Jučer oko 8:00 h ujutro sam krenula na put kako bi stigla do mjesta gdje volontiram... Udruga zvana “KRILA“ krila koja se bavi terapijskim jahanjem za djecu sa poremećajima u razvoju. Pošto nije bilo dovoljno volontera ja sam za svoj prvi dan obavljala poslove kojima se bave volonteri koji već duže rade... Prvo smo krenuli po konje, vodila sam konja zvanog Asja po livadi te smo ga pripremili za početak terapije... došlo je četvero djece koji su bili oduševljeni konjićima a i nama, naše oduševljenje je bilo ogromno, bar moje prvi put nešto slično onome čime se želim baviti u životu...Asja je super, slušala je svaku moju riječ, kad ja kažem -hodamo- ona krene, kada ja kažem -stoj-, ona stane, i umiljata je, ma ja jednostavno obožavam konje... no, problem je bila Asjina mama... rekla mi je jedna cura koja tamo radi već duže, da konji osjete tko je nov pa ga malo zezaju... GREAT!!?!?! I tako je mene konj: mama zezala... prvo me gurala sa staze, zatim je kad ja kažem -hodamo- , ona stala, spustila glavu i gleda me onak krajičkom oka da vidi kaj ću napravit... ja nisam znala dal da se smijem il kaj... užasno me to njeno ponašanje podsjetilo na nas ljude... ja kažem -stoj – a ona ubrza, ma za popizdit... zatim kad je terapija završila, trebalo je skinuti sedla, očistiti konje, timarit ih a zatim pustiti da pasu po svojim livadama... poslije sređivanja konja me čekao zanimljiviji posao:) čišćenje boxeva, od kakice, pipi-a i tak toga svega finoga, al meni to nije problem, problem mi je bila prašina, zato kaj sam ja alergična na prašinu, a u boxeve ide piljevina pa ima prašine...fuj! Ali je sve drugo ok, ljudi su neki ok, neki manje ok i tako... konji ne pričaju, pa sam možda i zato tamo, nitko me ne zeza... ne prigovaraju mi:) to je super...

Sjećam se da sam negdje pročitala da smo jednom davno bili povezani sa svojom srodnom dušom, sa nekim tko nas je nadopunjavao, razumio... zatim su nas razdvojili...kao školjke razbacane po moru bez svoje polovice, a more seže u nedogled... Što ako je to istina, što ako je taj netko tamo negdje, a mi ga nikada nećemo pronaći? Ili možda on neće pronaći nas? Da li bi trebali tražiti tog nekog "savršenog za nas" a perfect match? Ili čekati, ali čekati šta? Sanjariti o tome da će nam netko poslati tu osobu, da ako je sudbina, srest ćemo se? Razbijam glavu tim pitanjima već dosta dugo, i najgore mi je to što znam da na to ne postoji neki točan odgovor, postoje samo pretpostavke... ja bih najrađe uzela torbu na leđa i krenula po "moru" no ono je tako veliko i daleko i trebalo bi mi više od ovog kratkog života kojeg imamo da pronađem tog nekog, ako on uopće i postoji...
Da li postoji taj netko tko bi nas usrećio, ispunio?

what is a soul mate?
If you have found a smile
that is the sweetest one you have known
If you have heard, within a voice,
the echoes of your own,
If you have felt a touch
that stirs the longings of your heart,
And still can feel that closeness
in the moments you are apart,
If you have filled with wonder
at the way two lives can blend
To weave a perfect pattern
that is seamless, end to end,
If you believe some things in life
are simply meant to be,
Then you have found your soul mate,
your heart s own destiny.
Emily Matthews

I love the time and inbetween
the calm inside me
in the space where I can breathe
I believe there is a distance I have wandered
to touch upon the years of
reaching out and reaching in
holding out holding in

I believe
this is heaven to no one else but me
and I 'll defend it as long as I can be
left here to linger in silence
if I choose to, would you try to understand

I know this love is passing time
passing through like liquid
I am drunk in my desire
but I love the way you smile at me
I love the way your hands reach out and hold me near
I believe

I believe
this is heaven to no one else but me
and I 'll defend it as long as I can be
left here to linger in silence
if I choose to, would you try to understand

oh the quiet child
awaits the day when she can break free
the mold that clings like desperation
mother can't you see I've got
to live my life the way I feel is right for me
might not be right for you
but it's right for me
I believe

I believe
this is heaven to no one else but me
and I 'll defend it as long as I can be
left here to linger in silence
if I choose to, would you try to understand
I would like to linger here in silence
if I choose to, would you try to understand

Prošlo je 35 godina...ali on je još tu...

btw. Uz njega danas je godišnjica smrti jednoj jako staroj glumici Greti Garbo.

Slava... što se to dogodi ljudima kada postanu slavni, "udari im slava u glavu"? Kako postanu tako sebični, tako bezbrižni, tako neuki, i to sve u jednom malom djeliću sekunde. Što je ponukalo neke velike ljude koji su obilježili povijest muzike, nekog današnjeg showbizza da se okrenu nećem tako mračnom poput droge? Ja stvarno ne znam da li je njima bilo/je loše u životu, možda su imali previše novaca pa nisu znali gdje bi s njim, pa ono kao idem se ja malo sad drogirati, stvaram bolje na kokainu, LSD ili shit like that! Jako inovativno, ja znam da bi u životu neke stvari trebalo probati (naglasak na NEKE STVARI) nisam protiv marihuane, to mi se još čini "blago" naspram svog drugog sranja... ali kako kažu kad jednom kreneš ne možeš više stati! Mene zanima vaše mišljenje o tom svijetu glamoura i droge i ne mislim samo na slavne, nego i općenito? U zadnje vrijeme sve je više toga u novinama, menekenke, pjevači/ice, kuda svijet ide? U pripizdinu...to je sigurno

Eto i tako je došao još jedan petkić i naravno nisam imala planove za navečer ali je ipak uletio dogovor sa frendovima iz osnovne da idemo samo malo cugat u kvart. No, to je za njih bilo prelagano i predosadno, pa su me nazvali i rekli da bi se mogli zaletiti do... ni manje ni više nego SLJEMENA!!?!! Prvo sam popizdil zato kaj nisam znala kaj da kažem starcima a onda zato kaj se mojem best frendu nije dalo ići, a ja bez njega nisam htjela ići... tako sam ja njega uspjela nagovoriti i krenusmo mi put Sljemena naravno kočijom... YEAH!?!?!!! I tako mi u kočiji na 4 kotača i naravno zašto bi nešto bilo jednostavno kad može biti složeno, morali smo mi ići skroz do vrha po onom mraku, po onim zavojima, poludila sam, i još ovaj frend kaj je vozio (inaće je malo bolestan) je odlučio da bi se mogli po mraku voziti ugašenih svijetla kao super za nabijanje adrenalina... čovječe... uglavnom odgovorili smo ga od toga (Hvala Bogu) i nastavili put Sljemenskog vrha. Napokon smo došli do neke slatke livadice, ispred nje ponor i cijeli Zagreb, e fakat prekrasno, ne može se riječima opisati. Bilo je tamo par auti, a jedan nam je baš zagradio putić do klupica i do mjesta gdje je frend planirao parkat auto. Pa je tako frend došao do te ekipe u autu, a frend izgleda onak malkice opasno, obrijan, još je imao bijeli auto, a ja vidim neko komešanje u tom autu... on prilazi prozoru i kuca a frajer ga preplašeno gleda... On njemu kaže kao -"E daj otvori malo prozor",frajer otvara i gleda ga zbunjeno, a frend mu kaže -"Sorry kaj smetam jel bi se mogao malo pomaknut da prođem autom"-, a frajer iz auta se počeo križat i kaže u jebote ja sam se usrao mislio sam da je murja, daj zamisli? A jadan kolko je živaca potrošio...No dobro...
Napokon smo došli tamo i sjeli na klupice, čekali ostatak ekipe i počeli cugat...bilo je tak bolesno hladno al brzo smo se zgrijali...pivica je tak fino pasala..malo muzikice malo pivice, i za 2-3 sata smo bili malo hmmm...nacugani
Joj,više nikad neću piti danas sam cijeli dan mamurna i ono koma...al dobro jučer sam se super zabavila na Sljemenu je prekrasno a samo da nismo toliko cugali...


VAŠE DOGODOVŠTINE? :)

Krešti iz auta kojim smo se vozili, pa se ja dogovorila sa dragim frendom blogerom da će to biti slijedeći naslov našeg posta (to sam trebala obaviti još u nedjelju, ali pošto ja inače kasnim, nadam se da mi je oprošteno?)

Radnja počinje jedne lijepe sunčane subote (čitaj:padala je kiša) i pao je dogovor za izlazak, ja sam naravno okupila toliko ljudi (cirka:15) ali je naravno sve to do večeri propalo, skoro sva gamad je otkazala, no ostao je moj prijatelj Mr. blog i draga Mrs. "R"... Našli smo se oko 21 i 30h mr. Blog i ja i krenuli smo put pothodnika,("R" je bila na treningu) te se pripremali za ulazak u našeg najboljeg prijatelja Konzuma...Putem me nagovarao da umjesto najdraže mi pive za promjenu uzmemo neku votkicu, ja se složih ali sam ga ipak nagovorila da si za prema putu za Močvaru uzmemo koju pivicu, da ne ožednimo, to naravno ne bi htjeli! Došli mi tam pred Močvaru i sijeli na najdraži nam zidić, krenuli s pivom pa onda votkica(btw.blueberry) pa piva pa votka...i slijedeće kaj se sjećam je bilo... šala, šala, nismo se nacugali. Oko 23:00 h došla je "R" pa smo se opet malo napijali, te krenuli prema unutra. Bila je večer za sjećanje The Clash vs. Ramones, pa malo RHCP, pa Franz Ferdinand, Violent femmes, Nirvana... i bilo je super, kako sam i očekivala... Vidjeli smo bivše od bivših, pa neke iz bivše nam i predrage srednje i tak. Na odlasku smo srele neku ekipu, neke dečke i skompali se s njima, pa su rekli da nas voze doma. Prvo sam naravno pitala "Jeste kaj pili?" Odgovor je bilo (trganje u facu, bacanje po podu od smijeha) to je značilo da nisu uopće pili (YEAH WRIGHT!?!?) bila su 3 tipa, a jedan od njih je bio nešto između Angela iz Angela i Anthonya iz RHCP, ali nije bio zgodan. Ustvari ne znam kako je to moguće, začudila sam se i ja al je. Imao je neku talijanku i "malo" masnu kosu, no simpa i zajebant. Drugi se pak bojao paukova i čitao neke srcedrapajuće poruke dok je treći bio policajac i on je vozio. Sa tom spikom su i uletili poslije onog mog (kakti smiješnog pitanja, "jeli tko ne- pijan?")
"Pa, on ti je policajac!" Kao to me trebalo smiriti, ono mojim starcima će biti puno lakše kad vide da sam bila u automobilskoj nesreći sa pijanim policajcem (je,je...) No, eto bila sam preumorna pa sam ipak otišla skupa sa blog i "R" autom. Završili smo u Dubravi na klopici, jer kako bi moj dragi frend Blog rekao "ja sam uvijek gladna, pa bi ovo trebalo biti iznenađenje." a poslije papice svatko svojem toplom domu i svojoj sobici na spavanac.

evo pošto nemam ništa pametnoga za napisati, dok ne dođe subota i opet idemo van pa se nadam da će biti predobro (tj. uvjerena sam da će biti predobro) pa ću imati o ćemu pisati, a i danas baš nemam inspiration. Upoznala sam jednog fora lika sa dreadovima, a ja si već duže vrijeme želim napraviti dread (ove) pa sam sad uvjerena da ću pokušati, ma kaj pokušati napravit ću ih pa kaj bude, bude.

jors sinsirli

Upisala sam se u školu stranih languages i moram položiti onaj fakin predispit. JOJ!?!?!?
aj bok, idem učiti.