RITAM STVARANJA
nedjelja, 09.04.2017.
Nova stara priča
Prije par mjeseci sjedila sam u nekom mračnom kafiću sa jednom starom poznanicom. Idemo reći poznanicom iz nekog "prošlog" života. Prenosile smo jedna drugoj ideje i spoznaje, razmjenjivale informacije o onome čime se bavimo. I tako smo polako došle do teme svjesnog kreiranja, misli i emocija. Nakon što sam joj ukratko izložila priču, kratko je prokomentirala: "to su sve reciklirana znanja".
Istina, većina onoga što se radi u svijetu predstavlja nečije znanje, znanje nekoga tko je bio prije. Nekoga tko je došao ranije s idejom i onda ju razvio do jedne mjere, ali neki novi ljudi su stali na pozornicu kasnije. Neki novi ljudi prikupili su stara znanja i unaprijedili ih. Iza njih došli su novi i nakon njih novi...
Sjećam se da je moja baka znala govoriti: "Pomozi si dijete pa će ti i Bog pomoći" ili "Po jutru se dan poznaje" ili neki od naprednijih:
"Tko sije misao - žanje govor.
Tko sije govor - žanje djelovanje.
Tko sije djelovanje - žanje naviku.
Tko sije naviku - žanje karakter.
Tko sije karakter - žanje sudbinu."
Autor mi je nažalost nepoznat
Zar nisu i oni "reciklirali", zar nisu i oni već tada prenosili nečije tuđe znanje? Jesu. Sva sreća da ljudi prenose na naraštaje koji dolaze iza njih nešto više od ustaljenih normi ponašanja i uvjerenja, navika i običaja koji nisu baš uvijek korisni. Ljudi ponekad prenose mudrost. Istinsku mudrost.
Odlična mi je rečenica iz filma Mirni ratnik. Učenik pita svog učitelja koja je razlika između znanja i mudrosti? Učitelj mu na to dobaci spužvu za pranje prozora i pita ga : Znaš li oprati prozore? - učenik mu odgovori da zna, a učitelj mu na to odgovori: "Mudrost je to učiniti!
Stvar je u tome da ja istinski vjerujem da se promjenom uvjerenja, misli, stavova i fokusa kroz visokovibracijsku emociju kao što su ljubav i radost te kroz čistu namjeru može stvoriti istinski željena realnost. Ipak, iskustvo me je naučilo da se kroz nesvjesno sa istim faktorima u igri, osim što su emocije zamijenjene niskovibracijskom ljutnjom i tugom može stvarati nepoželjna realnost.
Zaista želim, što je više moguće istražiti sve mogućnosti koje mi život pruža, pa tako i pisanje ovog bloga spada pod nešto što nisam planirala, nego sam jednostavno krenula i neka me odnese gdje god me moj put vodi - u nepoznato...
Pozdrav!
Ana
Oznake: kreiranje stvarnosti
