i napravila sam glupost... iako kažu da nisam, jesam.
Znam da jesam. Prešla sam preko svoje riječi i zato je to glupost.
Kad bi bar mogla vratiti vrijeme par dana unatrag i to ispravit, ali ne mogu.
klin se klinom izbija ili kako kažu Marcelo feat. sky_wikler (ili kako treba Marchelo feat. Sky Wikluh)

U slucaju prekomernih problema klinka se klinkom izbija Hehe, pa da

Ali, nije istina bar u mom slučaju. Možda je glupo što ovo pišem
ali moram se negdje ispucat i reći da sam napravila glupost i da sam glupa.
i da je sve glupo.
i da nisam trebala šutit, da trebam reći šta me muči, a ne šutit i trpit to svoje ponašanje.
kao da su dvije osobe u meni i svađaju se. Ma zajebite, hoću biti sama. Svoja. Opet ja.
Izgubih se, ponovno. Ali naći ću se ja. Jaka sam ja, neki kažu i prejaka (mislim na psihičko, ne fizičko, al nisam ni od toga daleko).

možda sam tu glupost napravila jer je baš bio trenutak za tu glupost. Možda mi je baš ta glupost falila.
fali meni puno toga, ali bio je divan trenutak i sad mi je žao.
Ja bi vremeplov da se vratim... glupost... hehe...
sama sam si kriva. Valjda sam zaslužila. bezveze...
ovaj post se lagano približava kraju jer nema smisla.. postaje jadan..

-mrš!!
...
baš mi paše antenat...
al pit ću pivu i čekam lijepo vrijeme, da obujem nove tenisice i da mi opet bude kul kul, kao i neki dan..

sretan mi rođendan. Okrugli:)
prekrasna 2 dana. super ljudi.
lijepo vrijeme. napokon sam hodala bosa po travi:)
i zmazala si stopala, ali nema veze.
bilo je baš kul. ja sam bila kul.... sama sebi i drugima.
i drago mi je. drago mi je zbog mene, jer sam si kul.
i sretna sam.bilo je lampica...ali onih pravih.
kao božičnih, i bile su baš lijepe. noć, baklje i lampice.
I volim lampice.dobre su...



lampice...



a na kraju svi završismo ovako:)




i ovako:)


rundek nije htio da svira, ali mi smo našli zamjenu..
dostojnu, za neke da, neke ne... cuba rules...hehe..
ma bilo je baš kul...

UPDATE:
Saznala sam da se od pive ne dobije škemba, i da je to sve samo mit.
kako sam samo sretna:)))
dobro došla natrag pivo:) moj stari druže..falio si mi:))
I nikada nemojte u dućanu pitati ima li praškova za rublje... trust me. đizs..
kako su mi se smijali.
I dobila sam cede od Antenata, sa svim potpisima dečkiju iz benda...
Hvala, hvala mom burazu.:)

A tako bi se ljubila...

vjerujem u pogreške i slučajnosti
da je priroda života kaos i konfuzija
da čovječja pravila, zakon i red
ne moraju biti istiniti

I trebala bih se bojati i ne bojati
posegnuti za nebom

mogla bih pomisliti da znam
prave potrebe srca
ali ponos mi ne dopušta
neda mi da vidim
nisam ništa bliže nego što sam bila jučer
ali sutra bih mogla podnijeti...

prvi tračak zore.jutro
trčat ću brzo i što dalje mogu
trčat ću bez zaustavljanja
dok ne padnem s nogu
ili dok ne budem mogla podnijeti...

bojati se i ne bojati
posegnuti za nebom.

-ma zaboravi, nema više smisla!
tebi se ništa ne može objasniti, preglupa si, zaboravi, dižem ruke, odlazim.
odlazim daleko odavdje jer ovo stvarno nema smisla..
Shvati više! Moraš otići odavdje, spakirati kovčege(jer to tako običava biti, nitko ne putuje bez kovčega, zar ne?)skupi sve gluposti i nestani.

-Samo... kako samo nestati? moraš ostaviti sve za sobom, da li je to pametno?

- ma daj kaj se ti tu javljaš dobra dušice, pusti djevojku da ide, vidiš da sam je skoro nagovorio, bjež odavdje!!! IŠ, IŠ!?
gdje sam ono stao?!
da... (podmukli osmijeh)
Daleko, moraš otići daleko, gdje te nitko ne zna i gdje nikoga ne zanima tko si i što si.
To ti sad treba i sam a to znaš, samo si ne želiš priznati.
Pa priznaj i ODLAZI više!?!

- nemoj ga slušati, ne možeš samo tako otići, tu ima...(prekida ga odvratan vrisak)

-Aaaaaaaaaaaaaaaa!??!? upozorio sam te već jednom, prestani, ovo je moje, nećeš mi to oteti!?! miči se, ti gade odvratni, tu svoju dobrotu si zabij negdje i odlazi!!! ovaj momenat!
(nestaje).

Klupica ispred kuće. Mrak. Ponoć. Cuga. Par ljudi. Vođeni razgovori o svemu. Parkiralište (poznatije kao fukodrom). 6 auti. Zamagljena stakla. Tu i tamo neka naznaka pokreta, obrisi tijela, svjetlost i dim cigarete. Hm.. što se to unutra događa. Pivo... coco pops (čokolino), jabuka:) Moja priča... I auti počinju bježat... sve sam otjerala.. ŠMRC!



Ali tih par ljudi je ostalo.
Hvala im za to:)
Dragi su mi, hvala što postoje. Pozdrav, pozdrav. Lijep dan, još ljepša večer i noć. Odlazak na more propao, moja velika, ali nadasve "slatka" guza jednostavno nije imala mjesta u autu (shvatite to as you wish).

Smijeh. Razgovori o bezbolnim prekidima sa ajmo reći muškarcima. Razgovori o autima na fukodromu (odvratna riječ, ali je tu da se uvjerim da ju je netko stvarno izmislio). Magla. Pogledi... nekada nedopušteni, sada još više. Perverzije. Crni humor. Smijeh. Uživancija. Život. Bez početka i kraja. Jer život nije scenarij. Ne trebamo znati kraj, bar ne još.



"odlutala ptica svome jatu..."
- Dobro večer!
- Hoćete cigaretu? (kako sam samo draga *blink blink*)
- Nisam htio tražiti ali kad već nudiš!
Ratni heroj, ako se ne varam. Pričao nam je o 1971.. i o svome djetinjstvu, valjda.

Auto. Semafor. Spušta se prozor, upućen nam je "neodoljiv" pogled na koji smo se strgali od smijeha.
- Gospodine! Zeleno vam je... smijete proći, ne zastajkujte, prođite!
(nakon par minuta)
Isti auto, suprotni smjer.
- (spušta prozor,again..) Djevojke, jel znate gdje ima hotel, tražim hotel? (isprike ajmo reći muškarcima, jer im se nije obratio)
- afkorz, glavnom cestom do benzinske, i onda lijevo, ne... desno, ma ne ipak je lijevo..da..heh
- (razočarano on) hvala..
ne znam što je očekivao...valjda da će djevojke sjest u auto i ispuniti svaku njegovu prljavu misao, želju ili... ma, FUJ!!

Ne pratit frenda doma preko polja (nikada preko polja s tom osobom, živi horor, a to ne želim doživjeti dvaput..no way), pratit frendice... ali nema veze.
Što ima lijepše, nego kada djevojke počnu pomahnitalo trčat prema kući, jer su se eto počele zezat malo koja će koju splašit, dok stvarno nije postalo odvratno. Proklete cigarete. Vidimo se sutra.
-ćao!
-bok!

Da je neko prošlo vrijeme, bilo bi drugačije!
Bez svega, ali sa svime..
bose noge, suknja, trava, sunce... drugačije, ali puno stvarnije, ljepše, nema laži, gluposti, čudnih ljudi.. pogotovo njih..
nedostaje mi to..



nepredvidiva situacija, neuračunjivo,
izolirana pojava,
pogrešan smisao... zamišljam

imaginarno mjesto i vrijeme u kojem
bi gledao tebe ili... tebe.. al sigurno
ne njih, sigurno...

Zašto ljudi imaju potrebu nabijati nekome nešto na nos?
Zašto jednostavno ne možemo živjeti i disati, da nas netko iz prikrajka ne promatra sa bolesnim pogledom u očima. Pogledom negodovanja i razočaranja.

Pa, daj više, zaboga, ostavite me na miru.

Jest ću kad ću biti gladna,
otići van kad ću htjeti,
slušat kad će mi se slušati,
gledat kad mi se neće spavati i
učiti ću kad ću misliti da je vrijeme i mjesto za to.
Kako je samo moguće da ti netko ubije želju i volju za apsolutno svaku malu sitnicu koja te ajmo reći, recimo:) veseli.
Mislim da mogu napisati knjigu o tome, jer kad dolazi do ubijanja nekakvih so called stanja svijesti, emocija ili što već, znam prave ljude za to. Da! prave ljude, od krvi i mesa i... oh... itekako su stvarni, možda čak malo i prestvarni.

Can't we Just Get Along?
Dajte se više opustite i uživajte u ovome svemu.

Lijepo mi je. Glavno da sam ja i dalje vesela i nasmijana i da mi ništa neće ovi dan pokvarit, vapšuvarivari, vapšuvarivari...