Valja imati muda za neke stvari.


Ja ih za nešto imam za nešto ne.
Za vrijeme mog školovanja vožnja na pulferu je bila
jedna od stvari koje sam činio.Ali opet samo dok su
gradom furale stare ''treske''. Dolaskom novih
tramvaja, onih Čeških, prestala su i moja ludovanja.
Nisam imao muda...razmak između kola je bio
prevelik, stvari za koje bih se mogao držati premale,
i moje samopouzdanje i ''kurčenje'' ode u povijest.


Zatim je na red došao autostop. Obučem trapke,
na noge adiddasice, na leđa ruksak, i palac u zrak.
Pravac jug. Bez cilja, bitno je doći na more.
Zadnji put mi je bio iz Kanfanara u Rovinj.
Talijan je vozio 150 na sat.Ulazio u škare,
prelazio na traku iz kontra smjera, preticao preko
pune crte.Ispod oka je gledao u mene, a ja sam
se blaženo smješio, kao nije to ništa, sve je lako
kad si mlad a u stvari jedva sam čekao da izađem.


Slijedeća stvar je bilo ''kurčenje'' u društvu.
Ono po pitanju sexa. Tko je bio s kojom, što je
radio, koliko puta, kako se ljubila, kakve sise ima,
kakve su joj dlačice...
Nakon prvog sexa više se nisam hvalio...ne hvalim se ni sad...


Onda je došao rat. Nisam mnogo razmišljao.
U trenirci sam otišao, žutoj...
Danas kad se sjetim, uvjek se upitam...
Zamisli da si na nekom brdu, a u dolini vojska.
Neprijateljska.Ti sakriven iza nekog drveta, i ciljaš...
U koga bi pucao? Kako u koga? Pa jasno u onog
kretena u žutoj trenirci. Svi jednobrazni, u uniformama, samo
on u trenirci ...žutoj...kao da prkosi...nja-nja-njanja...
Nikad više nebih otišao u rat u žutoj trenirci.


Zaista dosta o hrabrosti ili o ludosti...valja započeti
pripreme za novu sezonu...ribolovnu...
Izvući štapove na dnevnu svjetlost, prebrisati prašinu,
podmazati mašinice, promijeniti flax....
BISTRO???
P.S. Na ulazu u Vrpolje zamjetio sam ovaj znak....