rijec_zivota
22.07.2008., utorak
DODIR VJEŠTE RUKE
|
Čovjek koji je vodio dražbu nije se trudio oko stare i oštećene violine, te nije želio gubiti svoje dragocjeno vrijeme na nju. Držao ju je visoko u ruci i glasno upitao: Koliko nudite za ovu violinu? Jedan dolar, dva. Samo dva dolara. Dva dolara. Tri dolara? Tri dolara prvi put,.. tri dolara drugi put... U tom je trenutku jedan stariji čovjek požurio iz stražnjeg djela prostorije prema violini, uzeo je u ruke, obrisao prašinu i nategnuo žice. Zasvirao je na njoj melodiju tako čisto i lijepo kao da anđeli pjevaju. Melodija je utihnula i čovjek koji je vodio dražbu reče tiho i mirno: Koliko nudite za ovu staru violinu? Tisuću dolara... nudi li netko više? Dvije?... Tri tisuće dolara? Tri tisuće prvi put... tri tisuće drugi put... tri tisuće treći put. Ljudi u prostoriji su zapljeskali, a nekoliko njih je upitalo: Nije nam baš potpuno jasno što je zapravo povisilo njenu vrijednost? Odgovor je stigao vrlo brzo: Dodir vješte ruke. SVE ŠTO IMAS REĆI PROSIJ KROZ TRI SITA... Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac: -Sokrate, moram ti reći: onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao... -Čekaj! - prekinu ga mudrac. -Jesi li sve što mi imaš reci prosijao kroz tri sita? -Tri sita? - pitao se ovaj u čudu. -Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što želiš reći prosijati kroz tri sita. Prvo sito jest istina. Što mi imaš reći jamačno si ispitao je li to istina. -Ne. Samo sam čuo, ali... -Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Je li to što mi želiš reći dobro? -Ne - tiho izusti ovaj. -Potpuno suprotno, naime... -Ako je tako - prekinu ga mudrac - onda prosij to kroz treće sito i pitaj se je li to potrebno reći. -Potrebno baš nije, ali... -Dakle - nasmija se Sokrat - ako to što mi imaš reći nije ni istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time. |
