24
nedjelja
rujan
2023
O, jeseni čarobna…
O, jeseni čarobna,
O, jeseni predivna,
O, jeseni mila,
O, jeseni draga,
Zlatom obasjana,
Mirnoćom ispunjena,
Plodovima bogata,
Slatkog okusa,
Nježnog mirisa,
Toplinom satkana,
Najljepšim bojama obojana,
Srećom ispunjena.
O jeseni čarobna…
komentiraj (6) * ispiši * #
03
nedjelja
rujan
2023
Zvuk slobode
Prepuna sam dojmova, ne mogu u potpunosti sabrati misli, teško je...
Prije nekoliko dana, točnije 31.8. u naša kina došao je film pod nazivom 'Zvuk slobode', glavu ulogu igra, fantastični, Jim Caviezel.
Istinita priča o čovjeku imenom Tim Ballard koji je iz Kolumbije spasio 120-tero djece koja su završila u raljama pedofila i bila prodana za...ne mogu ni napisati...ne mogu tu riječ staviti u istu rečenu sa imenicom - djeca.
Iako sam na kraju filma čula nekoliko komentara ''Hvala Bogu da toga nema kod nas.'', ''To se događa samo u siromašnim zemljama.'', itd...neki od tih komentara bili su upućeni od meni bliskih osoba, moje pratnje, na što sam morala komentirati i osvijestiti moju pranju da 'toga' ima i kod nas. Nažalost! Jedino što smo mi mala zemlja, pa takve situacije nisu česte, da se dogodi nešto tako vrlo brzo bi se vijest prošila u medije, barem tako mislim...možda sam u krivu.
No, za sve one koji ne znaju, na prostorima bivše Jugoslavije događao se veliki kriminal, trgovina djecom pod vodstvom broza tita (namjerno malim slovom jer nije zaslužio ništa drugo), liječnika, socijalne službe i policije. Ne morate mi vjerovati na riječ, dovoljno je da samo malo prolistate google ili youtube kanal emisije 'Posle ručka' ili da zapratite grupu na fb-u koji vodi gđa. Ana Pejić ili jednostavno potražite reprizu emisije Provjereno emitiranu u veljači ( čini mi se da je veljača ) 2021 god.
Iz osobnih razloga sam pomalo upućena u strahote koje su se odvijale u našim rodilištima 80-tih i ranije, a najviše za vrijeme našeg Domovinskog rata. Grozota! Ježim se dok ovo pišem! Koliko je djece nestalo za vrijeme našeg rata, pita li se itko gdje su? Možda negdje hodaju ovim svijetom, živi i zdravi, a da nisu ni svjesni svojih korijena, ni ne znaju da imaju žive roditelje kojima je oduzet dio srca, ne znaju da njihova braća i sestre tragaju za mirom jer im je oduzet dio duše, ne znaju da su daleko od doma...daleko jer je netko sebi dao za pravo da se igra sudbinom najranjivijih - naše djece!
Kako navode u filmu, trenutno je u svijetu prijavljeno oko 150 milijuna nestanaka što djece, što odraslih...neki su završili kao bijelo roblje, a neki kao donori organa. Ima i onih koji su otišli od kuće svojevoljno, no ovo nije posvećeno njima.
U što smo se to pretvorili? Kakvi smo mi to ljudi? Životinja ne bi svoje mlado 'prodala' drugoj životinji već ih brane životom!
Trgovima ljudima je vrlo osjetljiva tema, trgovima djecom daleko najosjetljija, ne priča se o tome, ne piše se o tome jer se svima diže želudac na sam spomen te strahote, ovaj film prikazuje upravo to, upravo to o čemu svi šute.
Slobodu treba čuti, sloboda ima jak zvuk, a strah od slobode još jači.
Bila sam vrlo nervozna na početku filma jer su svi nešto šuškali s kokicama i nachosima i vrećicama bombona, i nije mi bilo jasno kako možeš jesti i gledati takav film koji pokazuje najgoru tamu ljudskog srca. Ljudi očito nisu bili svjesni koliko je film težak, mislili su da je riječ o nekoj akciji, mafija, pucačina itd, a onda nakon nekoliko minuta filma i jedne vrlo mučne scene gdje osmogodišnji dječak izlazi iz liječničke ordinacije i gdje liječnica govori policijskom službeniku što su ustanovili preglednom, svi su svoje kokice odložili na pod, zavladala je takva tišina, iako je dvorana bila puna do posljednjeg mjesta...tišina i pomalo nevjerica. Nikome više nije ni palo na pamet pojesti nachos.
A ja...ja sam isplakala dušu, potrošila paket papirnatih rupčića, čak i moja pratnja kojoj su uvijek svi filmovi dosadni, rekla da odavno nije gledala bolji film.
Emotivno, teško, bolno...
Puno toga mi je prolazilo glavnom po izlasku iz kino dvorane, sjetila sam se vijesti od neki dan kada su obavili da su na jednoj od naših plaža uhitili nekoliko stranih pedofila koji su snimali dječicu na plaži. Kakav poremećen i bolestan um! Postoji li uopće primjerena kazna za te izopačene jadnike?
I zato se svaki puta naježim i zgrozim kad vidim koliko mojih prijatelja na fb-u ili instagramu objavljuje svaki korak svog djeteta. Zašto? Zašto objavljivati slike iz rađaone, zašto objaviti slike djeteta na plaži, zašto objavljivati njihove fotografije dok spavaju, kako se igraju...zašto? Razumijem da je svaki roditelj ponosan na svoje dijete i da žele podijeliti neke trenutke sa članovima obitelji i prijatelja, pa čak se malo i pohvaliti, ali to se može učiniti i bez društvenih mreža, samo što je nezgodno poslati fotografiju Anici iz srednje škole kako je naš sin krenuo u prvi razred, pa je bolje objaviti na fb-u gdje će vidjeti svi, pa i Anica, a da ne ispadne da se hvalimo. Nije li to malo tužno?
Nitko ne razumije da se profile društvenih mreža može hakirati vrlo lako, a da vi to i ne primijetite, samo zamislite da su sposobni hakeri puno puta hakirali stranice policije, vlade, banka i ostalih institucija, pa što onda mislite da vas ne mogu?
Osim što mogu uzeti vaše osobne podatke, mogu uzeti i vaše fotografije, fotografije vaše djece i koristiti ih na način na koji vi ne možete ni dokazati da nemate nikakve veze s tim. Zašto onda sebe i svoje najmilije izlagati takom riziku?
Nismo ni svjesni opasnosti jer to se događa tamo negdje, tamo nekom drugom, daleko je to od nas, a možda nam je bliže nego što možemo zamisliti.
Djeca su naše najmilije, naše najsvetije, djeca su naša nada, radost i ljubav, naše najvrijednije, a sve što je vrijedno treba i zaštiti najjače, pa stoga ŽAŠTITIMO DJECU!
Jedna rečenica koju izgovara Jim Caviezel mi se već sada duboko urezala u srce, a glasi: 'Božja djeca nisu na prodaju.'
Svi koji si uzimaju za pravo igrati se sa životima nevine dječice, gorko će se kajati, doći će pravda i na njihova vrata, istinu sakriti ne mogu, istini pobjeći nikada neće i ne kaže se uzalud 'zaklela se zemlja raju da se sve tajne odaju'.
Dragi blogeri, put pod noge i pravac u kino. Preporučam, i nemojte ovog samo gledati u platno, pokušajte biti glas onih koji se još ne mogu boriti za sebe, pokušajte čuti zvuk slobode.
komentiraj (16) * ispiši * #
