Čovjek koji je vodio dražbu nije se trudio oko stare i oštećene violine, te nije želio gubiti svoje dragocjeno vrijeme na nju.
Držao ju je visoko u ruci i glasno upitao:
Koliko nudite za ovu violinu?
Jedan dolar, dva. Samo dva dolara.
Dva dolara. Tri dolara?
Tri dolara prvi put,.. tri dolara drugi put...
U tom je trenutku jedan stariji čovjek požurio iz stražnjeg djela prostorije prema violini, uzeo je u ruke, obrisao prašinu i nategnuo žice.
Zasvirao je na njoj melodiju tako čisto i lijepo kao da anđeli pjevaju.
Melodija je utihnula i čovjek koji je vodio dražbu reče tiho i mirno:
Koliko nudite za ovu staru violinu?
Tisuću dolara... nudi li netko više?
Dvije?... Tri tisuće dolara?
Tri tisuće prvi put... tri tisuće drugi put... tri tisuće treći put.
Ljudi u prostoriji su zapljeskali, a nekoliko njih je upitalo:
Nije nam baš potpuno jasno što je zapravo povisilo njenu vrijednost?
Odgovor je stigao vrlo brzo: Dodir vješte ruke.
SVE ŠTO IMAS REĆI PROSIJ KROZ TRI SITA...
Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac:
-Sokrate, moram ti reći: onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao...
-Čekaj! - prekinu ga mudrac. -Jesi li sve što mi imaš reci prosijao kroz tri sita?
-Tri sita? - pitao se ovaj u čudu.
-Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što želiš reći prosijati kroz tri sita. Prvo sito jest istina. Što mi imaš reći jamačno si ispitao je li to istina.
-Ne. Samo sam čuo, ali...
-Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Je li to što mi želiš reći dobro?
-Ne - tiho izusti ovaj. -Potpuno suprotno, naime...
-Ako je tako - prekinu ga mudrac - onda prosij to kroz treće sito i pitaj se je li to potrebno reći.
-Potrebno baš nije, ali...
-Dakle - nasmija se Sokrat - ako to što mi imaš reći nije ni istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time.
Post je objavljen 22.07.2008. u 22:58 sati.