bile jednom u ne tako davnoj prošlosti dvije frendice... ajmo ih nazvati Luna i Esmeralda. Tu večer su se dogovorile za izlazak sa frendom Na- om, na mjesto dogovoreno za početak večeri došli su Barek, Rudi i Francek. Važno je zapamtiti Bareka i Rudija... i tako su njih petero krenuli lupati po cugi, i cugali i cugali... te se kasnije preselili u jedan disko... kako se Luna i Esmeralda znaju otprije... znaju sve jedna o drugoj, ili su mislile da znaju. Esmeralda je prije par mjeseci upoznala Bareka i jako joj se svidio, štoviše zaljubila se, no to nije uspjelo... malo kasnije upoznala je Barekovog frenda Rudija i njih dvoje su se super slagali i počeo joj se on sviđati... Svaku večer kad bi izašli Esmeralda i Rudi su plesali i onak se slatko gledali ali nikad ništa nije bilo...Luni se počeo sviđati Barek, ali ipak pošto su njih dvije prijateljice nije htjela ništa previše o njemu govoriti...ipak je on njena bivša ljubav. I jučer je sve kulminiralo... Došli su svi u disko i cugali, plesali... I odjednom je počela zajebancija oko Lune i Bareka, da se poljube (Esmeralda je nagovarala) i oni se tako bezveze samo malo poljube, samo pusica:) Malo kasnije nagovaralo se Rudija da poljubi Esmeraldu no on je odbijao, bio u bedu i naravno kao i u pravoj sapunici nitko nije znao zašto... Izašli su van iz diska i sjeli na klupice i svi su shvatili da je Rudi u bedu, da nešto ne valja... Luna i Barek su se išli prošetati da vide kada im kočija vozi, a za to vrijeme ostali su razgovarati Esmeralda, Rudi i Na (on vam je sa početka priče)... Došla je kočija i Luna i Naa su krenuli put kući i zatim je Naa ispričao Luni jednu sasvim "zgodnu" pričicu... Svi se naravno pitaju zašto je Rudi bio u bedu?!!? hmmm... Priča ide ovako: Kada se Luna šetala sa Barekom, Rudi je priznao Esmeraldi da je on htio nešto sa Lunom, ali pošto je Luna imala (mislilo su da je imala, nakon one šetnje ) nešto sa Barekom, on je bio u bedu... Luna je sjedila nepomično u kočiji i nije znala što bi rekla, nego joj je samo film prošao kroz glavu... Esmeraldi se sviđao Barek...nije bilo ništa, pa joj se svidio Rudi... pa nije bilo ništa... A Luni se svidio Barek i moglo je nešto biti s njim, ali nije...A i Rudiju se svidjela Luna, a možda se podsvjesno i njoj svidio Rudi, ali ne bi smio jer je on ipak netko tko zauzima neko mjesto u Esmeraldinom životu... znači... zaključak: Esmeraldi se sviđa Rudi, Rudiju se sviđa Luna, a Luna i Barek su kao završili zajedno... ili se možda Luni sviđa Rudi... ili i Rudi i Barek? Imate li kakav savjet za Esmeraldu, Lunu, Bareka i Rudija?

Dižem se ujutro... oko 12 sati i prvo što radim je palim tv i radim sendvič. Dogovor sa frendicom u 13h kod mene krećemo u grad poobavljati uvijek nam zanimljive stvari... kao što su: pokaz, doktor, kupovanje knjiga, odlazak na engleski, itd. Frendica kod doktora, a ja s njom. Ulazomo u čekaonu i afkors gužva... pa normalno... i tako sjedimo, ja nam mjerim idealnu težinu preko nekog fora kartonskog kotačića na zidu kaj se vrti, ljudi su me čudno gledali ali nije važno. Raščisti se čekaona i ulazi jedan stariji gospodin (čitaj: dedek) i sjedne on i gleda u nas dvije. I neda njemu vrag mira počne on s nama pričat, a kaj je pričao nemam pojma, ja sam se samo smiješkala i mislila da će zašutiti, ali je pametna frendica s njim razvezala priču... i naravno ona je došla na red i ostavila mene samu sa dedekom, pričao mi je neke viceve (ja ih nisam zapamtila, ne ide mi pamćenje viceva) pa mi je pričao o svojoj djeci, pa o djeci njegove djece i.... tako u nedogled... zatim je iz ambulante izašla neka teta sa puno papira i kartončića, pa je to sve preslagivala iz torbe u vrećicu, pa nazad... Napokon je frendica izašla, pa smo krenule na trg, da bih ja napokon izradila taj pokaz... dođem u Marićev prolaz i oni mi kažu da moram na Remizu... a ja stvarno ne kužim zašto su me tamo slali, možda je mogla naći nešto bliže, kao npr. Varaždin ili Osijek. Ali ok, cijelim putem otkako smo krenuli u planu smo imale otići na kolače i to kesten pirei još nešto čokoladno... ali ipak prije Remiza. Eto nas na Remizi, obavimo to u roku od 2 minute, al smo bile toliko živčane i gladne... samo su mi u glavi bili njam, njam... i tako mi nazad prema trgu, kad eto ti na uletile mi u gužvu... puno ljudi u tramvaju, a iza mene neki gospodin od svojih 40 i nekaj godina, u kožnoj jakni. Nadam se da vam se to nije nikada dogodilo, ali meni u zadnje vrijeme često. I tako gospon stoji i počne se primicati mojoj pozadini... meni je mrak pao na oči, frendica me ušutkava, jer sam bila toliko živčana i još se sad neki pedofil našao tu zadovoljiti svoje odvratne radnje. Ali ja rekoh, ne može i ja njega lijepo suptilno laktom u trbuh, on se kao pravi nije ništa skužio i on opet, ja se okrećem gledam U TU ODVRATNU, JADNU FACU I RAZMIŠLJAM SI, PA ČOVJEČE TEBE STVARNO NISU VOLJELI KAD SI BIO MALI ali kaj napraviti u tom trenutku? pobjeći nisam mogla jer je tramvaj bio krcat, i tako sam ja njega par puta pogledala a on naravno ništa, i ja se lijepo pomaknem i gurnem ga na svoje mjesto i stojim iza njega... ne znam dali sam dobro postupila, treba biti grub sa takvim bolesnicima, izderat se na njih ili se jednostavno maknuti. Ja ne znam što se može poduzeti u vezi toga, ali jedno znam, njih je u zadnje vrijeme sve više, evo baš sam danas pričala sa nekim ljudima o tome i njima se to počelo događati često. Kako dalje? U strahu... ili jednostavno da pokažemo zube i rješimo se takvih ljudi?

Bila je to ona jedna od mnogih nedjelja za koju nisam znala što da radim, ali evo, dogodilo se... na nagovor ribca sam otišla na kavu, i bilo mi je ok... volim ljude i nova upoznavanja:)
Kavica je bila u Plazi, koja je moram priznati super uređena, niti ja je ne bih bolje sredila, konobari su malo senilni i uzimaju pune šalice, šanka nema, ali to nam nije smetalo. Ma, divota... Došli smo tamo i neki su se znali otprije, pa je njima bilo lakše, al smo svi shvatili koliko ustvari imamo zajedničkog. Glumci, prijatelji od prijatelja... i bla, bla... :)))) iznenadili su me svi, to su stvarno super ljudi, možda ću čak na neke i gledati drugačije, ali tko bi ga znao. Žao mi je samo što se takve kave ne održavaju češće jer stvarno mislim da je to super ideja i da tako ustvari možeš upoznati super ljude. Ne znam što bih više napisala jer sam još uvijek pod dojmom... a vi drugi koji niste došli, sram vas bilo!!??!

Eto, a prije toga sam bila na poslu... radila sam na ambienti, upoznala sam super ekipu iz Vinkovaca (jednog dečka:)) on je radio nasuprot nas i nazvala sam ga gospodin pokretne garniture (nisam znala ime, a radio je sa pokretnim garniturama... pa...ono:) kasnije je dobio nadimak Pokemon, zbog nekog beđa koji je nosio... e, to su bili dani... ma super ekipa, nove ponude, dobra lova...ma
fenjomenalno


Kako je vama bilo, gdje god da ste bili?

Nemam baš vremena za dugi post jer sam jako umorna, radim i moram biti odjevena u haljinu u cipele na petu, tako da me noge ubijaju i cijeli dan sam na njima... tako da sam vas samo htjela pozdraviti, i da ću sad ovih dana napisati nešto... pusa

hey-ho! subota je bila super, super...dvije frendice su slavile ročkase. Dogovor je pao u 22:30 na trgu. Samo što sam se ja malo zaje... jer se nisam sjetila utakmice koja je završila baš kada sam ja stigla do dubrave... i tako već je 22:30 (btw. ja sam već trebala biti na trgu) i sretnem ja jednu od slavljenica i još jednu frendicu i tako se mi uputile PJEŠICE do Ribnjaka. I da svi nas naravno čekaju, kasnile smo samo kojih... pa.... recimo... SAT VREMENA!??! hodali smo fakin sat vremena!?!? no, nema veze... i tako otišli mi u park Ribnjak, zasjeli i primili se neki vina, neki votke.. naravno nitko nema vadičep, i tako mi pijemo neko mađarsko vino koje se zove Venus (od milja Williams) koje je (hvala Bogu) imalo običan čepić:) ali tamo je bilo i talijansko vino (vino buono!) koje naravno nismo mogli otvoriti. I tako mi sjedimo kad odjednom čujemo neko žuborenje, okrenemo se a ekipica se kupa u fontani... (nije bilo baš hladno, kojih 13-14 celzijusa:)) ok, nije prošlo ni 5 min, evo ti murja... ma super, a mi imamo alkohola i alkohola...
Policajac: Ako mislite piti ne smijete to raditi tu, niti na ijednom javnom mjestu!
Mi: A da samo izađemo iza ograde?
Da brzo popijemo?
Imate vadičep?
Policajac: NE! Odmah!
Mi: odma sada odma kupimo se, ne znamo gdje bi strpali taj silni alkohol, ali we did it!!!
Izlazimo i dobacujemo policajcima, a kaj smijemo ići na džamiju... oni se počnu smijat... (valjda je to bilo da...) I tako mi na džamiju, bilo je fenomenalno... frendica i ja smo glumile: od zabranjene ljubavi, ville marije, pa ova nova sa nogometašima te smo se zadržali na Prljavom plesu... napravile smo cijeli scenarij... ona je bila Baby, a ja Johnny:) i pjevali smo onu pjesmu, kad su njih dvoje u dvorani... Sylvia i Mickey... ma uglavnom ludnica... smijali smo se, cugali... onda je počeo rap... to su bile takve rime da smo pišali... onda smo u 2 ujutro zvali neke dečke (da nema baš dečki u ekipi, jedino je jučer s nama bio prijatelj bloger:) i tako oni došli... zeka- peka. pa opet gluma... izmislila sam pjesmicu koja nema veze s vezom, našla sam tratinčicu na podu i došla mi inspiracija... joj sramote, kak su mi se smijali... krenuli smo doma oko 4, spavala sam kod frendice i još smo pričale do 6, tj. ja sam pričala sama sa sobom, ali to ja tako često:) pusa velika...

P.S- čestitam ssiku... moj tisućiti posjetitelj... ma BRAVO!!!

Smileyja je osmislio američki umjetnik Harvey Ball još davne 1963. godine, te je već tada postao prepoznatljiv simbol dobre volje i svega veselja na Zemlji. Harvey je želio da na taj dan to učinimo i mi, te da prvi petak u mjesecu listopadu bude proglašen Svjetskim danom smijeha. (malo kasnim, ali nema veze...) Sretan Vam dan smijeha!


"Nasmiješeno lice je odraz onoga što je u svima nama – osmijeh je ono što svi mi želimo vidjeti kada gledamo u drugo ljudsko biće." - Harvey Ball


Evo večeras smo bili u našem srednjoškolskom drugom domu, najdražem bircu na svijetu.Bile su karaoke party, ma ludnica... i to baš prave pjesme... doorsi, stonesi, spice girls ma zezancija... bilo je ludo i još smo se moj prijatelj bloger ribac i ja, prijavili za pjevanje pjesme Time of my life i fakat smo se ono nabrijali i još sam si ja popila pivicu da me prođe trema... (iako sam rekla da neću piti mjesec dana, no ovo je bila jedna to je ok?) no, trema me nije prošla, ali nas je netko preduhitrio i uzeo mikrofone i otpjevao našu pjesmu:))) ribac je poludio, i baš mi ga je bilo žal pa zato ja njemu poklanjam sad tu pjesmu, riječi a neka svatko od vas otpjeva bar dio pa ću ja znati da sam uspjela (???) puno vas lolim...

P.S- sretan rođendan našoj Entuški:))) i mom braci

Bill Medley & Jennifer Warnes - I've Had The Time of My Life


Now I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
and I owe it all to you
'Cause I've had the time of my life
and I owe it all to you

I've been waiting for so long
Now I've finally found someone
To stand by me
We saw the writing on the wall
As we felt this magical Fantasy
Now with passion in our eyes
There's no way we could disguise it Secretly
So we take each other's hand
'Cause we seem to understand
The urgency just remember

You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because

CHORUS

I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you HEY BABY

With my body and soul
I want you more than you'll ever know
So we'll just let it go
Don't be afraid to lose control
Yes I know what's on your mind
When you say, "Stay with me
tonight." Just remember


You're one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because

CHORUS

'Cause I had the time of my life
And I've searched through every open door
Till I've found the truth
and I owe it all to you

SAX SOLO

Now I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
and I owe it all to you

'Cause I had the time of my life
And I've searched through every open door
Till I've found the truth
and I owe it all to you

evo pošto moj život u ovih zadnjih par dana ide u totalno krivom smjeru i nisam raspoložena za neko pisanje... željela sam s vama podijeliti slike čuda koje me nadahnjuje, čuda jačeg i od same majke prirode (dio majke prirode?) nešto tako snažno da diže kuće, i što je najgore odnosi ljudske živote. Ali još uvijek ostaje pitanje, zašto nas to toliko fascinira... možda zato što je slobodno, što se kreće kuda želi, što radi stvari doslovno po svom... tornado - od španjolske riječi tornada što znači grmljavinska oluja.




















I za kraj slika tornada snimljena iz svemira:

Eto, pa da krenemo nekim redom... u petak smo organizirali nalaženje ljudi iz osnovne škole, pa kako se nismo vidjeli godinama bio je red da se nađemo. Naravno došlo ih je manje od pola, al došli su oni kojima je bilo stalo do toga i bilo je super... iako su se neki nacugali (AGAIN!?!?!!!) Subota je bila zauzeta za gledanje filmova kod mene zato kaj su meni starci na putu, i mi smo naravno od svih filmova koje smo imali izabrali najgori, najmorbidniji horor iliti kako dečki kažu krimić... al fakat štogod to bilo fakat je morbidno... Film se zove Slagalica Straha i tu je glavni neki psihopat (iznenađenje...) koji zatvori dvoje ljudi u sobu, nekad se zalomi da to bude jedna osoba i onda se oni moraju ubiti da bi preživjeli...hm... zanimljiva rečenica, bolje a objasnim na primjeru... neka cura se budi u mračnoj sobici sa nečim željeznim oko glave i u ustima, te ako za 3-4 min ne skine to s glave (btw. Na tome je lokot) to sve eksplodira i ona afkors umire... caka je u tome što ona u sobi nije sama, na podu 2 metra od nje leži njen cimer koji je "mrtav" . Psihopat joj kaže kako je u njegovoj utrobi ključ od lokota koji otključava to sa njene glave... cura je preživjela... ne želim u detalje kako ali je bilo brutalno... cimer nije bio mrtav, ali je bio toliko nadrogiran da nije ništa osjećao... ne znam zakaj sam to sad napisala, al valjda se samo nadam da takvo nešto postoji samo na filmu. I zanima me kaj je bilo redatelju tog filma da takvo nešto napravi, otkud mu takva morbidna mašta, ma fuj... no, dosta o tome... pekli smo palačinke... prežderali se kokica i popili litre sokova i bilo je ok, sve osim filmića:)