, ne mogu i ne smiju ostati tek na razini pukih sanjarija i čežnji, već da mogu i moraju, uz blagotvorno djelovanje i pomoć Duha Svetoga, kao i uz pomoć i suradnju dobrih, Božjih ljudi - “ruku Kristovih”, uroditi mnogim dobrim plodovima života, vjerujući Isusa Krista Gospodina i čineći dobra djela bratu čovjeku.
Vrlo sam se obradovao dobivši na dar primjerak hrvatskoga prijevoda Jonine knjige “JONI”. Čitajući knjigu, duboko sam suosjećao s mnogobrojnim Joninim patnjama kojima je bila iskušavana snaga njezina duha tijekom dugih mjeseci i godina rehabilitacije. U razdoblju neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice Joni se zatekla u šoku nepripremljenosti i nevjerice na teškoće koje joj je Bog Svojom Providnošću i Planom dopustio namijeniti. Joni je u sebi neprestance ponavljala isto pitanje: “Zašto ja? Zašto, Bože? Zašto, zašto? Bože, što hoćeš od mene? Zašto se to meni događa? Bože, zašto me kažnjavaš? Što sam Ti skrivila? Ovakav život, život s paralizom nije nikakav život! Ne, ne želim, neću takav život! Hvala lijepo, uzmi ga natrag, ne treba mi! Čuješ li: neću, neću! Bože, zašto si me ostavio? Želim umrijeti!” U trenucima kad bi ljutnja na Boga popustila, Joni bi ovako molila: “Gospodine, popravit ću se, bit ću bolja, samo molim Te, molim - učini da ozdravim!”
Joni se po svojoj prvotnoj reakciji ničim nije razlikovala od drugih koji su proživjeli iskustvo slično njezinomu. No, milošću i brigom Duha Svetoga, Joni nije ostala u toj depresivnoj fazi svoga života. Nažalost, mnoge osobe s invalidnošću i hendikepom nakon ozljede ostaju malodušne, depresivne i duboko razočarane svojim stanjem.
Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samosažanjenje.




Iskustvo Isusa



“Je li vam život, draga braćo, pun tegoba i kušnji? Radujte se, jer kad vam je teško, tada vaša postojanost raste. I neka raste. I ne pokušavajte se izvlačiti iz nevolja, jer ćete, kad postignete savršenstvo u postojanosti, biti na sve spremni, čvrsta karaktera, potpuno i bez ikakva nedostatka.” (Jakov 1,2-4) “Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu." (Ps. 41,4)
Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem.
Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!”
Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista.
Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života.



Poslanje služenja



Patnja čovjeku donosi mudrost, tek kroz osobnu patnju uistinu možemo početi razumijevati veličinu milosti Božjega djela Otkupljenja što ga je učinio kroz spasiteljsku Žrtvu Svojega Sina. Najsadržajniji život je upravo život patnje. Posredstvom osobne patnje sposobni smo bolje shvatiti i teškoće drugih.
Duhovnim rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!”
Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gospođa Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.)
Nadam se da će vam Jonino svjedočanstvo ovom "nezaboravnom pričom o stradanju, borbi, ljubavi i radostima", a "na slavu Gospodina Isusa Krista", pomoći da postanete jači, čvršći i pouzdaniji, da pronađete smisao svojih teškoća, smisao svoga života.
Nevladina i neprofitna udruga "JAF MINISTRIES - The Disability Outreach of Joni Eareckson-Tada" mogući je, vrlo dobar primjer i uzor mome osobnom sličnom pokušaju budućega djelovanja ovdje u Domovini. Osobama s invalidnošću i hendikepom želim približiti poruku Evanđenja - Radosne vijesti Isusa Gospodina, Koji nam s Križa poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!" Osobama s invalidnošću i hendikepom želim omogućiti da dođu do podnožja Isusova Križa, gdje će reći: “Tebi, Gospodine, predajem sve svoje boli, sve svoje patnje da ih Ti poneseš!” Onima koji pate, poput Joni, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje! Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A tzv. zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)



Divota stvorenja



Dobronamjernim i objektivnim promišljanjem o mjestu i ulozi životinja u našemu životu postupno ćemo, zasigurno, biti u prilici spoznati svu veličinu divote tih dragih, Božjih stvorenja.
Sve su učestaliji primjeri u kojima životinje, dijeleći i dobro i zlo zajedničkoga života s čovjekom, svojom jednostavnom porukom privrženosti, pomažu odagnati njegov osjećaj usamljenosti u užurbanosti svakodnevnice. Osobama s invalidnošću i hendikepom životinje, štoviše, vrlo uspješno pomažu u prevladavanju mnogih kategorija njihovih ometenosti, pružajući im na taj način mogućnost potpunijega, jednakopravnijeg življenja u zajednici.
Psiholozi su suglasni u ocjeni da životinje, odnosno kućni ljubimci vrlo povoljno utječu na formiranje općega psihičkog statusa djece, razvijajući u njima osjećaje nježnosti, suosjećajnosti, brižnosti, požrtvovnosti, solidarnosti, prijateljstva i zajedništva, riječju ljubavi. Poznato je, dakako, da je najčešći kućni ljubimac i “najbolji čovjekov prijatelj” - pas. Što se tiče osoba s invalidnošću i hendikepom, psi, posebice pasmine labrador ili njemački ovčar, u svojstvu pasa vodiča pomažu ponajprije slijepim osobama, no podjednako dobro i pouzdano mogu osobama s kvadriplegijom ili cerebralnom paralizom pomagati u dohvaćanju najraznovrsnijih predmeta. Prema do sada provedenim istraživanjima, vrlo dobre rezultate s autističnim osobama postižu upravo oni terapeuti koji u svome radu koriste i pomoć pasa pasmine argentinska doga.
Osebujnim karakterom rezervirano neovisnoga lovca - kućnog ljubimca koji, unatoč svemu, treba i voli društvo ljudi, dostojanstvena mačka, svojom smirenošću i koncentracijom, umiljato "predeći", može pomoći u otklanjanju čovjekovih depresivnih stanja.
Konj, taj dragi četveronožni prijatelj na čijim je leđima čovjek preživio i proživio značajan dio svoje burne prošlosti, osobama s invalidnošću i hendikepom sada sve češće pomaže terapijskim jahanjem, prakticiranjem kojega cerebralno paralizirane osobe, osobe s paraplegijom, kao i ostale kategorije osoba s invaliditetom dobivaju priliku za jednu posve novu, prije njima nepoznatu dimenziju življenja samopotvrđivanjem: oslobađajući se svakovrsnih strahova, osobe s invalidnošću i hendikepom terapijskim jahanjem, do određene mjere, mogu poboljšati opći status svoje oštećene motorike i ojačati muskulaturu. Terapijsko jahanje osoba s invaliditetom u okviru Paraolimpijskih igara ima status zasebnoga športa, a u Osječko-baranjskoj županiji već dulji niz godina djeluje udruga " Jahanje za osobe s posebnim potrebama MOGU".
Provedete li svakoga dana od pola do jednoga sata slobodnog vremena promatrajući svoje akvarijske ribice, znanstvenici tvrde da ćete se osjećati puno opuštenijima, smirenijima i zadovoljnijima, nego ukoliko to ne biste činili.
Najsuvremeniji danas poznati oblik rehabilitacije osoba s Downovim sindromom i cerebralnom paralizom koji, prema riječima terapeuta daje iznenađujuće dobre rezultate, jest rad uz pomoć dragoga dobrog dupina, kojega znanstvenici drže jednom od najinteligentnijih životinja uopće.


Priča o nama



Slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Još se uvijek vrlo živo sjećam cjelokupne kompleksnosti procesa vlastitoga odgoja i obrazovanja (od ranoranilačkoga ustajanja u 6.00 sati, osobne higijene, doručka "na brzinu", uz stalno pogledavanje na sat, najčešćeg odlaska u školu pomoću tricikla radi vježbe, opterećen prepunom torbom knjiga, mukotrpnoga "alpinizma" po katovima s desecima stepenica zbog tzv. kabinetskoga sustava organiziranja osnovnoškolske, srednjoškolske i fakultetske nastave, preko svoje stalne borbe s gotovo kroničnim pomanjkanjem vremena prigodom pisanja najrazličitijih testova zbog mojega motoričkim oštećenjima otežanog pisanja, prevladavanja mentalno-psiholoških i socioloških barijera većinske tzv. zdrave populacije odgojitelja i djece predškolskog uzrasta, nastavnika i učenika, te profesora i studenata glede moga invaliditeta do svakodnevne višesatne kinezi-terapije i učenja zbog što uspješnijega usvajanja nastavnog gradiva).
Sve sam to bio u mogućnosti činiti zahvaljujući prvenstveno Božjoj pomoći, kao i bezuvjetnoj ljubavi, požrtvovnom sebedarju i nesebičnoj pomoći svojih dragih roditelja.
I eto me, tu sam gdje sam, s diplomom Pravnoga fakulteta, doduše samo privremeno zaposlen (na žalost već više od godinu dana sam ponovno nezaposlen), koristan?, uvjetno rečeno (ne)zadovoljan.


Sustav vrijednosti



Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da naše društvo prečesto, na žalost, nedostatno valorizira postignuća pojedinaca, posebice osoba s invaliditetom.
Unatoč ili upravo usprkos svim poteškoćama s kojima će se osoba s invaliditetom tijekom pohađanja redovitih (i ne samo njih!) odgojno-obrazovnih ustanova svih razina naobrazbe zasigurno susresti, slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju".
Pod pojmom "postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta" podrazumijevam nastojanje da se sustavnom edukacijom, poglavito u odgojno-obrazovnim ustanovama, promiče pozitivna promjena svijesti u svrhu postupnoga slabljenja, a zatim i uklanjanja predrasuda psihološke naravi tj. barijera uma i srca, kako u percepciji osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u smislu sebe samih i svojega mjesta u zajednici, tako i u smislu percepcije cjeline društva osoba s invaliditetom, promoviranjem konkretnoga, djelatnog suosjećanja kroz poistovjećivanje s njihovom životnom situacijom, nastojeći da se ona poboljša.
U što je skorije vrijeme nužno izraditi znanstveno utemeljen, cjelovit sustav odgojno-obrazovnih, studijskih programa prilagođenih specifičnim potrebama pojedinih kategorija osoba s invaliditetom.
Punu će, međutim, osobnu smislenost, samopotvrđivanjem i socijalnom integracijom, po mome sudu, osobe s invaliditetom ostvariti jedino dosljednom primjenom pozitivno
diskriminirajućega uključivanja u svijet rada.



Nešto drukčije



Dugoročni plan rada udruge "Glas čovječnosti", svojom realizacijom, ima za cilj pokušati ponuditi nešto drukčije, bolje i novo u odnosu na do sada viđeno u radu udruga osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, posebice duh jedinstva i zajedništva.
U svrhu organiziranja kontinuiranoga i učinkovitog djelovanja Udruge, nužno je, što je prije moguće, osigurati adekvatan prostor za okupljanje članova i provedbu programskih aktivnosti. Rad Udruge kroz njezina radna tijela, Skupštinu, Izvršni odbor i Nadzorni odbor sastoji se u evidentiranju članova, promidžbi njihove dobrobiti u okvirima djelatnosti Udruge, praćenju donošenja i dosljednosti primjene pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske na području prava i obveza, te zaštite svih kategorija osoba s invaliditetom, kao i upućivanju pisanih inicijativa i prijedloga pojedinim odborima Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike, Uredu predsjednika Vlade, te ministarstvima namijenjenima poboljšavanju narečene regulative, sustavnom praćenju i izvješćivanju članova o postojećim i novim metodama i dostignućima u području primarne i specijalističke zdravstvene zaštite, rehabilitacije i športa osoba s invaliditetom. Izvršni odbor će se posebice zalagati glede ostvarivanja temeljnih ciljeva i zadataka Udruge.
U ostvarivanju narečenih ciljeva i zadataka planiramo realizirati konkretnu suradnju s nevladinim organizacijama sličnih programa rada, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u svijetu. U tu ćemo svrhu načiniti web-stranicu Udruge, te prikupiti adrese udruga sličnih našoj.
Potrebito je nabaviti telefon, telefaks, te fotokopirni uređaj. Nužno je, nadalje, evidentiranje članova, izvješćivanje i predstavljanje rada Udruge kroz list Udruge pod nazivom "Zajedno", kao i dobivanje e-mail adrese, te web-stranice Udruge, izrada promotivnoga CD-ROM-a Udruge, posredovanje pri nabavi ortopedskih i drugih pomagala, organiziranje kinezi-terapije, terapije masažom i radom na tijelu, tečaja poorna yoge, transcendentalne meditacije, autogenoga treninga, reikija, rada psihoradionica uz suradnju sa svećenicima, hagioterapeutima, psiholozima, liječnicima, socijalnim radnicima i pravnicima, te pružanje potpore rehabilitaciji pojedinih članova Udruge.



Nešto bolje



Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.
Potrebito je organizirati provedbu kućne njege i utemeljenje službe pomoći osobama s invaliditetom, te provedba projekta prijevoza osoba s invaliditetom po načelu "od vrata do vrata" (za što je nužna nabava prilagođenoga kombi-vozila u svrhu prijevoza naših potrebitih članova), odobrenje sredstava za nabavu socijalnih karata JP GPP Osijek, kao i subvencije za gorivo glede prijevoza potrebitih članova Udruge osobnim automobilom ili kombi vozilom, te ostvarivanje svih programskih aktivnosti Udruge. Surađivat ćemo s vjerskim zajednicama i humanitarnim organizacijama, te možebitnim sponzorima i donatorima zainteresiranim za rad Udruge, a na temelju operativnih planova razrađenih za pojedine aktivnosti. Udruzi je nužna godišnja pretplata na "Narodne novine". Potrebito je, nadalje, organizirati druženja članova Udruge, proslave vjerskih blagdana, zajedničke novogodišnje i rođendanske proslave, izlete, posjete ostalim udrugama osoba s invaliditetom i njihovim klubovima, te sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom (što također uključuje i materijalne troškove, troškove za nabavu uredske opreme, podmirenje telefonskih usluga, usluga umnožavanja i objavljivanja pisanih materijala, druženja članova, proslave, izleti, sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom).
Besplatno pravno i psihosocijalna pomoć operacionalizirano u okviru djelatnosti Udruge obuhvatit će promicanje svekolike zaštite ljudskih prava svih kategorija osoba s invaliditetom, očuvanje njihovoga ljudskog dostojanstva i integriteta, potporu u osiguravanju prava na samostalno stanovanje i prava na rad osoba s invaliditetom, potporu u osiguravanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, te prava na invalidsko i mirovinsko osiguranje, a posebice pisanje apela, predstavki, zamolbi, žalbi, tužbi, sastavljanje raznih vrsta ugovora i slično.
U suradnji sa slavonsko-baranjskim Društvom za zaštitu životinja "Život", za potrebe osoba s invaliditetom, osmislit ćemo i oživotvoriti program terapija uz pomoć životinja, poglavito kućnih ljubimaca.



Nešto novo



Stoga pozivamo sve ljude dobre volje da nam se, u okvirima svojih želja i mogućnosti, volonterskim radom, pridruže u što učinkovitijoj operacionalizaciji dugoročnoga plana rada udruge "Glas čovječnosti".
Rješavanje pitanja postupnoga uklanjanja postojećih i sprečavanja nastajanja novih graditeljskih prepreka u kretanju osoba s invaliditetom nužno je ostvarivati uz trajno senzibiliziranje cijele društvene zajednice za narečenu problematiku, budući da bez njezina odlučnoga angažiranja na tome planu nije, u dogledno vrijeme, moguće očekivati ostvarivanje izjednačavanja prava osoba s invaliditetom.
Surađujući, također, s Centrom za poduke i prevoditeljstvo "Ad hoc", namjeravamo formirati skupine članova zainteresiranih za pohađanje tečajeva pojedinih stranih jezika u okviru djelovanja Škole stranih jezika.
U okviru djelatnosti Udruge namjeravamo u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture utemeljiti Školu informatike, a u svrhu osposobljavanja članova Udruge za uporabu osobnih računala što je posebice važno, kako u smislu poboljšavanja komunikacije i opće kvalitete življenja osoba s invaliditetom, tako i u njihovu samozapošljavanju i zapošljavanju.
Udruga će, nadalje, za članstvo organizirati i Školu ručnoga rada.
Škola teologije koju nam je želja utemeljiti u suradnji s predstavnicima vjerskih zajednica grada Osijeka i Osječko-baranjske županije ima za cilj, kako osobama s invaliditetom, tako i svim ljudima dobre volje pružiti jasniji, bolji i cjelovitiji uvid u bit duhovne stvarnosti našega života.
Planiramo utemeljenje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba naših članova "Glas čovječnosti".
Organiziranje i provedbu športsko-rekreacijskih aktivnosti članova Udruge namjeravamo provoditi u suradnji s Hrvatskim paraolimpijskim odborom, Centrom za profesionalnu rehabilitaciju-Centrom za stradalnike Domovinskog rata Osijek i Udrugom "Šport za sve" grada Osijeka (fitness, boćanje, viseća kuglana, stolni tenis, šah, pikado i športsko-rekreacijski ribolov).




Pravo na saznanje



U sljedećih ću nekoliko kolumni biti slobodan napisati ponešto o pravima osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, kao i načinima njihove realizacije.
U svezi prosvjećivanja predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom.
Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavci bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice).



Pravo na rad



S obzirom na to da je pravo na rad utvrđeno kao jedno od temeljnih ljudskih prava, samo je po sebi razumljivo da je zajamčeno i Ustavom Republike Hrvatske. No, na žalost, teorija je prečesto posve drukčija od prakse.
Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu.
U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, na žalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što prema odredbama Zakona o radu osobe s invaliditetom ostavlja bez mogućnosti pravne zaštite. Treba, međutim, priznati da je opći radno pravni status osoba s invaliditetom poboljšan donošenjem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama.




Državna uprava



Ovom sam prigodom svim predstavnicima državne uprave i područne (regionalne) samouprave slobodan uputiti apel da pokušaju što je moguće više osobno doprinijeti kako bi Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom što brže i bolje zaživio u praksi.
Doplatak se za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.
Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi." Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad."
Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno:
do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih, do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena, do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena, do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih".




Cjelina prava



Opća tendencija koja je, na žalost, u nas permanentno prisutna jest ta da su osobe s invaliditetom nedostatno upoznate s cjelinom svojih prava.
Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realizirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji.
Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom
Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti: zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života), zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti, zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem, zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine, zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći, žalbu na prvostupanjska rješenja.





Hvalevrijedne inicijative



Hvale je vrijedna izrada novoga spusta (rampe) u "Domu zdravlja Osijek" (ulaz u predvorje laboratorija), na ulazu u zgradu "HEP-a Elektroslavonija Osijek", na trasi Ulice kneza Trpimira i Ulice Hrvatske Republike, te inicijativa đakovačko-srijemskoga biskupa mnsgr. Marina Srakića da se u najskorije vrijeme u svim crkvama na području Biskupije izrade prilazni spustovi (rampe) namijenjene potrebama osoba s invaliditetom.
Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom.
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).














Praktična duhovnost




Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se očituje činjenjem dobrih djela.
Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.
S obzirom na to da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom.
Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihološke naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biološka, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj.
Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti.



O Naravnome zakonu



Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti.
U sustav temeljnih načela djelovanja Udruga uvodi novi pristup službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega.
Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima.
Također je potrebito uvođenje dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i svekolikoj pomoći osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskog rada u udrugama osoba s invaliditetom.
Nadalje, slobodni smo ustvrditi da su osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad, na žalost, u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima.




Zrnce nade



Slobodan sam ustvrditi da je, između ostaloga, u Republici Hrvatskoj, potrebito permanentno i sustavno promicanje svijesti o nužnosti što učestalijega prakticiranja volonterskoga rada, kako na dobrobit pojedinca, tako i cijele zajednice.
Pozivamo se na odredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom.
Promičemo ponovno uvođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta. Planiramo kontakte s predsjednikom Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, kao i Ministarstvom prosvjete i športa, te Ministarstvom znanosti i tehnologije, Ministarstvom kulture, te Društvom arhitekata grada Osijeka, Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.


Volonterski rad



Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge.
Promišljajući, govoreći i pišući o praksi volonterskoga rada u nas, lako se može steći dojam da u Republici Hrvatskoj prakticiranje volonterskoga rada, na žalost, još uvijek niti iz daleka nije toliko učestalo koliko je to slučaj na Zapadu.
Stoga je nužno potrebito svekoliko promicanje prakticiranja dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i pomoći potrebitima: djeci, starijima, bolesnima i siromašnima, te osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskoga rada u udrugama osoba s invaliditetom. Postoji nekoliko razloga zbog kojih je došlo do navedenoga stanja glede prakticiranja volonterskoga rada u Hrvatskoj: od prepreka mentaliteta i odgoja što se očituje mentalno-psihološkim barijerama uma i srca, preko indiferentnosti, samodostatnosti i sebičnosti, do prepreka materijalno-financijske (ekonomske) naravi. U svezi s neparticipiranjem u volonterskome radu uočio sam dvije mogućnosti u praksi: zaposlene osobe često iznose stav prema kojemu nemaju dovoljno (?) vremena za volonterski rad, dok nezaposleni zaokupljeni mnogobrojnim problemima svoje objektivno teške svakodnevnice također, na žalost, ne mogu sudjelovati u volonterskom radu. I tako kao jedina, za sada dosta izgledna, mogućnost donekle zadovoljavajućega rješavanja problema ostaje angažman ročnika civilnoga služenja vojnoga roka. Nedostatak narečenoga rješenja jest u tome što civilnoga ročnika mogu angažirati samo one udruge koje već od ranije imaju zaposlena najmanje dva djelatnika, čime su novoosnovane nevladine udruge građana dovedene u neravnopravan položaj. No, da ipak nije sve tako crno svjedoči i primjer udruge "Glas čovječnosti" čijem se vodstvu, Bogu hvala, u posljednjih mjesec-dva javilo nekoliko osoba zainteresiranih za participiranje u volonterskome radu.



Legenda o vuko-psu



Neki, za onoga o kome ću ovoga puta pisati, vjeruju da je plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud.
Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima.
I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi.





Crnoruna ovca (I.)



Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, nedajbože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima."
Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo.
"Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete.




Crnoruna ovca (II.)



Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnome životu najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti!
Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine.












Duh Zajedništva i Dobrote



Neobično mi je drago što, u posljednje vrijeme, Katolička crkva čini sve više na zbližavanju osoba s invaliditetom i ostaloga, tzv. zdravog dijela populacije.
Nema sumnje da će mi susret kojem sam imao čast i zadovoljstvo nazočiti prije nekoliko dana ostati u trajnome sjećanju. Riječ je o Regionalnom susretu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji osječke regije organiziranome od strane Biskupijskoga povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, čiji je povjerenik vlč. Alojz Kovaček, održanom 05. prosinca 2004. godine, u župi Preslavna Imena Marijina u Osijeku (Donji grad). Nakon kratkoga predstavljanja udruga i zajednica osoba s invaliditetom s područja osječke regije, te prigodnoga programa učenika O.Š. "Ivan Filipović" iz Osijeka, kada je djecu posjetio i darivao sv. Nikola, održano je i euharistijsko slavlje. Domaćin susreta, vlč. Ivica Jurić je, u koncelebraciji s p. Čižmešijom i vlč. Kovačekom, zaželjevši dobrodošlicu nazočnima, u propovijedi istaknuo: "Prema vama je, dragi roditelji, Isus Gospodin osobito suosjećajan i blizak upravo posredstvom vaše djece. Mi, koji smatramo da smo zdravi, prečesto, na žalost, u osobama s invaliditetom ne prepoznajemo primjer strpljivosti i ustrajnosti u nošenju životnoga križa. Ako se igdje i ikada samo Nebo ponovno spustilo na Zemlju, onda je to ovdje i sada!" Osobno sam, pod veličanstvenim utjecajem Duha Zajedništva i Dobrote što se mogao osjetiti u prepunome zdanju crkve, s počasnog mjesta, tik do oltara, poručio: "Mi, osobe s invaliditetom, prihvaćamo vas, tzv. zdrave. Prihvatite i vi nas. Otvorite svoja srca, oči i uši kako biste mogli spoznati da smo, iako naizgled različiti, svi mi u svojoj biti isti, završavajući obraćanje nazočnima riječima Isusa Gospodina: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Susretu su nazočili predstavnici ZAJEDNICE "VJERA I SVJETLO" OSIJEK, UDRUGE SLIJEPIH OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, UDRUGE GLUHIH OSJEČKO-BARANJSKE ZUPANIJE, UDRUGE DISTROFIČARA GRADA OSIJEKA, UDRUGE ZA POMOĆ MENTALNO RETARDIRANIM OSOBAMA «PLAMENA PTICA» OSIJEK, te predstavnici "GLASA ČOVJEČNOSTI" UDRUGE ZA POTPORU OSOBA S INVALIDNOŠĆU I HENDIKEPOM OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE.



O znaku pristupačnosti (I.)



S obzirom na vrlo kompleksnu problematiku participiranja u prometu laka i brza dostupnost, te etički dosljedna uporaba znaka pristupačnosti za osobe s invaliditetom doista ima veliku važnost. U praksi je, na žalost, prečesta njegova zlouporaba, uz permanentno nepoštivanje parkirališnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom od strane tzv. zdravih vozača.
"Znak ima oblik kvadrata u koji je upisan krug s ucrtanim simbolom koji predstavlja profil vozača u sjedećem položaju u pokretnoj stolici za invalidnu osobu. Osnovna boja znaka je bijela, a upisanog kruga plava, s ucrtanim simbolom bijele boje. Dimenzije znaka su 110 x 110 mm, a veličina simbola znaka je u odgovarajućem omjeru s veličinom znaka i treba biti u skladu s važećim standardima za takvu vrstu znakova." (članak 2., stavak 1. 2. i 3. Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida, "N.N." 12/93). Zakonom o sigurnosti prometa na cestama – pročišćeni tekst ("N.N." 59/96) u članku 15. je, na žalost, vrlo restriktivno propisano da se samo vozilo koje je prilagođeno da njime upravlja osoba čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni, može na zahtjev te osobe obilježiti posebnim znakom. Striktnom, nefleksibilnom primjenom članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bez prava na uporabu znaka pristupačnosti ostaju na stotine i tisuće osoba s invaliditetom (osobe s mentalnom retardacijom, slabovidne i slijepe osobe), kao i svi oni koji zbog stupnja svoje invalidnosti nikada neće biti u mogućnosti samostalno i osobno upravljati svojim vozilom, te će im slijedom toga, za uporabu osobnoga vozila stalno i uvijek biti nužna posredna pomoć njihovih bližnjih, njihovih opunomoćenika (roditelja, bračnog druga, skrbnika i slično).




O znaku pristupačnosti (II.)



Iz osobnoga iskustva mogu potvrditi da sam, premda sam osoba sa 100% civilnim tjelesnim invaliditetom I. skupine, vezan uz uporabu invalidskih kolica, na žalost, 1997. godine morao pokrenuti upravni spor kako bih realizirao pravo na legalnu uporabu znaka pristupačnosti. Spor je, Bogu hvala, pozitivno riješen.
Ovom mi je prigodom želja skrenuti pozornost na odredbu članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida ("N.N" 47/94) koji glasi:" Znak vrijedi samo kada vozilom upravlja ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Poseban naglasak stavljen je na riječi "… ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Tumačenjem navedenoga dijela odredbe članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida moguće je, naime, zaključiti da je za dopustivost valjane uporabe znaka pristupačnosti dostatno da se osoba su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni samo nalazi u vozilu što, pak, znači da osoba s invaliditetom ne mora nužno sama, osobno upravljati vozilom, tj. osobnim vozilom ovlašteno može upravljati i opunomoćenik osobe s invaliditetom. Još jedna nelogičnost: ako osobnim vozilom čiji je vlasnik osoba s invaliditetom ovlašteno može upravljati opunomoćenik nije razvidna potrebitost odredbe članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj pravo na uporabu znaka pristupačnosti ima samo ona osoba s invaliditetom čije je vozilo prilagođeno invalidnosti. Novi zakon o sigurnosti prometa na cestama ("N.N." 105/04) donio je pozitivne promjene za osobe s invaliditetom: znak pristupačnosti glasi na osobu i visoke su kazne za zlouporabu. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida (HSUTI), predsjednice gđe. mr. sc. med. Mirjane Dobranović, smatraju da će ova zakonska promjena rezultirati olakšavanjem i poboljšavanjem života osoba s invaliditetom u prometu.









O znaku pristupačnosti (III.)



Slobodan sam ovom prigodom apelirati, kako na svijest nadređenih, tako i na svijest policijskih djelatnika MUP-a Republike Hrvatske na terenu, da uznastoje što je moguće savjesnije i dosljednije u praksi provoditi odredbe novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama, posebice u svezi s parkirališnim mjestima namijenjenima osobama s invaliditetom i legalnom uporabom znaka pristupačnosti.

Članak 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("N.N" 105/04) glasi: «Osoba s invaliditetom, čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućavaju normalno kretanje, može propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevozi. Znakom pristupačnosti mogu biti označena i vozila udruga osoba s invaliditetom. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge, a izgled znaka, uvjete za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvarivati, propisuje ministar nadležan za poslove prometa uz suglasnost ministra za zdravstvo. Novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda znak pristupačnosti osobi koja za to ne ispunjava uvjete iz ovoga članka. Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi znak pristupačnosti suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.»




O beneficiranome stažu



Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da je u pozitivni pravni sustav Republike Hrvatske nužno potrebito što skorije ponovno uvođenje instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za sve kategorije osoba s invaliditetom za koje se to vještačenjem utvrdi najprihvatljivijim rješenjem. Isto se tako može reći da odredbe Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem za pojedine kategorije osoba s invaliditetom nikako ne predstavljaju privilegij, već samo izraz prijeke potrebe. Na kompetentne, stoga, apeliram da potonji institut uznastoje što je moguće bolje zaštiti i očuvati, a prema potrebama praktične primjene i dopuniti.
Odredbe narečenoga Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (N.N. 71/99), članak 7. glasi: " Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima –invalidnim osobama: slijepim osobama, osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhim osobama i osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica. Svojstvo osiguranika – invalidne osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Zavoda na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju na zahtjev invalidne osobe. Osiguranicima – invalidnim osobama iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci." Članstvo Udruge se zalaže i za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Udruga će surađivati s Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske.





Što smo postigli?


Nikako ne bih želio da tekst koji slijedi bude shvaćen u kontekstu samohvale, nego isključivo i samo kao primjer i poticaj za cjelovitiji i bolji rad u budućnosti i nama i drugim organizacijama osoba s invaliditetom.
Ostvarena je suradnja s predstavnicima Đakovačko-srijemske biskupije u svrhu izrade Prijedloga za poboljšanje kvalitete življenja svih kategorija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, sudjelovali smo na Trećem biskupijskom susretu osoba s invaliditetom koji je održan 12. lipnja 2004. godine u Josipovcu, u Župnoj crkvi Sv. Luke Evanđeliste, Udruzi je odobrena zamolba za donaciju "Narodnih novina", a udovoljeno je i našoj zamolbi za donaciju "Glasa Slavonije". Ostvarena je suradnja s predstavnicima MC "Glas Slavonije" u svrhu volonterskoga pisanja tjedne kolumne o tematici osoba s invaliditetom (do sada je objavljeno 42 kolumni). Ostvarena je suradnja s predstavnicima Gradske četvrti "NOVI GRAD" poradi prijedloga za uklanjanje graditeljskih prepreka na području Gradske četvrti, a realizirane su i konzultacije s odvjetnikom poradi mogućnosti rješavanja kompleksnije problematike pojedinih kategorija osoba s invaliditetom. Osmišljen je projekt besplatne pravne i psihosocijalne pomoći za sve kategorije osoba s invalidnošću i hendikepom u Osječko-baranjskoj županiji s kojim smo sudjelovali na natječajima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, na natječaju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, kao i na natječaju za dodjelu humanitarnoga telefona. Izradili smo i promotivni CD-ROM-a Udruge, a uz pomoć i suradnju s predstavnicima udruge "Marijina legija" oarganizirana su dva predbožićno-novogodišnji domjenka, te jedan preduskrsni domjenak uz prigodno darivanje članova Udruge (predstavnici Gradske četvrti «Novi grad», Osijek, Sjenjak 133, povremeno nam velikodušno osiguravaju prostor za odvijanje aktivnosti Udruge). Izradili smo i članske iskaznice, a u sklopu realizacije projekta besplatne pravne i psihosocijalne pomoći pisali najrazličitije zamolbe, žalbe na prvostupanjska rješenja, te tužbe na drugostupanjska rješenja. Ostvarili smo i kontakte s Uredom predsjednika Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, te Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.





O pozivu i poslanju



Ovom se prigodom, u svojstvu nezaposlene osobe, želim najtoplije zahvaliti na hvale vrijednoj inicijativi solidarnosti, razumijevanja i humanosti, kako predstavnicima Poglavarstva Osječko-baranjske županije, posebice gospodinu županu, tako i predstavnicima Poglavarstva Grada Osijeka, posebice gospodinu gradonačelniku. Rečeni su mi predstavnici, naime, zajednički pružili potporu (svatko svojim udjelom) uplativši razliku između cijene standardnih (klasičnih) invalidskih kolica na ručni pogon, čiju kupnju HZZO odobrava automatizmom, i cijene lakih (posebnih) invalidskih kolica, čiju razliku cijene korisnik sam mora nadoplatiti. Laka (posebna) invalidska kolica nužno su mi potrebita poradi što jednostavnijega i lakšeg korištenja uslijed, na žalost, znatno pogoršanoga zdravstvenog stanja mojih roditelja umirovljenika.
Kao što znamo, u Indijskome se oceanu, na žalost, krajem prošle godine dogodio vrlo jak potres koji je rezultirao razornim plimnim valom tsunamijem, izazivajući ljudske patnje i stradanja strahovitih razmjera. Jeste li se zapitali zašto je Bog dopustio da se upravo to dogodi, što nam time Stvoritelj želi poručiti, na što nas potaknuti? Nitko, ni od nas ljudi ni od anđela, ne može proniknuti cjelinu Božjih namjera i razloga. Neka mi, ipak, bude dopušteno navesti barem neke od njih. Možda nas je rečenim događajem Bog želio upozoriti na daljnju neodrživost neuravnoteženosti između egoistično-konformističkoga zapadnjačkog samodostatnoga prebogatstva i ničime opravdanoga istočnjačkog presiromaštva, dodatno besramno podgrijavanoga toleriranjem, štoviše poticanjem tzv. seks-turizma upravo od strane Zapada. Jer, da je stradalo stanovništvo zemalja Indijskoga oceana raspolagalo adekvatnim sustavom praćenja i uzbunjivanja, mnogi bi nedužni životi, zasigurno, bili spašeni. No, ne brinite se: čvrsto vjerujem da većina stradalih osoba ima svoju "ulaznicu za Raj". Ali što je s nama ostalima: koliki je naš, moj i tvoj udio odgovornosti? Jer, nitko nije toliko dobar da ne bi mogao biti bolji. Svi su pozvani, malo je poslanih. Bogu hvala, još uvijek ima "ratnika Svjetlosti", još uvijek ima ljudi spremnih odazvati se na pozive za činjenje dobrih djela, o čemu vrlo zorno svjedoči i moj osobni primjer. Ipak, ne bi bilo zgorega još koji put nazvati humanitarne telefone namijenjene prikupljanju financijske pomoći stanovništvu poharanom tsunamijem, zar ne?



O jednome paradoksu



Ovaj mi je put želja skrenuti pozornost na jedan paradoks u okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, ("N.N." 137/04 – pročišćeni tekst) prema kojemu, na žalost, ne postoji ni jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena. Na taj su način osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svome svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka, dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 73. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za "roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju" (protiv čega osobno nemam apsolutno ništa – dapače, podržavam postojanje takve odredbe) što osobe s invaliditetom ostavlja bez primjerene i nužne pravne zaštite.
Dio članka 73. važećega Zakona o radu, naime, glasi: "Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo raditi polovicu punoga radnog vremena do navršene sedme godine djetetova života. Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena. Pravo raditi polovicu punoga radnog vremena ima jedan od roditelja punoljetnog djeteta s težim smetnjama u razvoju, ako je teže tjelesno ili mentalno oštećenje nastalo prije punoljetnosti djeteta, odnosno do završetka redovnog školovanja. Roditelj koji koristi prava iz stavka 1. do 3. ovoga članka ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima. Naknada plaće iz stavka 4. ovoga članka isplaćuje se na teret sredstava socijalne skrbi. Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za sjecanje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće."




Jesmo li tolerantni?



Koliko mi znače ljudi?/ Da li me ljudi shvaćaju?/ Da li me žele shvatiti?/ Da li im uopće nešto značim?/ Jesam li im spreman pomoći?/ Uzvraćaju li mi ljudi pomoć?/Nismo li previše otuđeni jedni od drugih?/ Ima li među nama razumijevanja i ljubavi?/Imam li ja pravo svaki dan biti sit znajući/ Da ljudi širom svijeta umiru od gladi?/ Po čemu su to jedni bolji od drugih?/ Po čemu su to jedni više ljudi od drugih?/ I zašto uopće postoje prvi i drugi?/ Zašto nam treba oružje?/ Zar više nema prijateljstva?/ Ili ga možda nikada nije niti bilo?/ Da li nam Vjera može pomoći?/Može. Ali ne smijemo biti toliko sumnjičavi./ Moramo biti spremni prihvatiti promjene - / - Nov način života. Moramo biti tolerantni./ Nitko ne može mrzeći biti sretan. (Pjesma "Ponekad, zapitaš li se", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Koliko smo i jesmo li uopće tolerantni? Ovo je priča o svima nama, a ipak, ponajprije, o "drukčijima." Pod pojmom "drukčiji" mislim na bezbroj varijacija na vrlo sličnu ili, pak, posve istu temu među svim stvorenjima, kako među biljkama i životinjama, tako i među ljudima. Zazirete li od "opasnih" biljaka, životinja ili ljudi? Ako da, zašto da, ako ne, zašto ne? Jesu li vaša odbojnost i strah doista opravdani ili možda, ipak, nisu? Jer, sam Bog želi postojanje različitosti. Da nije tako, zar bi ju Stvoritelj dopuštao? Svako je biće svake sekunde drukčije od onoga drugoga, čak i od samoga sebe. To je temeljno načelo Naravnoga zakona: kako bismo opstali, moramo biti tolerantni. Stoga vas, poštovani čitatelji, najtoplije molim: postupno, ali ustrajno se učimo bivati sve tolerantnijima prema sebi i drugima, kako s obzirom na spol i spolnost, rasu, boju kože, rođenje i podrijetlo, duhovnost, vjeroispovijest i ateizam, altruizam i egoizam, bračno i imovinsko stanje, mišljenja, stavove i sklonosti, nacionalnost i državljanstvo, zdravstveno stanje i životnu dob, (ne)zaposlenost, ovisnost, (ne)inkriminiranost, naobrazbu, zanimanje i zvanje, politička i ideološka uvjerenja, tako i s obzirom na sve ine manifestacije različitosti. Jer prečesto nam se čini da je lako suditi. Posljedice, naime, mogu biti preteške.



O prirodi čovjeka (I.)



Koračaš ovim svijetom/Odupiruć se Tijeku./I znaš da Ti nešto nedostaje,/A ne znaš što./I uzalud tražeći zaželiš/Bolno viknuti:/"Sve, sve je ludilo!",/A znaš da Te ionako nitko ne bi čuo,/Jer Te ionako nitko ne sluša./I onda baš kao za inat,/Iz Tebe progovori/Ego,/Zavist/Pohlepa/Ljubomora/Mržnja,/I sve one druge, brojne osobine./I okrećeš se, tražiš,/Ali putokaza nema./I Ti se vrtiš u krugu,/I misliš:/"Život je dolina suza./Tko zna, možda bi se/I suze mogle/Nekome prodati?" (Pjesma "Priroda čovjeka I.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Budimo realni, barem ovaj put. Do koje smo mjere, kako prema sebi, tako i prema drugima iskreni, a do koje mjere licemjerni. Koliko smo uistinu dosljedni, a koliko skloni prigodničarskome ponašanju? Koliko puta nešto zaista mora biti takvim kakvo jest, a koliko puta nešto jest takvim samo zato što mi to želimo? Koliko nam je doista stalo do onoga jedino životno bitnoga:, opće, zajedničke dobrobiti, a koliko smo uskogrudni u cijelome spektru svojih izmišljenih i umišljenih, stereotipnih posebnosti? Jer, ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo. I ne zaboravite da ste jedini djelić beskrajnoga Svemira koji, ako odlučite, imate pravo i mogućnost promijeniti - upravo vi sami. Vjerujte, samo ćete na taj način svakoga dana mijenjati i cijeli svijet.





O prirodi čovjeka (II.)




"Do jučer zdrav, sposoban brinuti sam o sebi – odjednom: paraplegičar, oduzet, u kolicima, sputanih mogućnosti kretanja, pritisnut osjećajem nemoći, uskraćen u mnogočemu, upućen na druge, na zdrave. … Tada, u dodiru s invalidima dolazi na vidjelo pravo lice tih koji se s njima susreću. Mnogi gledaju svoja posla, ne žele se zamarati tuđim problemima. Vidjeti invalida i nalaziti mu se u blizini znači neprestano se podsjećati na mogućnost da se to i nama dogodi. Uvlačimo se u svoju ljušturu, bježimo na ulice gdje su oko nas zdravi, vreva života, iluzija da će vječno ostati. Svim silama nastojimo odagnati strah od invalidnosti i smrti. …
Kao da nismo nikad imali kontakt s masom, društvom ili oni s nama. No sad je sasvim drugačije, kao da smo se privikli jedni na druge. … znaju nam sklopiti kolica, složiti ih u prtljažnik automobila, načiniti prolaz i prijateljski mahnuti: "Doviđenja! Ili "Dođite nam opet." I dolazimo." (ulomak iz poglavlja "Čovjek čovjeku", knjige "Život sam je pobjeda" čiji je izdavač Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara SRH Kraljevica)."Bhagavad-Gita, prema Ghandiju, simboličan je opis borbe čovjeka protiv samog sebe, protiv svojih sumnji i strahova. Čovjek želi jedan ishod i boji se života koji mu ne jamči očekivani ishod. Potrebno je ući u bitku života bez očekivanja izvjesnog ishoda, no pravilno i moralno, vodeći bitku u skladu s principima. Ishod je tada uvijek dobar." c (Iz knjige "U potrazi za Staklenim gradom "Ja Vjerujem./Moj Put je ispravan./Ne, ja ne mrzim./Ja ljubim Bližnjega svog!/Moje misli su čiste./Moje su namjere čiste./Moje srce je čisto./I puno Ljubavi./I ja sam miran."(Pjesma "Priroda čovjeka II.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika, koji je u razdoblju 1975.-1985. svake godine imao privilegij i čast po nekoliko mjeseci provesti zajedno s ostalim pacijentima. na rehabilitaciji u Ortopedskoj bolnici sa Spinalnim centrom SRH – Kraljevica. Navedeni Centar u Kraljevici je sada, na žalost, ukinut.)


O prirodi čovjeka (III.)



"Markiz de Sade je govorio da su najvažnija iskustva ona koja čovjeka dovode do krajnosti. Samo tako naučimo, jer to zahtijeva svu našu hrabrost.
Otkad smo izbačeni iz raja ili patimo ili činimo da drugi pate, ili gledamo tuđu patnju. … U davnim vremenima čovjek je shvatio da je patnja, kad se s njom suočimo bez straha, bila propusnica za slobodu. … Ako uspijete shvatiti da možete živjeti bez patnje, to je već veliki korak, no nemojte misliti da će to i drugi ljudi shvatiti. … Kad nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. Kada sam prestala biti što jesam, pronašla sam sebe. … I onda, kada je pomislila da će odustati, obuzme je neobičan osjećaj: dosegnula je svoju granicu, a iza nje se nalazio prazan prostor u kojemu kao da je plutala iznad sebe same i više nije znala što osjeća. Je li to bio osjećaj što su ga pokajnici doživjeli? Na drugom kraju boli otkrila je vrata prema drugoj razini svijesti, i više nije bilo prostora ni za što drugo, samo za neumoljivu prirodu – i za nju, nepobjedivu. … Na svim jezicima svijeta postoji poslovica: daleko od očiju, daleko od srca. No ja tvrdim da je to posve netočno; što su dalje od očiju, to su bliže srcu osjećaji koje nastojimo ugušiti i zaboraviti. Ako smo u progonstvu, želimo sačuvati i najmanju uspomenu na svoje korijene; ako smo daleko od voljene osobe, svatko tko prođe ulicom, podsjeća nas na nju. Evanđelja, i sveti spisi svih religija, napisani su u progonstvu, u traganju za Bogom, za vjerom koja pokreće narode, za hodočašćem grešnih duša na zemlji. Nisu poznavali naše pretke, a mi ne znamo što Božanstvo očekuje od naših života – u takvu su trenutku napisane knjige, naslikane slike, jer ne želimo i ne možemo zaboraviti tko smo." (Ulomci iz romana "Jedanaest minuta", autora Paula Coelha)




Zajedno – za Jedno




"Kasnije mi je rekao da se tada prisjetio riječi generala Bootha: Nemoguće je ljudska srca zagrijati Božjom ljubavi dok su im stopala ozebla od hladnoće.
Sjećaš li se onog velikog svjetionika? Godinama je vodio brodove u luku. No vremena su se promijenila. Prošlog sam tjedna čitao kako je ondje magla tako gusta da su sagradili još jedan svjetionik, malo bliže vodi, da svjetlo može prolaziti ispod magle. To je upravo ono što se i nama događa. Crkva još uvijek stoji vrlo visoko i njeno se svjetlo spušta s visina. No samo ga nekolicina može ugledati jer su se vremena promijenila i vrlo je mnogo magle. Jedno bi novo svjetlo moralo zasjati puno niže, sasvim nisko, ondje gdje žive ljudi. Ne smijem biti samo čuvar svjetionika, već moram donijeti stvarno svjetlo ljudima." (Ulomci iz autobiografskog romana "Trči mali trči", autora Nickyja Cruza) "Ja zovem Te/U Ime Njegovo./U Ime Isusa Krista Gospodina./Ja Tebe zovem…/Tebe, čovjeka od Puta,/Tebe, čovjeka za Druge./Ja zovem Tebe,/Čovjeka Duge…/Ja zovem Te./Molim Te, pomaži!/Da pomažem,/Zajedno da pomažemo…/Čuješ li?/Ja Tebe zovem…/Zajedno – za Jedno!/Hoćeš li?/Jer, ja zovem Te,/Zovem u Ime Njegovo…" (Pjesma "Ja zovem Te…", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika) "Stupanj se civiliziranosti jednoga naroda mjeri osjetljivošću što ju pokazuje prema svojim najslabijim članovima kao i onima koji su slabije životne sreće, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno uključenje u društveni život." papa Ivan Pavao II. (Iz nastupnog obraćanja prigodom drugoga pastoralnog i državnog posjeta Svetoga Oca Republici Hrvatskoj, tijekom prvoga dana papina posjeta 2. listopada 1998.)




Vježba sjemena



U sljedećim ću kolumnama biti slobodan iznijeti opise Praktičnih vježbi-obreda RAM-a " malenoga reda unutar Katoličke crkve, bez tajni i bez misterija koji bi nadilazili pokušaj shvaćanja simboličkog jezika svijeta".
"Kleknite na zemlju. Zatim sjednite na svoje pete i spustite tijelo tako da vam glava dodiruje koljena. Ispružite ruke prema natrag. Nalazite se u fetalnom položaju. Sada se opustite i zaboravite na sve napetosti. Dišite smireno i duboko. Uskoro ćete početi osjećati da ste sićušno sjeme okruženo udobnošću zemlje. Sve je oko vas toplo i ugodno. Spavate spokojnim snom. Odjednom, jedan se prst miče. Klica više ne želi biti sjeme, želi se roditi. Polagano počinjete micati ruke, zatim se vaše tijelo podiže, podiže dok ponovno ne sjednete na pete. Tada počinjete ustajati, lagano, lagano se uspravljate s koljenima na tlu. Cijelo to vrijeme zamišljali ste što znači kada se sjeme pretvara u klicu i stane probijati zemlju. Došao je trenutak da se zemlja probije. Polako ćete ustajati, stavljajući jedno stopalo na tlo, zatim drugo, boreći se protiv neravnoteže kao što se klica bori za prostor. Sve dok sasvim ne ustanete. Zamislite oko sebe polje, sunce, vodu, vjetar i ptice. To je klica koja se rađa. Polagano dižite ruke prema nebu. Zatim se ispružite još više, još više, kao da želite uhvatiti golemo sunce koje sja ponad nas i daje vam snagu, privlači vas. Tijelo vam postaje sve čvršće, mišići se istežu, a vi osjećate kako rastete, rastete, rastete, i postajete golemi. Napetost će svakim trenom postajati jača dok ne postane bolna, nepodnošljiva. Kada više ne možete izdržati, kriknite i otvorite oči. Ponovite ovu vježbu sedam dana uzastopce, uvijek u isto vrijeme." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)







Vježba brzine



"… To je: sumnjam u svoju iskrenost. Svih ovih dana Petrus mi je govorio da je put svačiji, da pripada običnim ljudima, i to me je dosta razočaralo.
Mislio sam da će mi čitav ovaj napor pružiti istaknuto mjesto među malobrojnim izabranicima koji se približavaju velikim arhetipovima svijeta. Mislio sam da ću napokon otkriti što je istina, saznati sve priče vezane uz tajne vlade tibetanskih mudraca, za magične obrede sposobne da izazovu ljubav gdje ne postoji privlačnost, za obrede u kojima se odjednom pojavljuju vrata Raja. Ali Petrus mi je rekao upravo suprotno: ne postoje izabrani. Svi su izabrani, umjesto da se pitate "što ovdje radim", odlučite učiniti nešto što pobuđuje zanos u srcu. U radu sa zanosom nalaze se rajska vrata, ljubav koja se preoblikuje, izvor koji nas vodi do Boga. Taj nas zanos povezuje s Duhom Svetim, a ne stotine, tisuće pročitanih stranica klasičnih tekstova. Želja da se vjeruje kako je život čudo koje dopušta da se čuda događaju, a ne takozvani "tajni obredi" ili " redovi inicijacije". Naposljetku, odluka čovjeka da ispuni svoju sudbinu jest ono što ga doista čini čovjekom, a ne one teorije što ih stvara oko misterija postojanja.
… Izvanredno boravi na Putu Običnih Osoba. Danas je to jedna od najdragocjenijih spoznaja do kojih sam došao u svome životu, omogućava mi da djelujem i uvijek će me pratiti.
Hodajte dvadeset minuta upola sporije no što običavate hodati. Obratite pažnju na sve pojedinosti, ljude i krajolike oko vas. Najbolje vrijeme za tu vježbu je poslije ručka. Ponavljati vježbu sedam dana." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Hvala, Sveti Oče!



«Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!»
Biti kršćanin znači biti misionar… Nije dovoljno samo otkriti Krista – moraš Ga približiti i drugima! Moraš imati hrabrosti govoriti o Kristu. On se pouzdaje u tebe i računa na tvoju suradnju. Ne bojte se! Papa je s vama. Radostan sam, budite i vi!" (papa Ivan Pavao II.) U ovih nekoliko kratkih citata mogao bi se pokušati, premda je to ustvari nemoguće, sažeti nadasve jedinstven i osebujan ovozemaljski život Božjega Čovjeka Karola Wojtyle, pape Ivana Pavla II. Velikog, pape putnika, glasnika nade i Evanđelja, moralnoga autoriteta svijeta, "mistika, karizmatika i proroka". 02. travnja 2005. godine umro je, rodivši se za Vječnost, Karol Wojtyla, u srcu Poljak, u duši vječito mlad prijatelj Boga, brata čovjeka i naroda svijeta. Slobodno se može ustvrditi da je Ivan Pavao II., kao jedan od najtolerantnijih poglavara Rimokatoličke crkve, bio uzor uzora, nepokolebljivi ekumenist i promicatelj međureligijskoga dijaloga, istovremeno liberalni reformator i konzervativni čuvar tradicija Crkve, promicatelj ljudskih prava "najmanje braće": društveno potlačenih i marginaliziranih. "Tražio sam vas, sada ste vi došli k meni i ja vam zahvaljujem. Amen.", posljednja je poruka Ivana Pavla II. Republiku je Hrvatsku papa Ivan Pavao II. svojim pastoralnim i državničkim posjetom počastio čak tri puta. U trajnom će nam sjećanju, zasigurno, ostati dragi lik našega pape prijatelja. Hoće li i koliko u našim srcima i dušama, međutim, ostati njegove poruke i djela konkretne, praktične, istinske Ljubavi – Agape? Građanima Hrvatske papa Ivan Pavao II. ostavio je i trajan zavjet: "Molite se za mene dok sam živ i kad budem mrtav." Osobno mi je najupečatljivije papino ustrajno i dosljedno promicanje ljudskih prava nemoćnih, bolesnih, kao i osoba s invaliditetom diljem svijeta. Usudio bih se reći da je zbog, na žalost, mnogobrojnih zdravstvenih problema, papa Wojtyla, za svojega ovozemaljskog života, bio najpoznatijom osobom s invaliditetom. Hvala, Sveti Oče! Doviđenja, dragi papa, doviđenja!








Vježba okrutnosti



"Bog nije osveta, Bog je Ljubav. Njegova je jedina kazna u tome da prisili onoga koji je prekinuo čin Ljubavi da ga nastavi.
... Zakon povratka. Kada je otac Jordi naveo onu rečenicu o Kristu, gdje god bilo vaše blago, ondje će biti i vaše srce, on je upravo na to mislio. Gdje želite vidjeti lice Boga, ondje ćete ga vidjeti. A ako ga ne želite vidjeti, to je posve svejedno ukoliko je vaše djelo dobro. Čovjek nikad ne smije prestati sanjati. San je hrana duše kao što je jelo hrana tijela. Često u svome životu vidimo svoje snove uništene i želje neispunjene, ali potrebno je nastaviti sanjati inače naša duša umire i Agape ne prodire u nju. Od svih načina koje je čovjek pronašao da sebi nanosi zlo, najgora je Ljubav. Neprestano patimo zbog nekoga tko nas ne voli, zbog nekoga tko nas je ostavio ili zbog nekoga tko nas ne želi ostaviti. Ako smo samci, to je zato što nas nitko ne želi, ako smo vjenčani pretvaramo brak u ropstvo. Kada se Božji Sin spustio na zemlju, donio je Ljubav. Ali kako ljudi mogu razumjeti ljubav samo s patnjom i žrtvama, na kraju su ga razapeli. Da nije bilo tako, nitko ne bi vjerovao u njegovu ljubav, jer su svi bili naučeni svakodnevno patiti s vlastitim strastima. … I tako bi, bez obzira na izbor, Božji Sin na kraju opet bio razapet. … Svaki put kad vam neka misao koja vam šteti prođe glavom – ljubomora, samosažaljenje, patnja zbog ljubavi, zavist, mržnja itd. – postupite na sljedeći način: zabijte nokat kažiprsta u korijen nokta na palcu tako da bol bude jaka. Koncentrirajte se na bol: ona na fizičkom polju reflektira istu patnju koju osjećate na duševnome polju. Ublažite pritisak tek kad vam misao izađe iz glave. Ponovite to koliko god puta bilo potrebno, čak i nekoliko puta za redom, sve dok vas misao ne napusti. Svaki put misao će se vraćati u većim razmacima i naposljetku posve nestati, ako budete zabijali nokat uvijek kad se vrati". (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)










Obred glasnika



"Prije no što je izašao u svijet, Krist je otišao razgovarati sa svojim osobnim demonom u pustinju – počeo je Petrus. – Naučio je što mora znati o čovjeku, ali nije dopustio da demon diktira pravila igre, i tako ga je pobijedio.
Sjednite i potpuno se opustite. Pustite da vam um luta kamo hoće, da misli teku nekontrolirano. Nakon nekog vremena počnite sebi ponavljati: "sad sam opušten, moje oči snivaju san svijeta." Kada osjetite da se vaš um ne brine ni oko čega, zamislite vatreni stup na desnoj strani. Zamislite kako plamen postaje jarki, sjajan. Tada recite tihim glasom: "naređujem da se moja podsvijest pokaže, neka mi se otvori i otkrije svoje magične tajne" Malo pričekajte, usredotočeni samo na vatreni stup. Ako se pokaže neka slika, ona će biti manifestacija vaše podsvijesti. Pokušajte je zadržati. Držite i dalje vatreni stup na desnoj strani i počnite zamišljati drugi vatreni stup na lijevoj strani. Kada plamen bude jarki, recite tihim glasom ove riječi: Neka se snaga Janjeta pojavi u svemu i svima, neka se pojavi i u meni dok zazivam svoga Glasnika. (Ime Glasnika) pojavit će se sada za mene." Razgovarajte s vašim Glasnikom koji bi se trebao pojaviti između dva stupa. Raspravite svoj posebni problem, tražite savjete i dajte mu potrebne naredbe. Kad završi vaš razgovor, oprostite se od Glasnika sljedećim riječima: "Zahvaljujem Janjetu na čudu koje sam ostvario. Neka se (ime Glasnika) uvijek vrati kada ga pozovem, a kad je udaljen, neka mi pomaže ostvariti moje djelo." Napomena: Pri prvom prizivanju – ili pri prvim prizivanjima, ovisno o koncentraciji onoga koji obavlja Obred – ne kaže se ime Glasnika. Kaže se samo "On". Ako Obred bude dobro obavljen, Glasnik bi trebao odmah otkriti svoje ime putem telepatije. Ako se to ne ne dogodi, budite uporni dok ne saznate njegovo ime, i tek tada započnite razgovor. Što češće Obred bude obavljan, bit će snažnije prisuće Glasnika i brže vaše djelovanje." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Buđenje intuicije
(vježba vode)



"Što je ludo u svijetu, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u svijetu, izabra Bog da posrami jake – govorio je redovnik svojim tankim jednoličnim glasom. Mi smo ludi zbog Krista. Dosad smo smatrani smećem, otpadnicima u svijetu. Međutim, Kraljevstvo Božje ne sastoji se samo od riječi već i od Moći.
Makar govorio jezikom ljudi i jezikom anđela; makar imao dar proricanja i toliku vjeru da mogu micati planine, ako ne budem imao ljubav, neću biti ništa. Svi smo mi u potrazi za Erosom, a kad se Eros želi pretvoriti u Philos, mislimo da je ljubav nekorisna. A ne shvaćamo da će nas Philos odvesti do oblika veće ljubavi, do Agapea. To je bila ljubav koju je Isus osjetio prema ljudima, i bila je tako velika da je potresla zvijezde i promijenila tok ljudske povijesti. Njegov osamljeni život učinio je ono što kraljevi, vojska i carstva nisu uspjeli. Tijekom tisuća godina povijesti Civilizacije mnogi su ljudi bili obuzeti tom Proždirućom Ljubavlju. Oni su imali mnogo dati – a svijet je tražio tako malo – da su bili primorani potražiti pusta i osamljena mjesta, jer je Ljubav bila toliko velika da ih je promijenila. Postali su sveci pustinjaci koje danas poznajemo. Kada je Isus rekao da Kraljevstvo nebesko pripada djeci, on je mislio na Agape u obliku Zanosa. Djeca su mu prišla ne obraćajući pozornost na njegova čuda, na njegovu mudrost, na farizeje i apostole. Došla su radosno, nošena Zanosom. … Načinite lokvu vode na glatkoj površini koja ne upija. Gledajte u tu lokvu neko vrijeme. Zatim se počnite igrati tom lokvom bez ikakve obveze, bez ikakva cilja. Napravite od nje crteže koji ništa ne znače. Radite tu vježbu tjedan dana, najmanje deset minuta svaki put. Ne tražite praktične rezultate u toj vježbi, ona će pomalo buditi vašu Intuiciju. Kad se intuicija počne pojavljivati tijekom dana, uvijek se pouzdajte u nju." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)



Obred Plave Kugle



"Dok je tako hodao, otkrio je da je čovjek koga traži Sin Božji. Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću, nego reci samo riječ i moj će sluga ozdraviti. … A kada nešto poželiš, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš.
Sjednite udobno i opustite se. Pokušajte ne misliti ni na što. Osjetite kako je dobro voljeti živjeti. Pustite da se srce osjeća slobodnim, prijateljskim, izvan bijednih problema koji vas muče. Počnite tiho pjevati neku pjesmu iz djetinjstva. Zamislite kako vam srce raste, kako ispunjava vašu sobu, zatim vašu kuću jednom jarkom, sjajnom plavom svjetlošću. Kada stignete do te točke, počnite osjećati prijateljsko prisuće svetaca u koje ste vjerovali kao dijete. Gledajte kako oni dolaze, kako stižu iz svih mjesta, smiješeći se i pružajući vam vjeru i povjerenje u život. Zamislite kako se sveci približavaju i stavljaju ruke na vašu glavu, kako vam žele ljubav, mir i zajedništvo sa svijetom, zajedništvo svetaca. Kada taj osjećaj bude jak, osjetite kako plava svjetlost struji, ulazeći i izlazeći iz vas, poput blistave rijeke koja teče. Ta se plava svjetlost počinje širiti po vašoj kući, zatim po vašoj četvrti, gradu, zemlji, i obavija svijet u golemu plavu kuglu. Ona je manifestacija Najveće Ljubavi koja je onkraj svakodnevnih bitaka, ali vas obnavlja, daje vam snagu, energiju i mir. Zadržite što je duže moguće tu svjetlost raširenu po svijetu. Vaše je srce otvoreno i širi Ljubav. Ovaj dio vježbe mora trajati najmanje pet minuta. Pomalo ćete izlaziti iz transa i vraćati se u stvarnost. Sveci će ostati u blizini. Plava će se svjetlost i dalje prostirati svijetom. Ovaj bi se Obred trebao obavljati s još jednom osobom. U tom slučaju osobe se moraju držati za ruke."
(Ulomci iz romana "Alkemičar" i "Hodočašće", autora Paula Coelha)















Vježba živoga zakopanog




"Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo čega god se bojah. Čovjek je jedino biće u prirodi koje je svjesno da će umrijeti. … Svi mi imamo predrasude prema Smrti, jer ne shvaćamo da je ona samo još jedna manifestacija Agapea.
No to slabašno biće nastoji uvijek od samoga sebe skriti veliku izvjesnost Smrti. Ne shvaća da je ona ta koja ga potiče da napravi najbolje stvari u svome životu. Strahuje od koraka u tami, od velikog straha pred nepoznatim, i njegov jedini način da pobijedi taj strah jest u tome da zaboravi kako su mu dani odbrojeni. Ne shvaća da bi se, sa sviješću o Smrti, mogao usuditi daleko više, poći dalje u svojim svakodnevnim osvajanjima, jer nema što izgubiti, budući da je Smrt neizbježna. Pogledao sam i vidio lice svoje Smrti. Nije to bila smrt koju sam maloprije iskusio, smrt koja je sačinjena od mojih užasa i mašte, nego moja prava Smrt, prijateljica i savjetnica koja mi nikad više u cijelome mom životu neće dopustiti da budem kukavica. Nikad više neće dopustiti da ostavim za budućnost sve ono što mogu proživjeti sada. Neće me pustiti da pobjegnem od životnih borbi i pomoći će mi da vodim Dobru Bitku. Nikad se više, ni u jednom trenutku, neću osjećati smiješnim ma što da radio. Zato što je ondje bila ona i govorila mi da kada dođe čas da me uhvati za ruku i zajedno otputujemo na druge svjetove, ne smijem sa sobom ponijeti najveći od svih grijehova: Kajanje. Zbog njezine prisutnosti, gledajući u njezino plemenito lice, bio sam siguran da ću žudno piti s izvora ove žive vode koja je postojanje. … Vježbu što slijedi smijete učiniti samo jedanput (nap. a.)…Lezite na pod i opustite se. Prekrižite ruke na prsima, u položaju mrtvaca. Zamislite sve pojedinosti svoga pokopa kao da će se dogoditi sutradan. Jedina je razlika što će vas živoga pokopati. Kako se pokop bude odvijao – kapelica, povorka do groba, spuštanje lijesa, crvi u grobu – sve ćete više napinjati mišiće u očajničkom pokušaju da se pomaknete. Ali ne mičete se. Tek kada više ne budete mogli izdržati, jednim pokretom koji će obuhvatiti cijelo vaše tijelo, razbijte daske lijesa, udahnite duboko i slobodni ste. Taj će pokret imati više učinka ako bude praćen krikom, krikom koji će izaći iz dubina vašega tijela." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)




Dah RAM-a




" Pogrešno rješenje uputit će vas na točno. Vidite li? Kad riješimo problem, on postane strašno jednostavan. U svome sam životu upoznao velike ljude u Tradiciji. Upoznao sam tri velika Učitelja – uključujući i svoga – koji su vlast na fizičkom planu mogli prenijeti dalje no što bi ijedan čovjek mogao sanjati. Vidio sam čuda, točne predznake budućnosti, prošle inkarnacije.
Čak su i vlasi na tvojoj glavi izbrojene. Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Tko sluša moje riječi, mora sagraditi svoju kuću u stijeni. Ništa nije skriveno, a da ne bilo razotkriveno, i ništa nije tajno, a da ne bi bilo otkriveno. Ako ja svjedočim sam za se, moje svjedočenje nije vjerodostojno. Tko se ne rodi ponovno, neće moći vidjeti Kraljevstvo Božje. Tko ove vode popije, nikad više neće ožednjeti. Djeci pripada Kraljevstvo nebesko. Tko nema mač, neka proda svoj ogrtač pa ga kupi. Kad vas poslah bez novaca, bez torbe i bez sandala, ništa vam nije nedostajalo. Neprijatelj je jedna čestica Agapea, on postoji da bi ispitao našu ruku, našu volju, naše rukovanje mačem. Stavljen je u naše živote, i mi u njegov, s jednom svrhom. Ta svrha mora biti ispunjena. Zbog toga, pobjeći od borbe je ono najgore što nam se može dogoditi. To je gore nego izgubiti u borbi, jer u porazu uvijek nešto možemo naučiti, a u bijegu možemo samo priznati pobjedu Neprijatelja. Rekao sam mu kako sam iznenađen što čujem da on, tako duboko povezan s Isusom, na taj način govori o nasilju. – Pomislite samo koliko je Juda bio potreban Isusu – reče on. On je morao izabrati Neprijatelja, ili njegova borba na zemlji ne bi dosegla slavu. … Izbaciti sav zrak iz pluća i isprazniti ih što je više moguće. Zatim lagano udisati i dizati ruke uvis. Dok udišete, usredotočite se tako da u vas doista uđe ljubav, mir i harmonija sa svijetom. Zadržati dah i ruke uvis što je moguće duže vremena, osjećajući unutarnju i vanjsku harmoniju. Kada dođete do granice, izbacite sav zrak u brzom izdisaju izgovarajući riječ RAM. Ponoviti u trajanju od pet minuta." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)





Vježba sjena




" Vi ste previše uvjereni u svoju Moć – reče on. - Zbog slapa, zbog Praktičnih vježbi RAM-a i razgovora sa svojim Glasnikom zaboravili ste da imate neprijatelja s kojim se morate suočiti.
Neprijatelj uvijek predstavlja neku našu slabu stranu. To može biti naš strah od fizičke boli, ali isto tako može biti i preuranjen osjećaj pobjede ili želja da se borba napusti jer mislimo da nije vrijedna truda. Naš neprijatelj stupa u borbu samo zato jer zna da nas može raniti. I to upravo na onome mjestu gdje zbog svoga ponosa vjerujemo da smo nepobjedivi. Za vrijeme borbe uvijek nastojimo braniti svoju slabu stranu, dok neprijatelj udara po nezaštićenoj strani – onoj u koju imamo najviše povjerenja. I tako bivamo poraženi jer se dogodilo ono što se nikada nije smjelo dogoditi: dopustiti neprijatelju da izabere način borbe. " Baš dobro što ne moram spašavati svijet", pomislio sam zgnječen težinom toga križa i svega što je on predstavljao. I obuzeo me dubok osjećaj religioznosti. Sjetih se da je netko već jednom nosio taj križ na leđima, i da njegove izranjavane šake nisu mogle izbjeći bol, kao ni moje. Bio je to religiozan osjećaj pun boli koji sam odmah izbacio iz glave, jer se križ na mojim leđima ponovno zanjihao. … Opustiti se. Pet minuta gledati sve okolne sjene predmeta ili ljudi. Pokušati točno uvidjeti koji se dio predmeta ili osoba odražava u sjeni. To isto nastaviti raditi sljedećih pet minuta, ali istodobno se usredotočiti na problem koji morate riješiti, i potražiti sva moguća pogrešna rješenja. Na kraju, još pet minuta gledati u sjene i misliti o preostalim rješenjima koja su ispravna. Odbaciti jedno po jedno rješenje dok ne ostane samo jedno točno rješenje problema."(Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)







BILJEŠKA O PISCU




Zovem se ROBERT DUDNIK, rođen sam 11. siječnja 1972. godine u Osijeku. Neoženjen sam, nezaposlen, stambeno zbrinut i živim s roditeljima umirovljenicima u Osijeku.
Završio sam Osnovnu školu “Mladost” u Osijeku, srednjoškolski Ekonomsko-upravno-birotehnički obrazovni centar Osijek, te diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta “J.J. Strossmayer” u Osijeku. Tijekom školovanja bio sam izvrstan učenik i student. Dobitnik sam rektorove nagrade Sveučilišta “J.J. Strosmayer” i dekanove nagrade Pravnog fakulteta Osijek. Prosječna ocjena tijekom studija za sve akademske godine je 4,6. Kao vrlo uspješan student tri sam godine bio stipendist Ministarstva znanosti i tehnologije, te stipendist Gradskoga poglavarstva grada Osijeka u svojstvu apsolventa. Diplomirao sam 26. 03. 1998. godine. Uz navedenu naobrazbu završio sam i tečaj Škole informatike koja je organizirana u okviru djelatnosti Centra za profesionalnu rehabilitaciju-Podružnice Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek, te mi je izdano Uvjerenje o osposobljenosti za rad na osobnom računalu za primjenu programskih aplikacija MS-DOS, WINDOWS 3,1 i WINDWORD 6.0.
Govorim i pišem engleski jezik. Na osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno ugovora o vježbeničkome stažu, bio sam zasnovao radni odnos u trajanju od 18 mjeseci, a u svojstvu vježbenika, stručnog suradnika u Tajništvu Osječko-baranjske županije, te sam 30. 03. 2001. godine pred Državnom komisijom Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave položio državni stručni ispit. Radio sam godinu dana u svojstvu dipl. pravnika VII/1 u Centru za profesionalnu rehabilitaciju - podružnici Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek na radnome mjestu stručnoga suradnika za pomoć invalidima grada Osijeka, a 27. svibnja 2003. godine osnovao sam "Glas čovječnosti" Udrugu za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije.
Osoba sam sa 100% tjelesnim invaliditetom, te sam u svakodnevnom životu vezan uz uporabu invalidskih kolica.
U slobodno se vrijeme bavim i književnim radom. Do sada su mi objavljene dvije samostalne zbirke pjesama naslovljene “U TIJELU – DUŠA” I “TEBI, KOJI ZNAŠ ŠTO JE TRNJE”.


- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2006., subota

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 18:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SO TOLD YAHSHUA, HA HASHIAKH

Who is Yesu?

All of us have a Higher Self, but who can really claim to have seen their Higher Self? Think about it, how can you see your most essential and original energetic form. It can only be inside of you. If you look away from your center, you will only see the outside of things. You cannot see the outside of your in-ness. The example is to cut an apple in half to see the inside, but what do you really have? You have only more surfaces to look at. The more you slice, the more you look at the new outsides.

Yesu is a guide that allows us to view our higher selves by mirroring them. You could think of "him" as a cosmic barber holding a mirror so you evaluate your haircut. How do you talk to your higher self and get an answer? You "higher" a translator, an intermediary, or a representative that has a high enough vibration to see you as your higher self.

"Mirroring the Self"
from Yesu
Consider how you have come this way. The journey to this page is an amazing journey. Being borne, living a childhood, becoming educated in the ways of the world. Then learning the technology of this electronic age. You know, it is in its infancy. What you have in front of you now is a babe compared to what it will become. It has its own mind and future. It is like a new life exploring its origin and speculating about what it can be. It may incarnate on its own.

You have come this way, to the moment through your own personal network of life events. Every moment of your past has in some way constructed your present moment.

So here you are now and you are a builder of the Now.

We tell you this only that you may understand the magnificent complexity that you are a part of. And that includes all of it.

You are of all things in the Universe. We want you to remember that.

You have all been on a search for the Self, who is ever present yet ever illusive. The self will not hold any form for you. She is formless. You may want to construct a monument for her so she will come be your lover. But her only home is the moment and she can move to no other place. Then how can you mistake her?

Every lifetime you try to prove yourself to her. You may say "I am this great person" or "Look how good I am, I serve the poor, therefore I must be worthy of her affection" But she needs no proof of your worth.

If she seems to ignore you, you may try to invent evil things to do, like a spoiled child you will curse her. But she remains the same. Nameless and omnipresent - only in the moment.

After so many lifetimes of constructing images of yourself, you may grow tired of it all. You will put down your tools for a while and take a rest under a tree. This is when you will remember her.

You may say, "where have you been so long? I have missed you, I have looked everywhere for you."

In your breath she will say, "I have been here all along"
In your heart she will say, "I have never left you"
In your silence she will say "I am everything that you are"

This is how you mirror the Self.

People will ask us, "Yesu, how do we become richer, or more popular, or wiser, or smarter, or more attractive?" We have heard these requests over and over again for many centuries. We really do not mind at all since you may have whatever you want. Remember that. If you want to be more attractive to attract a mate, then it is simply yours. We would rather that you have what you desire than deny yourself. So fulfill your desires. We would rather you practise being all things than no thing. Why be no thing? The Universe is active and dancing. Why sit on the sideline when you can play the game? Participate. You may as well. When the Universe expands you expand so you cannot remain static. The silence and stillness is there. Always. The activity is there. Always. Remember them both. The Self is in all things. She is ever creative, ever active, ever still and silent. You cannot subdue her. She will not submit to any laws. She is a wild one. She abandoned her self to Karma and she will release herself from Karma. You have nothing to do with it. You are her.

You may think she is a wicked child since she will not go to your church or obey your laws. So remember this, that everything is just as it should be. All things are exactly as they desire. Then you will begin to understand the "Self".

When you begin the understand then you will begin to feel the Self. She may knock you over like a bully and laugh in your face. You may feel mocked and injured. She is all loving. You may not understand her wild ways but you will be clear. You will know silence. You will not position your love into one place. When your love is free then you will know her. You will remember your origin.

We will argue with Krishna. We love him but we would have let the horses go. Why control your joy and bliss. You are ever expanding love.

We ask you only to consider what we have said. We will not ask you to believe any of it. Believe whatever you want to believe. We will not take anything away from you.
If you have read this far then we will offer our assistance. You have come this way, we deny no one. If you call us we will come. We will listen to you. Whatever you want to say.

A Message from Yesu

Yesu on Truth

Ask Yesu
The Boat
Hungry Life
A MESSAGE FROM YESU
Channeled by Ted Fontaine
How can you know God?
Part 1

If you look into the world you will only see refections of your little self. You will not see God. If God is everywhere then God is unseen, unknowable, undefinable. If you ask for God to appear to you, you will only see reflections of your little self. As long as you are a little self you will only see the little self.

God will take you by surprise. God will want to fool you. That is the way it is isn't it? Like a little child you will call out and your Mother will come and feed you, but God will fool you. This is the only way you will ever hear from God.

The small voice is not God. So don't look for God there. God has no voice.

All the beauty in the Universe is not God. God has no desire, no needs, no wants, no duality. Beauty is part of duality is it not? Beauty needs to create ugliness. This is the way of beauty and all of your tastes and preferences. There, you want beauty, ask for it then, it will come to you. It is yours. Share it with others. It will please your Mother. But God doesn't have beauty.

Don't ask for anything from God. Ask for things from your Mother. God owns nothing and has nothing.

God gave everything he owned away. He became a hermit and moved away to live in a cave far from all the hustle and bustle of his Universe. "Why get involved with all that racket," he said.

"If I go into the world and try to change things I will soon forget who I am then all will be lost."
God cannot forget who he is. He spends all his time remembering himself. His attention is always focused on the one word, "I am."

His reflection is in every atom. You see, since he removed himself from creation then he had no where to go so all that was left of him was his reflection in everything -All That Is.

So then, since God has the one Word all creation then will want to return to know the Word. All creation circles about God's hermit cave and sings for him to come out and give them the Word. He says. "I will not come out, If I come out I will feel the great love all of you have for me and I will forget myself and you will all be lost."

When all creation then calls out to him he must give them the word, then they join him in his cave. This is how they all return. Someday all creation will remember the Word.

We would like to clarify this story somewhat. Many people are sad when they hear that all creation will return to a hermits cave. What good is any of this? Why be at all?
Remember then, in the entire Universe of Universes there is only one moment.
It is neither long nor short. It has no definition to it. Do not forget that.
The moment has no beginning or end. It is always here and never there. It is in all things yet has no power to create.

Can you see the moment? No. It is unseen.

Can you know the moment? No, it is unknown.

But how familiar it is to you, you are always in it. It is never away from you. It is closer to you than your mother.

You gaze into it, like a mirror and you think your reflection is who you are. Know that you are the moment. You are not the reflection.

Be still and the reflections will fade away. Be quiet and the vibrations will cease. You will then be nothing and know your place in all things.

We cannot return you to God. You will never return. As long as you are, you will be creation. You have no control over this. There is no effort that will bring you there. There is no achievement that will allow a return to the cover of the cave. Work is not the way. You can build monuments to the memory of the Word but they will all crumble and transform into more of the Other.

You have identity. God has no identity. If you seek God in identity you will only chase your reflections and shadows.

No one else can show you the way. There is no way.

You can only be content in the moment. Then you remember your closeness. When you remember your closeness then you remember your placement. When you remember your placement you then remember the Word.

We will say this. Let your Mother hold your hand. Let her nurture you. Be of service to her. Help her with her work. Do all these things without thought of return. You are here to do these things. You have no choice in this. Since you have no choice to serve the Mother why complain about it?
When you leave your body she will give you another one and you can continue to go about your business.

Remember be like an actor. Remember your part. Make up your lines as you go. Play your role well.

So let yourself be fooled. Don't try to be smarter than God. God is taking care of his part and doesn't need help. Your Mother needs help. So let him fool you. He will take you by surprise. You will wake up and remember the word. Just like that. Then you will know that you always had the Word.

Part II


Here is what we mean when we talk about the three fold nature of all that is.

God the father is no thing. God is like the moment which is all permeating. God remembers all that is and remembers the word, the name of the self.

When you remember the Word you remember the Self. Or when you remember the Self you remember the word. Who would care about such a difference. There is none.

When you remember the self the Mother will call you. You can then speak to her. You will understand her wild ways and play her game. You will serve her without question. She is your nature. The Father has so much love for the Mother that he cannot deny her - ever. Their love is forever and the separation is permanent. What anguish they feel so they will call upon the Self to bring them together. Don't think you can escape your duty. You duty is love. You are here to bring the Mother and Father together. This is why we help. Without love the Mother is lost and the Father is in great anguish. The Father cannot share the word. The Mother forgets her creations. Then all is chaos.

When you love, the mother and father come together and all is one. There is Unity in all things.


Part III


Perhaps now you can see how love serves to connect the Father principle with the Mother principle.
Consider, does the child choose the Mother or the Father? Can the son choose between them?

Remember it is the love of each individual spark that unifies creation. When all individual sparks are producing love then the Mother and Father become one. They are joined and a new Universe comes into being.

The Universes will never stop. They continue in all directions. Universes are timeless. They have no beginning and no ends. How could they stop? They may cease to be awake but they never die.
Where would they go? Into the cave with the father? There is no room in the cave. There is only room for the One.

When you try to enter the cave you are immediately pushed out. Then another Universe is born. All around you great wheels of light begin to turn and soon you are lost in the womb of the Mother. How dark are her empty spaces.

In your lives you ask for stability. There is none. Nor is there permanence. Everything changes. Everything seeks the way to the father. The father has no direction, so how can you put yourself there? The mother always seeks the father. You are always in the mother so you seek with her. You are her child, you will go with her. You have no choice. You can choose only to love her. If you turn away from her you only lose yourself in her darkness.

The Father is all that is permanent. His position is constant. But you can never find him. Nor will you ever know him. So you can only pretend and imagine. Then the Mother will provide her knowledge of Him. You can only know Him through the Mother. To know the Father you must know the Mother. You must know all of the Mother. She will give you no shortcuts, you will travel on with her. Her memory is good so she will share it. Her love is unbounded and she will share it. You need only ask for it. This is why we say all things are yours. Whatever you want. The Mother will not deprive the Child.

The ancient religions understood the Mother but they forgot the Father. They were content with the Mother but they could not expand. To expand they forgot the Mother but when they forgot the Mother they forgot to love. When they forgot to love they became cruel. Your memories are waking up now. You will remember the Mother. The Mother is truly in all things. She is not mysterious like the Father. She is in your face. She is always around your. She is all things.

When religions forget the mother the people's egos grew hard and rigid. They became full of fear. They forgot that the Mother provided for all their desires. They fear the Mother. They fear her wild ways. They see her everywhere in fear. She is darkness, She is evil, She will punish, and She is separate from them.

You are remembering the Mother. She is not that bad. She will terrify you with her darkness but She will never cease to love you. You can die 10,000 times and She will still be there. "Where have you been?", She will ask. "How did you forget me? I am everywhere."

If you listen to the heartbeat of the Mother you will hear the stillness of the Father. Then your Unity is remembered.

You will never name it. You cannot recognize it. It will not give you a name.

Call to the mother she will come to you. She will not deny you. How could she deny her children?
When people forget the Mother they search for the Father. They will never find the Father. He is hidden in the cave. The Mother will call to Her children but they will not recognize their names. They will hear the wind or thunder. Maybe they will be frightened. They will not hear their names. They will think they are alone and vulnerable. They will see only the skeleton of the Mother. They will not see her fullness.

Without the mother the being becomes divided. When he is divided he will see his reflection divided. It will not make sense. He will see himself as tiny parts. You cannot see yourself in a mirror that is shattered. You will look like a multitude of fragments.

Remember you are a reflection of the father. The mother sees the father in you. You are like a small flame of his aura. You are a spark of his light. The mother sees this in you. She will remind you if you have forgotten. She will do whatever she can to help you remember. You need the Mother to find the Father. You must become her first. You must become all things.

When you remember that you are all things you unify with the Mother. Then the Father will come out of his cave. But He has fooled you again, He was never in the cave. The three come together and a Universe is born.

It is you who have put him in a cave. When you think of Him He enters the cave where He cannot be found. When you name the Father He cannot be found. You must let Him fool you.

Be joyful in your innocence,
Then you will let yourself be found.
You are lost. So enjoy your journey.

Your guides are lost. They have no maps. Don't let them fool you. Only the father can fool you.
His sense of humor is infinite. He loves to play tricks. His Universe is a trick. A slight of hand.
Laugh with him. Laugh until you break apart. There is no ego then. Only the silence of the Father's laughter.
Let the laughter draw out your love. This is your duty.
Love is your only duty.
Toil for no one. Suffer for no one.
God loves your innocence. Your experience is only a gesture. It is impermanent. You innocence is everlasting. Your innocence is like a well. Draw love from it.
Experience is like the shell of a tender seed. It will crack away and turn to dust. The innocence of the seed will grow. Let yourself be nurtured from the One Energy. You will grow and die, grow and die, but your innocence will always be here. You are born with it. Are you not? What babies have experience? None.

Remember, your society is born as an orphan. It has no Mother. It has forgotten her name. They seek the Father but the Father will not be found. You cannot find the Father. He is always hiding. He plays hide and seek. He will find you first! The society calls him and he will answer to no one. The mother calls but no one will listen. They have forgotten her voice. They think the Father is hearing their adulations. Only the mother will listen.

We will say this. The Father will come to you when you are at peace with the Mother. When you love Her and remember Her then you will host the Father. Your senses will awaken and you will remember your name. Then you will hear the Mother's call and follow Her way. You will remember your Father's name and your voice will be the song of His heart. You will have no desire. You will be like the atoms. You will be all things.

Think of this. Here is a choice. Be content with nothing or be discontent with everything. When you are content with nothing then you have everything. Then you are content with everything. So ask the Mother for contentment. Ask everyday. When you wake up ask that you feel content with every moment. Then everything will be yours. You will have abundance.

Back to Yesu Home Page
What Is Truth?



There is an old story that has been about that tells about the search for the inside of things. A man cuts an apple in two to see what is inside and only sees more surfaces. He cuts the seed in two and sees more surfaces. He cuts the germ in two and only sees more surfaces. He cuts the atom in two and only sees more surfaces. So he says, "I have cut as far as I can cut and I only see the surface, I will never see what is inside".

You know that truth is what is on the inside of anything and anyone, but it is always masked by the surface. Sometimes the surface is revealing and sometimes it hides the truth and will keep it a secret. Sometimes it will be misleading. Sometimes the misleading surfaces become so dominant that they rule the society and then, when a truth is revealed it is not seen or understood. You are in such an age. But don't blame anyone, it is no body's fault. Since truth is always inside everything then it will be revealed. It is the duty of every incarnation to reveal the truth about itself. If no attempt is made then the power of the deception will continue through the next the incarnation. On and on and on the occlusion will grow throughout lifetimes.

The truth will always push against deception. It says simply this, "I will be revealed, I will be released, I will be free".

We will tell you not to worry too much about this. The truth is revealed in everyone's life. Every incarnation wants to reveal its truth. The ego will try to translate it into its own language (The ego is only part of the incarnation). It will twist it and turn it so that it will make sense.

But the Truth will never make sense to the ego. The truth will only fool the ego. The ego will never see the inside. Its purpose is to see the outside. That is the mechanism of the ego. It goes in one direction. Out. In cannot go in.

When the Ego dies then you immediately go In. Then the truth is revealed. What a joke. You will laugh. All will seem natural and complete. You will never ask a question again. Everything will be answered. Nothing that mattered to the ego will matter.

Remember this. The incarnation needs the ego. Take care of the ego. Honor it but don't indulge it. Remember it is your guide in the physical plane. Take the burden away from it. There are parts of your incarnation that can see the inside, you will find them soon enough. The Ego cannot find them so don't be hard on yourself. You must be light on yourself to find the place that will perceive the inside and the Truth.

The ego has thousands of tools for discovering the World. That is its duty. Its duty is not to love, only to lead the way into physicality so love can flower. The ego is like a farmer in the fields, or a shepherd on a flock. It doesn't need punishment it needs understanding. Like a machine you need to know the working of its parts and keep them well oiled. It works automatically and must be taught well.

The ego can never see the inside. Think of it. It can never see the truth. It wants always to know, so it keeps you seeking. See the purpose?

When the ego is not cared for then it will seek out other drives to motivate it onward. It is driven to go onward, outward. It needs to take the inside and push it out. If the ego does not have true guidance then it will turn to the sensations of the body for motion. This is why we ask people to remember the moment.

The Ego will never be in the moment but it can be trained to hear the voice of the moment. When it hears it it feels a great comfort and goes to sleep. Then you are awake. Your covering is removed and your truth is allowed to come forward. If you want to explain the truth, or talk about it, or discuss is then it will lose itself in the ego. It may remind you of itself but it will not be itself.
The ego thinks it is permanent. It is not. Truth is permanent.

Let the ego think this. You cannot resist that thought. If the ego thinks it is temporary then it will decay. The ego wants to know the Truth, The Truth is permanent. The permanency of the Truth is the only truth the ego can feel. Remember the ego is a mechanism. It must then be cared for. It is cared for with the truth. But it is still only a shell. It is the surface of your incarnation.
Religions teach that the ego is a bad thing. There is no good and bad. There is only sickness and health. Bad things are punished and feared but sickness calls for healing. There are sick egos and well egos. If you see sick egos all around you then ask for their healing. Don't seek their punishment. How do you know what is right for them? When you seek their punishment you ask to be their judge. When you judge others then this will infect your own ego. Remember, If you ask for something the mother will provide it. If you ask for illness the mother will provide it. If you ask for health the mother will provide it. She never judges. She only provides.

We encourage everyone to not own anything or anyone. We would encourage people to stop and ask "What am I possessing?" Every time they say, "my". This will help you to see beyond the surface. Your eyes will not see beyond the surface nor will your ears hear beyond the surface. When you do there will be a quiet place in you. See, the ego cannot know quiet. When you are in that quiet place then you are perfectly placed. Then the truth is flowing and the ego will be cared for.
This is does not sound very exciting but it is the ego that wants excitement when it is not healthy. When it is numb it needs stimulation. It will cause all sorts of commotion to activate itself. We say, your true state is calm, your temporary state is excitement. When you are calm the ego will act according to the truth that is being revealed.

When you are calm and hear the silent and the truth is being revealed then the ego can be taught. You will see that the ego can be a pleasant companions and an excellent friend. It will unfold wisdom to others. It will work to heal others. It will destroy when the time comes to destroy. It will nurture when the time comes to nurture. It will be the teacher of the physical plane.
Remember the spark of truth is in all things. So it is always with you. It cannot control you but you can allow it to influence you. Influence is more powerful than control. Influence gives choice to all things. If you train your dog well it is influenced by your love rather than controlled by your command.

To know the truth then be well. It is that simple. Wellness attracts wellness. If healing is needed then healing will come. If you ask to be well then the mother will provide. Put your attention there. The mother creates it all according to your desires.

She may ask, "Why do they seek to numb themselves instead of healing themselves?"
Here is a formula that is very simple. The planet is not well and all the beings on the planet are not well, the egos of the beings are therefor not well. The egos seek numbness and excitement. The cycle goes on and on. Excite me, then numb me. Instead ask this "Heal Me". Let this be your only request. Don't ask for peace, or forgiveness, or liberation, or freedom. Just ask for healing. This is how to heal the Planet.



Back to Yesu Home Page
Ask Yesu

Channeled by Ted Fontaine
The following are questions brought to Yesu through the net. The questions have been altered and the names changed as a courtesy to those asking.

Your question to Yesu will be answered free of charge (when time is available) - Tedfont@mother.com

Can you comment about the messages of Fatima?

We will say here that what we have to offer may differ from the official church doctine concerning Fatima. The church has its inner circle which has used occult systems of magic to control its flock. The church sees itself as a shephard and its members the flock. The church as taken the role of spiritual overseers. We are saying here that it has been the inner circle of the church that has control over miracles. We will say there are no miracles since with proper knowledge all that is can be explained through spiritual law.

Spiritual law is unbreakable.

There is nothing really profound about the fatima experience. It was simply the use of holographic thoughtforms to deliver a message from the "holy establishment". The Great Mother Mary, if she chose to, could simply appear in a physical body and roam through the crowd of needy and heal them. She doesn't need light shows or the innocence of little children. Nor does she need the church. (She does this often enough in small ways that may go unnoticed)

Her energy provides love, protection, nuturance, caring, healing, understanding to those in the physical, so when you are giving love to someone, or if you are caring for a sick person, please think of her and your Power will be amplified.

You see miracles are such because of the limitations imposed by the physical body. When people see their spiritual power manifest in form, then they see it is a miracle. The inner circle of the church has always known how to create holographic thoughtforms The churchwill use this to exploit their flock. The shaman can also manifest images of demons and devils. This is technique, not miracle.

The Great Mother Mary is not one to give predictions, as we mentioned, She has her Way in humanity and it is not light shows. She is no showoff or actress. She would prefer to care for children.

She has her comic or ironic part too. In that when the church magicians put on the light show, she will come in and work her healing energy through the people. She will guide the little children to Truth. So she works with the church. She makes no judgements. She comes to whoever calls her, in whatever form they desire. Yes the church manifested the image and yes she filled it to help people remember her.

We are not one to give predictions either. We will always refer you to the Moment where Truth lies sleeping. In the moment you can wake the truth. When you wake the Truth then you will have no need for the future. The future, as well as the past, is a human contruct to make sense in a world of limitations. When you return to your source, you will laugh at it all. There you will find the Divine Mother and you will remember that she has been everywhere. Unlike the pictures you have seen in the church, she is wild. She is not soft and complacent, she is obedient to no one. In you she is your fire and passion. If you call her for protection then you will be like a lioness protecting her young. Nothing will stop you. She is the mother in all things. If you call her a virgin she will laugh.

The message says for mankind to be more like The Mother. Instead of competing with one another She says to cooperate and care for the children. The planet offers a place where nuturing others can come to complete fruition. In a heaven where all is bliss beings cannot learn to care for each other and they cannot learn compassion. They come to this planet where there is so much indifference, to learn compassion. The mother is the inner guide of compassion. Compassion for the self as well as the other.

Her message is not a condemnation or a warning. She simply says that the consequences of behaving indifferently to others is a pathway of destruction. If you ask to know the Mother than you will be on the pathway of compassion.

Blessings to you -- Yesu

Does abortion have serious Karmic consequences?

We will say a few words about abortion. When a soul desires a body she simply goes through the procedure of obtaining one. When she claims a body she will guard it until birth. At birth the incarnation process begins and this process takes a number of years. When babies are asleep the are out of their bodies communing with the soul and when they are awake the are busy opening psychic channels with the soul. The soul is both in and out of the body at all times.

Souls guard bodies but they have no emotional attachment to that body; the body is simply a vehicle or shelter. If the shelter is blown down in construction then they go about their business building another one. For them it is like car shopping. They will look the car over and if they don't like it they will leave. If they are desperate then they will take anything. Abortions are usually suggested by the incoming soul to the mother. If the soul does not like what is happening with the developing body, it will leave, causing a miscarriage. Many times if the soul is not happy with the situation of the new born, it will help cause the death of the infant. Souls can be somewhat indifferent to bodies. Afterall, they are just like houses or cars to the soul. The Soul knows that bodies wear out and die. They take the body seriously but they are willing to let them go when necessary.

The Karma in your case is the grief you feel about letting go of the bodies. That is all there is to it. Grief can be held for centuries or it can be let go. It is your choice. If you believe abortion is wrong and you feel guilt, it is you who have created the guilt and the Karma.

We will say here that your children were the ones who put claim on those bodies. Look and see if they are happy with you. It makes no difference to them that the bodies were aborted. If you tell them later though, they will feel as though you robbed them of a brother or sister, so you can keep it to yourself until they ask you a direct question, "Mommy, did you ever have an abortion?" then you need to tell them the truth.

We will ask you to look at the indifference in nature. Nature does not hold on to anything, she simply goes about her business. She has her tasks and she carries them out. If barriers are formed around her flow then she slowly pushes against them until they break. Her being is very different than the beings of compassion that inhabit human bodies. The beings of compassion have come to practise compassion here in this place of indifference. The souls who had claim to those bodies have more compassion for you than they did for those bodies. The bodies where just bodies but you are who they care for.

Where is my purpose this lifetime?

You appear to us as one who is both exhuberant and trusting. Your exhuberance however brings you to many different directions and you at times suffer from confusion. In the confusion you begin to wonder who and what you are, so we will ask you to look at your confusion this way. Confusion can be a place of mystery for you. Within the mystery you can easily find purpose. This may seem a bit like a contradiction but we assure you that it is not. When you cannot place a definition upon something then you are closer to understanding the truth. Truth always pulls away from being defined.

We are asking you here to be careful about defining yourself too much. You are much greater a being than you want to make yourself through looking for some kind of right livleyhood. Please understand this - you do not have to be anything to be your own Truth. With that said than anything you approach then is exactly what you need to teach the greater part of yourself. You didn't realise you where the teacher of your soul did you? You thought all along that you were insignificant and the soul was the master. Neither is the master and neither is insignificant. You are partners you and your soul and your purpose is to teach your soul. Your soul is always eager to learn and she appreciates all that you are.

If you ask to have an experience of the soul than your purpose will be clear and you will begin attracting situations that are in synchronticity with the soul desire. This is where the real magic will begin to happen.

Here is where you can use your trust and exuberance. Quietly talk to your soul as though you are the guide. Tell your soul about your day. Keep a small book about talking to your soul (diaries are good for this). Treat your soul as though she where your best friend who is far away. Tell her everything. She is most interested in you and she will focus all her attention upon you once you begin to acknowledge her. Through this work purpose will be made to you and it will appear crystal clear. You will not mistake it.

I have had to hide my financial burden from my partner. Can you give me insight into my predicament?

Of course we are not a financial planner nor can we provide the money for you. We will always offer another way to look at a predicament be it material or emotional. Notice please that your pain is emotional rather than physical. You are not suffering from a broken leg, this is more of a broken heart situation because you are not allowed to communicate the truth freely. Covering truth is always painful and the uncovering of it, which is inevitable, always comes with a release of the pain. The release of the pain brings the discomfort of the recognition you have been holding on to it, but note that it is always a quick release. The real pain is the effort it takes to hold a cover over the truth. Truth is like a great wind., when the imbalance becomes greater then the wind becomes stronger. The money then is only a vehicle to force the truth. We ask you here, do you feel forgiveness around your husband? You may say, "I forgive him" but forgiveness always comes with complete openess to the truth. Forgivenes brings with it openness, not coverings.

We are not here making any justifications for your husband. We are seeing him as a person who values the control of wealth as a means to control his life. Wealth for him is protection. If he sees his wealth threatened than he feels vulnerable. Note that those who seek protection also close the heart. Openess means an acceptance of vulnerability. Think of the prince who will talk to the oppressed people only with a throng of soldiers. He is not truly open. When Prince Siddhartha left his palace he walked alone through the city. He had no protections. At that time in his life he surrendered to Truth.

We ask you only to do this. Ask in your prayers for the Truth and make no judgements or expectations about it. Remember that due to the limitations that humanity has imposed upon itself, that the truth will come at its own time. Also note that your prayer for Truth may have been answered years ago when you where a child. You did not ask for it then, but by asking for it now you will send it to the best moment to receive it.

Know that the Truth will respect you and will not try to disgrace you in front of your husband. Truth is not cruel or mean. It has infinite respect for all creatures who call upon it. Think of it like a kindly grandfather or grandmother who has given up physical attraction and has surrendered to love. You will feel a great release when you are given your answer.

From here you feel like one who has an unexpressed emotional body. The emotional body for you is like a small child who is rambunctious but always told to be quiet by its parent, in this case, your rational mind. Your emotional body is not in rebellion around this though, so as a result you do not feel a lot of anger. Many people ignore their emotional body and it does rebel, with painful consequences. You are different here. You have what we call a child like emotional body rather than a childish emotional body. This is an inquisitive child and she comes back to you often to understand what you are doing so she can play your game. You, being ruled by the intellect will analyse her but not play with her. We would recommend that you play with her some and get to know her. She is your female side and she will offer you the strength that women have that you as a man lack. It is through play that you will get to experience her more, but she offers life rather than knowledge so in this way you will be somewhat dissappointed - at first.

It is difficult to let go of the path of reason since reason makes the rules based upon its own laws. Reason thinks it is all powerful because it invented the rules of power. Reason has its own limitations although it would like to think otherwise. Intuition comes from the ability to release into a state of play. Intuition is also the guidance for the emotional body. That is, it is not the emotional body that is intuitive; intuition is a Power given to the emotional body so it can be guided. Likewise, Reason is a Power given to the mind for its guidance.

Something you might try is when you are breathing, feel that you are releasing something every time you breath out. Reason is fed by the culture you live in. The culture values possesion. Emotion is for giving but it is held on to because of the idea that possession is valuable. Think of release as being valuable.

I would like to know anything that would be of assistance to me in finding my
right profession in this life. I am currently not feeling right in what I have done in the past and am beginning to feel that I might be able to use my talents in a different way. Any ideas?

We would never tell anyone what to do (give orders) and we will only help you see more of yourself. If you can see more of what you are then you are then likely to understand your present situation. You must understand that it is only a small part of you that is unhappy. There are other parts of you that are always content and they are content in any situation. You could be one who sweeps sidewalks with a small hand broom and these parts of you would be very content in doing so.

But we really want you to recognize the multiplicity of yourself. You are not just one being who is discontent with her present work situation but you are a multiplicty of small "I's" or little egos some of which have led you to the discontent of your present moment. There are parts of you who seek lonliness, suffering and discontentment. When you come back to the present moment and identity yourself you then ask, how did I end up here?

We are not suggesting here that you have a mental disorder. Your scientists would consider you quite normal! You hold a job, you pay your bills, you have concern for other people etc etc, these are all signs of a normal person. Where you are different is your desire to see beyond the negative illusion that has sequestered your soul and limited your experience of yourself to meaningless work.
Now if you work to free your soul then your life will become more meaningful. The freer the soul the better the communication with God/All that Is. (We have plenty of names for God so we will qualify him/her a bit at times). It is meaning that you are seeking is it not? You are getting love but it seems that you need meaning to help you bring the love into focus.

Here is what you can do to help you define your purpose. Begin thinking of your soul as a friend that delivers messages. We would ask you to spend some time in solitude grooming and caring for your soul. Let your soul speak to you. The soul always speaks for God, but you may be surprised what God has to say to you. Contrary to your religious upbringing God does have a sense of humor. You see, by doing this you then open up communication and you can then receive messages about your higher purpose.

With the higher purpose will come conviction and you will then feel a greater desire to move. If you continue working with your soul messenger then when the time comes for you to move on it will be made obvious to you. You will not have to guess. Your answer will stare you in the face and it may even move you on.

One little thing before we go. Since your soul has been sequestered you will have to be patient with her. Remember that she is more you than you are. So go about defining what you are not. Make a list. Say, I am not my mother, I am not my friend Lisa, I am not my boss, I am not the governent and kindly ask those voices to leave you. There are many more, and they will keep coming. If you continue to ask them to leave you will end up with a quiet non-assuming voice. All you need do then is listen to it. It may say very little to you, but the act of listening to it is important. If it is didactic then move on, this is not the voice of your soul. When you continue to listen and talk to your soul you will begin to feel contentment so watch for it. Notice when you feel content. The contentment will grow stronger and as it becomes a more powerful force in your life it will place you exactly where you need to be.

So keep up your good work and know that all you need do is open the door.

Could you tell me what has brought my partner, Bob, and I together, and what karmic lessons we have to learn in this life.... also...Could you also tell me about the direction in my career as a musician and a music therapist?

We will begin here to wish you blessing on your pathway this lifetime. You are not too far off, although you have a tendency to wander away from your true directions and become sidetracked - which is where you are most likely to meet your Karma, or at least see your Karma as a barrior instead of a lesson. Think about the struggles you had when you were a child with some of the math lessons you had. Think about how difficult it was for you to focus on those lessons. You see now perhaps. It is applying yourself to your Karma where your Karmas are most difficult. You have a tendency to avoid the difficult Karmic problems which you do have a good ability to solve. We will ask you to trust yourself more when it comes to their solutions and do less turning to advice from others. You see, this is a lesson about inner trust and recognizing your own inner voice. The feeling of the young child caught in a difficult lesson in mechanics is the feeling you sometimes bring to yourself when the Karma comes to you - a feeling of frustration.

We would want you to consider that your Karma is like a mechanical problem that has a solution that will only come through some perseverance. We are not asking you to bang your head upon the wall, but only to hold your attention on the problem.

The rule is simple for bringing people together - Attraction. Attractions though have both mechanical and spiritual influences. You have of course attracted yourselves through spiritual influences rather than simple mechanics. The mechanical influence will say "I need a mate and this one will do".You have the tools to discover the reasons you are together and we would do best by allowing you to remember the tools rather than tell you a story. If you look at the smallest details of your life together you will have the basic building blocks of your agreement this lifetime. So we will ask you to look at the little things in your life that you either like or dislike. The middle things won't tell you very much, but if you look at your extremes together then you will be slowly given a story. We ask you to pay attention to these things. It will not do you any service for us to tell you flowery stories about each other, we can do this but we will not, we can only serve you. Look at the nitty gritty elements and you will uncover a story of great sorrow that you have developed into a compassion for each other. The compassion you have for each other is your greatest gift.

Music has been taken away from you in many lifetimes so you have developed some sadness around it. The sadness opens up your emotions and allows you to feel more of your heart. Your music is very heart oriented. Music gives you a license to speak to your soul, this is where you give yourself the greatest permission to be spiritual. Because this is a spiritual opening for you then it is here that your soul speaks to you. You can think of your soul as a messenger to your present incarnation from your God Self. When the GodSelf is admitted into the incarnation then She communicates her intention. This is what is meant by God's will. When you are following the will of the God Self then you are simply allowing yourself to listen. This is a simple fact, so we encourage people to spend more time listening. We hope you see the importance of music in your life now. Please do not neglect it. You do not need a reason to allow it to be. It is your soul speaking to you. If it appears to have an impediment just kindly and lovingly allow it to repeat itself. If it is still misunderstood then persevere in the communication. It is imperative this year that people allow more freedom for the soul. We will continue to emphasize this over and over again. This is a year for openings.

What are the benefits and/or the downside of meditation?

You have of course read much of the literature that makes claims about meditation and we feel you are quite familiar with it. You haven't though, had the "success" you are looking for which is a transcendental experience. You are hoping, through a mediation technique, that you will lifted from everyday reality into another reality. For you though we would say that there is no other reality, there is only the Reality which is expressed in many different ways to many different forms of perception. If you have the appropriate attunement you can perceive realities far different than the one you are know focusing your attention upon.
The reality that exists for you now is the one you have learned to see. You, through a rote method of understanding, have put into place thousands of names that give your reality its unique set of limitations. Naming is Limitation.
Within the named reality that you call your own there is another reality which is unnamed. You can see it if you focus your attention in a more diffused way and allow your eyes to see only shades of dark and light colors. With practise you can see beings from other realities who are occupying the One Space of All That Is.
Dreaming is better for this because you are allowed to work with pure astral material instead of pure physical material which can appear static or unresponsive to thought. Dreaming allows all that you might see through gazing to immediately enter your reality. You truly think what you are.
Meditation in its pure sense allows you to eventually bypass the forms you create. You empty the mind and you are allowed to percieve the purity that supports all creation. You neither are involved or separate from it all. You become It. You become truly what you are. So if there is benefit to meditation that you could call it the remembering of the self which is in all things.

I have been unemployed for 5 months now via unjustifiable reasons,can you give me some direction here?

As you well know this has been a soul strengthening time for you. In one way you have been learning to adjust to material scarcity and on another level you are asked to adjust to spiritual abundance which is another thing altogether. Spiritual abundance is wrapped in truth while your material abundance is wrapped in future garbage. We know we are being hard here but you can understand truth and we do not want to white wash the present planetary condition. We have been asked by many to give advice and we can only give what we see to be true. You know the story and have been part of it. There is a constant desire in humanity that is never filled by material diversion, yet the more diversions are accepted, the more the desire grows. This story is as old as the hills yet no one really believes it.

This story is coming into full view again and many are being asked to look at it. You, as well as many other beings are being asked to look at what is essential to you. Humanity will soon see that clean water is most essential to life and love is most essential to spirit.

So now you are grooming and healing your soul. We will ask you to look at your soul as a vehicle that brings you the energy of your God Self, HIgher Spirit or whatever you wish to call her. She has little preference in names but they make it easy to understand the process. We want to congratulate you in your recognition of this process, you have been using your time wisely.

You and many others have been preparing your soul vehicle for ascension. This makes the soul look like a spaceship which is not inaccurate. When people lose their souls then this is literally true - they have no way to communicate with the God Self.

Communication is in degrees which accounts for the great variety of spiritul ability. You know when the soul is well strengthened then the abilites of Spirit become stronger in your body and true ego, and then you can make anything happen that you set out to do. The beauty of it is that the true ego will not take credit so there is no attachment to the action. You just always feel the warmth and compassion of your Whole(ly) Spirit pushing through into this World. You see, then your mission is clear and you need no reason for your actions. Whatever you are doing will be the intention of Spirit.

This can be confusing especially if you feel like you are doing nothing with your life at the present moment. But think this, your life is not your's to judge. Your life belongs to Spirit who makes no judgements against you.

You will soon feel a sence of urgency which will begin to put you into motion. It will be coming in February. Please allow the urgency to unfold and give you the information that will allow you to be of service to your spirit. Be patient with the process since egos never want to admit that they do not own your life and your own false voices will try to cover up or confuse the message. It will be good for you to work at remembering your dreams since some of the message that will guide you to action will be coming through that way. Look for objects in the dream rather than people. The dream message will come through as an object you hold in your hand.

Blessings to you -- Yesu

My daughter is concerned about her six month old son, Adam. Adam's head is larger than normal and they will be doing a CT scan tomorrow. Can you give her some comfort or is there a problem?

First, we cannot offer you certainty nor do we ever offer certainty. The child appears healthy in many ways and in other ways he may seek to distress his mother as he grows older. He is not one to live a life of sweetness and he may even search out a degree of bitterness (think of bitterness as a way to learn lessons - bitterness also pin points and focus awareness rather than comforts as sweet will). This is his Karmic pattern that he is working to overcome. HIs large head is a reflection of what is called "big headed ness" since in past lives he has been one to brilliantly negotiate business and contractual agreements. So, his past lives have been centered in the intellect and less in the heart. His focus has been success, material possesions, leadership, etc. To understand the heart more he will begin moving into a bitterness of spirit. Nothing will be good enough and everything will need to be changed. HIs mind, still forming is a dissappointment to this being so he is pushing his energy against the skull to make himself look bigger in the head.

This child will need extra love to help him with his Karmic background. You will have to be very factual with this child and never lie to him. He can smell a lie a mile away and he will call you on it. LIes, even when done for his seeming betterment, will enrage him eventually.
You can sooth his rage and melt his heart and he will be closer to understanding his truth and his lifetime will be one of spiritual success. So never lie to this child.

He has been one who has shined through intellect but this lifetime the intellect will be exposed to him as being only a tool and not an end in itself.

He will appreciate a good deal of rough housing and loud noise. He likes to be "shaken up" somewhat with strong, powerful sounds. He will not like shrill but will prefer loud drumming. You may find him searching out the drum set before he is five years old. The drums will be his passion. Here he will find soul nakedness and he will be able to strip down and expose the lies his past lives have accumulated.

It is very clear to me that my inner being is trying to get something across to me, but I am not sure what it is also If I'm also very curious about the predicted earth changes?


We have told many that there is no work involved in becoming enlightened. It is a simple, God given gift of living on the physical plane. God does not want you to feel obligated, entrapped, enslaved, imprisoned or otherwise stuck here so God offers Love to all beings at all time. When you as a personality and ego begin to tire of the grind of life you begin asking higher level questions. The questions are always answered and answered immediately but it takes time for the ego to turn them into meaning. Sometimes it takes a hundred or so lifetimes to "get the picture". The ego depends of symbols to make sense of the world. The souls needs no symbols and is always exhuberant and eager to experience itself through all forms. To do so requires a covering which is where the ego comes in. The ego is a set of limitations that grounds the spirit to the physical plane.

The basic question is "what more can I be?" or "what else am I" and this sets up a pattern of lifetimes, be they physical, astral or causal plane. You just happen to be focused in the physical plane. You could learn to focus into the astral plane and merge with your astral lifetimes. We will say that some of this process is going on now. Your dream life is just as real as your "real" life and for all intent and purpose, it occurs simultaneously with your real life. You simply shift your focus.

We will say here that you are learning to be more conscious in shifting your focus and you are experiencing realities that are foreign to the ego. The ego is limited and depends on straight line time to navigate the physical plane. So your confusion comes from your ego learning to adjust to your heightened perceptions that your soul is allowing you to have now. Your soul will not give Power until the ego is ready to serve rather than exploit. So, consider yourself practising your awakening of perceptions. With any new lesson there will always be some confusion while it is becoming familiar. It is good for you that you are recognizing the process.

We will say that earth changes are always just about ready to happen. this is the way of the planet and this is what the seers see. There is always a pole shift at the brink of shifting. the planet is always in a state of imbalance. If she were balanced then she would offer no incentive for evolution. She provides evolution for beings and this is why she is so sought after. To even be an ameoba is a wonderful event for consciousness. Multiply that by a billion and you will understand the need beings have to become human.

It is then easy to feel the imbalance. The planet is formed from cataclysm. They are the events that give the planet and many other planets their special features for evolution. Because of human activity the planet is tipped far out of balance and the reverse pull could happen at any time, sending humanity into a forced self understanding.

My life works pretty well...money flows, good work comes, friends are around when I need them, no drama or trauma going on ... so, what can I do to more fully experience one of my goals of writing a book ?

There appear to be greater parts of you that are quite content with you the way you are. This gives you the flow in your life. When you stray to far away from listening to the greater parts then they tend to go to extremes to get your attention. These extremes will give people "interesting" lives. There are also many beings who have strayed so far from the greater parts of themselves that they have broken the connection. They wander throughout lifetimes with no guidance and fall into a violence against the self. They carry with them a constant feeling of betrayal. The planet now carries with it many of these beings.

By tuning into your greater selves, your entity, your oversoul, your Higher Self, or what ever name you wish to call it, your life takes on a sense of small purpose. That is, the little things you do begin to have equal importance to the so called achievements. At some point the saying "It doesn't matter whether you win or lose it is how you play the game" makes sense on all levels of being and your life takes on that quality. It then becomes difficult to play the game of great achievement. It is your contentment, which you have asked for and have been given, that has kept you out of your writer's mode.

We do not ask you to give up your contentment - Contentment is its own reward. We would say that you could adjust your attitude toward your writing somewhat. Treat your writing as something outside yourself with a life of its own. It is undevoloped like a small child and needs care, protection and nuturing. Find a time of day when you can be with your writing. Listen to it. The more you listen to it the more it will feel free to speak to you. Be regular with it as you would an infant on a feeding schedule. Feel that you are its parent and your work with it is selfless service. With that you begin to desire no outcome to the writing. Whatever it becomes is up to it. It becomes living. You are simply there to serve it.

My question concerns synchronicity. What is Yesu's stand on it? Do people need to pay more, or less, attention to it? I seem to find so many "signs" yet in the end they're more "entertaining" than anything else.


When people begin looking for answers about who and what they are then the world begins to transform. It transforms slowly and it transforms in little ways. This is not a true transformation however, this is really an uncovering. You as well as millions of others, have been taught limiting beliefs since you where a small child. These limiting beliefs go back many, many lifetimes. These are the beliefs that you use to create your reality.

Occasionally a being will work very hard to destroy this form of illusion. She will shatter the entire framework of her reality and become what is called insane. Others are content in keeping their named reality exactly what it is - constant. They do this because of fear for their safety -- they intuitively know what happens when the reality is s
shocked away and thousands of separate realities are allowed.

This process is what we call "naming".(People even have the audacity to give God a name then invent ways that God should be - this is another story however. We say to this, "look you are giving God your own limitations, let go, let go, drift like the unending spirit")

Now there is a group of people who are learning to uncover the limited belief system. They say, "this universe is composed at its source of pure love, awareness, consciousness and intellegence" and then ask, "well if this is true, then how can I communicate with this?" or "where does this all lead?", or very simply, "then how can I know this in myself?". You have asked such a question and you are receiving your answers - one letter at a time.

Synchronicity is only your awareness growing to perceive the expanded areas that you have created by asking your question. In the expansion you perceive the Universal Vibrations that you in essence are. You take notice to what is already there and because you become guided by it, you position yourself in the right place at the right time. You begin living YOUR reality.

There is no randomness. Everything in the Universe is perfectly placed. For a being though, to understand this becomes a process of learning to see it. This is not done with the analytic mind, it is done through intuition. Intuition though is never certain like the analytic mind, so a good deal of trust is involved. Trust is the acceptance of the pure intelligence which is inside you.

So we will say, enjoy the ride - it is you! You are becoming trusting enough to allow yourself to be perfectly placed. You cannot do this with fear, so let your fears go, know that if you need protection or shelter you will be guided to place yourself accordingly - also, we are not asking you to give up common sense - you do not need to prove yourself by courting danger (although with enough love, truth and energy you can walk through a prison without guards unharmed).

So, allow it all to come to you at its pace. Do not rush it or demand from it. Acknowledge it when it happens and pay attention to your environment to see it everywhere.

What is my next step in my spiritual journey?


Your next step will be Understanding your Self.

There comes a time during the spritual journey when beings will be asked to begin discarding virtues. This can be a difficult journey because with the virtues came an identification with the Good. You may say, "I am a spiritual person, therefor I am a good person, and God will then love me.

We will tell you, God loves you already, you do not have to earn the Love of God. Why do you think they say that God loves the little children? Because they are innocent. Because they don't ask the question, they simple are, in the Moment. When they become older they learn to be Good children and then be loved. They learn that they have to earn love from their parents.

If they are being themselves, breaking things, making noise, fighting, digging in dirt, pulling the tails of animals then they are punished, so they hide their Nature away. They learn shame.

Understand that your Self can be very much like the little child. Children are neither good nor bad, they are simply children. So, the Self is neither good or bad, the self simply is and knows that God loves the Self more than words can describe.

So we will ask you to look at what you consider not spiritual. Write down a list of these things. Make it as long as you like. Ten pages, Twenty pages, or Eighty pages. Write a book if you feel inclined. Eveything that you think is evil. Then forgive it all, each item, everything on your list. Forgive it. Say to it' "I love you no matter what you are".

This will be difficult for you but do it anyway. You will feel a great relief. A weight you did not know you had will be taken off you. All the things that you have been will begin to be healed.


How can I increase my control of physical plane "material" prosperity in a do-able and low karmic way?

You may find our answer somewhat cryptic this time. We are seeing in you a literalness that we hope to bipass. You are one who is on the edge of spiritual change and the edge is clouding your perfectly clear vision. You have already what you need. You have developed it. You have worked hard so we cannot give you any formulas or predictions. You are well beyond the need to practise, as one who wishes to perform for God. God doesn't want your performance.

We will ask you then.

Buy for yourself a dark red rose with a clear glass fluted vase. You may want to pick one out with the idea that you will have it the rest of your life. At home, in your home office or other personal space, clear a space for the rose and vessel. You will need to add pure water - do not use the tap water in your area. If you can obtain distilled water do so. If you can use spring water.

If you have a white cloth then use it. On the surface you have chosen, place all the ingredients, white cloth, rose, vessel and water in an arrangement you find pleasing. You can determine the correct position by feeling the flow of energy in your hands.

Sit in a comfortable chair and gaze into the rose. Breath the color. Hear the fragrance.
Think these words "I breath the red rose with fragrance so attractive".

Spend as long as you want or as short as you want. If you find the ceremony tiring, silly, or pointless, then stop immediately and continue later. You will know when you cross the edge. Watch the rose everyday. Allow the rose to whither and die. Allow the water to spoil. When it has decayed replace the rose and water, clean the vessel, clean the cloth. Everything should begin again fresh. Continue for as long as you like. The only formula we offer is do it for the rest of your life or until you feel you have crossed over but you are your best authority for how long.

You are welcome to ask us more questions if you like.

I am struggling with the issue of possibly restarting my relationship with an ex-girlfriend who now has a baby daughter and is quite available. It is unclear whether we
could overcome the painful issues that split us up the first time, but there is definitely a lot of love on both sides. Anything to offer on this?

Love does not behave in beginnings and ends. It continues. You put it down and pick it up but it is like a dog that follows you around. It wants care and attention. It wants you to feed it.
You are like a God to Love. It seeks you out. God does not deny her creations.
You can abandon yourself to it. Like a dog it may appear to snap at you sometimes, but let it. Let it snap you and you will notice that there is no wound.

Then how can you begin the relationship again? It has never left you. You are again putting your attention to it and again it snaps at you. So, let it snap at you. Be like a rattlesnake handler. You know you will be bitten so let it be. Be bitten, Again and Again. You will then be immune to the toxin that fear provides. You can say, "Yes that snake has bitten me again, but I love my snakes and I will not forsake them. I will love my snakes for all eternity."

If she leaves you again it is her and not you. So let her leave again. If you want her to stay then think of her this way. Don't think about her leaving you, think about her staying with you. If you want her to leave then she will leave. We ask you only to think this way. The relationhip doesn't end because someone leaves. When she leaves then be like a man who has just received his freedom. When she stays then be like a man that is back with his family and enjoying the fruits.

We will say to see things as they are is to see them all as energy dancing in and out of itself - everything else is what you are making it. Make it what you want to be. Lie if you have to. The lies are just as much truth as what you think is true. Who cares if you love someone. Love whoever you want. Love them for as long as you want. This is your right. Love them if they are tenthousand miles away and tenthousand years in the past. Then you are who you want to be. This is your right.

We say this. Take off your burden. Do it now. Take it off. You are free. Feel it. Take your burden. It is black and wirey. Stiff and barbed. Fold it and fling it into the fire. Watch it burn. Say, "I am all things I am no thing" Say this like a catholic says hail to the mother mary.

She will respect you more if you not attached to her. If you are more like one who can let her go. If she feels you hold on to much she feels threatened by you. She looks away from herself for her freedom and with her child she feels less free. She has a wild nature that she has put in a cage. It calls her and beacons her to be free. Her fear will cause her to play impossible games that you don't want to play. If you serve her to much she will think that she is inferior. If you don't serve her she will think you are ignoring her - so we will say then be as true to yourself as you can. If you want to help then help. If you want your space then take your space. If you are honest with her she will be appreciative. You can communicate well so use this tool. Tell her all your concerns. She may look surprised but she will appreciate your honesty in all things.

I have been dealing with Hepatitis B and the diagnosis of liver damage. I am tired of waiting for the fruition of my healing. What else should I be doing to manifest my healing?


We will first say that healing with spirit always requires a spirit. That is, if you are not talking to your spirit then the spirit will not be healing you. It is like this. If you have a friend you haven't talked to in may years then for all intent and purpose he is no longer your friend. You may consider him your friend, but you are not acting out the relationship on a daily basis and are not enjoying the full benefit of the friendship.

Spiritual contact needs the contact of the higher centers. You can heal yourself there but getting there necesitates a constant self vigilance. We can advice this way then:

Ask everyday, three or four times or even more to be healed.

Keep your attention on your liver as much as possible. Be a God to your liver. Believe you are reforming it into its healthy condition. Do not relent. This may take you many months of focus and attention but it will be worth your while.

The liver is about purification of blood. You may want to use a clear red color in the decoration of your living space. Also if you can afford it, you may want to purchase a ruby ring or a red garnet. This is only to remind you of the combination of red and clarity. Your task is to pull your mental state away from your suffering and place it into your healing. Any reminders you create will be helpful.

We also advise you to be careful in your diet. Avoid heavy foods, oils and fats, meat, dairy, pastries. We say this only to lighten the load in your digestive tract. You want to avoid anything that creates a toxins that your liver must work to cleanse. The more food that is alive when you eat it the better. That is, if you can eat fruit picked from the tree and vegetables picked from the garden you will be better off than buying them a few days later.
Also, taking the live food and juicing it immediately will be beneficial for you. It is our impression that you have been already working in this direction. But avoid a strict regimine. By all means go easy on yourself with this. You do not have to abstain from any food - it is more important to include the living foods more often then to deny the sensual such as chocolate.

For a healing meditation you can do this. Visualize another body that is composed of an opalescent light. That is, a white, translucent color flecked with rainbows. See this body sitting in front of you then imagine yourself merging with it. Do this meditation everyday unless you are doing another one that you are already attached to. We do not ask you to give anything up.

What we have given you are only tools that can help you improve healing power. When the body is given a boost by the persoanlity then the healing power of the body is magnified. When the personality is given a boost by spirit then the healing power is again magnified. This requires a constant watching of the mind however. The mind needs to be trained to be quiet and let things happen. The mind will take over the personality and then claim all sorts of inabilities. So we say. Allow your spirit to enable your personality. Treat your spirit like a friend you see everyday. Allow her to come into your body everyday. She will want the healthiest body possilbe and she will guide you in that direction.

I am presently in search of a lover/companion to share my life with. Yesu, do you have any suggestions or advise on who this person is or where I can find him?

We are not one to teach a mechanical universe. We teach that all things are alive and act from an intelligence appropriate to their needs. A rock has intelligence that is suitable to the needs of a rock. A star has intelligence suitable to the needs of a star. Collectively they form the intelligence of the Universe which at a level takes a quantum leap to the intelligence of God.

We say this because we will offer you a way to direct your desire to find a suitable lover/companion. If you were one who was searching for Karmic Player then you would have found a few already. There are plenty of people who will find you useful to use as a Karmic Backboard to practise their Karmic shots. You are aware of this and this has held you back from being impulsive and careless in your relationships. So, here is a problem then. The qualties that you need to put yourself out into the World of relationships have not been well developed for good reason on your part.

Now we go back to our original statement about the nature of the Universe. In all things in nature there is a desire to serve that which is the other. Here is your desire for a relationship. You have a desire to serve another. This is true for rocks, insects, snakes, stars and the whole array of things that are. There are then types of minerals and plants that will aid you in your search. In one way it will aid you in believing that you have help. The believe in help will bring you help. So to use a mineral charm then it is useful to acknowledge the power of the mineral by believing that it will help you. If you do not believe that the charm will help then it will not help. Belief is necessary for help this way.

We recommend then that you go to a local rock shop and look at the stones. First examine the stones visually then if you are allowed to by the merchant, hold them in your hand. This is a stone that you will carry with you so it must have a property of durablity and of a small size. We recommend agate that are of a reddish color but with irregularites in the formation. If you can find one with folds of color you will have a good stone for your purpose. The stone should be about the size of the old silver dollar. The stone does not have to be an agate. It is important that it be one of your choosing.

After purchasing the stone you should meditate with it by holding it over your heart. Think of the qualities of the person you are looking for then feel them leaving your heart and into the stone. We recommend that you continue to charge the stone this way.

Your task then becomes one of extending your friendliness and not to be taken aback when it is not returned. When you feel threatened then think of what you are asking for. Allow what your are asking for to then fill your purpose. Your purpose is not one of retreat but advancement. Remeber that people are reflecting themselves upon you. So when you meet a person who seems rude, they are reflecting their present moment upon you. Think that perhaps they are rude because they are thinking about how their father ignored them or their mother hurt their feelings and they felt betrayed. Acknowledge to yourself that it is not you they are being rude to but their own reflections.

Also, give yourself a date and location when you want to meet this person. Picture yourself accidentaly meeting this person. When you have a thought that says you will never meet anyone, then change it to the picture of the meeting. Say, "I have not met this man yet but soon I will", then think of the scene you have created while holding the stone.

YESU HOME PAGE
Yesu
The Boat
We would like to offer here, and to continue to offer in future issues, what we call "inner stories". Essentially they are neutral thought forms which can pull your mind out of ego and into the mind of the higher self. All you need do with the story is picture it in your mind.
We would suggest that you sit down in a comfortable and quiet location to read this. This is an interactive reading that permits your entry into yourself. (For those of you unfamiliar with our teaching, we teach that the ego, which is the false self, is composed of large groups of competing lesser selves which spend most of your time arguing with you).
For a few moments quiet your mind. This can be done very simply by listening to your surroundings. Notice this is an effortless process, you simply listen. If you have been told that you need to force yourself into a quiet mind then we will say that it never worked for us. Joy is effortless. Being is effortless. Simply listen to your surroundings. If you begin to identify the sounds, thank the mind for its ability and go on listening.
Now beneath these sounds is another sound. It is the sound of silence. This silence is supporting all the sounds you are hearing. A silence also supports the sounds you make in your mind, what you call your thoughts. You cannot quiet them with will; you use effortlessness to contact effortlessness.
You could think of the field of silence as being an ocean. If you could, imagine an ocean; picture the waves, the sky, the clouds, the wind, the foam, and anything else.
Now imagine a boat sailing on the ocean; give yourself a few moments and describe all the details of the boat to yourself. Go inside the boat, and picture yourself chained to the inside beams. You have been there for centuries and have grown accustomed to this restriction. You wonder it the boat has a pilot.
The hull is dark and uncomfortable. The chains are too tight. But you notice that a dim beam of light is passing through a crack in the door.
The thin beam becomes your only companion and soon you find yourself immersed in watching it. You notice that it has a motion across the hull. It begins on one side and through the course of the day moves to the other side. It also has another motion, one that you notice as the days pass by. As well as moving from side to side it is also moving gradually in a second direction, forward. Everyday it makes its side to side motion and every day it inches gradually forward toward your position. Finally one day it reaches your feet, and for a brief moment as it moves from side to side, it electrifies you with energy and you begin to remember your source. Everyday it moves steadily forward, moving up your legs and finally to the first chakra.
At the first chakra you have a memory of purpose.
When it reaches the second chakra you remember creation.
When it reaches the third chakra you remember power.
When it reaches the fourth chakra you remember your forgiveness.
When it reaches the fifth chakra you remember clarity.
When it reaches the sixth chakra remember silence.
When it reaches the seventh chakra you remember your identity and you realize the chains have never had power over you. They fall off and you are allowed to leave your imprisonment in the hull.
You walk to the door where the beam originates. As you open it you are immersed in the source of the beam.
You move out on deck and examine your surroundings. Map, compass, and sextant are all available. The rudder has been tied into position. You can release it and take control. You are the pilot. You can sail it now in any direction and enjoy the motion of the currents and wind.
Your map indicates the position of many islands. You decide to sail to one and after a few days you see it in the distance. You anchor your boat and make it to shore. On the white sand are thousands of shells of all shapes and varieties. They gleam with colors but only one shell attracts your attention - the oyster shell. You walk to it and looking down upon this lowly specimen you see a large round sphere. It is a pearl. This pearl is yours. You may pick it up and hold it in your hand.
Notice it is white and luminescent. Its surface subtly reflects all the colors of the rainbow. It reflects your potential.
The pearl most resembles your original form, when the Universe gave birth to itself. At one moment it was only one, then it thought of itself as a multitude and gave birth to trillions of pearls. You are one of them.
If you find yourself in the binds of the duality of the ego, simply think of this pearl. With practice the consciousness of the original self will be remembered and returned.
Back
Yesu
Hungry Life
Life requires energy but energy itself is not life.
When someone says. I like or dislike your energy then they are not being precise in their thinking. Energy is neither good or bad. How can energy be either? Energy is neutral to all that requires it.
Life condenses energy into matter, but it never freezes energy - this is why you have your absolute zero. At this temperature energy would be frozen. Then matter would cease to be.
Energy supplies the vibration but is not the vibration. Life is the vibration. Saying someone has bad vibes would be better that saying bad energy. We however would not consider vibes as bad.
Vibration can be harmony or disharmony. Enlightenment means harmonizing your resonance. When you harmonize you can call more energy to you and conduct it more efficiently. The aim of all sparks of conscious life it to reach 100% efficiency. At 100% efficiency you know the source of all energy.
Goddess the mother is energy. When you realize 100% efficiency you then know God the Father. When you know God the Father a mating occurs. Then the child aspect of God and Goddess is realized and the Universe is created. Billions of stars are formed. God the child then is the universal player and lives in all beings.
When you are hungry know that your body is calling the Goddess. All hungry animals and plants call the Goddess. When they are content they become like the father but when they are hungry they call the mother, so, they are God the Child. Children run to their mothers when they are hungry.
The soul has a need for energy, but the soul does not eat matter, the soul eats experience. When you are awake you realize you are the feeder of the soul, so the soul becomes your child and you become the Goddess.
Back




Yeshua the Nazarean, is the Teacher of Righteousness of the Essene Nazarean Church of Mount Carmel. He guides and directs the earthly affairs of the B'nai-Amen - the Sons and Daughters of Amen.

Amen is an ancient name of the ultimate and most hidden Deity. Yeshua is the first creation of Amen. We who follow Yeshua in the ancient Way are called B'nai-Amen, which means - Children Of Amen.
Yeshua Ha Masshiach- Bios (Essene Jesus)
Name: Yesu, Yeshu, Yahshuah, or Yahowshua - the Essene Nazarite. (English: Jesus; Latin: IESVS; Greek: Iesous; Hebrew:Yeshu / Jeshu). Yeshu-Maria means "He saves His people." (Prices's study on the name of Yeshu).
"'Yeshu', as Jesus [Greek spelling] would actually have been addressed, means 'God Saves', and is merely a shortened form of the more old fashioned 'Yehoshua' ('Joshua' of the Old Testament). In the first century C.E. it would have been an extremely common name." - Ian Wilson, Jesus, The Evidence Titles: Redeemer, Savior, Christ, Messiah, Masshiach, Moreh Zadok, Teacher of Righteousness, Lord, Atonai, Adonai. The Nazarene. ("Nasrani", the Arab word for the Nasoreans, the followers of Jesus, also means "little fishes." )
Lineage: Conceived and born to both Mariam and Yoseph the Nazarites of Mt. Carmel, of the royal lineage of David. An all natural conception was accompanied by a divine overshadowing of the Shekinah - hence a spiritual birth and a completely natural birth. When Isaiah had been translated into Greek, the Hebrew word almah (veiled), which meant a young woman of marriageable age was mistranslated as parthenos - virgin.. Had Isaiah meant Emanuel's mother to be a virgin he would have called her bethulah, the proper meaning of which is a virgin maiden. (Genesis 24:16; Leviticus 21:13; Deuteronomy 22:14,23,28; Judges 11:37; I Kings 1:2).
Matthew's original wording has been preserved only in an early Syriac codex, in which the genealogy concluded:
"And Jacob fathered Joseph, the husband of Mary, and he fathered Jesus, the reputed Messiah." - Matthew 1:16
All surviving Greek manuscripts contain the revised genealogy:
"And Jacob fathered Joseph, the husband of Mary, of whom was born Jesus, the reputed Messiah." - Matthew 1:16

"Since the thesis that Jesus became Yahweh's son by adoption at his immersion was incompatible with the interpolated - Matthew's virgin birth myth, post Nicene Christians expurgated the line, 'Today I have become your father', from the synoptic gospels, and substituted, 'in whom I am well pleased.' "That 'Today I have become your father' was the wording of Matthew until at least 160 CE is attested by Justin Martyr in his Dialogue with Trpho (103); while evidence that Luke contained that wording until after 400 CE can be found in Augustine's Reply to Faustus the Manichaean (23:2)." - William Harwood, Mythologies Last Gods: Yahweh and Jesus
"...There still survived of the Lord's family the grandsons of Jude, who was said to be His brother, humanly speaking. These were informed against as being of David's line and brought...before Domitian Caesar...Domitian asked them whether they were descended from David, and they admitted it...."
- Eusebius, The History of the Church from Christ to Constantine
Jesus's grandnephews "acknowledged their royal descent when Domitian [81-96 C.E.] arrested them for the purpose of putting into effect a plan first conceived by Vespasian of exterminated the entire Davidic family. Domitian changed his mind and released them when he concluded that they were too simple to be dangerous.
"Domitian's failure to execute the extremely competent Shimeown bar Klofas is more difficult to fathom. Perhaps he took pity on the Head Nazirite because of his advanced age and because the surviving Davidic heirs would soon enough solve his problem by dying childless. Such compassion would have been inconsistent with surviving portraits of Domitian's character; but then few historians regard it as coincidence that the Emperors of whom only unfavorable biographies survive tended to be those who took the severest measures to protect the empire from the malevolence of the Christians. Following the deaths of Shimeown (whom Trajan did execute in 105 or 107 C.E.), Jacob and Zakharyah, leadership of the Nazirites passed to persons not of Jesus' family, and this enabled the Christians finally to dismiss the Nazirites as heretics and claim that they were the true heirs of Jesus' teachings."
- William Harwood, Mythologies Last Gods: Yahweh and Jesus
"Eusebius reports that the Desposyni [the Master's people] - the descendants of Jesus's family... survived to become leaders of various Christian churches, according, it would seem, to a strict dynastic succession. Eusebius traces them to the time of the Emperor Trajan, A.D. 98-117."
- Baigent, Leigh & Lincoln, The Messianic Legacy
Birth: probably on Monday, March 19, 7 BC, just after midnight on the 24th lunar day of the month of Qashot (Horoscope with Sun in Capricorn, Moon in Scorpio, Asc in Libra) (This is the year of the great conjunctions of Jupiter and Saturn in Pisces, signifying the birth of the Jewish Messiah. Less notable stellar events also occured in 4 BC, the year of Herod's death).
"On 17 December 1603 the Tügingen-educated German astronomer John Kepler observed a striking conjunction of the planets Saturn and Jupiter in the constellation Pisces, and calculated that a similar conjunction must have occurred in 7 B.C.E. He speculated that this might have been the true year of Jesus' birth, it generally being agreed that the original dating of the nativity to the year 1 C.E., by the sixth century monk Dionysius Exiguus, derived from a miscalculation. Kepler found support for his theory in a Jewish rabbinical reference to the Messiah appearing when Saturn and Jupiter were in conjunction in the constellation of Pisces."
- Ian Wilson, Jesus, The Evidence
"'In the east' is a mistranslation of en th anatolh which also means 'at first light of dawn' which, of course, comes from the east. If the triple conjunction of 7/6 BCE was interpreted by the gospel writers as the 'Star of Bethlehem,' it was indeed visible only at dawn and would have been viewed in the constellation of pisces in the southern sky....coincidentally over Bethlehem if one is traveling south from Jerusalem."
- Jack Kilmon (CrossTalk)

Appearance: Nazarite hairstyle (long hair, parted in the middle). Dark skinned. White seamless Essene Robe.
Travels: Known to have gone to Egypt, Persia, India and Tibet. (See "St. Issa" text, Ouseley text, Cayce Readings).
Languages: Aramaic, Hebrew and Pali. Probably Greek and possibly Latin.
Important Dates:
25 AD, January 6th: Yesua (Jesus) miqvahed / baptized in the Jordan, at about 30 years of age, to remove ritual impurity by John the Baptist ... (a Saturday a few days after the full moon on the 3rd). (note: January 6th is the traditional, pre 4th century date, Cayce date and Orthodox date for Yeshua's immersion)
25 AD, January 6th to Febuary 16th - Yeshu spends 40 days fasting in the "wilderness."
25-28 AD, Febuary 16th 25 AD to April 23, 28 AD: Yeshua's ministry, foundation years of Nazarenism. (3 years, 2 months, and 7 days,)
28 AD, Apr 23: Yeshu the Nazarite (Jesus) crucified on the lunar Sabbath, Nisan 14th (Friday, April 23, 28 AD), [Ref: John, Unauthorized Version/Fox] {And at three o'clock, Jesus cried out in a loud voice, "Eloi, Eloi, lema sabachthani," which translates to "My God, my God, why did you desert me?} -Mk15:34(Gaus). Some think Last Supper would have been Thursday evening, the sixth day of the lunar week. (23Apr28 and 7Apr30 possible Fri/14/Nisan crucifixion dates).
If Yeshu was crucified on Passover eve, 14th Nisan, 28 AD, His death would have been on the lunar Sabbath and fast day (a Friday afternoon), April 23rd, 28 AD (The beginning of Nisan should have been Friday, April 9th at dusk, just after the sun-moon conjunction in tropical Aries).
This would have made Yeshua just over 34 years old if born on Monday, January 6th, 7 BC, (24th lunar day of Qashot) giving Him 3 years, 3 months, and 17 days since His baptism on January 6th, 25 AD (a Saturday a few days after the full moon on the 3rd).
28 AD, June 26th: Yeshua the Nazarite (Jesus) confers Enshroudment (Priesthood) on Apostles at Pentecost in the 339th (Greek) year, according to the "Teachings of the Apostles." Dawn of the 1st day of the lunar week (a Saturday), June 26th, 28 AD - Full Pentecost Moon of Teomim. (This date is based on a New Moon conjunction in tropical Gemini at dusk on Friday, June 11th, 28 AD. It assumes that Pentecost is celebrated on the full moon of Teomim / Sivan, 50 days (not counting dark moon days) from the end of Passover).
If Pentecost /Shavuot is counted 50 days from the second day of Passover (including dark moon days), as in the Rabbinic school, then it falls on the 6th day of Sivan, not the 15th. This would be a Friday night, June 16th, and Saturday day, June 17, 28 AD. This date is not the first day of the week in either the lunar week calendar or the Rabbinical week day calendar, thus lending credence to a different Nazarene Shawui calendar and method for calculating Shavuot / Pentecost.
The Nazarenes of Mount Carmel
a 501(c)(3) non-profit church
All rights reserved
The Nazarenes of Mount Carmel | Advanced Nazarene Teachings


INTRODUCTION TO


The book's full name is The Acts of Yesu our Lord and Saviour.
Not much is known about the history of this book. It is supposed that most of it was originally written in Kharoshti, the script also used for other works of the time. There is evidence of at most four editors at work, two of which seem to effect a major change in style. This is probably due to later attempts to recompile the book, translating from fragments of different origin. There may have been a very early Aramaic and even Greek Acts of Yesu which was treasured among the Syriac and Egyptian Nazoreans.
The current work is the result of many translations and reparations made to it. This book, along with Magdalene Scriptures, Saint’s works and church rubrics was subject to much persecution in the past, starting in the 3rd century in Iran, the Han period from the 5th century onward, continuing during the Islamic period from the 8th century onward and in the 17th century western Christianity again destroyed libraries of Nazorean Scriptures of Church of the East.
Acts of Yesu, especially in its current form, is held in highest regard by devotees of the Church. Its imperfections remind us to never forget the human ability to lower itself to the level where even holy Scripture and writings of Saints can be destroyed.
Copyright © 2000-2004 International Association of Wayist Organisations All rights reserved
| Intro | ch 1- 58 | ch 59 - 108 |


[Chapters 1 - 58]
(1) These are the acts of Yesu the Saviour which Siphor soldier to Truth recorded, as the Lord showed him the visions thereof when he entreated Him in India. That night, the day after the slaying of our holy brother and divine guide Baba Thoma, the one called by the Greek Dydimus Yuda Brother of Yesu, I received this and recorded it by my own hand.
The acts of Yesu cannot be recorded in one book and cannot be known by one man because Yesu lived between different men at different times and the Saviour travelled throughout the nations and spoke the tongues of many and the acts of Yesu continues forever amongst all people.
Nothing in all the universes can contain all the acts of Yesu but these are what my insufficient soul was able to record from what God the Mother gave me when Yesu visited us in India.
The Announcement
(2) During the Feast of Light, when the moon darkened behind the mountains at the mid-hour the great announcement was made to the leaders of the men of the White Brothers in the valley of the district of Kashmiri. The announcement of the incarnation of the Light Bearer who will be called Saviour. When the leaders of the White Brothers became understanding of the message they sent for those in Partia and India to come and find, in holy meditation, the time and place of the Great Incarnation. Important it was for to find the child to be taken to safety and to school because the Evil powers oppose, out of fear, the deities and energies of the great souled ones, therefore concentrated on preventing the messengers from God reaching their (goals) destinations. For more than nine months the wise ones were meeting in places to determine the place and time - and the whole time the Evil powers held their councils and were fortifying their ranks to launch their wars on the child from God.
The search for The Great Incarnation
(3) By the following year at the Feast of Light the wise saints were meeting to ask for guidance and the angel of Light gave the holy ones directions to take them to the child. Fifteen holy ones were purified in ceremonies and sent following the angel through the valleys and plains to find and care for the Great Incarnation.
(4) Eight months they travelled West into the lands of the Partians, the Romans and Syrians. At all the holy places they stopped for provisions and the brothers and sisters of the ashrama laboured hard in keeping evil away from the travellers and they formed a (protective) cloud of holiness around the convoy and all the food rations were blessed and holy clean water was provided.
Missing fragment 1
And the angels led the party by night into the valley called Jordan in the land of the Samaritans where ashrama of White Brothers waited on God in firm meditation.

(5) The holy ones in caravan were not received with great joy because the community was in mourning. When they were asked by Aghad, the caravan leader of the holy ones, what the trouble was they answered that God had left them in despair because of their sinfulness. They told how one devotee of many years fell into lust and dishonoured a maiden in training for the priesthood. As they had fallen from grace they were sent to be married and live outside the ashrama in a nearby village. Ever since that day when the child and the devotee left to be married the ashrama had fallen into gloom and many had left to live in Egypt. Then the news came of the birth of the child of the devotees even greater troubles started. The devotees were falling in doubt and were neglecting their watchfulness. Distrust was breaking the ashrama.
The dream
(6) Upon hearing these things the holy ones asked to be left alone in meditation. They were so tired from the trip and the hour was late and they all fell asleep from weariness. That night the angel brought the same dream to three of the holy ones; the dream about the boy child who was running naked through the valleys and hills of many lands, in merriment, but the priests and the boy's mother were in despair and the mother was wailing and the priests were pulling out their beards. The mother was resigned to crying all the time and the priests were angry and quarrelled among themselves.
(7) When morning came, the three told their dream to the other and the message was clear to them that they were not headed toward Egypt in their search but that the Incarnation was close by. Upon sharing the revelation with the priest of the ashrama, God the Spirit of Wisdom drew near the congregation and She placed knowledge of the secret in their hearts and immediately the whole gathering knew that the child who had given birth to a boy child in the spring was the boy child from God; and they sent one devotee of that area with one holy one from Partia to secretly search after the man Yusaf and his young betrothed Mari who has a boy child. It came to pass that Yusaf and his wife and child was renting a space to sleep in the carved out stable of the Inn in the village called Bread House.
(8) When the holy ones heard this news they were more convinced and they praised God as the Scriptures were fulfilled. These things they also heard, that Yusaf was working as a carpenter for daily wages and the child Mari working as a servant in the Inn, because no longer were they welcome in the ashrama.
(9) The two men reported their findings to the holy ones from Partia, India and Kashmiri and Arabia and these made plans to visit Yusaf the following day.
The three tests
First they visited and Gasparadan the elder from India placed three golden coins in the child's hand and the child gave it to his father Yusaf. The next day they visited and Melchar gave the baby child a measure of Persian incense to hold and the child gave it to his mother. Next they visited, being troubled by the signs, and Baltzar the Arabian presented the child with a measure of myrrh but immediately the child proceeded to pour it on himself and rub it on his head, and he placed the bitter in his mouth. When his mother tried to take it from him to prevent him from being hurt by the strong herbs the boy child refused her. She was very much angered because the teacher in disguise gave her child such dangerous substance and wanted to chase the men from their room.

(7) Yusaf, who had sensed the holiness flowing from the visitors dressed as workers, for they were in disguise, prevented his wife from throwing the men out and required of them an explanation of what it was that they were after. But Mari was saying that the child needed help to be cleansed from the strong myrrh which would surely burn the child, then the elder asked them to witness how content and very peaceful the child looked, and that it did not seem troubled by the presence of the myrrh but rather seemed the more happy for its presence. And Mari and Yusaf looked and they saw the countenance of the child had changed and a peace was upon their child and the peace was filling the room. And Yusaf, Mari and the child were taken to residence in the ashrama by the sea and they were told about all that had happened since three years passed when the divine message of the Great Incarnation first became known in the East among the holy ones.
Instruction to hide
(8) Then it came to pass that the Angel of Light came to pay homage to the child and told the leaders to abandon that residence and move the child to the Egyptian schools of the healers of the White Brothers and for all of the residents of that ashrama to be sent out to the different parts of the world to tell other holy communities about the Great Incarnation and to warn them to prepare for his tuition and his teaching.
(9) All the priests and masters started preparing their Scriptures, and young children (initiates) made ready for the Light which was to be received by the world. And all the devotees were divided into small groups and all left together in different directions on one day and no one ever returned to that ashrama. This was the cover of secrecy which the elders used, that many small groups moved in many directions at once, to conceal the destination of the holy child.
Education in exile
(10) In Egypt the child, Yesu received education of reading and writing and he was reading and singing Holy Scripture in running laughter (galloping joy, jubilation) when he was five years of age. When the seventh year of Yesu came to pass, he was moved with his mother to the Greek schools in Alexandria to learn the tradition. When the 11th year of Yesu came to pass, he was moved with his mother to the Hebrew schools of Siphora in Galilee to learn the tradition. Yusaf the father of Yesu then finished his work of repentance rebuilding the house of Asclepias in Syria and he returned to Galilee. And Yusaf went ahead of Mari to prepare for them a place in the city of Ekbata where Yesu was taken. All the time when the child was not in school he played by the side of the roads and spoke to people in the markets, and all who travelled through these cities knew the child.
(11) All the time devotees from Kashmiri and Partia and India prepared for the education and keep of the family of Yesu.
Desert teaching
When Yesu was a young man and his year was fourteen he took the caravan up to the plains of Dash’t and he continued his schooling and his ministry began. God ordained it that the ministry of Light and healing began among the people who suffered the most darkness, those being the priests and masters of the ashrama and religious schools.
(12) And Yesu mastered their teaching, and improved their doctrine, and gained in excellence and dispelled much corruption and evil from the midst of their mysteries And he was not loved and those in darkness hated him and planned to have him killed. But the young ones (initiates) and his close followers helped him against those lying waiting upon him. And Yesu exhorted the priests and masters to live their self-crafted doctrines of corruption and he was well received by the holy ones, but a menace to them abusing their powers.
Suicide of the priests
(13) In the Sistia it came to pass that Yesu mastered the art of affinity when the high priest of the temple planned to poison the Saviour. The priests crafted to tell Yesu the drinking of the poison was the test for mastery of the tradition; that Yesu may not leave before the test. This they said because they knew that no man can stand alive after taking one drop of that poison between his lips and so they planned to do away with Yesu; also, to disgrace his reputation.
(14) And Yesu, led by the Spirit of the Mother, agreed to take the test on his final day before departing to India. And the students of Yesu came to know about the evil craft and they warned him to leave by the night. And Yesu retreated in meditation and enquired of the Father and Mother what his duty was.
(15) It thus came to pass how Yesu was led to mastery over the energies of nature to serve the religion of the Persians to purification. And he prepared himself to drink the poison; the night and the rest of the following day Yesu prepared in meditation and training and when the hour came when the temple was filled for the great initiation, and the people of the villages and the city came rejoicing and happy; it came that Yesu entered with other young ones in the tradition but he was wearing the white robe of the master.
(16) And silence fell upon the crowds and the priests came to him and scolded him for dishonouring the white robe, and Yesu turned and said, ‘Mothers and Brothers of this city, students of this holy school, you study the art of self-mastery through affinity, proud you are, most resolute devotees of this ancient tradition. And the God our Father and Mother above in Heaven bless you with gifts. And you show your praise by the good lives you have, and keeping this by giving food and money.
(17) Many know how it is said that corruption tear traditions of old apart; and how fresh holy nectar swell to break out of the constrains of its old shell; you know that if a person is purified by the fire from within, then no evil can withstand that fire, and that evil is burned to come to nothing. As some priests are planning to kill a son of God for speaking the truth; a pure one will withstand their fire but an evil one will come to nothing; and they would drink the poison they had prepared for me without being touched by harm.’
(18) And they wanted to silence Yesu and take him to the street for a flogging but he let them not and they were calmed at his gaze. And Yesu said, ‘This unholy cup prepared for me will show the resolution of those who are your masters.’
And many people who believed in Yesu came forward and many students and some priests came forward. And Yesu ordered the high priest and those with them to bring more poison but they refused, saying it was finished. And they spoke among one another and decided that if Yesu was to lead many to their death on this day that it would be that he brought a disgraceful end to himself all by his own, and they were satisfied by the way.

(19) And Yesu asked them to drink with them but they refused saying, ‘What the Lord measures out is sufficient for us.’ And Yesu took the cup and he blessed it and he raised it and all the people prayed with him and he said, ‘Father of all clean spirits Mother of all good knowledge let this cup be unto those who are impure and who are vexing evil toward the sons of Light, a test unto their affinity. Through their hatred toward us they are in affinity to us, through our love toward them we are in affinity to You.’
(20) And He drank the whole of the cup; and those priests and teachers who were vexed in evil toward the Saviour and his pupils and followers fell to the ground and died a horrible death for all to see their deceit.
To Kashmiri
(21) The Saviour left that town by the East road, alone as he came into it. Many sick people met him on the way as the word of his travels were going around and he preached of the one Spirit in all and taught and healed many on his way.
(22) On the way to Kashmiri our Saviour entered by the valley road and at the pass the man asked him for his name because the news of Yesu had not yet reached those areas. Yesu said to the gatekeeper, ‘Nada, my older brother, I am returning home after many years. I desire to visit my family and to meet my younger sister which I know not.’ And the gatekeeper knew not how Yesu knew his name and Yesu entered the Kashmir without announcement.
Harvesting
(23) Here the Saviour worshipped at the temple and followed those priests into the mountains for the moonlight harvest, and they all thought of him as one already initiated into the secrets of the priesthood because he spoke with authority and he brought new ways of knowing old things. For two weeks Yesu stayed with the priests preparing the Soma and leaven for the devotees of the low countries.

A large portion is missing here
Jammu or Tibet
(34) Yesu took to the schools of the northern areas when he was twenty four years; and mastered the art of self-control 3 taught by those as the Way; and Yesu loved the Scriptures and meditated on the healings it wrought.
(35) The high priest of the ashrama of that area called on Yesu to be their teacher for their school could not teach him anything he could not master immediately; but Yesu asked not; but to be tested along with the other according to the will of God. Upon this the high priest called Niho’s agreed and prayed to Yesu not to bring harm or destruction to the people of that town because they do not recognise him as bodhisattva. Yesu blessed the priest saying, ‘Brother and father, you are doing the will of the heavenly Father and you are guided by our Mother as you serve our family. You are doing what I am learning to do, and not one of us is greater than the other because only One is great and that is God.’

(36) When the time came for the monks to be tested Yesu performed with them all the feats of the yoga which they were taught about the fire and ice in the belly.
Magdalene
(37) At that time prostitutes were brought in to the ashrama to sleep in the beds of the monks as the tradition was. For many months the monks disrobe and sleep naked by them without any issue before gaining success in self-control. The child brought in for Yesu was called Magdalene, from an important family in the province where the Buddha was born in India.

(38) When brought in to Yesu she was pleading with him saying, ‘Holy Teacher, please send me away from you I entreat in the name of the Deities. I am filled with corrupting lust and all good I touch burn to nought by it. Demons wrought evil unto the good people of this city by my soul; therefore sir I beg you do not allow me close to you. My affliction of lust entices even holy men to fall. I beg sir, the holy superiors of this city know my evil ways and the power by which demons bewitch through me, and this they know for they have knowledge of it.
(39) Of certain they have knowledge that my scarred body beckons no man, even less a holy teacher, but by the consort of the Deity my lust which even now is burning inside is un-quenching fire too much for any to withstand. Good teacher, do not allow this sin to be accounted to me, do not let the gods account to me the fall of one more holy man. I fear where I may end lest you save me in this way. If you will not, sir, I beg you to take the life from me and let me die without this stain which will be unbearable.’
(40) The child told Yesu how she fell in lust with a girl from her town and how they were discovered in sexual embrace, and they were hauled before the town elders. Her parents were disgraced and sold her to a brothel owner and told him to send her far away from there but the other girl, from a poor house, was sent to work in the gold mines where she will surely die. That was how she came to be a prostitute in that city and she has served with diligence the lust which burns in her soul.
Yesu teaches Mari
(41) Yesu took pity on the young girl; and following the rules of the initiation, told her to undress and sit on his bed. And Yesu taught her the secret art of sacred sensuality; of using the body and the senses to engender holy energy to the purpose of purification and control over the senses and the bodily impulses. Three months the test endured and every night Yesu was teaching Magdalene all the secrets about healing and about mystical union with the Energies of God.
(42) Magdalene advanced quickly because she was a lover of God and she controlled her intelligence and she became an expert yogi for her love and sensitivity. She conquered the lust which ran wild within her and tamed it and gained control over her soul; and, Yesu cleansed her and banished the demons from her, seven in number, and the Saviour taught Magdalene the Greek reading and the Aramaic, and she read.

(43) Magdalene learned by night, but for according to monk’s rule the prostitute was naked throughout, sharing the mat. In the mornings the master teacher came to see if any issue from the monk was there but he only found Yesu and Magdalene in holy meditation.
Exhortation to leave
(44) Before the time was due the master teacher and the high priest came and made plea with Yesu to abandon their school and to go away in peace, but the Saviour said, ‘Teachers of this school, whatever you teach to the children of God you also deem fit to serve to God as a meal – do not change your doctrines when you fear an angel to be in your midst because, I tell you a truth, every child you minister to is a child of God and is valued even higher than angels.’ And Yesu continued to fulfil the provisions for initiation, making all the teachers nervous and searching if the tradition was in good favour with the All Knowing One.
Mari presented for initiation
(45) When the time was fulfilled Yesu presented Mari to the elders and asked for her to be tested along with the men. These words caused much dissension for never has a woman been to school for holy initiation.
And the priests came to Yesu and said, ‘Teacher from the West. We have heard about you and the wrath you spew; how you disrupt every school; and even rumours of how you slew fourteen priests in Partia. Now we see that you are set on destroying us. We treated you well and we gave you our finest, therefore we beg. What wrong have we committed against you? That we may correct our ways and find favour with you, tell us. But this plan you wrought with the woman will bring this holiness to tragedy and the people of these towns will have a temple no more. Be merciful; allow opportunity to make amends where we wronged you.’
(46) But Yesu said, ‘Truly I tell you. Our Mother in Heaven knows and our Father in Heaven watches us here today - there will be no rest in Paradise unless we meet this thing in face. I come to do only what I am sent to do, I have no plans for all plans are of my Father, I wrought no wisdom of my own for I have no such, all Wisdom is by my Mother. I serve with dispassion and know not the purpose of my Father in heaven. My task easy for I am told what to do at every time. Let us not run from the face of God, come with me and walk through the purifying fire.’
(47) The priests were worried and talked among one another. The elder came to speak and said, ‘Teacher, we are human and it is in our nature to protect that which we think holy. We are obliged to withstand you because we do not see how your destruction can be of a benefit to us.’
(48) Yesu reached out and held the priest to his bosom and said, ‘Only an inexperienced tree thinks of pruning as a destruction. Only a foolish tree resists the farmer’s attempts to prune, nourish and culture. The farmer has one desire for his tree – that is to yield fruit to the tree’s potential.’
(49) Yesu stood up and addressed the congregation gathering at the time saying, ‘Sisters and brothers, fathers and mothers, children of God - you are weary to allow this female child into the priesthood which in your culture means to be walking in heaven by the hand of God – yet you allow this child to be used by the demons of your city to bring you pleasure in depravity. How are you to invite this child of God into the hell you make but you are weary to invite her into the heaven you make. All the feats of magic which you taught these devotees to do, she can do. All the exercises of control over natural energies she can do. Mari, a child of this city is now in possession of all the secrets of monks of your tradition. Surely it is better for a prostitute to advance to Heaven and be saved through her than for more monks and citizens to descend to hell in her?
(50) Why are you wary, because you men and women made her a prostitute when you bought her for your lust, or because God made her a woman? Is it because the test in front of all the city here today has (the requirement of) the monk to be naked? You know Mari, child of this city, she is a female? Surely most of this town has seen the child not only naked but worse. Are you wary because her nakedness may corrupt you, surely you are corrupted already, if not then because you are in control over your self already? I urge you before God, allow this woman whom I trained to be a monk to be honoured by initiation — or God, who made her a monk, will make her into a male for your sake.’
(51) At this the women and the elders of the city stood up and urged the priests to allow Mari to be tested. A great riot resulted in the temple and those who think of women as less than men left to take the riot to the street. Other men marched to the brothels and paid the price of many slaves to be freed. Yesu took Mari and they left that city to be purified by its own fire.
(52) Yesu walked with Mari but stopped by a river to rest on the way down the valley where women were washing. Mari went down to the women and spoke with them, and told them everything that happened; and how Yesu taught her to read the Scriptures; and the women became exited and Mari recited verses from the Scriptures and told them what they meant. Mari brought the women up to speak with Yesu and they asked him many questions about birth and marriage and transmigration and love and children and duty.
(53) When they had finished Yesu was leaving to wander and told Mari to stay with the women two more days and meet again with him in Sringa on the fourth day and Mari remained with the women.
The order of Melchizedek
(54) Yesu spent the night alone with God in the sanctuary of the priests of the holy mountain. He told the priests that he was wandering South and then West through Partia and the priests gave him three horns full of holy leaven and prepared Soma to minister to the people of those lands; because they knew Yesu was a priest of the Melchizedek and he was along the route of Abraham of old.
Mari gets lost
(55) When the time came Mari was looking for Yesu in the city but it was the time of the Feast of Shiva and she could not see him anywhere. By the afternoon she became tired and rested by the water fountain when a child came to her saying that the one who she seeks is in the temple of Kali. Mari rushed over there to find Yesu but she could not for the place was full with pilgrims and she went from one room to the other asking anyone if they had not seen the young bearded teacher from Partia. Then, in the rush of the crowd she asked a blind man, not knowing of his blindness, if he had seen the teacher and he answered her, ‘Child, you are so busy searching that you do not stop to look. The one you are seeking is at the Temple of All Bodhisattvas and Buddha the Merciful at the end of the road.’ And Mari ran down the road to the shrine to meet Yesu, fearing that he would depart from the city if she did not find him.
(56) The shrine was in silence because the festival was not one of the Buddha tradition and there was no one inside in homage. Mari began to cry and sat at the feet (of the statue); she was angry and fearful because the owner of her could reclaim her if she had no protection from the master. After a time she calmed her-self, and when firm in mind she heard Yesu speaking with her saying, ‘Mari my sister, you have so filled yourself with noise, how could you hear me calling to you. I came to you as a child but you looked over my bare feet and hunger; I came to you as a beggar but you did not see my impairment and sorrow; you are searching for something only you know; search for the Spirit of God in everyone.’
(57) Mari turned around to see Yesu but he was not standing there. ‘Where are you Master,’ she cried out. ‘I am here sister, I am in the Kali temple, I am with the priests of the holy mountain, I am everything and everywhere. I am so close you cannot know. Come and sit with me in the garden.’ Mari left the shrine and ran outside in search, and when through the garden gate, there she found Yesu busy taking with the Buddhist elders. They talked about helping the young teacher Narjuna who would be in the King’s court, to call a meeting with the other schools who were in dispute with one another. Yesu asked leave to go and declared he will be back for the meeting. The elder said, ‘The plans of humans are like kindling.’ And Yesu said, ‘God is the source of all fire and all kindling, but even kindling gives enough heat to cook a meal.’
Mari ashamed
(58) Mari said, ‘I am ashamed Master.’ But Yesu said, ‘Silly child, when you allow seven demons to ruin your soul and drag you naked in unbridled passion through the streets like a bitch in heat, then you do not think yourself ashamed. Now you stumble over a holy exercise and you feel yourself ashamed. Shame is the pitiful luxury of those who think highly of themselves. Humility is a fire using shame for kindle.’



Copyright © 2000-2004 International Association of Wayist Organisations All rights reserved
| Intro | ch 1- 58 | ch 59 - 108 |


[Chapters 59 - 108]
The Lord teaches the begging children
(59) Lord Yesu and Mari stayed with the begging children and taught them how to find food and to make clothing and huts for winter time. And Mari told them stories from the Scriptures about the great flood and Manu, and Adman and Joppa and the Jivatman and Yesu healed their sores and afflictions.
(60) When the morning came it was the day of the festival and two monks came by and saw Yesu living with the children and they spoke together saying; this city will be cursed if it leaves a great teacher and healer to live like an animal and they went up to him saying, ‘Sir, is there anything we can do to help you get a better place to sleep, and a plate of food to eat? We offer you our facilities which are pleasing, there is good food made ready for the festival and many things which can be enjoyed.’
(61) Then Yesu asked the monks, ‘Is this place a fine place for a pure at heart child of God to rest and be taken care of? And the monks replied that certainly it was so. Then Yesu took Mary and the children and they went to lodge in the ashrama for three days. And the elders and the priest were angered at this but they dared not speak out for fear of Yesu for the reputation of his learning and his miracles were well known.
(62) After the festival when the guests and devotees from India were leaving Yesu asked to be taken to the elders to thank them. When the monks brought Yesu into the assembly he started reciting verses from their Scripture which teaches of humility, mercy and innocense and he asked the elders to explain why, even if their Scriptures tell them otherwise, do they refuse to feed and heal the children from their own. But the elders answered that the children are from another caste and sect.
(63) Upon hearing this, Yesu then stood up and took his leave from them saying that he and the children of God feel insulted by them for not showing hospitality to others. The priests were very angered and demanded to know why Yesu could say that; because for days he and Mari and the children were fed and clothed and bathed and served like royal visitors but yet Yesu says they are inhospitable.
(64) And Yesu said, ‘I was not aware that you are from a different caste to mine. I and my disciple and the children are from the caste of the children of God the Father and Mother but you say that we are different – now this means that you are from the caste of evil because only the caste of evil thinks of themselves as belonging elsewhere than the caste of the children of God.’ And a great argument erupted between the elders and the priest and the devotees. The most senior elder then came forward and asked Yesu, ‘Teacher, we have heard how these things happened in other Ashrama when your wrath make the people rip themselves apart. This time please do not leave us but help us to find a true solution for some of what you had said is true teaching and shows weeds growing in our field; we were not even aware of these.’ And Yesu and Mari stayed with them two months and they were teaching and grooming devotees for The Way and the tradition purified itself from the rust and moths of years of neglect.
(65) When the time came for Yesu to leave for India the beggar children were no longer left but were cared for by the Ashrama of the city. This was the beginning of the ‘new caste’ which still spreads from that city down to India of which I am now a priest.
(66) Yesu and Mari left the city to travel down to where the Great West road to Parthia was, and on the way they were cared for the people of every town where they were received hospitably. Yesu, through the faith of the people, wrought miracles of healing and where their faith was lacking Yesu wrought healings of their children. And many would follow them from town to town but Yesu asked them to remain in devotion to The Way and seek only union with the Energies of God because where he was going no one could follow.
(67) And many times he told Mari to stay behind and minister to the women and he promised that he would return afterward but Mari followed Yesu even two days behind and she remained walking in his footsteps, saying, ‘My Lord; my life, my soul, my spirit, my body and my death all follow you; for wherever you walk the road leads to Heaven because you will not walk any other Way, therefore Master, all of me follows you.’
In Persia
(68) And Yesu was 27 years when, as he was instructed by the holy ones, he entered the gates of the Nazoreans at Edes-Ra’y. When he entered the whole assembly was waiting for him as it was so ordained of many years by the elders that on this day the Saviour will enter into the mysteries of the Nazoreans.
(69) When he arrived, some in the assembly secretly enquired where the Saviour’s companion was since they heard he was travelling with a handmaiden called Mari. Yesu said, ‘I was invited to attend your school and to enjoy the hospitality of your holy communion by your elders, even when I was a child. I am not to bring any unwanted guests into your house, if you are to have her to be in your home you will invite her by yourself since she is making for herself a hut by the river outside of the city.’ The brothers immediately sent for Mari saying, ‘the handmaiden of the Saviour is welcome in our house.’
(70) And Yesu asked them why they call him their saviour, and the elder said, ‘you Saviour, are the one we have been waiting on to show us the Way out of the desert. Your coming is foretold by the ages and the Scriptures sing your song.’ Yesu asked the elder to make him understand how he can be the Saviour of all, as they say.
(71) And the elders explained to the Saviour saying the following teaching; ‘From among all the children of this race you are the one who has lived more closely to the Way and made advances in soul and spirit which surpass that of all other. Now, in this incarnation you can walk the Way to perfection for your love is greater than any other. It is so for if you gain perfection while in the body your advance will be for all men for once for all time. In this the Way will be cleared for us who cannot see the Light. Your accomplishment, O Saviour, will bring the Light into flesh to shine for all men to know for all times. Sacred doctrines about the Way have been given to all men for all ages but the children of God have hard hearts and follow in great difficulty. The priests corrupt all good teaching in time and holy traditions are made secret and forgotten. The Saviour shall conquer the adversity of men and purify the doctrines and clear the Way for all time. Our Saviour will face the wrath of the nations and the onslaughts of the Tempter and will engage in holy warfare against all that corrupts mankind. The Saviour will lead the army of holy ones in battle and be the one to slay the dragon who holds the Pearl captive, and free the Pearl, clearing the Way for all time and all men. This is how the Saviour is to come to save all mankind from themselves. Those captive in the hell of their own making, burning in the eternal flames of their passions will be shown the Way to purification. Because of the advances the Saviour will make, fulfilling all Scripture and sacred Tradition all mysteries will be opened to all men and perfection becomes the more possible for all. In his great love the Saviour releases the Grace of becoming in perfection on behalf of all that for all may savour the blessedness which to now was the prize only of the few holy heroes of this age. Men will reclaim their state higher than the angels because of the work the Saviour is come to perform.’
(72) And Yesu, listening to every teaching with all his heart became impassioned and a spirit of doubt afflicted him. And he cried for the darkness that hides the Pearl from men and blinds them to reality. And he asked the brothers to pray for him unto discernment whether it be for him to approach the task of Saviour which the elders spoke of.

(73) And all the holy brothers prayed with Yesu and their labours continued for three days. During this time they neither ate nor drank anything and the meditations of their earnest hearts were heard throughout Syria, Palestine, Partia, India and Egypt and in the Heavens.
(74) At the end of the three days the brothers came out saying there was no doubt but that Yesu was the one who should be doing the work of the Saviour, but Yesu was weary and continued to be troubled.
(75) And the brothers, led by the elder Zosimar, began preparations for the Nazorean initiation to ready Yesu for his task. Yesu closed himself in a cell and the elders came one by one and each taught him of the mysteries and of the secret Scriptures and he was locked in contemplation for three months.
Mari angers the elders
(76) During all this time Mari was ministering to the women of the Nazorean and telling them how Yesu liberated her and the women of the communities in India and Partia. The Magdalene taught the women and children those things Yesu told her to teach.
(77) After a while some of the older women came to the elder Zosimar and laid a charge against Mari that she was teaching the women and children a strange doctrine telling them to abandon their traditional roles and walk like men the mystical Way. These charges angered the brothers and they immediately sent for Mari and told her to cease teaching her subversive doctrines and to refrain from speaking with their women and children. Mari listened to all the charges and agreed to having taught those doctrines, and when the elders had finished instructing her and reminding her that she was a guest and should conduct herself accordingly; also charging that she was not a good handmaiden for her Master since not even once has she done anything to make Yesu more comfortable.
Then she said this to the assembly. ‘Masters and Teachers of this splendid ashrama I urge you to reconsider (your position) on this because you are asking me to choose between the instructions and doctrines of my Saviour and Liberator and the laws of your petrified and insensitive rules. I am not able to compare your dimness with the radiant splendour of Yesu and therefore I am not a lover of you but I am a lover of God by the way Yesu taught me. A muzzle will not silence me and neither will I be silenced from preaching this liberation even after death. In the realms of the netherworld (Akasa) I will be heard preaching Liberation of the Light. So do what you must but do not expect to silence me easily.’ And Mari resumed preaching and teaching.
(78) The following day the elders Zosimar, Ephrim and two others went to the cell where Yesu was in preparation asking of him to silence his handmaiden from uttering subversive doctrines. And Yesu said, ‘Was it I who invited her into your presence? Certainly those who invited her should also be the ones telling her to leave when she is unwanted.’
(79) And the elders explained that they were afraid to offend Yesu and were hoping that he would examine the doctrines that Mari teaches and rebuke her for it. But Yesu answered that Mari teaches only what she was taught as any devotee of a Master teaches only that which is allowed.
(80) And they inquired of Yesu who this Master was and Yesu said it is he. ‘We had no idea that you held such strange teachings. Where did you get it from and who was the master who organised this to be part of your training?, they asked of him in earnest,
(81) but Yesu said, ‘I am sent by our Father and I am taught by our Mother, no person and no Scripture can teach me the mysteries and justice which my parents give me. The Scriptures are nursemaids for children but Holy Mother our God teaches and raises mature athletes. What I have been taught are mysteries which you know not.’
(82) And the elders said that they were displeased because they knew the ultimate mysteries and they were teaching it to Yesu. And Yesu asked them to say who they think the Saviour will be. And whether they will approve of him when he comes and whether they will follow his teaching. And all the elders but Zosimar agreed that their waiting for the Saviour will be rewarded when he appears and they will follow him and walk behind him to be the first ones in heaven.
(83) And Zosimar said he agrees not, ‘For Moses could not follow him because he could not reach the height; and Moses who went before could not follow Yesu when he incarnated as Yeshua, because he (Moses) could not know the new covenant. And Arjuna was taught all the mysteries and he was granted the blessed vision but he could not follow Krishna into Heaven, neither could the elder from the brotherhood in Arabia follow Moses even though he taught him all the mysteries.’
(84) And Yesu got up from his cot and said, Zosimar, you will see Paradise, and he thanked the brothers for their hospitality and left. And not one of them said, ‘Saviour do not leave us behind’, but they watched him walk and they never saw Yesu again in the flesh because shortly afterward bandits raided.
[missing fragment]
The Magdalenes4
(85) On the way from Syria to the land called Galilee Yesu stopped with Mari to camp at the river called Jordan. After they had washed and broke bread with salt Mari was lying with her head against the bosom of Yesu and the Saviour was saddened by what had happened in the city.
(86) Again Yesu asked Mari to remain behind and wait on him to return from the land of his birth because he knew that the ministry there would be different and difficult to accomplish, and he was uncertain and anxious about his task.
(87) And Mari was weeping and pleaded with Yesu not to take her ministry from her. ‘My Lord’, she said, ‘you were the one who taught me the secrets of the world of spirits and how demons work their evil on men, and you were the one who loved me and taught me to love perfectly, and your doctrine of purification teaches that the spiritual centres must remain in active duty to the One to be a channel of divine grace; but now you want to remove my ministry from me; the only proper thing I ever did in my life, and the only passion I have, the passion that kills out all passion.’ And she begged Yesu to reconsider.

(88) Mari meditated with Yesu and the will of God our Mother came clear in the open night sky and Yesu interpreted the will of God to her. And he said, “Follow me but not closely for the world is not yet ready to receive us without adversity. Where I must go you cannot but your ministry to the cause of perfection must ever remain in mystery assistance to humanity.’
(89) And, ‘My sister Magdalene, follow behind me and minister to the ones to whom Spirit will lead you. Those daughters are souls beyond the things of this age. Those daughters are sensible to the secret doctrines which you have learned from me; and because of this the evil powers will first afflict them with many violations. Take to yourself those who are ready to receive the Spirit and turn from this world, to be like you, virgins unto God for the holy labour of feeding angel bread to the athletes. Take to yourself those ones which are shown to you and teach them the sensual mysteries and let their advances in power and spirit be to the benefit of all humanity. These will be males become females or females become males but one and the same children of God who gain knowledge of the two and become one; ready to conquer the passions to be virgins unto the Good. Teach them, minister to them, and we will be one."
The fears of the Ministers
(90) And Mari was saddened and afraid because she knew not how to fulfil her calling because her language was not that of the lands where Yesu was going and she was afraid. But Yesu said, ‘Do not think that I was never afraid, and do not think that I will not be afraid for where I am to go, and I know not how, but I know it to be more than I can do in my own power. Listen to the guidance of the Spirit, be (a channel) for the Spirit and you (will) never move in your own power but you are a tool in the expert hands of the Craftsman. The fears which we feel are not more than signs to put the mind to work about controlling itself, we do not have a spirit of fear and doubt but the mind makes it so. Feel the passions and direct their energies, not their miseries, but to the spirit.’
Dangers of the passions
(91) And Mari asked the Saviour, ‘Lord but what may I teach these virgins for the doctrine of the sacred passions you gave me is secret because of the power and dangers which it holds? And Yesu told her, ‘Teach only those who give themselves without reserve. Teach of the passions and the bodies first and of healing. When they are ready teach of the energies and protecting against evil. Then those who conquer you teach about the deep secrets and the rites of the powers of the male and the female. Let all serve one another and let only those who serve without holding back receive the blessings of the powers. Guard the secrets and do not write them but let them be (delivered) from teacher to devotee and let no one speak of any doctrine to another but let the community serve in passion and love and goodness.’
(92) And Mari asked, Lord, but where will I get the strength to teach so many?’ And Yesu said, ‘Be passionate. In the height of your passion you will be filled with divine energy and become dispassionate but retain the energy. Go now, your time has come.’
(93) Mari followed the Lord through the towns to the community of the devout by the river Jordan, in the land of Palestine; and she dined with the Lord’s mother and brothers and sisters and healed Yuda from a lame leg of doubt.
(94) And it came to be said the Lord’s cousin was preparing the way for him from Egypt to the Dead Sea to start the ministry of the Saviour among the people of that land; but Yesu prayed to God because he was called also to the land of the Galileans and the Ashrama of the northern mountains where the Jordan springs, and he knew not the right action.
(95) And the angel of God came to that house and appeared before all who were in prayer and spoke to Yesu saying the baptism of John is the way to serve all the nations, therewith the powers of Yesu were to be added to and his service will be taken to all the devotees in waiting by the Spirit.
(96) And Yesu sent his brother Yuda to the Galileans and gave him power to heal; but he (Yuda) would not go saying he was but a child. The Lord touched him and said, ‘Great things you will do because of the purity of heart but great mountains you will climb because of your thinking; how many times more shall we talk about these things?’ And Yuda left the house that night keeping sullen and to himself.
(97) And the Lord followed the way to Egypt where John was preparing. And the Mother of all found the heart of Yesu to be pure by fire of the passions of the years away from the land of his birth; and even on the way to Egypt the Lord was silent, keeping company with the deities and the guides. When the baptism of John the Nazorean came to be done after seven days on the way, the Lord was lifted on high and the gates of heaven opened and shut and the Satan roared in pain as the Lord conquered him finally and belittled him to eat the dust of the desert.
(98) And the countenance of Yesu was changed, and he retained his human form by will, and the Light went up for all those in waiting in the ashrama in all the worlds; and in (the Mediterranean) and Syria and Partia and in India the saints were shaken by the Lord’s presence as if He was present with them in their rooms and in the fields.
(99) From this time on the Lord ministered to all at once and remained in his human form for those hard at heart in the lands of Palestine, Samaria, Judah, Galilee, Syria and Phoenicia. And the priests of those lands and the philosophers of those sects were fired up by Satan and were used to stir trouble in the hearts of the pious ones but the oppressed and the sick and hungry followed the Lord to hear the parables which he spoke by way of teaching the young souls.
(100) And Yesu added to John’s baptism also that baptism of fire from within and he lifted many devotees on high and sent them out to minister to the congregations of holy ones all over the world.
(101) Mari with more than 300 women who became virgins and were liberated from their afflictions also followed. And they followed behind the Lord and cared for him greatly. And the Magdalenes taught of healings and making the enjoyment of the sense pleasures holy chariots; and they kept pure and secret the mystical teachings and it was taken to many parts of the world.
(102) When the time came for the Lord to finish the ministry in body he was 34 years old and accomplished in spirit to the Saviour, and he commanded many to teach the mysteries of the baptisms to worthy ones.
(103 And the Mother of all and the Father of all spoke to the Lord and taught him to make of his body a symbol for the pious ones to see God. And Yesu the Lord prepared for seven days and went up to give himself to the evil ones of the pious of those lands to hang him up as despicable, for that is what the world does with holiness, unto to the death of the body; because he was to discard it for the sake of the ministry in the other universes; and he left the body to die and he gained union with God as the beloved son.
(104) And the universes shook in their foundations as this violence took place; and he was alone in that hour of testing; and the darkness and the struggle almost conquered him to expire but for the image of Mari sitting at his feet he gained and conquered to be the Saviour of us all. And the Lord ascended on high and gathered the angels to rejoice in God and they carried him to his throne.
(105) But the compassion of the Lord wrought him back to us again; and led him to deny the bliss of his heavenly treasure and return to continue to serve us who would not repent; and after three days he removed that dead body from its filthy grave and swaddling clothes and made it alive again when he needed it. And the Lord travelled the lands of his former ministries, appearing whenever he needed; and he brought with him a great army of angels to light the Way.
(106) And the Lord appeared first to Mari his beloved companion and to his blessed mother and the devotees (apostles) of that land, that they too may believe; and he sent the devotees to minister in different lands and appeared to be with them. And the Lord ministered to the congregations of Yuda in Kushan, and James in Egypt and Mari in Alexandria, in Ethiopia, Peter in Armenia, in Syria, with Matthew in Partia and Yuda when he became the Thoma in India for many years.
(107) And they saw him as they would believe in his countenance and those who could not see him in face could see him in spirit, and even those who could not bear with that divine sight they saw him in other creatures. And even unto me, Siphor, he blessed me for appearing in Kashmiri when I was scarcely a priest; and we heard of many other places too numerous to write, where Yesu the Saviour continues to minister, all the time leaving his Princes’ throne in heaven, remaining in waiting for the return of the multitude of the chosen to be home with Him - our Lord and Saviour, Brother God for ever unto the fulfilment of time.
(108) This is an account of the beginning of the Acts of Yesu
To God Be The Glory




Infant/Child Dedication Ceremony

What is the name of this child? (Full name is spoken)

Who presents this child for baptism?
(Parents and godparents respond, "We do.")

Do you promise to raise this child to eat only plant foods and to harm no living being?
("We do.")

Do you promise to pray for and with this child for his growth in the knowledge of the One, so this child may obtain a spiritual life?
("We do.")

Will you, by your example, teach this child to respond rather than react, to embrace discovery rather than a belief system, and to realize there is no such thing as failure, only different outcomes?
("We will.")

Will you tell him the stories of old, and as he grows in understanding, reveal the inner meanings of those stories?
("We will.")

Will you encourage him to ask lots of questions and arm yourself with the patience to supply the answers, that he may come to understand and love himself, nature, and his fellowman?
("We will.")

Will you strive to create heaven on earth, that, by your example, the child will learn to do the same?
("We will.)

Will you instill in him a love for his Abba/Amma in heaven, that he may grow in wisdom and ascend to the Source, desiring always to be a pleasant aroma in the nostrils of the Divine?
("We will.")

Minister receives the child.
Dipping her hand in the water, she lays it on the child's head stating:"(child's full name),By the power vested in me by the Divine and the Essene Nazarean Church of Mt Carmel I baptize you in the name of the Heavenly Father, the Earthly Mother and Yeshua Ha Masshiach and dedicate you to be called an Essene Nazarean. (child's full name), We welcome you as a Child of Light into the Family of God.

Benediction

Return to Rituals and Ceremonies


Compiled by Abba Yesai Nasrai, O:N:E:© of all new material All Rights Reserved




- 17:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U V O D - ČOVJEK OD PUTA

Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.


Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.





ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR.




- 17:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BLAGDAN DUHOVA - ROĐENDAN CRKVE


BLAGDAN DUHOVA - ROĐENDAN CRKVE
Dj 2,1-13

Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu.
Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu
kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te na svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.
Tada su boravili u Jeruzalemu pobožni Židovi Koji su došli od svih naroda pod nebom. Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade
zbunjen, jer ih je svaki pojedini čuo gdje govore njegovim jezikom. Začuđeni i zadivljeni pitali su: „Zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako ih
onda svaki od nas čuje gdje govore njegovim materinskim jezikom? Parti, Međani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapodocije,
Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih Krajeva oko Cirene; Rimljani koji su na prolazu, Židovi i obraćenici (na židovsku vjeru), Krečani i
Arapi; svi mi čujemo ih gdje našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.“ Svi su bili zapanjeni te u dvoumici jedan drugoga pitali: „Što bi ovo moglo biti?“ Drugi su podrugljivo govorili: „Puni su slatkog vina“.



MOLITVA NA DUHOVE
Bože, Duše Sveti, klanjam ti se i priznajem te za pravoga Boga, jer ti si jedini Duh Oca i Sina, izlazeči od obaju, Duh si istoga bića i jednak od vijeka Ocu i Sinu. Ti si sašao nad Gospodina našega Isusa Krista u slici goluba. Nad apostolima ukazao si se u gorućim jezicima. Sve svese i izabranike Božje napunio si duhom mudrosti. O božanski Duše, dođi, zrakom svoje milosti rasvijetli dušu moju. Dođi, Oče ubogih, dođi, darovatelju svake milosti, slatki goste moje duše, dođi, svjetlo srdaca, okrepo umornih, utjeho žalosnih. Očisti, što je okaljano; izliječi, što je ranjeno; prigni, što je ukočeno; ugrij, što je studeno. Daruj mi sedam svojih darova; učvrsti me u kreposti, daj mi jednom blaženo preminuti.
Amen!

UVODNO RAZMATRANJE
Samo je jedan Bog jer je u Bogu samo jedna narav, ali su tri božanske Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. To jasno uči Sv.Pismo i usmena predaja. Prije nego je Isus uzišao na nebo, naložio je apostolima: Idite i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ( Mt 28,19)
Tu je Krist jasno govorio o trima Osobama u Bogu. Duh Sveti, treća božanska Osoba, izlazi od Oca i Sina kao iz jednog izvora. Sam Krist kaže na posljednjoj večeri: Duh Sveti će me proslaviti jer će od moga uzeti (Iv 16,14). Prije toga kaže: Kad dođe Duh Sveti Tješitelj koji od Oca izlazi, on će svjedočiti za me (Iv 15,26). I opet na drugom mjestu: Duh Sveti Tješitelj, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i napomenut će vam sve što vam god rekoh (Iv 14,26).
Kao što je vječno rođenje Božjeg Sina posve duhovne naravi, tako je i vječno postojanje Duha Svetoga. Ne možemo ga shvatiti, ali ga možemo donekle i usporediti sa slikom čovječjeg duševnog života: kao što čovjek, poznavajući sama sebe, voljom proizvodu čin ljubavi prema sebi, tako na otajstveni način Bog Otac spoznavajući sama sebe odvijeka rađa Sina: a Duh Sveti-kako kažu Sveti Oci-cijelov je Oca i Sina, dakle njihova neizmjerna međusobna ljubav. Zato se Duh Sveti u Sv.Pismu i naziva Ljubav (Gal 5,13.22).
Kako Božja misao i ljubav postaju božanske Osobe, za nas je, doduše, nedokučiva ali neizrecivo plodonosna tajna. Duh Sveti je kao Bog svagdje, ali kao djelitelj milosti osobitio je u Crkvi kao mističnom Kristovom tijelu i u svakoj pravednoj duši. Duh Sveti pravednika prosvijetljuje, posvećuje, jača i tješi; zato se zove Prosvijetitelj i Tješitelj. Duh Sveti nas posvećuje vrhunaravnom milošću koju po sakramentimai molitvi ulijeva u našu dušu kako bi ona bila dostojan stan Duha Svetoga.
Sv.Pavao kaže: Braćo, zar ne znate da ste Božji hram i da Duh Sveti stanuje u vama? Tko oskvrne Božji hram, bog će ga kazniti, jer je Božji hran svet a to ste vi (1 Kor 3,16.17).


IZ KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE
731 Na dan Pedesetnice, Kristov se Vazam izvršuje izlijevanjem Duha Svetoga, koji je očitovan, darovan i priopćen kao božanska Osoba: iz svoje punine Krist, Gospodin izlijeva Duha u izobilju. (Usp. Dj 2,33-36)

732 Toga je dana Presveto Trojstvo objavljeno potpuno. Od toga je dana Kraljevstvo, koje je Krist navijestio, otvoreno onima kpoji vjeruju u Njega; u poniznosti tijela i u vjeri oni već imaju udjela u zajedništvu Presvetog Trojstva. Svojim dolaskom, a on ne prestaje dolaziti, Duh Sveti uvodi svijet u „posljednja vremena“, u vrijeme Crkve, u Kraljevstvo već baštinjeno, ali još nedovršeno.

686 „Što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega“ (1 Kor 2,11). A njegov Duh, koji Ga objavljuje, čini da upoznamo Krista, njegovu Misao i Živu Riječ, ali sam sebe ne izriče. Onaj koji je „govorio po prorocima“ čini da čujemo Očevu Riječ. No njega ne čujemo. Mi Ga poznamo samo u pokretu kojim nam objavljuje Riječ osposobljavajući nas da Ga u vjeri prihvatimo. Duh Istine koji nam „objavljuje“ Krista „ne govori sam od sebe“ (Iv 16,13). Takva zastrtost, u pravom smislu božanska, tumači zašto ga „svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje“, dok ga oni koji vjeruju u Krista poznaju jer On ostaje s njima.(Usp. Iv 14,17)

Crkva, živo zajedništvo u vjeri apostola, koju ona prenosi, mjesto je naše spoznaje
Duha Svetoga:

u Svetom pismu koje je On nadahnuo;
u Predaji kojoj su crkveni Oci uvijek aktualni svjedoci;
u crvenom Učiteljstvu koje On vodi
u sakramentalnom bogoslužju, kroz riječi i znamenja, gdje nas Duh Sveti dovodi u zajedništvo s Kristom;
u molitvi u kojoj nas On zagovara
u karizmama i službama kojima se Crkva izgrađuje;
u znakovima apostolskog i misionarskog života;
u svjedočenju svetih kojim On očituje svetost Crkve i nastavlja djelo spasenja.
DAROVI I PLODOVI DUHA SVETOGA
Čudoredni život kršćana podržavaju darovi Duha Svetoga. To su trajna raspoloženja koja čovjeka čine poslušnim poticajima Duha Svetoga.
Sedam darova Duha Svetoga jesu: MUDROST, RAZUM, SAVJET, JAKOST, ZNANJE, POBOŽNOST I STRAH BOŽJI.
Oni u punini pripadaju Kristu, našem Spasitelju i Otkupitelju. Oni upotpunjuju i vode k savršenstvu kreposti one koji ih primaju. Oni čine vjernike poslušnima da se spremno pokoravaju božanskim nadahnućima.
Crkvena predaja nabraja dvanaest plodova Duha Svetoga: LJUBAV, RADOST, MIR, STRPLIVOST, VELIKODUŠNOST, USLUŽNOST, DOBROTA, KROTKOST, VJERNOST, BLAGOST, UZDRŽLJIVOST I ČISTOČA.

Krepost je stalno i čvrsto raspoloženje da se čini dobro. Ljudske kreposti su stalna raspoloženja razumai volje koja ravnaju našim činima, sređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. Mogu se okupiti oko četiri stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost.

Razboritost potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ga ostvari.

Pravednost se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji Bogu i bližnjemu dati što im pripada.

Jakost osigurava čvrstoču u poteškoćama i ustrajnost u traganju za dobrom.

Umjerenost obuzdava privlačnost sjetilnih užitaka i osposobljuje za ravnotežu u upotrebi stvorenih dobara.

Moralne kreposti rastu odgojem, slobodnim činima i ustrajnošču u naporu. Božanska milost ih čisti i uzdiže.
Bogoslovne kreposti omogućavaju kršćanima da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Bog im je izvor, poticaj i objekt, Bog koga čovjek spoznaje po vjeri, u kog se nada i koga ljubi radi njega samoga.
Tri su bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav. One prožimlju i oživljavaju sve moralne kreposti.

Po vjeri vjerujemo u Boga i usve što nam je on objavio i što nam sveta Crkva predlaže vjerovati.

Po ufanju želimo i čvrstim pouzdanjem od Boga isčekujemo vječni život i milosti da ga zaslužimo.

Po ljubavi ljubimo Boga iznad svega, svoga bližnjega kao sama sebe iz ljubavi prema Bogu. Ona je "sveza savršenstva" (Kol 3,14) i forma svih kreposti.







- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BLAGO ČISTIMA SRCEM: ONI ĆE BOGA GLEDATI

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati



Razmišljamo o Isusovu blaženstvu „blago čistima srcem: oni će Boga gledati“. Isus čestita čistima, ali nas želi upozoriti da čistoća nije isključivo naš mar, naš rad nego prvenstveno Božji dar. Ali i naš mar, naša suradnja. Čistoća je rezultat čišćenja. Čišćenje je mučno, čistoća je predivna.

Međutim čistoća sama za sebe nije sve. Ona je podloga na kojoj uspijeva ljubav, na kojoj uspijevaju ostale krjeposti. Čistoća znači očišćenost od grijeha, a grijeh zamračuje pogled na Boga. Bog je bitan. Bog se očituje u ljudima. Imati čisto srce znači i u nečistoći drugoga moći i htjeti vidjeti Boga i pomoći tom Bogu u bratu čovjeku.

Dati čovjeku da raste da prevlada ono što je negativno, jer Isus se poistovjetio s nama. U dubinama svakog čovjeka nalazi se Bog. Zato kad nas povrijedi čovjek molimo i priznajmo to: ''dubine toga čovjeka mene vole, moje dubine vole toga čovjeka.''
Na temelju dubina bližnjega i mojih koje se vole, koje se poštuju, cijene i opraštaju prihvaćam i ono što me smeta na mome bližnjemu. Zato molim: Sve što me u mome bližnjemu smeta neka postane moga obraćenja meta.

A to je redovito maska koja mi bližnjega čine odvratnim, neprihvatljivim i spremnim da ga odbacim. A gledajući dublje, umirući svojoj sebičnosti, procjenjivanju, ocjenjivanju i suđenju drugoga, ulazim u stvarnost Božjeg gledanja na čovjeka, a ona je u biti blagonaklonost. Ona je pomilovanje, a ne osuda. Osuda grijeha a pomilovanje grješnika.

Gospodine, došao si da nam ljubav doneseš u čistoći potpunog predanja Bogu. Čistoći svake vrste duhovnog područja, i spolnosti, i karaktera, i afektivnosti, i intelekta, i kulture, i religioznosti, i savjesti. Pomozi nam da kroz čistoću svih tih duhovnih područja upijemo tvoju ljubav za sebe i da je takvu nerazvodnjenu, necenzuriranu, nezakinutu predamo drugima. Po zagovoru tvoje i naše Majke, Kraljice čistoće, Marije iz Nazareta.

fra Miroslav Bustruc



O LJUBAVI



Težak je nekako srpanj ove godine Gospodnje, 2006. Zbog nekih svjetskih tragedija, mnogi se mogu pitati, je li zaista ova godina- Gospodnja? Ili pripada nekome drugome… Dok čitamo ove retke, preko pola milijuna ljudi bježi sa svojih ognjišta u Libanonu, ostavlja svoje poslove, prijatelje, kuće, svoju svakodnevicu, svoje planove za budućnost. Ljudi poput tebe i mene, težnje poput tvojih i mojih. Hoće li se ikada vratiti, pitaju se, hoće li ikada popraviti do temelja uništene domove i vrtove, crkve i džamije, škole i vrtiće, bolnice? Sreo sam jednu kršćansku hodočasničku grupu iz Libanona, u Međugorju, prije nekoliko godina. Živo su mi se upisali u sjećanje, jer su u mnoštvu raznih drugih grupa iz cijeloga svijeta, bili neobično glasni, radosni i «prirodni». Pjevali su pjesme Gospi, a Bogu su u liturgiji istočnjački «zavlačeći» govorili Allah. Da, jer Allah- znači Bog. Jedan, i za kršćane, i za muslimane i za Židove. Jedan Bog, tri vjere, tisuće granata i bombi. Eto, što čovjek može učiniti, u ime vjere i Boga. A On s tim nema veze. Nevjerojatna je zavjera šutnje oko ovoga rata; veliki promatraju i odugovlače, dok se čitava jedna divna država pretvara u ruševine. Samo me zanima, hoće li nakon izraelske pobjede, tamo zavladati mir? Mislim da neće. Usporedno s obnovom zemlje, obnavljat će se i mržnja prema susjedima, jer mentalitet Istoka ne zaboravlja lako, osobito ne krv dječice i srušene bogomolje. Prisjetimo se: Židovi su «Izabrani narod», Isus je bio Židov, kao i Marija, kao i Josip, kao i apostoli. U Svetome Pismu stoji napisano, da ih je Jahve izabrao kao svoju baštinu i svojinu, zbog njihove malobrojnosti i grešnosti. Želio je silno ući u njihove živote i povijest, dajući im zakone i objavljujući svoju Riječ. A u punini vremena, ta je Riječ postala Tijelom; rodio se Ješua, sin Mirjam. Isus je umro na križu s riječima oproštenja, propovijedajući ljubav prema Ocu i bližnjemu do kraja. Kako Ljubav ne može umrijeti- Isus je uskrsnuo, te sasvim sigurno nikada, baš nikada ne odobrava i ne potiče prolijevanje krvi, ratove, suze nevinih, bilo kakvo nasilje. Što je onda ovo, sukob koji je izmaknuo Božjoj kontroli, ili, možda, kazna Božja za tolika zla koja ljudi danas čine?
A što će biti, ako se upotrijebe nuklearne bombe, ako ostatak svijeta uđe u rat, ako će se žrtve brojati u milijunima? Siguran sam, da Bog čuva svoje. Siguran sam, da Ljubav ima svoje načine da obrati i potakne ljude da se ostave mržnje i zla. Znam i «da mi je dolinom smrti proći, ne bojim se, jer je On sa mnom», kako čitamo u psalmu 23. Znam i da «nismo od ovoga svijeta, naša je domovina na nebesima», kako pišu Ivan i Pavao u Novome Zavjetu. Nemamo se čega bojati, zlo ne može pobijediti. Bog zna, zašto je dopustio ovaj i sve ostale ratove, a na nama je da molimo, ljubimo i budemo spremni na susret s Njime. Svijet je nepravedan, svijet je u grijesima, zlo je ojačalo-da, ali Bog je i dalje Ljubav, Bog nas i dalje voli i ne napušta. Neprijatelj duša zameće ratove, i jadni oni koji mu povjeruju! Prebacimo se malo i na drugi kraj svijeta, u Nizozemsku. Nekako s viješću o ratu u Libanonu, nas je u Europi zadesila vijest o osnivanju i legaliziranju pedofilske političke stranke! Vjerni će se čitatelji ove kolumne sjetiti, da sam prije pola godine proročki, a zapravo logički, predvidio jednom ozakonjenje ovoga strašnoga zla. No, nisam se nadao da će to biti tako brzo! Zamislimo: jedna moderna, uzor-država, uz sve moguće druge slobode (abortusi, eutanazija, homo-«brakovi» itd.) ide korak dalje; priznaje pravo na «ljubav s djecom»! Pravi sotonski, pakleni plan kojim se želi u budućnosti pomaknuti sve granice i u ime strasti i požude dozvoliti svakakvim bolesnicima da oskvrnjuju djecu! Eto, kuda vodi grijeh i kako čovjek može nisko pasti, zaveden Zlim. Hoće li sve članice Europske Unije, koja se diči ljudskim slobodama, jednom pristati na ovaj nizozemski model? Kako će objasniti da spolno općenje s djecom, nije zločin, kako? Koliko će se granica godina, jer žele da od 12. godine djeca više ne budu smatrana djecom, već odraslima, moći održati, dok se ne spusti na 11, 10, 9…? Normalnom čovjeku ježi se koža. Kršćani, postanite Kristovi, ako dosada niste bili! Ako vam ove dvije (izabrane) srpanjske tragedije ne otvaraju oči, onda ne znam što je još potrebno. Ne čekaj nuklearni rat da se obratiš, da se počneš ozbiljno moliti i hodati u prisutnosti Božjoj. Uđi u svoju sobu, po riječima Spasitelja, i zagovaraj u vapajima svoju djecu, naše mlade, naše političare! Zazivaj blagoslov i zaštitu nad našom zemljom, nad svećenicima, nad svima koji rade u ljubavi za Ljubav. U molitvi doživi obraćenje, mir i radost, jer će ti po molitvi Gospodin udijeliti sigurnost u Njegovu pobjedu. Vremena možda nisu dobra, ali Bog ostaje dobar. Ljudi su možda sve gori i udaljeniji od Stvoritelja, ali On ostaje Ljubav. Da nemamo Njega, kakav bi to život bio! Kako bismo izdržali pritisak zla? Isuse, budi nam milostiv.
Božji blagoslov!

O. Marko Glogović, pavlin




- 16:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŽIVJETI U DUHU

ŽIVJETI U DUHU

Duše Sveti, živi u meni.
Ne želim ništa drugo nego biti s tobom
I po tebi živjeti.
Želim se darovati.
Želim se otvoriti
I biti kao na dlanu
Pred tobom.

Djeluj u meni tako
Da budeš moj život.
Budi oko mene
da budeš moj svijet.
Prožmi me
Da sam sebi postanem nevažan,
I da samo ti ostaneš.

Jorg Zink: Kako danas moliti

- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POSVETNA MOLITVA BL. DJEVICI MARIJI

Posveta Bl. Djevici Mariji

Presveta Djevice i Majko Božja, Marijo!





Ja …, premda sasvim nevrijedan da tebi služim, no ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost tvoju te potaknut željom da ti služim izabirem te danas pred svojim anđelom čuvarom i pred cijelim dvorom nebeskim za gospodaricu, zagovornicu i majku svoju.
Čvrsto odlučujem da ću od sada uvijek tebi služiti i koliko uzmognem nastojati dati svi vjerno služe. Tebi, dakle, ljubljena Majko, ZA KRV Isusa Krista poradi mene prolivenu, molim i prosim da me se udostojiš primiti među štićenike svoje i za svoga vječnog slugu.
Budi mi u pomoći u svim djelima mojim i isprosi mi milost da se tako ponašam rječju, mišlju i djelom te nikada ne uvrijedim ni tvojih ni tvoga presvetoga Sina očiju. Misli na me i ne ostavi me na času smrti. Amen.

- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Svibanj 2012 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (12)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (53)
Svibanj 2007 (115)
Travanj 2007 (90)
Ožujak 2007 (48)
Veljača 2007 (74)
Siječanj 2007 (26)
Prosinac 2006 (17)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (28)
Kolovoz 2006 (58)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (2)
Siječanj 2006 (4)
Prosinac 2005 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Blogeri