kantuni maste

srijeda, 13.04.2011.

da je moja drzava mali obrt za trgovinu

Sjedim zadnjih dana, sama sa sobom, u glavi misli luduju… na vidiku nigdje rijesenja… sto bi tamo neki rekli- nema svjetla na kraju tunela
Kako nemam nista pametnije za raditi, osim cekati raspad sistema…vlastitog, naravno, malo sam se zanijela u analizu, kren ula sam u posao, entuzijazmom neznalice i sanjara.
Vjerovala sam da, rad i ulozeni trud, prije ili poslije, donose rezultate. Brzo sam naucila prvu lekciju; rezultati, ako dodu, dodu- poslije!
I nasa mlada drzava, morala je nauciti neke lecije, pa smo napredovali polako, radeci i greske. Ali smo vjerovali.
Za poboljsanje poslovanja, uzela sam drugi prostor, blize centru, investirala, i cekala…
Nasa je drzava, uzela u svoje ruke prostore, blize turistima, ispraznila tvornice, prenamjenila ih, rusila, gradila trgovacke centre… i cekala….
Prostor se pokazao pogreskom. Nesto se promjenilo u mom gradu,u blizini se izgradio jos jedan trgovacki centar, ljudi su umjesto u setnju gradom, hodocastili tim velebnim zdanjima. Ja sam cekala.
Drzava je shvatila da nesto ne stima. Poznati hoteli, zjapili su prazni, po trgovackim centrima sve vise ljudi je razgledavalo, sve manje trosilo, otpusteni, iz bivsih tvornica, sve su manje imali i mogli. Ali svi smo vjerovali. Svijetlo na kraju tunela, s vrha drzave, govorili su, jasno se vidi.
Nesto je krenulo po zlu, obaveze su bile sve vece, kasa sve praznija, pa sam pocela razvlaciti, odugovlaciti, ne placati. Ali nesto me tjeralo dalje…. ne odustati, boriti se.
Drzava je sve vise trosila, kasa joj bivala sve praznija,otpustilo se jos radnika, zatvorilo i prodalo jos tvornica, hotela… smanjile se place. Drzava je nasla nove nacine da namakne poneku kunicu, povecali porez, smislili neke nove, poreze, prireze, zareze …. pa su rekli, bit ce sve u redu, posudili smo par milijoncica…. idemo dalje.
I ja sam povecala neke cijene, posudila par tisucica, i rekla bit ce sve u redu.
Ali voda mi je dosla do grla, dugovi narasli, dobavljaci sve ljuci…. Shvatila sam,treba zatvoriti, ici kuci….. uh …Ici kuci… u sta? U drzavi kriza, posla ni za one s diplomama, mladi ljudi bezspjesno obilaze poslodavce, gdje cu ja u 48-oj. Duzna i bogu i drzavi…
Sjela sam u rasklimanu, staru fjesticu i vozila se besciljno po gradu. Znate ono besmisleno vozikanje, ne pamteci ulice, ne brojeci minute ni sate… i sasvim slucajno ugledala prostor, malen, nekako sladak, bas. Ispred - guzva, cinilo mi se tisuce ljudi, graja, zivost… nekim cudom sve se poslozilo. Vlasnik ljubazan, prostor slobodan. Odjednom, sve je opet izgledalo moguce, mislim da je i sunce na cas zasjalo jace.
Novim poletom,krenula sam raditi, posla sasvim dovoljno, osmjeh na licu. Mislila sam, sada ce, ovaj put ce, zaista sve biti u redu.
S vrha drzave, stizale su vijesti o kreditima za poduzetnike, o modelima A, B, C, Š,Z….Podrska zenama poduzetnicama…Borba za svako radnio mjesto—
Moj je posao napredovao, dolazila sam kuci s osmjehom na licu. Vratila sam mali dio duga, veci je jos cekao, da se na racunu vidi kako sam i vrijedna i uspjesna…. Pa da mogu zatraziti kredit,pa da konacno odahnem…. S vrha drzave cule su se price o krizi, drzava se opet zaduzila, pa se opet zaduzila, pa se opet…..
Otisla sam u banku, svoju, tudu, trecu, cetvrtu, petu… pozivala se na drzavu, na modele - za male poduzetnike, na modele za zene, na modele za modele…… vrata su se za mnom zatvarala, kadili su tamjanom prostore, kad bi izasla, nakon sto bi izgovorila najvecu psovku u ovoj drzavi- „mala trgovina“
U meduvremenu, moja se drzava opet zaduzila,
Mene su sustigli dugovi. S moga je lica nestao osmijeh. Sjela bi u auto, onaj isti stari, rasklimani, ali nemam za benzin. A i ne znam gdje bi. I ne znam sto bi..
U meduvremenu, drzava se opet zaduzila.
Ja sjedim u polupraznom prostoru, malo se stidim, malo se ljutim… ma svejedno je,zar ne. Danas, sutra,drzava ce ugasiti zadnji trag mog malog obrta,ja cu ipak otici kuci, nesto starija nego na pocetku ove price. S puno vise dugova. S puno manje nade da cu ikada opet biti svoja, imati osmjeh, disati punim plucima…
I samo nesto,kao pokvarena ploca, vrti po glavi- da je nasa drzava, mali obrt za trgovinu,da su joj svi rekli kao meni – gospodo drzavo, prosle ste godine bili u gubitku, to sto sad dobro radite… ma to nije vazno! Ne mozemo vam dati kredit. Da li bi moja drzava, tuzna i sama , sjedila, puna srama i cekala kraj.
Da je moja drzava, mali obrt za trgovinu….

<	travanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Lipanj 2012 (2)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?