karizmatizam

BLAGDAN DUHOVA - ROĐENDAN CRKVE
Dj 2,1-13

Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu.
Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu
kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te na svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.
Tada su boravili u Jeruzalemu pobožni Židovi Koji su došli od svih naroda pod nebom. Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade
zbunjen, jer ih je svaki pojedini čuo gdje govore njegovim jezikom. Začuđeni i zadivljeni pitali su: „Zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako ih
onda svaki od nas čuje gdje govore njegovim materinskim jezikom? Parti, Međani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapodocije,
Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih Krajeva oko Cirene; Rimljani koji su na prolazu, Židovi i obraćenici (na židovsku vjeru), Krečani i
Arapi; svi mi čujemo ih gdje našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.“ Svi su bili zapanjeni te u dvoumici jedan drugoga pitali: „Što bi ovo moglo biti?“ Drugi su podrugljivo govorili: „Puni su slatkog vina“.



MOLITVA NA DUHOVE
Bože, Duše Sveti, klanjam ti se i priznajem te za pravoga Boga, jer ti si jedini Duh Oca i Sina, izlazeči od obaju, Duh si istoga bića i jednak od vijeka Ocu i Sinu. Ti si sašao nad Gospodina našega Isusa Krista u slici goluba. Nad apostolima ukazao si se u gorućim jezicima. Sve svese i izabranike Božje napunio si duhom mudrosti. O božanski Duše, dođi, zrakom svoje milosti rasvijetli dušu moju. Dođi, Oče ubogih, dođi, darovatelju svake milosti, slatki goste moje duše, dođi, svjetlo srdaca, okrepo umornih, utjeho žalosnih. Očisti, što je okaljano; izliječi, što je ranjeno; prigni, što je ukočeno; ugrij, što je studeno. Daruj mi sedam svojih darova; učvrsti me u kreposti, daj mi jednom blaženo preminuti.
Amen!

UVODNO RAZMATRANJE
Samo je jedan Bog jer je u Bogu samo jedna narav, ali su tri božanske Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. To jasno uči Sv.Pismo i usmena predaja. Prije nego je Isus uzišao na nebo, naložio je apostolima: Idite i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ( Mt 28,19)
Tu je Krist jasno govorio o trima Osobama u Bogu. Duh Sveti, treća božanska Osoba, izlazi od Oca i Sina kao iz jednog izvora. Sam Krist kaže na posljednjoj večeri: Duh Sveti će me proslaviti jer će od moga uzeti (Iv 16,14). Prije toga kaže: Kad dođe Duh Sveti Tješitelj koji od Oca izlazi, on će svjedočiti za me (Iv 15,26). I opet na drugom mjestu: Duh Sveti Tješitelj, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i napomenut će vam sve što vam god rekoh (Iv 14,26).
Kao što je vječno rođenje Božjeg Sina posve duhovne naravi, tako je i vječno postojanje Duha Svetoga. Ne možemo ga shvatiti, ali ga možemo donekle i usporediti sa slikom čovječjeg duševnog života: kao što čovjek, poznavajući sama sebe, voljom proizvodu čin ljubavi prema sebi, tako na otajstveni način Bog Otac spoznavajući sama sebe odvijeka rađa Sina: a Duh Sveti-kako kažu Sveti Oci-cijelov je Oca i Sina, dakle njihova neizmjerna međusobna ljubav. Zato se Duh Sveti u Sv.Pismu i naziva Ljubav (Gal 5,13.22).
Kako Božja misao i ljubav postaju božanske Osobe, za nas je, doduše, nedokučiva ali neizrecivo plodonosna tajna. Duh Sveti je kao Bog svagdje, ali kao djelitelj milosti osobitio je u Crkvi kao mističnom Kristovom tijelu i u svakoj pravednoj duši. Duh Sveti pravednika prosvijetljuje, posvećuje, jača i tješi; zato se zove Prosvijetitelj i Tješitelj. Duh Sveti nas posvećuje vrhunaravnom milošću koju po sakramentimai molitvi ulijeva u našu dušu kako bi ona bila dostojan stan Duha Svetoga.
Sv.Pavao kaže: Braćo, zar ne znate da ste Božji hram i da Duh Sveti stanuje u vama? Tko oskvrne Božji hram, bog će ga kazniti, jer je Božji hran svet a to ste vi (1 Kor 3,16.17).


IZ KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE
731 Na dan Pedesetnice, Kristov se Vazam izvršuje izlijevanjem Duha Svetoga, koji je očitovan, darovan i priopćen kao božanska Osoba: iz svoje punine Krist, Gospodin izlijeva Duha u izobilju. (Usp. Dj 2,33-36)

732 Toga je dana Presveto Trojstvo objavljeno potpuno. Od toga je dana Kraljevstvo, koje je Krist navijestio, otvoreno onima kpoji vjeruju u Njega; u poniznosti tijela i u vjeri oni već imaju udjela u zajedništvu Presvetog Trojstva. Svojim dolaskom, a on ne prestaje dolaziti, Duh Sveti uvodi svijet u „posljednja vremena“, u vrijeme Crkve, u Kraljevstvo već baštinjeno, ali još nedovršeno.

686 „Što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega“ (1 Kor 2,11). A njegov Duh, koji Ga objavljuje, čini da upoznamo Krista, njegovu Misao i Živu Riječ, ali sam sebe ne izriče. Onaj koji je „govorio po prorocima“ čini da čujemo Očevu Riječ. No njega ne čujemo. Mi Ga poznamo samo u pokretu kojim nam objavljuje Riječ osposobljavajući nas da Ga u vjeri prihvatimo. Duh Istine koji nam „objavljuje“ Krista „ne govori sam od sebe“ (Iv 16,13). Takva zastrtost, u pravom smislu božanska, tumači zašto ga „svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje“, dok ga oni koji vjeruju u Krista poznaju jer On ostaje s njima.(Usp. Iv 14,17)

Crkva, živo zajedništvo u vjeri apostola, koju ona prenosi, mjesto je naše spoznaje
Duha Svetoga:

u Svetom pismu koje je On nadahnuo;
u Predaji kojoj su crkveni Oci uvijek aktualni svjedoci;
u crvenom Učiteljstvu koje On vodi
u sakramentalnom bogoslužju, kroz riječi i znamenja, gdje nas Duh Sveti dovodi u zajedništvo s Kristom;
u molitvi u kojoj nas On zagovara
u karizmama i službama kojima se Crkva izgrađuje;
u znakovima apostolskog i misionarskog života;
u svjedočenju svetih kojim On očituje svetost Crkve i nastavlja djelo spasenja.
DAROVI I PLODOVI DUHA SVETOGA
Čudoredni život kršćana podržavaju darovi Duha Svetoga. To su trajna raspoloženja koja čovjeka čine poslušnim poticajima Duha Svetoga.
Sedam darova Duha Svetoga jesu: MUDROST, RAZUM, SAVJET, JAKOST, ZNANJE, POBOŽNOST I STRAH BOŽJI.
Oni u punini pripadaju Kristu, našem Spasitelju i Otkupitelju. Oni upotpunjuju i vode k savršenstvu kreposti one koji ih primaju. Oni čine vjernike poslušnima da se spremno pokoravaju božanskim nadahnućima.
Crkvena predaja nabraja dvanaest plodova Duha Svetoga: LJUBAV, RADOST, MIR, STRPLIVOST, VELIKODUŠNOST, USLUŽNOST, DOBROTA, KROTKOST, VJERNOST, BLAGOST, UZDRŽLJIVOST I ČISTOČA.

Krepost je stalno i čvrsto raspoloženje da se čini dobro. Ljudske kreposti su stalna raspoloženja razumai volje koja ravnaju našim činima, sređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. Mogu se okupiti oko četiri stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost.

Razboritost potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ga ostvari.

Pravednost se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji Bogu i bližnjemu dati što im pripada.

Jakost osigurava čvrstoču u poteškoćama i ustrajnost u traganju za dobrom.

Umjerenost obuzdava privlačnost sjetilnih užitaka i osposobljuje za ravnotežu u upotrebi stvorenih dobara.

Moralne kreposti rastu odgojem, slobodnim činima i ustrajnošču u naporu. Božanska milost ih čisti i uzdiže.
Bogoslovne kreposti omogućavaju kršćanima da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Bog im je izvor, poticaj i objekt, Bog koga čovjek spoznaje po vjeri, u kog se nada i koga ljubi radi njega samoga.
Tri su bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav. One prožimlju i oživljavaju sve moralne kreposti.

Po vjeri vjerujemo u Boga i usve što nam je on objavio i što nam sveta Crkva predlaže vjerovati.

Po ufanju želimo i čvrstim pouzdanjem od Boga isčekujemo vječni život i milosti da ga zaslužimo.

Po ljubavi ljubimo Boga iznad svega, svoga bližnjega kao sama sebe iz ljubavi prema Bogu. Ona je "sveza savršenstva" (Kol 3,14) i forma svih kreposti.



preuzeto sa www.dvasrca.com